Zahvaljujući poboljšanju dijagnostičkih alata, ali i brojnim istraživanjima u ovom području, postajemo svjesniji važnosti logopedije u razvoju govora. Međutim, još uvijek postoje određene predrasude o razvoju govora i jezika koje je nužno razjasniti, a u tome nam je pomogla logopedinja Martina Starčević Perica.

1. Logoped nema što raditi s dvogodišnjakom

Iako vam se čini da nema potrebe za logopedima ako još uvijek niste jasno uočili govorno-jezične vještine kod djeteta, važno je spomenuti da razvoj govora i jezika počinje puno prije prve izgovorene riječi.

Sredinom prve godine života djeca počinju razumijevati značenje riječi, a još tijekom trudnoće čuju i preferiraju zvukove i glasove (posebno majčin glas). Osim govora, logoped promatra i druge aspekte razvoja djeteta koji su usko povezani s kasnijim jezično-govornim razvojem.

Posjet logopedu vam može donijeti korisne savjete i upute, ali i smjernice za kvalitetniju komunikaciju s djetetom. Zahvaljujući tehnološkom napretku i razvoju brojnih digitalnih alata za dječji razvoj, takav jedan razvio se i za početnu detekciju govorno-jezičnih poteškoća.

2. Djevojčice progovaraju prije dječaka

Iako je riječ o individualnim razlikama, neka istraživanja zaista potvrđuju da u ranom jezičnom razvoju rječnika djevojčice često znaju biti naprednije od dječaka. Međutim, to nije pravilo jer je riječ o zaostatku od svega nekoliko mjeseci.

Mnogi se često vode ovom predrasudom kada žele objasniti zašto njihovo dijete još uvijek nije progovorilo, ali ovdje se zaista ne može tvrditi da dvogodišnjak ne koristi govor samo zbog činjenice što je dječak.

Logopedska rana intervencija ipak može pomoći da ne dođe do razvoja težih problema.

3. Prve tri su najvažnije za razvoj govora

Prve tri su zaista jako važne, ne samo za razvoj govora, nego i za sve druge aspekte dječjeg razvoja. No, i dalje se to ne bi smjelo shvatiti doslovno jer razvoj komunikacijskih i govorno-jezičnih vještina, iako počinje samim rođenjem, nastavlja se i nakon prve tri godine života.

Iako je dobro poznato da je dječji mozak neurološki predodređen za brzo učenje kroz prve tri godine života, neuroplastičnost (sposobnost neurona za stvaranje novih veza) traje cijeli život, a govorno-jezični razvoj je kontinuirani proces koji se razvija tijekom cijeloga života.

Ako samo uzmemo u obzir da je i sposobnost aktivnog slušanja nešto s čime se često ne možemo pohvaliti, jasno je koliko učimo tijekom cijelog života.

4. Djeca koja kasnije progovore sustignu svoje vršnjake

Istraživanja su pokazala da samo 40 % djece koja kasnije progovore ne sustignu uvijek svoje vršnjake. Njihov razvoj može u svim ostalim područjima biti uredan i u skladu s dobnim okvirom, ali jezično kašnjenje se ne izjednači uvijek, a postoji i određeni rizik za pojavu teškoća čitanja i pisanja u školskoj dobi.

Nikada nije prerano za procjenu razine jezičnog razvoja vašeg djeteta, a savjetovanje s logopedom (koje možete obaviti i online), može biti od velike pomoći za učenje jednostavnih metoda i alata koji roditeljima pomažu u poticanju jezičnog razvoja. Naravno, uvijek je važno spomenuti da je rana intervencija najbolja intervencija.

5. Djeca u dvojezičnim okruženjima češće imaju jezične poteškoće

Zbog sve češćih migracija, postotak bilingvalne djece raste. Djeca mogu postati dvojezična na dva načina:

• usvajajući u ranom djetinjstvu oba jezika istodobno
• učeći drugi jezik nakon što su savladali prvi.

Kad djeca uče drugi jezik, obično im treba 3 – 5 godina da postanu fluentni, a dvojezičnost ima pozitivne posljedice za dječji razvoj – bolju selektivnu pažnju, analitičko rasuđivanje, stvaranje pojmova i kognitivnu fleksibilnost. Stoga, i ova predrasuda ne drži vodu jer je dijete poželjno izlagati jezicima, s obzirom na to da usvajanje više jezika, od djetetove najranije dobi, ima puno dobrih strana.

Iako se često ne čini tako, budući da djeca u početku često ostavljaju dojam zbunjenosti, kao da nisu sigurna koji jezik i na koji način upotrijebiti. Ukoliko je dijete urednog razvoja, takva “zbunjena” situacija je samo privremena i potrajat će dok se djetetovi jezični sustavi ne izdiferenciraju.

Korištenje više jezika često se može činiti teškim i napornim, ali djeca koja od rane dobi počinju usvajati jezike, pogotovo prije treće godine kada usvajaju bazu materinskog jezika, pokazuju brojne prednosti u odnosu na jednojezične govornike. Višejezičnosti se ne treba bojati, nego je poticati, ali na pravilne načine olakšavajući situaciju i sebi i djetetu.

6. Tepanje djeci nije dobro za razvoj govora

Djeca uče imitacijom, a to bi onda značilo da tepanje, odnosno oblik iskrivljenog govorenja određenih riječi, zaista ne uči djecu ispravnom izgovoru. Iako je odraslima to često simpatično, ponavljanje izmijenjenih riječi djeci na način da ih ona razumiju, ali ne usvajaju ispravno, zaista nije preporuka.

Međutim, postoji nešto što se zove “maminski jezik”, a riječ je o govoru koji je usmjeren djetetu. Karakteristike takvog oblika komunikacije su:

• visok glas
• sporiji način govora
• jednostavniji rječnik
• puno ponavljanja
• naglašavanje važnih riječi
• izražena facijalna ekspresija.

Djeca takav način komunikacije preferiraju, a i pomaže im razvoju govorno-jezičnih vještina.

7. Logoped nema što raditi s djetetom koje još ne govori

Prema interakcionističkom gledištu na razvoj jezika, mora postojati urođena sposobnost, želja za interakcijom s drugima te bogata jezična i socijalna okolina kako bi se izgradio sustav komunikacije. Kao što smo već spomenuli, logoped promatra brojne druge aspekte govorno-jezičnog razvoja osim izgovorenih riječi.

Ovdje je jako važno promatranje i neverbalne komunikacije, suradnja djeteta neovisno o tome što ne govori i način na koji sluša drugu osobu koja usmjerava svoj govor prema njemu. Ako se uoče bilo kakve teškoće ili odstupanja u razvoju, uvijek je bolje krenuti na vrijeme s poticanjem govora koji je prilagođen i potkrijepljen savjetima i mišljenjima stručnjaka.

8. Jezične vještine se razvijaju neovisno o okolini djeteta

Okolina je jako važna za usvajanje jezičnih vještina. Djeca koja žive u dvojezičnoj okolini paralelno uče dva jezika, ali to i ne mora biti slučaj ako dijete uopće nema podržavajuće odrasle koji prema njemu ne usmjeravaju komunikaciju.

Osjetljivi, brižni odrasli koriste dodatne tehnike kojima pospješuju rane jezične vještine, odnosno daju jasne povratne informacije, ne ispravljaju i kritiziraju previše.

Ovdje se naglašava i govor usmjeren na dijete, tj. vrsta komunikacije sastavljena od kratkih rečenica visoke i naglašene intonacije, jasnog izgovora sa stankama između pojedinih dijelova govora i ponavljanjem novih riječi u različitim kontekstima.

9. Djeca koja često šute nisu dovoljno razvila govorno-jezične vještine

Razumijevanje šutnje nije nimalo jednostavno, posebno kod djece za koju očekujemo da postavljaju puno pitanja dok istražuju svijet oko sebe. Međutim, ovdje je važno naglasiti da jezični razvoj ne mora nužno biti oštećen zbog češćih perioda šutnje jer je često u pozadini psihološki uzrok.

Isto tako, postoji poremećaj koji se zove selektivni mutizam, a riječ je o poremećaju koji karakterizira nemogućnost govora u nepoznatim, neugodnim i širim socijalnim situacijama. Najčešće se javlja kod djece, a može se pojaviti u bilo kojoj dječjoj dobi neovisno o razvoju govora.

10. Mucanje se ne može ispraviti

Mucanje je poremećaj tečnosti govora, a ponekad je teško razlikovati normalnu razvojnu netečnost i rane znakove mucanja. Kod djece predškolske dobi, često se javljaju netečnosti u govoru, a čini se da čak 80 % djece povremeno, tijekom jezičnog razvoja, ima određene netečnosti u govoru.

Međutim, iako se mnoge takve poteškoće smatraju razvojnima, mucanje se često može provući ispod radara ako govor i dalje ostaje nedovoljno tečan. Mucanje može biti blago ili razvijeno, ali ako se na vrijeme uoče rani znakovi i sustavno pristupi terapijskom radu s djetetom, njegov govor se značajno može poboljšati.

Ovdje je nužna podrška okoline, ohrabrivanje od strane vršnjaka i odraslih te jasno shvaćanje da se problem može riješiti trudom i radom.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Naime, u govoru koji je održala povodom prihvatanja nagrade na Varietyevom događaju Moć žena, Oskarovka je navela neke savjete koji zaista mogu pomoći ljudima da povećaju ravnopravnost u svijetu. Jedan naročit dio njenog govora je izazvao ogromni aplauz, povike podrške i smijeh publike.

„Prestanite sa tim da su žene lude i teške. Ako vam muškarac kaže da je žena luda ili teška, pitajte ga: „Šta si joj ružno uradio?“ , kaže Portmanova.

Time je skrenula pažnju na činjenicu da se već jako dugo žene nazivaju ludima ili histeričnim kako bi se umanjile njihove emocije ili djela.

Pogledajte njen govor u cjelosti.

Natalie Portman gives a step by step guide on how to help women. Step 5: “Gossip well. Stop the rhetoric that a woman is crazy or difficult. If a man says to you that a woman is crazy or difficult, ask him: what bad thing did you do to her?” #PowerOfWomen https://t.co/1PJ3dEgBuu pic.twitter.com/1mX6EAHYZN

— Variety (@Variety) October 12, 2018

Druge žene koje su održale govor na ovom događaju su aktivistkinja Ema Gonzales, glumice Tifani Hadiš i Redžina King i autorka, producentkinja i glumica Lina Vejt. Poslušajte dijelove i njihovih govora:

Tiffany Haddish: Be yourself, otherwise you're likely a “bitter ass bitch” (Watch) | Variety's #PowerOfWomen presented by @LifetimeTV https://t.co/oHVGHPDPTw pic.twitter.com/6DSCAnTI8u

— Variety (@Variety) October 12, 2018

Emma Gonzalez: “The world actually seemed to care what teenagers had to say. Before, our voices were scoffed at and talked over” #PowerOfWomen presented by @lifetimetv pic.twitter.com/v7F8RLRCDv

— Variety (@Variety) October 12, 2018

Ono što je česta tema razgovora svakako je pitanje ženskog roda u jeziku. Postoje struje koje ga odbijaju dajući objašnjenje da ‘nije prirodan’, da je ‘isforsan’, da je to ‘silovanje jezika’, pa čak idu tako daleko da ga ismijavaju govoreći o uvođenju ženskog roda za životinjske vrste, a vrlo često kažu da je uvođenje ženskog roda, zapravo, skrnavljenje jezika. S druge strane, postoje struje koje ga podržavaju i koriste, sudjeluju u osmišljavanju novih reči i njihovoj promociji u svakodnevnoj komunikaciji.

Jezik je svakako nešto što oslikava trenutno stanje društva. Jezik kao ogledalo nas samih, ali i šire zajednice u kojoj živimo i funkcioniramo. Pogledaš kakav ti je jezik i puno toga saznaš o društvu u kojem se taj jezik koristi.

‘Ajde da vidimo kako i za šta se koristi ženski rod u našem jeziku.

Zanimanja: učiteljica, pevačica, manekenka, voditeljica, medicinska sestra, profesorka/profesorica, doktorica/doktorka, vaspitačica/odgojiteljica, primalja, kuvarica, čistačica, sobarica, domaćica, prostitutka, sekretarica/tajnica, striptizeta – sve su to reči koje su nam domaće, zanimanja koja lako vezujemo za žene, usađene su nam u glavu kao svakidašnje pojave. Žena kao pomoćnica deci i bolesnima, žena kao biće okrenuto izgledu, žena kao osoba zadužena za posao u kući i kao osoba koja brine za ukućane, ali i druge osobe.

U Hrvatskoj su sva zanimanja u muškom rodu osim medicinske sestre i primalje. Medicinska sestra se službeno zove ‘medicinska sestra – medicinski tehničar’. Ovo je jako zanimljivo, jer se muškarcima izašlo u susret i dobili su muški rod, ali se žene zakinulo za tehniku. On je tehničar, on barata tehnikom, a ona je – sestra? Brižna, topla, uvek tu, vida rane ranjenicima?

Žene jesu doktorice, ali nisu kirurginje. Šta će žena u kirurgiji kad joj se tresu ruke, u PMS-u je, nervozna i nepouzdana? A i dobro je plaćen posao, pa joj ni po tom osnovu tu nije mesto. Neka se ona drži opće prakse, ginekologije i pedijatrije – neka radi sa starima, ženama i decom, jer to najbolje i jedino zna.

Tajnica/sekretarica i tajnik/sekretar imaju potpuno drugačiji opis posla, barem neslužbeno i kada se dođe na razgovor za posao.

Ne postoji ženski rod za imenicu ‘kupac’. Žena ne kupuje, ne zarađuje, nema kupovnu moć? Muškarac je taj koji kupuje.

On je govornik, a ona je – govornica? On stane na nju i govori?

On je javni bilježnik, a ona je – javna bilježnica? Javnost u nju bilježi nešto? Ona je za javno bilježenje?

On je lopov, ona ne krade?

Kažu da je svejedno, da je bitna suština, a ne forma. Ako je svejedno, ‘ajde da onda sve zovemo u ženskom rodu i da niko s tim nema problem. Može da bude ‘muškarac arhitektica’, a ne ‘žena arhitekt’, mislim, ako je bitna suština, a ne forma. Da li može tako?

Jeste li primetile da nikada ne kažemo ‘žena maneken’ i ‘žena učitelj’, nego je uvek ‘manekenka’ i ‘učiteljica’, ali zato uredno kažemo ‘žena snimatelj’?

Pitanje množine je takođe zanimljivo. Ako su u rečenici sve imenice ženskog roda, bilo da ih je dve ili petnaest, množina je u ženskom rodu (primer: Ana, Jelena, Maja, Ranka, Marija, Nikolina i Josipa su DOŠLE kući u 5 popodne). Međutim, ako u društvu postoji samo jedan muškarac, tj. imenica muškog roda, množina postaje automatski muška (primer: Ana, Jelena, Maja, Ranka, Marija, Nikolina, Josipa i Nenad su DOŠLI kući u 5 popodne). Muškarac kao određenje. S druge strane, ako su u rečenici sve imenice muškog roda, množina biva u muškom rodu, kao i ako je jedna imenica ženskog roda. Dakle, čim imamo samo jednog muškarca, množina se određuje u skladu s tom činjenicom.

Srednji se rod u jednom trenutku pretvara u muški. Primer: TO dete. Nema GA (deteta) danas u školi.

Žena može biti gost, ali muškarac ne može biti gošća.

Zašto ženi ne smeta da je pilot, ali muškarcu smeta da je pilotkinja?

Zašto je ženski rod toliko proširen da žena može komotno da nosi i suknju i hlače, ali muški rod je ostao u nekim zadanim okvirima, pa muškarac ne može da nosi suknju? Manite se sada Škota.

Kako i u kojoj meri jezik utiče na doživljaj nas samih?

Domaćica i domaćin imaju potpuno drugačija značenja. Domaćica je žena koja nije u radnom odnosu i bavi se kućnim poslovima i porodicom, a domaćin je muškarac koji je ‘glava porodice’, osoba koja se pita i odlučuje.

Muškarac se ženi, a žena se udaje. Muškarac se daje ženi, a žena se daje udu?

Za muški spolni organ se koriste reči poput ‘ponos’ i ‘čast’, a za ženski ‘ribica’, ‘mačkica’ i slične umanjene konstrukcije. Možemo li zamisliti da žensko spolovilo nazivamo ‘ponosom’, a muško ‘ribicom’?

Za zlu ženu postoji hrpa naziva, za zlog muškarca svega nekoliko.

Heroj i heroina imaju potpuno drugačija značenja i prizvuk.

Raspuštenik ne postoji. Razvedeni muškarac nije obilježen i nikoga se ne tiče.

Kako glasi muški rod imenice ‘žrtva’?

A kako glasi ženski rod imenice ‘vođa’? On je vođa, a ona?

Kada čujete reč ‘čovek’, vidite li jajnike i maternicu ili vidite muškarca?

Inzistiranje na ‘gospođi’ i ‘gospođici/gospodičnoj’ je možda najčešća situacija u kojoj se nalazi svaka žena i to na dnevnoj bazi. Tu se odigrava ono da bračni status, dakle – činjenica da službeno pored sebe ima muškarca, određuje to kako će se žena osloviti i kako će se prema njoj ophoditi u javnosti. Za šta je bitno to je li žena u braku? Zašto se muškarca ne oslovljava u odnosu na to je li u braku ili ne? I šta je uopšte ta ‘gospođica’? To je mala gospođa. To je, znači, neka mala osoba, a mala je jer nije udana. I zašto žene odgovaraju na to pitanje?

I za kraj…

‘Iako se zna da je jezik aktivni sudionik u društvenoj izgradnji stvarnosti i da na taj način znatno može oblikovati i pogled na ženu današnjice, njega se još uvijek drži samo sredstvom objektivna prenošenja sadržaja, ne misleći da je jezik taj koji kontrolira i manipulira našim umom. Osim što mi govorimo neki jezik, jezik govori nas’. Ivana Lovrić Jović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, esej ‘Seksizam u jeziku: zamke i varke’

Zadatak: idite na Hrvatski jezični portal i u tražilicu prvo ukucajte reč ‘žena’, a zatim reč ‘muškarac’ i uživajte u objašnjenjima!

“Dakle, objavljena je vijest da imam trudove, je li?”, upitala je publiku nakon što je došla za govornicu, a mnogi su joj zapljeskali.

“Ovo je naš trenutak da zajedno izgradimo našu budućnost, da otključamo moćnu transformativnu vrstu politike koja znači da možemo pomoći u postizanju sigurnih i stabilnih zajednica, stvoriti ekonomske prilike i prosperitet, kao i zaštititi naša građanska i ljudska prava i ojačati našu ljudsku i javnu infrastrukturu. Oprostite”, rekla je pa zastala zbog trudova, prenosi klix.

Quade je nakon govora otišla u bolnicu, gdje je rodila djevojčicu Harriet Blake Maye Quade.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Nakon što je moj Facebook feed eksplodirao od „<3 Amy“ statusa, odlučila sam da pročitam transkript njenog monologa. Amy priča o svom iskustvu kada po završetku srednje škole, kada je upisala koledž, periodu kada je naglo izgubila samopouzdanje.

Opisuje kako je pronašla samopoštovanje. Uopšte se ne protivim ovom. To je veoma poznata (ali važna) poruka, sa kojom svaka osoba može da se poveže.

Ono što mi je bilo neuobičajeno sa njenim govorom je moguće silovanje koje je možda počinila kako bi pronašla sopstvenu vrijednost.

Na početku priče, Amy opisuje kako niko od momaka na koledžu nije obraćalo pažnju na nju, osim jednog momka na završnoj godini po imenu Matt. Jednog dana Matt je zove u 8 ujutru, pozivajući je u svoju sobu u domu, a ona odmah prepoznaje da je pijan:

“Napokon, vrata se otvaraju. To je Matt, ali i ne baš. On je tu, ali i nije. Lice mu je nekako izobličeno, a oči kao da ne može da se fokusira na mene. Na neki način me gleda iz profila, kao ajkula. ‘Hej!’ viče, preglasno, i grli me, previše snažno. Devastiran je.”

Ovo ne spriječava Amy da uđe u njegovu sobu. Prema njenim riječima, ona je samo željela da se osjeća poželjnom. Legli su zajedno u krevet i imali neki nevjerovatno neugodan oblik seksualnog odnosa:

“Gurao je svoje prste u mene kao da je tamo izgubio ključeve od auta. A onda je došao na red seks, i tu riječ koristim veoma slobodno. Njegov penis je bio tako mekan, da se osjećao kao jedna od onih stvari za oslobađanje od stresa koje stišćete u ruci.”

Neću vam iznositi sve detalje, ali važno je napomenuti da je Matt više puta tokom seksa zaspao, prema njenoj priči. To nam daje naznaku koliko je pijan bio i kako je Amy pustila da se to nastavi uprkos prekidima.

Dakle, da li je to silovanje? Mnogi ljudi smatraju da pijani pristanak nije pravi pristanak. Bez obzira na vaše lično mišljenje, njeno ponašanje bi se moglo posmatrati kao silovanje u očima njenog koledža, Univerziteta Towson. Evo Towsonove politike o seksualnom uznemiravanju, iako ne možemo biti sigurni da se nije promijenila od njenog nezgodnog iskustva:

“Da bi dali minimalnu saglasnost, osoba ne smije biti fizički ili psihički nesposobna (npr. alkoholom, drogom, nesvjesticom, mentalnim invaliditetom).”

Teško je poreći da Matt u tom trenutku nije bio mentalno onesposobljen. Prema Amynim riječima, on je bio “devastiran”.

U očima zakona države Maryland, stvari postaju malo komplikovanije. Amy bi mogla biti kriva za silovanje ili seksualni napad u zavisnosti od toga da li je penetracija postignuta ili ne. Prema državnom zakonu, osoba ne može stupiti u vaginalni odnos sa drugom “ako je žrtva mentalno defektna osoba, mentalno onesposobljena osoba ili fizički bespomoćna osoba, a lice koje vrši radnju zna ili razumije da je žrtva u takvom stanju”. Čak i sa pravne strane, teško je tvrditi da to nije bilo silovanje s obzirom na sve detalje u Amynom govoru.

Društvo, međutim, možda nema isti stav. Da su uloge zamijenjene, reakcije ljudi na govor bi bile potpuno drugačije. Kako bi izgledalo da trijezan momak iskoristi pijanu djevojku koja se onesvijesti? Ima li svijet samilosti za takvu hulju? Trijezan momak bi služio kao nepobitan dokaz “kulture silovanja”, a nesposobna djevojka bi bila žrtva.

Umjesto zgražanja, Schumer je dobila samo pohvale. Ne samo da su ljudi smatrali njen govor inspirativnim, već su ga smatrali i smiješnim. Velik dio njenog govora je ismijavanje osobe koju je možda silovala, a ljudi su mislili da je to bilo urnebesno i hrabro.

Nije to tako teško ni povjerovati, dugo već ismijavamo muškarce koji su silovani. Pogledajte filmove kao što su “Wedding Crashers” ili “Get Him to the Greek”. Silovanje je jednostavno komično sredstvo kada je riječ o muškarcima.

Što je još više uznemirujuće, možda društvo uopšte ne vjeruje da muškarci mogu biti silovani.

Punim imenom Mišel Lavon Robinson Obama, rođena je sedamnaestog januara 1964. godine. Ona je spisateljica, pravnica i, za sada, jedina afroamerička Prva dama. Udala se za Baraka 1992. godine, postala majka dvije ćerke, ali zadržala je nezavisnost, odvažnost i elokventnost. Žena koja nije bila u sjeni već se bavila, kako svojom tako i Barakovom, karijerom.

Odustala je od posla u jednoj od bolnica u Čikagu, kako bi mu pomogla u kampanji 2008. godine. Kada je to uradila, prosječna zarada na godišnjem nivou na njenoj poziciji iznosila je 212 000 američkih dolara.

Od 2012. godine, pisala je sama sebi govore koji su ocijenjeni kao veoma dobri, čak i od strane konzervativnih kolumnista.

Da su njeni savjeti zlata vrijedni, potvrđuje i Demokratska Nacionalna konvencija 2004. godine na kojoj je Barak htio odustati od govora, jer nije bio dovoljno pripremljen. Svi savjeti koje je htjela dati u tom trenutku stali su u kratko i jasno: “Nemoj zajebati sada prijatelju!”

Dok se kod nas još uvijek vodi polemika o prikladnim i neprikladnim pitanjima na razgovoru za posao, kao što je onaj o planiranju porodice upućenom ženama, ona je uspjela svoje dijete dovesti na razgovor za posao. Pitate se šta je ishod bio? Dobila ga je, naravno, jer ona to može. Sa svojom ćerkom Natašom, koja je tada imala četiri mjeseca, došla je na intervju za posao na Univerzitetskom Kliničkom centru u Čikagu. S obzirom na to da nije mogla naći bejbisiterku, spakovala je Natašu sa sobom, a koja je prespavala sav razgovor. Poslodavac je njen poduhvat okarakterisao kao progresivan pa je ona i dobila posao.

Međutim, ona to ne doživljava kao nešto posebno hrabro i istaknuto. Naprotiv, smatra da je sasvim normalno da su je zaposlili, jer je u startu iznijela zahtjeve u skladu sa kvalifikacijama koje je imala. Kada stvari postavite tako, shvatite da možete dobiti sve što zaslužite.

Već u osnovnoj školi imala je zapažene rezultate i izdvajala se među vršnjacima pa su je prebacili u grupu za nadarene učenike u šestom razredu.

Ona je jedna od tri prve dame koja ima fakultetsku diplomu.

Osim nje, to su Hilari Klinton i Laura Buš. Među prvima je uvidjela prednosti društvenih mreža pa je postala aktivna na Tviteru, Instagramu i Fejsbuku. Na taj način je mlađim generacijama skrenula pažnju na politiku, aktivizam i predstavila sebe kao zabavnu i savremenu ženu.

Džejms Korden, idejni tvorac Carpool karaoka ili karaoka sa poznatima u automobilu, uspio je pridobiti i sjajnu Mišel, koja je zajedno sa Misi Eliot repala i pjevala. Video u nastavku pokazuje njeno umijeće, a energija kojom zrači je neopisiva.

Njen besprijekoran izgled i stil nisu samo puko praćenje trendova, jer ova žena na sve načine šalje poruke i radi važnije stvari. Projekat Runway: Junior koji predstavlja mlade modele i talente bio je pogodna platforma za njeno djelovanje. Tako je ona prošle godine video pozivom uputila pozdrav učesnicima, ali i prenijela informacije o njenom važnom projektu Let Girls Learn. Riječ je snažnoj kolaboraciji koja povezuje Bijelu Kuću sa Peace Corps organizacijom, kako bi se omogućilo obrazovanje za što veći broj djevojčica širom svijeta. Sjajno, zar ne?

Njen smisao za humor i spontanost izdvajaju je među dosadašnjim prvim damama. U trenucima ozbiljnih tema, kao što je bio sastanak Lebron Džejmsa koji je govorio o zdravom načinu života, Mišel se pojavila iznenada i “zakucala” koš sa izrazom lica koji je iznenadio i oduševio sve prisutne. Žena jednostavno ne vidi potrebu za formalnošću.

Osim toga, svako njeno gostovanje u emisijama, prepuno je zabave i smijeha. Popularni “Uptown funk” dobija novu koreografiju i ona zajedno sa slavnom Elen pleše i poziva ostale da urade isto. Sigurno jedna od najboljih izvedbi ove pjesme.

Obrazovanje i zdravlje djece njeni su primarni ciljevi, a prema podacima kojima raspolaže šesdeset i dva miliona djevojčica se ne školuje, a u pojedinim državama manje od 10% njih završi srednju školu. Zato je ona povezala tinejdžerke koje se žele baviti kreiranjem odjeće, da osim toga budu i društveno odgovorne. Izazvala ih je da se takmiče u kreacijama za školu, zabave i druge prilike. Pobjedniku je omogućena saradnja sa Lands End kompanijom, kako bi zajedno dizajnirali školsku torbu. Na taj način željela je skrenuti pažnju na gorući problem, ali istovremeno i nagraditi talentovane mlade ljude. Mišel, dođi malo i kod nas!

Njeni govori su inspirativni, motivacijski, a njen fokus je na obrazovanju. Zato je bila jedna od govornica TED-a, koji je poznat i prepoznatljiv upravo po afirmativnim i osnažujućim govornicima. “Bez obzira na sve, obrazovanje se ne smije uzeti zdravo za gotovo”, njena je misao vodilja, jer želi predstaviti svima značaj konstantnog rada na sebi. Međutim, nije dovoljno ulagati u sebe i svoj dom. Prema njenim riječima, saosjećanje treba da bude primarno, jer postoji mnogo ljudi kojima pomoć treba. Njen govor možete pogledati ovdje.

Nove generacije mogu i trebaju smanjiti jaz između društva kakvo je danas i onoga kakvo bi trebalo biti.

Mišel Obama je žena koja ne samo da nije u sjeni, već suvereno vlada svakim svojim nastupom. Najobrazovanija je u istoriji prvih dama Amerike i vjeruje u svoje ideale, radeći svakodnevno na njihovoj realizaciji. Kada je nedavno gostovala u emisiji Opre Vinfri, izjavila je kako muškarci ne moraju da usklađuju ništa. Iako žali za tim, dodala je da misli kako njima uopšte ne predstavlja izazov balansiranje između obaveza, kada ih u poređenju sa ženama i nemaju.

Na pitanje kako se izborila za svoju vidljivost u Bijeloj Kući, odgovorila je:

Ako ne preuzmete kontrolu nad svojim vremenom i životom, drugi ljudi će to uraditi. Ako ne stavite sebe u prioritete, konstantno ćete opadati na listi životnih prioriteta sebe i drugih.

“Trebamo voljeti sebe. A ja sebe volim već dugo vremena. Ipak, na tome se treba raditi. Ako ne znate šta želite u životu, niste svjesni koliko vrijedite, onda budite hrabre. Računajte na dobrotu i ljubaznost drugih ljudi kako bi uspjeli prepoznati koliko vrijedite.”

Njen savjet muškarcima jeste: “Budite bolji. Jednostavno budite bolji, jer možete sebe zvati feministima. Na taj način ćete podržati žene”. Njen suprug je ubrzo nakon njenog govora na jednom prijemu sebe upravo tako i nazvao.

“Yes, we can.”

Kao Barakov slogan, kao ženska afirmacija i kao kolektivna motivacija.

Možemo mnogo toga, Mišel je primjer.

Glumica Lupita Nijongo odlučila je reći ono što mnoge od nas misle, a ne usude se reći naglas: “Imam komplekse”. Prosta jednostavna rečenica u kojoj nema ništa loše, jer i ona ih ima. Izjavila je kako je konstantno na putu da sebe prihvati, ali u potpunosti, a to je dugotrajan proces.

Ne mogu pobjeći od onoga ko sam i od svojih kompleksa, kao ni od toga kako će društvo vidjeti i doživjeti iste. Shvatam da je to ono što trebam podijeliti sa vama, jer niko nije potpuno srećan.

Njen govor je je bio osnažujući za mnoge žene, jer društvu je teško i čudno prihvatiti da i velike osobe imaju jednako male probleme, kao i oni. Doživljavaju je kao boginju, jer je uspjela pobjediti strah i očekivanja drugih, kako bi rekla istinu i otkrila šta je zapravo muči. A suština je u tome da je rekla ono što već svi znamo. Trebamo naučiti prihvatiti sebe.

Njen najveći problem je bio njen ten, jer u vremenu kada se ljepota poistovjećuje sa bijelim, artistrokratskim tenom, ona “nije lijepa”. Međutim, pogledom na bilo koju od njenih fotografija jasno vam je. Ona je prelijepa, najviše zbog svoje snage i vjere u sebe.

Ona želi da osnaži žene širom svijeta da se osjećaju lijepo i izvana i iznutra, a poseban fokus stavlja na crnkinje, jer smatra da je njima posebno potrebna snaga i moć da se izbore sa predrasudama i stavovima društva.

Vjeruje kako je njena umjetnost ujedno i dio njene misije i snage, a obe uloge na Brodveju u Eclipsed gdje glumi ženu koja bježi iz svog sela za vrijeme Liberijanskog civilnog rata, kao i u drugom filmu Queen of Katwe, biografskom fimu o Ugandskoj šahovskoj legendi, daju novo svijetlo na Afriku i položaju žena.

Postoje određene stvari koje su mi date u životu, a onda oduzete. Zato želim kreirati prilike za druge ljude, jer njihova boja ne treba biti prepreka u životu. Drago mi je da imam platformu da to kažem.

U konačnici ona svoju medijsku eksponiranost i ulogu u društvu koristi da vas motiviše i nauči da zavolite sebe, trajno. Zajedno sa svim svojim kompleksima.