Riječima Nataše Jovanić, banjalučke umjetnice koja stoji iza ilustracija sada već čuvanih Trbe i Dugog, započinjemo još jedan „lolitet“.

Jer, ona baš tu i pripada.

„Pri upisu na akademiju nisam ni bila svjesna svih čari koje grafika nosi, tek na drugoj godini studija počela sam malo ozbiljnije shvatati materiju i sam medij grafike, a dalje je bivalo sve zanimljivije“, prisjeća se.

Umjetnost i jeste neprestano promišljanje i traganje koje mora biti zasnovano na ljubavi, inače ne bi imalo nikakvog smisla. Talenat je tu da bi se na njemu radilo, kao sam je nepotpun i skoro beznačajan.

Proces je ono što je privuklo ovoj grani umjetnosti, jer predanost vremenom istanča osjećaj da sa prvim skicama već znaš šta matrica nosi i kakav bi otisak trebalo da bude i, iako je to tako, svaki novi prvi otisak izazove nevjerovatan osjećaj.

„Taj prvi susret sa nečim na čemu  si dugo radio smatram dragocjenim“, objašnjava Nataša dok joj ruka stvara još jednu nevjerovatnu umjetničku kreaciju.

Svojim radovima ona i opominje i upozorava, a dokaz tome je izložbe „Asocijativni svijet“, kojom se još 2015. godine predstavila domaćoj publici. Ovi radovi nastali su na master studijama.

Svaki novi prvi otisak izazove nevjerovatan osjećaj.

„Propitivala sam čovjeka, od njegove destrukcije ka odnosu prema prostoru koji svjesno i nesvjesno prilagođava sebi. Društvo u svom stalnom razvoju primorava pojedinca da se prilagodi, tako da se tu nerijetko pojavi neka disharmonija između čovjeka i njegove okoline. Na svojstven način pokušala sam uputiti posmatrača da traga i postavlja pitanja o dominaciji prostora nad čovjekom ili možda obrnuto“, prisjeća se Nataša.

Kako njeno nadahnuće ne jenjava, tako je i broj izložbi na kojima je izlagala zanemarila negdje usput. Pamti pet samostalnih postavki, a kolektivne odavno ne broji.

Prešla je dug umjetnički put, a još mnogo toga je pred njom, ali ističe da položaj mladih, neafirmisanih umjetnika u Banjaluci nije na zavidnom nivou, jer nedostaje podrška kulturnih institucija.

„Prije svega nedostaje izlagačkih prostora koji bi njegovali različite umjetničke prakse te na taj način izašli u susret mladim umjetnicima, a i upoznali publiku sa trenutnom scenom. No, uprkos tome drago mi je primijetiti da Banjaluka ima sve veći kapacitet kvalitetnih mladih umjetnika koji često  nezavisno od institucija stvaraju kulturnu scenu. U suštini, ne bismo nigdje prispjeli kad bismo čekali da nam grad ili bilo ko drugi ponudi nešto, ono što je neophodno jeste rad, samo uporan rad može dati rezultate koji neće proći nezapaženo, u to sam sigurna“, ističe Nataša.

Kako je prešla dug umjetnički put, a još mnogo toga je pred njom, ističe da položaj mladih, neafirmisanih umjetnika u Banjaluci nije na zavidnom nivou, jer nedostaje podrška kulturnih institucija.

Na pitanje šta uskoro možemo da očekujemo kada je njeno stvaralaštvo u pitanju kaže da je uvijek u nekom procesu i da razrađuje ideje.

„Planiram da se više posvetim slikama koje trpe zbog nedostatka vremena, a tu je i ilustracija koja me odnedavno potpuno zaokupila“, otkriva.

A upravo je završila ilustrovanje drugog dijela bajke „Avanture Trbe i Dugog“ Jelene Kojović Tepić i naglašava da joj je čast da radi sa tako kvalitetnom i uigranom ekipom kao što su Jelena i Mladen Đukić.

„Od prvog čitanja konkursa oduševila me njihova odluka da svaku narednu knjigu ilustruje drugi ilustrator što je odličan način za afirmaciju domaćih umjetnika. Čitava priča pršti od pozitivne energije. Trba, Dugi,  Princeza i Zmaj su junaci koji pobjeđuju zlo i stvaraju dobar i iskren svijet, koji nam je kao takav prijeko potreban“, zaključuje.

„Planiram da se više posvetim slikama koje trpe zbog nedostatka vremena, a tu je i ilustracija koja me odnedavno potpuno zaokupirala“, otkriva.

Trba, Dugi,  Princeza i Zmaj su junaci koji pobjeđuju zlo i stvaraju dobar i iskren svijet, koji nam je kao takav prijeko potreban.

Jer, „umjetnost i jeste neprestano promišljanje i traganje koje mora biti zasnovano na ljubavi“.

Ali meni kad Bojana, vama poznatija kao Glutenska princeza kaže, da nešto moram, ja znam da ona nema šanse da pogriješi pa se nadam da ćete i vi meni vjerovati kao što sam ja njoj.

Nedjelja je veče, vi svakako vrijeme bacate, pardon pametno koristite tipkajući, skrolujući, dijeleći lajkove, prećutne hejtove i srca, a ja imam prijedlog koji će vas oduševiti.

Radi se o igrici Samorost. Trenutno ima tri nastavka, ali Bojana reče da je prvi najbolji, a njoj moramo vjerovati.

To je igrica koja vas oduševi:

• inteligencijom
• grafikom
• muzikom
• nevjerovatnom logikom

Vi ste u ulozi onog koji spašava gnomovu planetu od udara steroida, a nivoi koje prolazite su potpuno nevjerovatni. Radi se o point&click avanturi nastaloj prije 13 godina od strane Jakupa Dvorskog iz Češke. Iranje Samorosta 1 je moguće na ovom linku, a ako odigrate i dva i tri, javite kako vam se čini. Drugi dio se nakon nekog poglavlja plaća 5$, ako je vjerovati Guglu, ali meni, kao mladoj majci i prvi je sasvim dovoljan.

I obavezno pojačajte zvuk. I klikćite. Klikćite na sve što vam se učini upotrebljivim.

Mozak probuđen, čula izoštrena, poslije igranja ove igrice svijet postane mnogo zanimljivije mjesto jer vidite ono što do tada niste.

Igramo li se zajedno večeras?

P.S. Za sve one koji misle da kasnim, odmah da im kažem: Za ovo nikad nije kasno