Stručnjaci sugerišu da je ostavljanje grijanja na laganom tokom cijelog dana kako biste uštedjeli samo mit.

S jedne strane, ostavljajući grijanje uključenim cijeli dan, kotao će morati raditi kako bi održavao temperaturu na zadanom nivou, a energiju ćete trošiti cijeli dan u poređenju s podešavanjem da grijanje kreće u odabrano vrijeme.

Međutim, ako je dom hladniji, trebaće vam više energije da ga zagrijete kada dođete i uključite grijanje.

Stoga savjetuju korištenje tajmera. To omogućuje da se grijanje uključuje i isključuje kada ćete ga najviše željeti i ne morate brinuti hoćete li ga zaboraviti isključiti.

Mnogi se stručnjaci slažu da je najvažnija stvar koju treba uzeti u obzir kada je u pitanju efikasno grijanje doma je otkriti gdje toplina izlazi iz njega. Ako je dom dobro izolovan, potrošićete manje energije bez obzira na to ostavljate li grijanje cijeli dan ili koristite timer.

Što su gubici topline manji, to ćete manje energije potrošiti za postizanje ugodne temperature u domu, prenosi Večernji list.

Preuzeto sa: nezavisne.com

U Banjaluci postoji oko 7.000 stambenih jedinica u zgradama sa vlastitim centralnim grijanjem preko kotlovnica na pelet ili drvnu sječku, a zbog enormnog poskupljenja tih energenata, više od polovine ih je odustalo od te vrste grijanja i najavilo prelazak na struju, što bi moglo izazvati velike probleme u isporuci struje i česte kvarove.

U „Elektrokrajini“ Banjaluka za CAPITAL su rekli da je, zbog poskupljenja peleta i sječke koje je proteklih mjeseci išlo preko 150 odsto, veliki broj korisnika centralnog sistema grijanja preko kotlovnica najavio prelazak na drugačije vidove grijanja stanova i poslovnih prostora.

„Od pojedinih vlasnika kotlovnica i zajednica etažnih vlasnika smo informisani  da se više od polovine pomenutih stambenih jedinica već odjavilo sa grijanja preko kotlovnica, dok se u narednom periodu veliki broj tek namjerava odjaviti i preći na druge vidove grijanja, u najvećoj mjeri korištenjem električne energije“, kazali su u „Elektrokrajini“.

Navode i da stambeno-poslovne zgrade sa centralnim kotlovnicama i drugim oblicima neelektričnog grijanja nisu elektronergetski projektovane za grijanje svih stambenih i poslovnih jedinica korištenjem električne energije.

„Prelazak čitavih zgrada i naselja na grijanje električnom energijom bi gotovo sigurno dovelo do preopterećenja mreže, što bi za posljedicu imalo često pregaranje osigurača na niskonaponskim izlazima u trafostanicama, ali i kvarova na samim priključnim vodovima. Ovo bi značilo i česte prekide u isporuci električne energije tih zgrada i naselja, a time i problema sa zagrijavanjem prostorija“, ističu u „Elektrokrajini“.

Masovniji prelazak na grijanje na struju donijeće i gubitke „Elektrokrajini“

U ovom preduzeću kažu da vršno opterećenje elektroenergetskog sistema na području grada Banjaluka zbog povećanja broja korisnika i same potrošnje električne energije raste gotovo svake godine.

Trenutni vrh opterećenja iz decembra 2021. godine iznosi 187 MW, dok će prema očekivanjim predstojeće zime preći 195 MW.

Osim opterećenja mreže i mogućih kvarova, u „Elektrokrajini“ navode da bi masovniji prelazak građanja na struju značio i direktan višemilionski gubitak ovom preduzeću.

„Imajući u vidu trenutne cijene električne energije na međunarodnom tržištu, a  pogotovo prognoze da će u zimskim mjesecima vjerovatno dostići i 1.000 evra po megavat-času (MWh), prodaja stanovništvu po 30 evra/MWh za svaki kilovat-čas električne energije potrošene za grijanje, bi donijela direktan finansijski gubitak od 970 evra/MWh.

Ukoliko bi u Banjaluci 5.000 stanova prešlo na grijanje na električnu energiju, direktan gubitak samo u najvećem gradu u RS bi se u grijnoj sezoni mjerio desetinama miliona КM“, navode u „Elektrokrajini“.

Kažu i da je ovo optimistična prognoza, jer u računicu nisu uvršteni individualni stambeni objekti koji će, takođe, kako se očekuje, u značajnom broju preći na grijanje uz električnu energiju.

Rješenje vide u subvencijama građana ili firmi koje ispuručuju toplotnu energiju iz biomase.

„’Elektrokrajina’ je u cilju ublažavanja očekivanog rasta potrošnje električne energije za zagrijavanja prostorija, predložila da nadležne institucije, lokalne zajednice i „Elektroprivreda RS“ obave razgovore sa registrovanim isporučiocima toplotne energije i dobavljačima energenata.

Smatramo da bi zbog ogromnih razlika u cijeni električne energije u međunarodnom trgovanju u odnosu na cijenu za domaćinstva u RS bilo isplativo subvencionisati korisnike ili isporučioce toplotne energije iz biomase, kako bi se cijena toplotne energije za stanovništvo zadržala na prihvatljivom nivou“, ističu u ovom prreduzeću.

Na pitanje da li se očekuju restrikcije u isporuci električne energije u zimskom periodu, u „Elektrokrajini“ odgovaraju da su takve odluke u nadležnosti Vlade RS, te da su iz Vlade i ERS više puta obavještavali javnost da je elektroenergetski sistem u Srpskoj stabilan i da nisu planirane bilo kakve restrikcije.

CAPITAL je ranije pisao da su vlasnici kotlovnica koje griju veliki broj novih zgrada u Srpskoj dostavili stanarima nove cjenovnike koji su i do 150 odsto veći u odnosu na prošlu godinu. Zbog toga je veliki broj njih odlučio da pređe na struju.

Preuzeto sa: capital.ba

Glavni grad, glavni problemi, uvijek bilo.

Od apsurdnosti o kojima smo pisali kada se svečano otvarao trotoar pa do toga da privilegije postaju osnovne stvari. Pojedini građani Sarajeva drugu sedmicu za redom nemaju vode, a ni grijanja. Nema očito ni problema, jer se nadležni nisu potrudili pozabaviti detaljno time. Tek juče se pojavila informacija o mogućem puštanju vode u ponoć. Eh da nas je Merlin i u noć uveo u stilu pa da se okupamo. Ogorčenost građana i zabrinutost za zdravlje, ali i situaciju u kojoj se nalazi nemjerljivi su. Upravo zato ni najmanji problem nije bio pronaći one koji su podijelili sa nama utiske o tome: “Kako izgleda život ovih dana u Sarajevu?”

Adnan Čomor ističe kako živi u naselju gdje su redukcije vode standardne, odnosno od 11 sati naveče do jutarnjih sati. S obzirom na prebivališe u “Posebnom entitetu” nema problema ni sa grijanjem, jer ne ovisi o toplanama. Međutim, naglašava zabrinutost za veliki broj prijatelja i poznanika koji imaju te probleme.

“Nekolicina njih skoro dvije sedmice nema redovnu opskrbu, što je ogroman problem, pogotovo onima koji imaju malu djecu i voda/grijanje im je potrebno tokom 24 sata. Svako se snalazi, jer kroz svoj posao i razgovor s ljudima sam primijetio da su od ustanova koje bi trebale da vode redovnu brigu o osnovnim životnim potrebama davno digli ruke. Isto kao što su te institucije digle ruke od njih, dajući sporadične ‘pomirljive’ izjave da ‘sve će biti u redu’ i ‘treba se malo strpiti’. Vodovodne i cijevi za grijanje u Sarajevu su posljednji put mijenjanje ko zna kada”.

Kada je prije nekoliko dana odlazio u nabavku brennera primijetio je da je taj artikal visoko na stepenu potražnje. Ono što mu je pak najgore jesu inkasanti koji će naplatiti račune za vodu koje nema, kao i struju koja postaje glavni način grijanja. Još je gore što se ništa ne poduzima i neće, jer kao što dodaje Azra Bešlagić grijanje u Sarajevu je tema koja se godina povlači. Ističe nezadovoljstvo, jer plaća veliku cijenu za ono što nema. Osnovne uslove za život.

Čitava situacija svoj je zaplet dobila u januaru ove godine, kada se zaledila glavna cijev za vodu. Tada su građani počeli sa pozivima, koji su za odgovor imali dobro poznatu u BiH: “Nije u našoj nadležnosti” rečenicu. Međutim, možda bi bolje bilo da i nisu reagovali, jer pokušaj rješavanja problema bio je samo gori. Iskustvo prenosi Hatidža Gušić: “Kada su rekli da su problemi sa zaleđenim cijevima u nadležnosti upravitelja zgrade, a to je u našem slučaju “Sarajevo stan” nazvali smo ih. Ljudi došli, što jest’ jest’, ne može čovjek dušu griješiti, i počeli da lupaju po cijevi nekakvim čekićima, i pošto za njih zakoni fizike ne vrijede, jel’, led se smrskao u hiljadu komadića i sve je bilo u redu sa svijetom, ili ne. Naravno da ne, kao što djeca u osnovnoj školi nauče, ili čak i prije gledajući Snježnu kraljicu ili Frozen, ako je nešto zaleđeno – ne udaraj jer će se smrskati”.

Uslijed smrskanja odvaljen je ventil za vodu, što je direktno bio poziv za Vodovod da poprave novu štetu. Od tada pa sve do danas kako ističe Hatidža ne zna se više šta je u čijoj nadležnosti. Uz vlažne maramice, grijanje vode i šetnje u kaputu po vlastitom stanu, nije joj kako dodaje ni tako loše. Ruča vani, a spava pod tri pokrivača, dva jorgana i jednom dekom. Odlazak u toalet predstavlja izazov, jer valja joj sve sa sebe skinuti i smrznuti se za obavljanje nužde.

Nakon što je dobila menstruaciju, bilo je krajnje vrijeme da tako “krvava i prljava” ode kod drugarice na čuveno tuširanje. Ostavljajući pitanje svima nama, a naročito državi: “Šta sa bolesnima, starima, onima sa djecom?” Možemo li uopšte govoriti o prosperitetu države, njenom putu ka EU i ikakvim društveno-političkim dešavanjima, ako osnove nedostaju?

Isto se pita i Mirza Halilčević koji ističe: “Zaista je žalosno da uopće moramo govoriti o posve egzitencijalnim uslovima kao sto su uredno vodosnabdijevanje i grijanje za vrijeme grijne sezone. Mi čak ovdje ne govorimo ni o visokoj kvaliteti usluge, gdje bi se dalo govoriti o zagađivanju zraka i svemu što svaka zima u Sarajevu donosi sa sobom. Mi dakle govorimo o potpuno egzistencijalnim uslovima, a sve je to rezultat jednog sistema koji je podbacio, opet. I nije to više stvar grijanja ni vode, nego bahatosti koja se ogleda u svemu, od neočišćenog snijega po ulicama, preko nepokošenih travnjaka i čega sve ne, a ne zaboravimo da govorimo o glavnom gradu jedne države…”

Možemo li uopšte govoriti o prosperitetu države, njenom putu ka EU i ikakvim društveno-političkim dešavanjima, ako osnove nedostaju?

Glavni grad države, Sarajevo. Sa opštinom Centar “važnijom” prema riječima lidera od svih ostalih.

Grad apsurda, koji nije imao led za izvedbu “Labuđeg jezera”, ali zato ima za stanovništvo svakodnevno.

Nema vode, nema grijanja, ima novca za otvaranje trotoara.

Nema zraka, ali ima “Olimpijsku ljepoticu” da se ljudi nadišu zraka u okolini.

Grad Sarajevo, koje ima obraza kao najveći licemjer da kaže ljudima kako “nešto nije u nečijoj nadležnosti”. Ko je nadležan za živote ovih ljudi?