Kako je navedeno, ona je preminula mirno, u srijedu, 2. septembra, u svom domu u Njujorku.

“Glorijin skoro stogodišnji boravak na zemlji bile su dobro proživljene godine i ona je nastavila da radi za jednakost do samog kraja. Živjela je vjerna svom nezavisnom duhu, uvijek sa znatiželjom i odličnim smislom za humor”, navedeno je o objavi, prenosi NBC njuz.

Život je posvetila borbi za prava žena

Stajnem je posvetila svoj život ciljevima koji se kreću od reproduktivne slobode i prevencije nasilja u porodici do rodne nejednakosti na radnom mjestu.

Bila je lice pokreta koji je radikalno promijenio prava žena, od toga da mogu da podnesu zahtjev za kreditne kartice bez muškog potpisa, da budu primljene u škole Ajvi lige što ranije nisu mogle, do toga da mogu legalno da izvrše abortus u SAD.

Kao pionirka drugog talasa feminizma 1960-ih, Stajnem se zalagala za društvena pitanja, ali je i pisala o njima.

Nacionalnu slavu je stekla 1963. godine, kada se maskirala u Plejboj zečicu i napisala članak o lošim radnim uslovima koje su trpjeli konobari u poznatim Plejboj klubovima Hju Hefnera.

Dobila Predsjedničku medalju slobode

Dobitnica je nekih od najviših mogućih priznanja, uključujući Predsjedničku medalju slobode, najviše civilno odlikovanje u zemlji.

Rođena 25. marta 1934. godine u Toledu, Ohajo i veći dio djetinjstva provela je putujući po zemlji sa roditeljima i sestrom.

Diplomirala je na Smit Koledžu, ženskoj školi liberalnih umjetnosti u Masačusetsu, a tokom  boravka u Londonu izvršila je ilegalni abotrus, što je na nju uticalo da se bori za reproduktivna prava žena.

Od novinarstva do jednog od simbola feminističkog pokreta

Bila je osnivač i novinar časopisa “Njujork”, kao i časopisa “Ms”, koji je postao prva nacionalna publikacija koja je na naslovnici istakla nasilje u porodici.

Veoma brzo izgradila se kao lider u borbi za legalizaciju abortusa, za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu, protiv zlostavljanja djece i u drugim oblastima.

Mnogi su smatrali da je “suviše lijepa” za feminističku poruku koju je pokušavala da prenese i da mini suknje iz 1970-ih koje je ponekad nosila za televizijske intervjue rade protiv nje.

Bila je i suosnivačica Nacionalnog ženskog političkog kluba 1971. godine koji se zalagao za povećanje broja žena u zakonodavstvu.

1986. godine dijagnostifikovan joj je rak dojke.

Na osnovu njenog života snimljen je i film “Mrs. America”, kao i mini-serija FX-a koja se emitovala na Huluu 2020. godine, prenosi Tanjug.

Dobila je brojna priznanja u novinarstvu, uključujući Nagradu za životno djelo u novinarstvu od Društva profesionalnih novinara.

Udala se u 66. godini za oca Kristijana Bejla

U 66 godini se udala za advokata i preduzetnika Dejvida Bejla, oca glumca Kristijana Bejla iako je dugo odbacivala brak kao instituciju koja uništava veze.

“Da sam se udala kada je trebalo, izgubila bih ime, legalno prebivalište, kreditni rejting i mnoga građanska prava. To više nije istina. Moguće je sklopiti ravnopravan brak”, rekla je ona svojevremeno.

Njeni predstavnici nisu objavili od čega je preminula, kao ni vrijeme sahrane.

Nezavisne