Uz Tajanu Kušljić, stručnjakinju iz oblasti tehnika učenja, i niz edukativnih radionica posebno osmišljenih da poboljšaju fokus i koncentraciju, povećaju fond riječi i probude kreativnost – vidjećete promjenu na vašem djetetu brzo!

Koje radionice? Pogledajte u nastavku:

Dugogodišnje iskustvo rada s djecom i pristup ispunjen zabavnim aktivnostima – recept za 90 minuta radionice koju će željeti da ponove!

Učešće po radionici je 20KM (2x45min). Za sve GLOSSA polaznike učešće na radionicama je besplatno.

Kako se prijaviti? Pošalji poruku na Glossa instagram profil. 

Prijave i putem telefona na +38765023067.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Glossa – centar za njemački jezik (@glossa_centar)

Jesu li mobilni telefoni, računari i konzole zaista krivi za sve psihološke probleme s kojima se suočavaju današnja djeca i njihovi roditelji ili (su)krivca treba potražiti na drugom mjestu? Ima li možda genetika kakve veze između vremena provedenog pred ekranom i psihijatrijskih problema kod djece?

Odgovornost na genetici

Nalazi studije kognitivnog razvoja mozga adolescenata koje je obuhvatilo 4262 djece ukazuju na to da “ne ubijaju puške nego ljudi koji ih koriste” te da upravo genetika snosi veliki dio odgovornosti za povezanost između vremena provedenog pred ekranom i adolescentskih problema sa zadržavanjem pažnje i socijalizacijom, piše bug.hr.

Studija Harvardove škole javnog zdravlja TH Chan analizirala je podatke o djeci staroj između devet i 11 godina, prikupljene između 2016. i 2019. u 21 gradu širom SAD-a. Dječji psihijatrijski problemi, posebno onih vezanih uz zadržavanje pažnje i usvajanje socijalnih normi, mjereni su Achenbachovom skalom uz pomoć modela analize genetske osjetljivosti (Gsens).

Novi dokazi

Niz radova ukazuje na povezanost prekomjernog vremena pred ekranom i dječjih psihijatrijskih problema. Nedavna meta-analiza 87 studija pokazala je da je dulje vrijeme provedeno pred ekranom povezano s malim porastom problema s usvajanjem socijalnih normi.

Drugo istraživanje pokazalo je da je vrijeme ispred ekrana povezano s većim problemima pažnje u djetinjstvu. Slično tome, opsežna populacijska studija uočila je da djeca i adolescenti koji dnevno pred ekranom provode više od četiri sata imaju većih problema s kontrolisanjem raspoloženja i pažnje.

Iako su fenotipske povezanosti između vremena pred ekranom i psihijatrijskih problema naširoko proučavane, potencijalna uloga genetike u tim povezanostima i dalje je uglavnom nepoznata. Znanstvenici su počeli istraživati ​​na koji način geni igraju ulogu u osobinama ponašanja, sugerirajući da genetske varijante utječu na vrijeme provedeno pred ekranom kroz neurorazvojne puteve mijenjanjem genetske ekspresije središnjeg živčanog sustava.

Genetski faktori kao glavna poveznica

Rezultati ove studije naglašavaju važnost razmatranja genetskih faktora u sociobihevioralnim istraživanjima. Mnogi kreatori politika i naučnici, primjećuju istraživači s Harvarda, gledaju na vrijeme koje dijete provodi pred ekranom kao faktor rizika koji se može promijeniti. Međutim, ako su genetski faktori glavna poveznica između vremena provedenog pred ekranom i mentalnog zdravlja, tada bi ograničavanje vremena provedenog pred ekranom moglo biti znatno manje učinkovito no što se nadamo.

Dakako, ističu istraživači, ovo otkriće ne znači da bi roditelji trebali zauzeti popustljiv stav prema djeci koja pretjerano koriste elektroničke uređaje, budući da previše vremena ispred ekrana utječe, između ostalog, i na smanjenu fizičku aktivnost i ispunjavanje školskih obaveza.

Ovo istraživanje je sprovedeno na nekoliko stotina učesnika, muškaraca i žena. Zaključak je da žene imaju razvijenija osjetila, kao i da bolje razlikuju mirise od muškaraca. Oni su poredili vid osoba starijih od šesnaest godina, kao i one koji nose naočale ili leća. U prvom dijelu istraživanja zatražili su od volontera da opišu različite boje koje im pokazuju. Shvatili su da muškarcima treba više vremena da identifikuju od žena, kao i da im je teže da primijete razliku između nijansi. Zato ne trebate brinuti ako on ne primijeti vašu novu boju kose, koja je platinasto plava za razliku od prošle. Vjerujte, on to i ne vidi.

Istraživači su međutim takođe shvatili da brzina percepcije dok se fotografije izmjenjuju varira. Muškarcima je jednostavnije da uoče brze promjene, kao i detalje na pokretnim slikama pa gledajući TV lakše mogu “uhvatiti” šta se tačno događa na fudbalskom terenu za vrijeme utakmice. Abramov je objasnio kako je to povezano sa talamičnim neuronima u primarnom korteksu mozga. Razvoj ovih neurona se kontroliše muškim hormonima, androgenima, koji počnu sa razvojem kada se embrion razvija u fetus.

Profesor Izrael Abramov zaključio je da različitost boja koje vide muškarci i žene nema veze sa strukturom oka. Do razlika dolazi jer testosteron utiče na proces obrade podataka u mozgu muškaraca, ali nije sigurno koliko su jake razlike u stvarnom svijetu, izvan laboratorija. Prethodno istraživanje je dovelo do zaključka kako muškarci i žene takođe imaju različit fokus. Istraživači sa Univerziteta u Južnoj Kaliforniji zaključili su da muškarci duže zadržavaju pogled na usnama osobe sa kojom pričaju i brže ih se ometa ako se osoba pomjera dok razgovara. U međuvremenu žene gledaju u oči i tijelo, prateći kompletnu gestikulaciju, a njih pometaju druge osobe koje se pojave u okruženju.

Dakle, bez brige. Dok vi pričate s njim, on zaista ne vidi drugu. Možda i bi, ali jednostavno ne može, za razliku od nas, kojima će mnogo toga promaknuti pred nosom, ali zato ćemo vidjeti ko je ušao u lokal, šta je naručio i još važnije, pogledao prema našem stolu. Svijet je zaista drugačiji iz ugla muškaraca i žena, zato im olakšajte i jednostavno recite ono što vidite, ali i osjećate. U protivnom, neće shvatiti.