No, i u tom slučaju, vrijeme provedeno pred ekranom mora biti vrlo dozirano.

Kako televizijski sadržaj utiče na ponašanje djece – ključno je to pitanje brojnih istraživanja koja su se provodila u posljednjih nekoliko desetljeća, a jedno od njih je i ono Alberta Bandure iz davne 1961. godine. Njegovo je istraživanje pokazalo kako je agresivno ponašanje najizraženije kod djece kojima je model nasilja bio prikazan na televiziji, u obliku crtanoga filma.

Međutim, baš kao što može uticati negativno, tako televizijski sadržaj može podstaknuti i pozitivno ponašanje – zavisno o tome kako ga se upotrebljava. Ističe to i psihologinja Dunja Marincel ističući pritom kako je važno odabrati televizijski program koji je prilagođen dječjoj dobi – kako bi se podstaknuo razvoj mašte, poučile porodične vrijednosti te podstakao kognitivni razvoj djeteta.

Aktivnosti poput raspravljanja o temama u medijima pomažu razvoju analitičkih sposobnosti djece te potiču aktivno gledanje televizije kroz postavljanje pitanja i diskusiju o sadržaju. Dakako, postoje i vrlo jasna pravila od koje dobi dijete uopšte smije biti izloženo televizijskom sadržaju.

„Malim bebama i djeci do tri godine za razvoj je najpotrebnije upoznavanje svijeta oko sebe kroz senzomotoriku. Kako bi se stvorile veze u mozgu koje će omogućiti djetetu da uči i živi na adekvatan način potrebno je istraživanje okoline“, objašnjava Dunja Marincel te dodaje kako bez tih iskustava djeca ne razvijaju primjerenu i potrebnu komunikaciju s okolinom i ljudima.

„Prve tri godine života ključne su za razvoj mozga koji raste brže od bilo kojeg drugog dijela tijela. Tokom ovog perioda, dječji mozak je osjetljiviji na pozitivne utjecaje, ali i ranjiviji na negativne utjecaje, nego što će biti ikada više u životu!“, naglašava Marincel koja pritom pojašnjava kako razumijevanje sadržaja ekrana zahtijeva određene sposobnosti koje se tek počinju razvijati u prvim godinama života.

Za bebu je ekran samo veliki, nepovezani protok dvodimenzionalnih slika te prije nego što bi dijete moglo uopšte učiti pomoću ekrana treba biti sposobno povezati slike u smislenu cjelinu. Dječji i razvojni psiholozi upozoravaju da su prve dvije godine života ključne za razvoj mozga, a s time se slaže i Dunja Marincel.

„Djeca starija od tri godine ne bi trebala biti uz televiziju duže od jednog do jednog i po sata dnevno, a mlađa je djeca ne bi uopće trebala gledati“, navodi Marincel.

Šta mogu učiniti roditelji?

Roditelji bi trebali biti dobar primjer svojoj djeci jer njihovo ponašanje ima velik uticaj. „Neka gledanje televizije bude privilegija koju treba zaslužiti. Tako se dijete uči postaviti prioritete, odgovornosti te zaslužiti nagradu. Primjerice, nakon što napiše domaću zadaću ili pospremi sobu moći će uživati u gledanju svoje omiljene serije“, preporučuje Marincel.

SAVJETI ZA RODITELJE

1. Napravite raspored

Jednom kad uspostavite pravilo kada i koliko djeca smiju gledati televiziju, zajedno s njima isplanirajte šta će gledati. Neka vrijeme za televiziju ne bude onda kada je zajednički obrok ili vrijeme za spavanje. Takođe, potrebno je uspostaviti pravila za školske dane. Većina djece ima ograničeno slobodno vrijeme tokom radne sedmice. Ne dopustite da dijete svo slobodno vrijeme provede ispred TV-a. Onda kada djeca imaju pravo glasa u uređivanju televizijskog rasporeda, puno je vjerojatnije da će ga se i pridržavati.

2. Uklonite televiziju u pozadini

Koliko se puta dogodi da televizor ostane upaljen, a niko ga ne gleda? Čak i iz pozadine, televizija ima negativan utjecaj na razvoj i održavanje pažnje. Stoga, ukoliko ne gledate televiziju – ugasite ju.

3. Nemojte držati televizor niti računar u spavaćoj odnosno dječjoj sobi

Djeca koja imaju TV u svojim sobama gledaju ga više od djece koja to nemaju. Osim toga, lakše je pratiti vrijeme koje djeca provode uz televiziju ako je ona smještena u zajedničkoj sobi.

4. Nemojte jesti ispred televizije

Dopuštanje djetetu da jede za vrijeme gledanja televizije produljuje njihovo vrijeme koje uz nju provode. Takva navika potiče nepromišljeno grickanje i jedenje što može dovesti do razvoja zdravstvenih problema.

5. Predložite svom djetetu bavljenje drugim aktivnostima

Čitanje, bavljenje sportom i društvene igre samo su neki od primjera. U svemu je tome vrlo važno da mu budete dobar primjer tako što ćete i sami regulisati vlastito gledanje televizije i s djetetom, po potrebi i želji, sudjelovati u aktivnostima.

6. Postanite učesnik i gledajte televiziju sa svojim djetetom

Umjesto da TV bude stalno upaljen – radije organizujte zajedničko gledanje i pretvorite to u zabavan događaj. Nemojte samo prebacivati programe i tako tražiti zabavan ili kvalitetan sadržaj, radije se unaprijed informišite i odaberite prikladne programe.

7. Napravite poseban dječji profil

Koristite roditeljske kontrolne postavke koje omogućuju „zaključavanje“ neprimjerenog sadržaja za djecu. Upravo tu opciju nudi EON, vodeća TV platforma u jugoistočnoj Europi, koju hrvatskim korisnicima osigurava Telemach Hrvatska. Unutar EON Kids profila nalazi se sav sadržaj koji djeca vole, siguran je za njih, a djeca iz njega ne mogu izaći zahvaljujući zaštiti profila PIN kodom.

Uz savjete za roditelje, nakon kojih će neka djeca ostati uskraćena za dugotrajno gledanje televizije, Dunja Marincel preporučuje i koristan, a ujedno i zabavan sadržaj koji se može naći na EON-u. „To su crtani filmovi za najmlađe kao što su Peppa Pig, Doktorica Pliško, Doktor Panda, Tomica i prijatelji, Medvjedić Paddington i slični.

Za nešto starije u ponudi su Vatrogasac Sam, Žar i čudovišni strojevi, Ada Vijugica, znanstvenica, Dora istražuje. Takođe, mnogo je zanimljivih dokumentarnih emisija o prirodi i nauci koji se mogu naći na Da Vinci kanalu i katalogu u EON Video klubu koji su edukativnog karaktera.“

Na primer, može da se požali i kao odgovor dobije nežnost i saosećanje odraslog ili može da gestom ukaže na ono što mu treba i da tako otkloni uzrok nelagode.

Ako za rešenje bilo kog problema postoji samo jedan način – dudlanje laže, dete bi i nadalje moglo ostati verno toj navici: u mlađem školskom uzrastu – da gricka nokte i olovke a u starijem da puši.

Pored toga, sisanje varalice, prema tvrdnji stručnjaka, asocira dete na dojenje, a kada jede to kod čoveka izaziva osećanje bezopasnosti. Prema tome, ako dete sisa varalicu, ono se sve vreme oseća bezbedno. A to nije uvek dobro.

Kao što je poznato, čovek se razvija samo onda kada izađe iz zone komfora. Ako sve vreme dudla lažu, vaš mališa ne napušta zonu komfora pa mu se neće razvijati ni potrebni podsticaji.

PELENE POSLE 1,5 GODINE

Naravno da bi bilo previše pozivati roditelje da ožive eru pamučnih pelena i pelenskog dermatitisa. Međutim, zarad razvoja kontrole funkcija svog organizma, neophodno je da dete oseća nekakvu neudobnost na koju može da reaguje.

Važno je imati u vidu to da je sposobnost detetovog kontrolisanja piškenja/kakenja u tesnoj vezi s regulisanjem ukupnog ponašanja. I zato, ako se uzaludno pokušavate izboriti sa hirovima, agresijom i histerisanjem – počnite od učenja na nošu.