Većina problema ne dolazi od manjka truda, nego od nekoliko čestih grešaka koje se lako ispravljaju. Mnogi u teretanu ulaze s velikom motivacijom i željom da rezultate vide što prije. Upravo ta žurba često dovodi do umora, bolova i povreda, nakon čega nestaje i volja za treningom. Evo šta početnici najčešće rade pogrešno.

Previše treninga od samog početka: Greška koja vodi do odustajanja

Trening svaki dan do iznemoglosti u prvoj sedmici izgleda kao dobar početak, ali tijelo nije naviklo na takvo opterećenje. Posljedica su jaka upala mišića, iscrpljenost i odustajanje nakon nekoliko dana. Bolje je početi s dva ili tri treninga sedmično i opterećenje povećavati postepeno.

Preskakanje zagrijavanja povećava rizik od povreda

Hladni mišići i zglobovi podložniji su istegnućima. Nekoliko minuta laganog kardija, poput hoda na traci ili vožnje sobnog bicikla, uz kružne pokrete ramenima, kukovima i zglobovima, priprema tijelo za trening. Zagrijavanje je kratko, ali može spriječiti povredu zbog koje biste pauzirali sedmicama.

Prevelike težine umjesto pravilne tehnike

Podizanje prevelike težine samo da bi se pratilo nekoga do sebe jedna je od najčešćih grešaka. Kad je teg pretežak, tijelo kompenzuje pa se opterećenje prebacuje na leđa, ramena ili koljena umjesto na mišiće koje vježbate. Počnite s lakšom težinom, savladajte pravilan pokret, pa tek onda dodajite kilograme.

Trening bez plana: Zašto lutanje od sprave do sprave ne daje rezultate

Lutanje od sprave do sprave bez jasnog cilja troši vrijeme i daje slabe rezultate. Prije dolaska znajte koje vježbe radite, koliko serija i ponavljanja. Plan ne mora biti složen, ali treba da pokrije cijelo tijelo i da se prati iz sedmice u sedmicu.

Samo kardio ili samo tegovi: Greška koja usporava napredak

Neki početnici sate provode na traci, drugi rade samo trbušnjake ili vježbe za ruke. Za uravnoteženo tijelo i bolju kondiciju potrebna je kombinacija treninga snage i kardija, uz vježbe za noge, leđa i trup, koje se često zapostavljaju.

Zanemarivanje odmora može poništiti trud u teretani

Mišići se ne grade dok vježbate, nego dok se oporavljate. Bez dovoljno sna, dana odmora i redovnih obroka napredak se usporava, a rizik od povrede raste. Odmor je dio treninga, a ne gubljenje vremena.

Ako niste sigurni kako se neka vježba radi, pitajte trenera u teretani, jer nekoliko minuta objašnjenja može spriječiti mjesece loših navika. Osobe s hroničnim bolestima, problemima sa srcem ili ranijim povredama prije početka treninga trebaju se posavjetovati s ljekarom, renosi Klix.

Izvor: nezavisne.com

U novom podcastu Martina Lewisa za BBC, Sarah koja radi za jednu od svjetskih aviokompanija navela je da je najveća greška kod putnika da bez cipela idu u WC u avionu.

Voditelj Lewis na to je odgovorio: “Ja sam jedna od tih osoba. Ponekad izujete cipele, umorni ste, pospani i ne razmišljate”.

Članovi posade navode da biste uvijek trebali nositi obuću u WC-u aviona kako biste se zaštitili od opasnih bioloških opasnosti i mogućih povreda. Tečnosti na podu su često tjelesne tekućine poput urina, povraćanja ili krvi, koje sadrže štetne bakterije, viruse i gljivice koje mogu proći u vašu kožu.

Osim toga, jedna od čestih grešaka je da se putnici pojavljuju na aerodromima s pasošima kojima ističe rok.

“Budimo potpuno jasni oko provjere pasoša. Na dan ulaska u zemlju mora ostati najmanje šest mjeseci prije datuma isteka ili tri mjeseca ako idete u EU”, navode.

Također, ističu da je osiguranje bitno, jer je svrha putnog osiguranja da pokrije troškove ako vam se nešto dogodi. Putnici se mogu često naći u situaciji da traže lijekove od kabinskog osoblja, ali u mnogim slučajevima oni ne mogu biti od pomoći.

“Putovanje bez jednostavnih lijekova protiv bolova je greška. Ne mogu vam sve aviokompanije dati paracetamol ili druge lijekove bez prisutnosti ljekara. Mnogo je lakše ako imate svoje lijekove. Neki putnici misle da je pribor za prvu pomoć u avionu ujedno i apoteka”, kazali su.

Klix

U najranijem uzrastu ono još nema razvijen jezik za složene emocije, ali vrlo dobro osjeća da li je sigurno, prihvaćeno i voljeno.

Upravo zato neka iskustva iz djetinjstva ostavljaju tragove koji se osjećaju i mnogo godina kasnije. Čak i kada odrastu, postanu samostalni i uspješni ljudi, mnogi se iznova vraćaju određenim trenucima iz djetinjstva koji su ih oblikovali.

Ne postoji savršen roditelj, ali postoje postupci koje djeca često doživljavaju kao dubok emocionalni gubitak i koje teško zaboravljaju.

1. Emocionalno zanemarivanje

Za dijete nije uvijek najteži otvoreni sukob, već odsustvo reakcije.

Kada roditelji ne primjećuju, ne potvrđuju ili ne imenuju dječja osjećanja, dijete postepeno počinje vjerovati da njegov unutrašnji svijet nije važan.

Može biti tužno, srećno ili uplašeno, ali ako ne dobije potvrdu da su njegova osjećanja važna, počinje da ih potiskuje.

Vremenom se prilagođava tako što manje pokazuje emocije, rjeđe traži pomoć i sve manje vjeruje vlastitim osjećanjima.

Spolja može djelovati mirno i poslušno, ali iznutra često nosi osjećaj usamljenosti koji ga prati i u odraslom dobu.

2. Stalna kritika umjesto prihvatanja

Djeca koja odrastaju u okruženju gdje ih češće kritikuju nego što ih prihvataju često razvijaju osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra.

Čak i kada roditelji kritiku upućuju iz najbolje namjere, dijete je može protumačiti kao poruku:

„Nešto nije u redu sa mnom.“

Takva iskustva kasnije mogu dovesti do perfekcionizma, nesigurnosti, straha od greške i stalne potrebe za tuđim odobravanjem.

Mnogim odraslim osobama koje su odrastale uz stalne kritike teško je da budu zadovoljne sobom bez potvrde okoline.

3. Nedostatak emocionalne sigurnosti

Djeci nije važno samo šta roditelji govore, već i kako se ponašaju.

Ako je roditelj danas topao i pun podrške, a sutra hladan i razdražljiv, dijete teško razvija osjećaj stabilnosti.

Takva nepredvidivost stvara stalnu napetost.

Dijete počinje da osluškuje raspoloženje roditelja i prilagođava svoje ponašanje kako bi izbjeglo odbacivanje ili kritiku.

Kasnije se isti obrazac može prenijeti i na partnerske odnose, gdje osoba neprestano pokušava da prepozna raspoloženje druge strane i prilagodi mu se.

4. Korištenje ljubavi kao sredstva pritiska

Jedna od najdubljih rana nastaje kada dijete stekne utisak da je ljubav uslovljena.

Poruke poput:

„Volim te kada si dobar.“

„Pričaću s tobom kada se popraviš.“

„Neću da razgovaram s tobom dok se ne izviniš.“

mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da ljubav mora da se zasluži.

Tada ono počinje vjerovati da nije vrijedno ljubavi samo zato što postoji, već da mora stalno nešto dokazivati.

U odraslom dobu takve osobe često ulaze u odnose u kojima pokušavaju da zasluže pažnju i ljubav drugih, jer im je upravo takav obrazac poznat još od djetinjstva.

Najvažnija stvar

Djeca rijetko mogu jasno da objasne svoje emocionalne rane.

Ona jednostavno žive unutar tih osjećanja i prilagođavaju im se.

Iako kasnije mogu razumjeti šta se dogodilo i raditi na sebi, tragovi ranih iskustava često ostaju vidljivi u njihovom samopouzdanju, odnosima s drugim ljudima i načinu na koji doživljavaju ljubav i bliskost.

Ova tema nije pitanje okrivljavanja roditelja, već razumijevanja koliko snažno prve veze u životu oblikuju čovjekov unutrašnji svijet.

Nezavisne

Govoreći o porodici, vaspitanju i savremenom roditeljstvu, Panović je istakao da sve počinje od odnosa između roditelja i da je današnji brak ozbiljno ugrožen sebičnošću i egoizmom koje, kako kaže, nameće savremeno društvo.

“Krajnji cilj roditeljstva jeste da osposobimo decu da jednog dana mogu da žive bez nas. Trebalo bi da mi nedeljom odlazimo kod njih na ručak, a ne da oni stalno zavise od nas”, objasnio je psiholog.

Posebno je naglasio koliko su prve četiri godine života važne za formiranje osnovnih navika.

„Od rođenja do četvrte godine najvažnije je da dete usvoji higijenske navike, navike spavanja i ishrane. Upravo tu roditelji najčešće greše”, upozorio je Panović.

Kada je reč o hrani, smatra da roditelji često nesvesno stvaraju problem koristeći ucene i nagrade.

„Ako pojedeš ovo, dobićeš ono” – jedna je od najčešćih grešaka koju roditelji prave. Kako objašnjava, dete vrlo brzo nauči princip „hoću ako”, pa uskoro počinje da uslovljava roditelje.

„Nikad ne pitajte dete šta će da jede. Vaš zadatak je da mu obezbedite ono što je dobro za njegov razvoj, a ne da dete upravlja porodicom”, rekao je on.

Dodaje i da mnogi roditelji pribegavaju raznim trikovima samo da bi dete jelo – puštaju crtane filmove, zabavljaju ga ili prave razne rituale tokom obroka, čime dodatno stvaraju loše navike.

Panović smatra da je jedan od najvećih problema današnjeg društva gubitak spontanosti.

„Savremen čovek je programiran. Žurimo, stalno smo pod pritiskom i nesigurni. Mladi roditelji često prvu temperaturu deteta doživljavaju kao tragediju”, kaže psiholog.

Govoreći o autoritetu, naglašava da on nema veze sa strogoćom niti gušenjem slobode.

„Zdrav autoritet pomaže detetu da diše. Ali autoritet se ne dobija samim tim što ste roditelj – osvaja se ličnim primerom.”

Posebno se osvrnuo na odnos prema spavanju i navikama koje su se promenile zbog modernog načina života.

„Deca bi trebalo da legnu do devet sati. Hormoni rasta se obnavljaju do deset uveče, a danas i odrasli i deca ostaju budni duboko u noć bez pravog razloga”, upozorio je.

Kaže da roditelji često koriste pogrešan pristup kada govore da „ne mogu da nateraju dete da spava”.

„Čim kažete da morate da ga naterate, znači da je autoritet već narušen. Deca se vaspitavaju strpljenjem, dobrotom i ličnim primerom.”

Kao posebno važnu stvar ističe usaglašenost roditelja.

„Ako otac zabranjuje izlazak, a majka govori ‘pusti ga, kad će ako ne sad’, dete dobija dve potpuno različite poruke. Tada će se okrenuti popustljivijem roditelju, ali će ga kasnije često odbaciti.”

Panović upozorava i na opasnost poređenja dece.

„Nikada nemojte govoriti: vidi kako je on pametan i poslušan. Svako dete je jedinstveno. Poređenje ostavlja duboke posledice.”

Kao primer naveo je situacije u kojima roditelji starijem detetu govore da popusti mlađem jer je „mali”.

„Tako starijem detetu šaljete poruku da manje vredi, a mlađe učite da mu je sve dozvoljeno.”

Dodaje da se upravo u porodici uče osnovne vrednosti poput poštovanja, zahvalnosti i empatije.

„Dete mora da nauči da kaže ‘molim te’, ‘hvala’ i ‘izvini’. Ako mlađem dopuštate da otima igračke, vi zapravo podstičete agresiju.”

Govoreći o sportu, psiholog kaže da mnogi roditelji vrše ogroman pritisak na decu.

„Sport bi trebalo da donosi radost, a kod nas je često postao agresija i dokazivanje.”

Posebno ga brine činjenica da deca odrastaju okružena kladionicama i pritiscima uspeha, dok porodice sve manje razgovaraju.

„Istraživanja pokazuju da bračni parovi u Srbiji razgovaraju svega tri do pet minuta dnevno”, rekao je Panović.

Prema njegovim rečima, deca se ne vaspitavaju vikom.

„Vaspitava se smirenim tonom, zagrljajem, pogledom u oči i osmehom. Mi danas uglavnom razgovaramo odozgo i ne čujemo jedni druge.”

Na kraju je poručio da porodici treba vratiti dostojanstvo i prave vrednosti.

„Dete mora da zna da je porodica mesto gde će pronaći sigurnost i utočište. Ali isto tako mora da nauči osnovne životne stvari – da namesti krevet, spremi sebi hranu i preuzme odgovornost. To je suština zdravog vaspitanja.”

Ona.rs

Predstavljamo vam listu 10 katastrofalnih grešaka, zbog kojih nastavnici daju jedinice bez puno objašnjavanja i zbog kojih se pojedini đaci, ali i odrasli svakodnevno sramote:

1. Negacija uz glagole se piše odvojeno

„Neznam, neželim, nemogu“ su katastrofalne nepravilnosti. Pravilno je „ne znam“, „ne želim“, „ne mogu“. Izuzetak su riječi „neću“ i „nemoj“ koje se pišu sastavljeno.

2. Negacija uz pridjeve se piše sastavljeno

„Ne srećan“, „ne umoran“, „ne zadovoljan“ su nepravilni oblici. Pravilno je „nesrećan“, „neumoran“, „nezadovoljan“.

3. Aorist glagola „biti“

Pravilno je „ja bih, ti bi, on/ona bi, mi bismo, vi biste, oni bi“. Sve ostalo je nepravilno.

4. Kada se „li“ odvaja

Piše se „da li“, „je li“.

5. Jednina riječi čitaoci, branioci, primaoci…

Čitalac, branilac, primalac, a nikako čitaoc i slično.

6. Hvaliti i faliti

Kada vam nešto nedostaje, onda vam fali, a kada je neko nešto dobro uradio, onda se on hvali.

7. Hoćemo ili nećete?

Uvijek i isključivo – piše se zajedno.

8. Slovo J, da ili ne?

Slovo J je suvišno u prošlom vremenu (učio, radio, bio), ali je neophodno u prisvojnim zamjenicama – moje, tvoje.

9. Glasovne promjene

Pravilno je reći potpredsjednik, a nepravilno je napisati podpaliti, svecki, srbski…

10. Superlativ je uvijek jedna riječ

Najbolji, najjači, najslabiji, a ne naj bolji, naj jači, naj slabiji…prenosi Krstarica.

U svakodnevnom govoru često čujemo različite izgovore, što može izazvati rasprave oko ispravnog izgovora određenih reči. U poslednjih 50 godina, srpski jezik je postao bogat ruskim i engleskim uticajima, gde su mnoge nove reči ušle u standardni jezik ili žargon, s tim da su neke doživele promene radi lakšeg izgovora.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Дневна доза правописа (@dnevna_doza_pravopisa)

Na Instagram profilu “Dnevna doza pravopisa” često se objavljuju jezičke nedoumice, naglašavajući reči koje većina ljudi pogrešno izgovara. Izdvojili su 15 primera, ističući ispravne oblike:

• Pantofle, a ne patofne.
• Karniša, a ne garnišna.
• Seksepil, a ne seksipil.
• Šlauh, a ne šlauf.
• Maršruta, a ne maršuta.
• Katolikinja, a ne katolkinja.
• Štriklirati, a ne štiklirati.
• Kalodont, a ne kaladont.
• Inscenirati, a ne iscenirati.
• Delinkvent, a ne delikvent.
• Džakuzi, a ne đakuzi.
• Brusthalter, a ne brushalter.
• Nahtkasna, a ne natkasna.
• Rolšue, a ne rošule.
• Rajsferšlus, a ne rajferšlus.

Odlazak doktoru za svaku sitnicu

Vjerovatno ste dosad shvatile da postoje načini da pomognete djetetu, bez da pozovete 17 puta pedijatra. Ono što vam je predstavljalo problem sa prvim djetetom, sa drugim je samo sitni alarm da mu trebate pomoći, ali i da možete same dosta toga, jer nije potrebno paničariti i ići u bolnicu za svaku sitnicu.

Red, rad, disciplina

Obavezno i često pranje ruku? Da. Izuvanje u prisustvu novorođenčeta? Svakako. Ali dođe drugo dijete i vi jednostavno prestanete raditi dramu oko svih tih stvari. Ne kažemo da zanemarite nivo higijene ili neke rutine, koje su došle kao posljedica zdravih navika tokom dana, ali definitivno popustite u odnosu na prvo dijete.

Pranje i čišćenje flašica i pumpica

Jednom dnevno ili jednom u dva dana je sasvim dovoljno da se one operu toplom vodom. Ali nema potrebe da panično čistite nakon svake upotrebe i pravite haos, ako nije očišćeno istog trenutka. Uostalom, znate to i same, zar ne?

Kupovina odjeće

Sva ona euforija koja prouzrokuje peglanje kartica prije rođenja prvog djeteta splasne kada se rodi drugo dijete. Prvenstveno shvatite da nema potrebe bacati odjeću od prvog djeteta, jer dosta toga može obući i drugo. A osim toga shvatite i koliko toga vam ne treba. Nije baš da se beba od par mjeseci presvlači za sve prilike kao što ste ranije mislili.

Uspavljivanje djeteta, ali i sebe

Mame koje imaju dvoje ili više djece, znaju koliko je važno odmoriti se (ma koliko se činilo nemogućim) i zato su bolje u uspavljivanju djece, jer imaju više strpljenja i već znaju na koji način je to najbolje uraditi. A osim toga i kako uspavati sebe, ali i odmoriti u toku dana.

Na to kakva ćemo ličnost postati djeluju mnogi faktori, ali i životni događaji, s kojima se susretnemo, prihvatimo, preradimo, i nastavimo dalje, a neki od nas ne uspiju da prevaziđu, ne uspiju da prerade, ne uspiju da oproste sebi, pa se onda takvi odnosi reflektuju na dalji odnos prema sebi koji postaje sve više kritičan u odnosu na sebe.

Sve češće u razgovoru sa bližim i daljim osobama iz okoline možemo da čujemo i vidimo kako se u odnosima žrtvuju one osobe upravo one koje nisu sebi oprostile neke greške, pogrešne izbore, greške iz prošlosti pa u fokus svog života i prioriteta dolaze uvijek drugi (suprug, djeca), dok oni sebi nikad nisu u fokusu.

Potreba za ispunjavanjem želja drugima ide toliko da se dovode do granica izdržljivosti, samo da bi drugima bile u službi, zanemarujući sebe, svoje želje, potrebe, minimizirajući svoje potrebe i svodeći ih na minimum. Sebi to pravdaju tako da na taj način daju svoj doprinos ulažući u odnos, time potpirujući svoje nezadovoljstvo, u pokušaju da ga svedu na minimum.

Šta ste dobile za to? To da bi vas isto to dijete sutra odgurnulo iz života, a vi ostali uvrijeđeni, jer je uspio da fukncioniše bez vas.. Muž koji bi vas sutra da vam se šta dogodi zamijenio za dva dana pod geslom : ,,pa muško ne može samo da funkcioniše..“, i do prvi put kad ne ispunite očekivanje koje ste navikle da radite prigovorio, kao da i niste to do tada radile.

Drage moje mame koje ste se zapustile, svoje prohtjeve stavile na minimum zbog toga što je važnije da kupite mužu ili djeci bolje i kvalitetnije nego sebi, osvijestite se, dozovite svijesti, ošamarite pred ogledalom, i počnite da cijenite svoju žrtvu, ono što radite za sve, dok ste provodile noći neprospavane da biste podigli djecu, i uložile sve svoje resurse da biste udovoljile drugima, a sebi uskratile zadovoljstvo radi istih tih koji vam nikad neće biti zahvalni, a vi sebe ubijedili i lišili sreće nekog sitnog užitka kupovine, relaksacije radi drugog.

Molim vas da se osvijestite dok nije kasno, dok vas nisu prestigli svi vozovi, jer upravo vaši muževi ostavljaju pogled na onim sređenim, onima koje se brinu za sebe, svoj izgled, i ulažu u svoje potencije, ne lišavajuću sebe u sreći i zadovoljstvu.

Prestanite da se lažete i ubjeđujete kako to nije važno, i da je važno da udovoljavate drugima, dok sve ono što vi želite pretvarate u želje drugih. Ne radite to sebi, jer akumulirate nezadovoljstvo, a drugima kojima činite uslugu hranite i ubjeđujete time da vi zaista i ne vrijedite, i da su samo oni važni.

Preklinjem vas, budite sebi važne, pa ćete postati važne cijelom svijetu.

E O.-Š.

Dobro poznato nošenje preteškog prtljaga iz prošlosti dođe do tačke pucanja po šavovima i onda se sav taj prljavi veš vaših bivših prospe pred nekon novog.

Ali hajde malo realno da to sagledamo. To što ti je bivši bio kreten, ne znači da ovaj trenutni treba to trpiti. Kao ni to da ti budeš njemu otirač za prljave noge koje su prepješačile “križni put” u bivšim vezama. Vrlo je jednostavno.

To što ti je neko nekada uradio nešto loše, ne znači i ne smije da znači da generalizuješ, sumnjaš i iskorištavaš ljude koji imaju dobre namjere. Nema smisla.

To što te bivši varao, ne znači da dahćeš iza vrata sadašnjem samo kako bi provjerila je li stvarno kod kuće ili nije. Stvar je povjerenja, koje je teško izgraditi, ali nikada ne treba odustajati od gradnje. Uostalom, onaj ko želi da laže, pronaći će način. Znaš već po bivšem, zar ne?

Međutim, bez obzira na to što znaš, ti se često svetiš ljudima koji ni najmanje ne znaju šta su krivi. A nisu ništa, osim možda toga što su uopšte sa tobom, uprkos tome što ih doživljavaš kao zamjenu za liječenje frustracija. Svaka veza je imala svoje uspone i padove, probleme i u konačnici razloge prekida, ali je suludo vući repove iz prošlosti u nove veze, jer na taj način nijedna neće biti dobra. Time u startu onemogućavaš osobu da ti pokaže ko je ona u suštini. Svaki put kada pomisliš “To je radio i moj bivši” odrežeš jednu granu sa drveta koje je imalo šansu da raste, a onda na kraju shvatiš da ih više i nema.

Zašto? Zato što si mislila da je on odgovoran za sve ono što nije uradio, a ti si šablonski vjerovala da hoće.

Pokušaj shvatiti sljedeće. To što si ti u vezi sa svojom prošlosti, znači da si zauzeta. Samim tim bolje bi bilo da ne počinješ nešto novo, jer ni flert u troje nije dobar, a kamoli nešto drugo. Dok god postoji šansa da ti se u krevetu iza sklopljenih očiju pojavi tvoj bivši, zbog čega ćeš poželjeti probuditi sadašnjeg, odustani na startu. Vjeruj da je bolje, za tebe, za njega i za bivšeg.

Svaki put kada pomisliš “To je radio i moj bivši” odrežeš jednu granu sa drveta koje je imalo šansu da raste, a onda na kraju shvatiš da ih više i nema.

Nije on kriv za suze koje si prolila za bivšim, a mogao te činiti srećnom.

Nije on kriv što si izgubila povjerenje zbog bivšeg, jer ti je on htio vjerovati.

Nije on kriv što te bivši varao, jer možda je imao namjeru da te voli, čuva i poštuje.

Nije on kriv, jer ti on nije bivši.

A ti ga uporno odbacuješ od sebe misleći da ćeš riješiti prošlost na taj način. Ostavi čovjeka na miru, jer u konačnici ne postižeš ništa drugo nego da i ti postaneš njegova bivša, zbog koje će možda i on kasnije misliti da treba generalizovati žene. Nisu sve žene iste, nisu svi muškarci govna. Ali ti to naravno ne možeš shvatiti sve dok se svetiš drugima, za greške koje su neki bivši radili.

Dok god postoji šansa da ti se u krevetu iza sklopljenih očiju pojavi tvoj bivši, zbog čega ćeš poželjeti probuditi sadašnjeg, odustani na startu.

Umorna sam. Umore me drugi, nije do tebe.
Umorim sama sebe. A trebala bih sebe čuvati za tebe.

Jer moja obaveza je da budem dobro ne samo zbog sebe, nego i za tebe.
Moja Lolo, možda te je mogla i bolja mater zapasti.

Možda bi ponekad bolje razumjela tvoja kmeženja koja me iz patika izuju. Rozih.

Možda bi imala više strpljenja za tvoj inat za koji ni ne znaš da se zove inat.
Možda bi te lakše naučila da se zubi bar dva puta dnevno moraju oprati.
Ili ti od karfiola i brokule Pepu Prase pravila pa bi ti to pojela.

Jebiga, Lolo, ja ne znam bolje.
Lažem, učim da budem bolja. Ali kao što ćeš i ti, i ja neke lekcije preskočim, jer se nešto drugo učini važnijim.
Jer ja, odrasla osoba, mislim ponekad kako sam baš mnogo pametnija od tebe i moraš me slušati.

A zaboravim koliko smo iste.

I meni se plače kad sam umorna i gladna.

Ni ja ne želim da pozdravim baš sve ljude, a kamoli zagrlim.
I ja bih nekad za ručak kolače.

Ponekad me nervira moja najbolja drugarica, kiku bih joj počupala.
Ponekad ni ne znam da mi se spava pa se pravim pametna kako nisam nervozna.
I ja se inatim. I dan danas.

Ali ima, moja Lolo, nešto što ja radim najbolje na svijetu: Volim te.

24/7 i još izmislim još minut, jer vrijeme ne postoji.

Tvoji uzdasi su, moji alarmi.
Tvoji osmjesi, moja nagrada.
Tvoje disanje, moje postojanje.

I bićemo, zajedno, mnogo bolje.
Ali ne moramo baš svaki dan.