<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	xmlns:media="http://search.yahoo.com/mrss/"
>

<channel>
	<title>hobi &#8211; Lola Magazin</title>
	<atom:link href="https://lolamagazin.com/tag/hobi/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://lolamagazin.com</link>
	<description>Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom.</description>
	<lastBuildDate>Sun, 13 Oct 2024 07:29:38 +0000</lastBuildDate>
	<language>bs-BA</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/09/lolathumn-01-150x150.png</url>
	<title>hobi &#8211; Lola Magazin</title>
	<link>https://lolamagazin.com</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Kralj Čarls i kraljica Kamila imaju neobičan hobi</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2024/10/13/kralj-carls-i-kraljica-kamila-imaju-neobican-hobi/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=kralj-carls-i-kraljica-kamila-imaju-neobican-hobi</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 13 Oct 2024 07:29:38 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[ZABAVNIK]]></category>
		<category><![CDATA[hobi]]></category>
		<category><![CDATA[kralj Čarls]]></category>
		<category><![CDATA[kraljevska porodica]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=204075</guid>

					<description><![CDATA[Malo poznatu naviku kraljevskog para otkrio je Kamilin sin Tom Parker Bouls ističući da kralj Čarls i kraljica Kamila dijele jedan veoma neočekivani hobi oko kojeg su oboje &#8220;veoma takmičarski nastrojeni&#8221;. Sedamedesetpetogodišnji monarh je poznat kao gurman, ali postoji jedno posebno povrće koje on i njegova supruga vole, a upravo o čemu se radi otkrio [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Malo poznatu naviku kraljevskog para otkrio je Kamilin sin Tom Parker Bouls ističući da kralj Čarls i kraljica Kamila dijele jedan veoma neočekivani hobi oko kojeg su oboje &#8220;veoma takmičarski nastrojeni&#8221;.</p>
<p>Sedamedesetpetogodišnji monarh je poznat kao gurman, ali postoji jedno posebno povrće koje on i njegova supruga vole, a upravo o čemu se radi otkrio je njen sin u svom kuvaru &#8220;Kuvanje i kruna&#8221; u kojem je zabilježio recepte britanske kraljevske krune &#8211; od Viktorije do Čarlsa.</p>
<p>U uvodu recepta za svježu papardela pastu sa vrganjima, Tom navodi da se kraljevski par &#8220;veoma ozbiljno takmiči&#8221; &#8211; u traženju pečuraka. U ovom hobiju, kako navodi, Čarls uživa već godinama, i veoma mu je posvećen.</p>
<p>&#8220;Divlje pečurke su pomalo opsesija, i za Čarlsa III i kraljicu Kamilu, i veoma se ozbiljno nadmeću oko svojih &#8216;ulova'&#8221;, napisao je Tom.</p>
<p>Čarls se okrenuo potrazi za pečurkama na dan kada mu je umrla majka 8. septembra 2022. Kako je zdravlje kraljice Elizabete počelo da opada tog dana, Čarls je navodno proveo sat vremena pored njenog kreveta prije nego što je otišao na obližnje imanje da sam skuplja pečurke.</p>
<p>&#8220;Njegovo veličanstvo kralj je pravi heroj hrane. Ne postoji ništa što ne zna o rijetkim rasama stoke, starinskim sortama šljiva i jabuka, radostima ovčetine i divljih pečuraka, i privlačnosti smrdljivog sira&#8221;, otkriva njegov pastorak i dodaje:</p>
<p>&#8220;Svaki monarh je imao svoje ukuse i preferencije, a kraljevo interesovanje za održivu, regenerativnu poljoprivredu je dobro poznato i bilo je mnogo ispred svog vremena. Njegov savjet je neprocjenjiv, njegovo znanje duboko.</p>
<p>A kako autor kuvara otkriva, dok je odgajala svoju djecu, Kamila je sprovodila &#8220;strogu&#8221; dijetu.</p>
<p>&#8220;Odrasli smo jedući lokalnu, sezonsku i organsku hranu, mnogo prije nego što je to postalo ovoliko popularno. Moja majka je kupovala u mesari, ribarnici, pekari i pijaci&#8221;, izjavio je njen sin, objasnivši da je porodici bilo dozvoljeno da tu i tamo uživa u prerađenoj hrani, ali da je to uvijek bilo svedeno na minimum, prenosi Ona.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2024/10/20241009100811_861779.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>&#8220;Ovaj nikada neće biti fudbaler&#8221;</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2024/04/18/ovaj-nikada-nece-biti-fudbaler/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=ovaj-nikada-nece-biti-fudbaler</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2024/04/18/ovaj-nikada-nece-biti-fudbaler/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 18 Apr 2024 20:49:28 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[IZDVOJENO]]></category>
		<category><![CDATA[ŽIVOT]]></category>
		<category><![CDATA[ambicije]]></category>
		<category><![CDATA[djeca]]></category>
		<category><![CDATA[fudbaler]]></category>
		<category><![CDATA[hobi]]></category>
		<category><![CDATA[snovi]]></category>
		<category><![CDATA[trening]]></category>
		<category><![CDATA[trud]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=198427</guid>

					<description><![CDATA[Tužna slika današnjice, sa terena sportskih školica za decu… Fin i kulturan gospodin gleda svog sina Miloša, koji ima 9 godina, na treningu fudbala. Tu su i ostali roditelji. Navijaju (posebno glasne su mame), dobacuju, nerviraju se i ponosno smeše “kao nije važno” osmehom. Milošev tata je opušten. Miloš je po malo trapav, ali daje [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><em>Tužna slika današnjice, sa terena sportskih školica za decu…</em></p>
<p>Fin i kulturan gospodin gleda svog sina Miloša, koji ima 9 godina, na treningu fudbala. Tu su i ostali roditelji. Navijaju (posebno glasne su mame), dobacuju, nerviraju se i ponosno smeše “kao nije važno” osmehom.</p>
<p>Milošev tata je opušten. Miloš je po malo trapav, ali daje sve od sebe i sluša sugestije trenera. Vidno iznervirani roditelji – posmatrači,  ne vodeći računa ko ih sluša, prokomentarišu misleći na Miloša: “Vidi ovoga! Od njega nikada neće biti fudbaler”. Milošev otac, ugledni advokat, presekao ih je pogledom i mirnim tonom dodao: “Zaista, se nadam da neće.</p>
<p>Voleo bih da završi fakultet i bavi se nekim poslom u boljim klimatskim uslovima, sa manje bola, manje znoja, više poštovanja okoline i manje mafijaša u svom životu. Voleo bih da ne mora da se odseli iz svoje zemlje zbog  profesije, kao i da mu jedna povreda ne može uništiti sav dotadašnji trud i snove. Ali, ukoliko baš bude insistirao da se bavi fudbalom, nećemo mu braniti. Ovde je da bi se zdravo razvijao.”</p>
<blockquote><p>Šokirani roditelji,  a i trener – bivši fudbaler, zamislili su se nad ovom izjavom pitajući se u sebi – pa šta će onda ovde?! On kvari prosek njihovim budućim nosiocima milionskih ugovora Mančestera ili Juventusa, a oni su tako blizu uspehu. U snovima svojih roditelja. Tužna slika današnjice, sa terena sportskih školica za decu…</p></blockquote>
<p>Kategorija “hobi” polako izumire zahvaljujući obećanjima školica sporta i lakovernim ili preambicioznim roditeljima, kao i masovnim takmičenjima gde se medalje i pehari dele ” šakom i kapom” i gase sjaj zlata u očima deteta kome je sve lako dostupno, pa i zlato, srebro ili bronza.</p>
<p>Šta je osnovna ideja bavljenja sportom na nivou hobija? Timska igra, sportski duh koji je spreman da dostojanstveno izgubi poen i meč, uvažavanje – kako saigrača, tako i igrača suprotne ekipe, kondicija, razvoj krupne i sitne motorike, učenje toga kako “se pada” , čekanja u redu i poštovanja pravila kluba i trenera kao zdravog autoriteta i često idola.</p>
<p>U pobedi “ne poleteti”, u porazu se ne poniziti. Ekipa se drži zajedno i kada je teško. Najvažnije, namenjen je svima – gojaznima, trapavima, sporima, niskima… Časovi se posećuju rekreacije radi, a ne kao uvod u profesionalni sport.</p>
<p>Kasnije, uz mnogo želje, treninga, samodiscipline, odricanja i upornosti dolazimo do profesionalnog sporta gde nije mesto svakome, a greške su izuzetno skupe. Pre svega, zahtevajući maksimalno angažovanje, profesionalni sport neretko usporava napredak na drugim poljima i ne ostavlja puno prostora za alternativu. To je veliki psihološki pritisak koji ne može da nosi dete, kao ni većina odraslih osoba.</p>
<p><strong>Pomešati ove dve potpuno različite vrste bavljenja sportom je izuzetno opasno za samopouzdanje dece, ali i odnose u porodici.</strong></p>
<p>Današnji treninzi, nažalost, sve češće neguju kod dece više “navijački” duh nego sportski. Suprotstavljene ekipe se mrze, da bi se dokazala ljubav prema sportu. Ko je glasniji, taj više “voli”. Na kraju se plače, histeriše ili se preglasno, nesportski, podrugljivo raduje. Saigrač se nakon greške vređa bez zadrške.</p>
<p>Čitate tekst i ne pronalazite situacije sa treninga vaše dece? Blago vama, retki ste i pronašli ste za svoje dete pravi klub, koji je angažovao školovanog trenera za PRENOS znanja. Učiteljice znaju i slova i brojeve i jednačine, pa ipak studiraju 4 godine VEŠTINE PRENOSA ZNANJA. A i nećete biti nezadovoljni ako vam dete ne donese milione.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2024/04/18/ovaj-nikada-nece-biti-fudbaler/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2024/04/fudbaler-680x450-1.png" />	</item>
		<item>
		<title>LOLITETI:  Dragana Vučić: Zmijanjski vez na banjalučkom kolaču</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2007/12/16/loliteti-dragana-vucic-zmijanjski-vez-na-banjaluckom-kolacu/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=loliteti-dragana-vucic-zmijanjski-vez-na-banjaluckom-kolacu</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2007/12/16/loliteti-dragana-vucic-zmijanjski-vez-na-banjaluckom-kolacu/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Brankica Rakovic]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 16 Dec 2007 11:01:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[banjalučki kolač]]></category>
		<category><![CDATA[Dragana Vučić]]></category>
		<category><![CDATA[gipsani svijećnjaci]]></category>
		<category><![CDATA[heklanje]]></category>
		<category><![CDATA[hobi]]></category>
		<category><![CDATA[kreativnost]]></category>
		<category><![CDATA[Mašta]]></category>
		<category><![CDATA[pletenje]]></category>
		<category><![CDATA[torte i kolači]]></category>
		<category><![CDATA[tu-tu suknjice]]></category>
		<category><![CDATA[Udruženje kreativaca Draganasgarden]]></category>
		<category><![CDATA[Zmijanjski vez]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/loliteti-dragana-vucic-zmijanjski-vez-na-banjaluckom-kolacu/</guid>

					<description><![CDATA[Bila sam kreativno dijete. Prvi dekupaž napavila sam sa svega četiri godine, kada sam maminim crvenim lakom za nokte i cvjetićima od papira &#8220;ukrasila&#8221; drveni sto. U školi sam imala problem, jer nastavnici nisu shvatali moje tehnike rada. To se vidjelo na času likovnog kada bih za bojenje temperama, umjesto kist, koristila prste jer su [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Bila sam kreativno dijete. Prvi dekupaž napavila sam sa svega četiri godine, kada sam maminim crvenim lakom za nokte i cvjetićima od papira &#8220;ukrasila&#8221; drveni sto. U školi sam imala problem, jer nastavnici nisu shvatali moje tehnike rada. To se vidjelo na času likovnog kada bih za bojenje temperama, umjesto kist, koristila prste jer su mi boje tako dobijale prirodnije tonove. I danas isto mislim, neke stvari se ne mijenjaju.</p>
<p>Ovako priču za „Lolu“ započinje Banjalučanka Dragana Vučić, čiji su predmeti, ali i delikatesi izmamili osmijehe mnogih kupaca koji znaju da cijene jedinstvenost.</p>
<p>„Posle toga šila sam odjeću za barbike&#8230; Uglavnom, sve što bih vidjela da neko zna napraviti, a svidi mi se, i sama sam željela da stvorim ili bar pokušam. Moj tata je izrazito likovno i literalno nadaren, pa mislim da bi njemu trebalo da zahvalim za svoj dar, a od mame sam naslijedila blagost i osmijeh kojima lako stupam u kontakte sa ljudima, što mi olakšava širenje znanja, ali i razvijanje novih vještina“, priča <a href="https://www.facebook.com/profile.php?id=100005200839861" target="_blank" rel="noopener">Dragana</a>.</p>
<p>Rođenje prve kćerke Anđele donijelo je nove momente u Draganin život, ali i novu inspiraciju. Poželjela je da joj ishekla pape, iako to nikada nije radila. Na internetu je našla klipove neke Španjolke, a iako španski nije razumjela, pratila je njene pokrete.</p>
<p><img fetchpriority="high" decoding="async" class="alignnone wp-image-20996 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/12/14241515_531395483710475_8934294758437392180_o-1024x768.jpg" alt="14241515_531395483710475_8934294758437392180_o" width="1024" height="768" /></p>
<blockquote><p>U školi sam imala problem, jer nastavnici nisu shvatali moje tehnike rada. To se vidjelo na času likovnog kada bih za bojenje temperama, umjesto kist, koristila prste jer su mi boje tako dobijale prirodnije tonove.</p></blockquote>
<p>„I danas čuvam te pape. Kako je rasla moja mrvica, rasla je i volja za učenjem i kreativnim radom, pa sam joj za rođendan napravila tortu obloženu fondanom&#8230; Pa tu-tu suknjicu, mafine, medenjake&#8230; U jednom dnevnom centru pravila sam gipsane svijećnjake&#8230; Onda sam vidjela da se priprema sajam kreativaca ’Draganasgarden’ i tamo upoznala osobu koja je razumjela moju kreativnost, prihvatila je i bodrila me i kao prijatelj i kao mentor, a danas i kao šef, jer sam sada sekretar<a href="http://www.draganasgarden.com/" target="_blank" rel="noopener"> Udruženja kreativaca ’Draganasgarden’</a>, a ona, Dragana Cvijetić Pranjić, osnivač tog Udruženja. Počela sam da izlažem na raznim sajmovima i izložbama, ali sam dobila mogućnost i da budem ono što u suštini jesam &#8211; razigrano i kreativno dijete. Zahvaljujući tome organizujem i kreativne radionice kako bih svoje znanje podijelila sa drugima. Najveća inspiracija su mi deca, kako moja tako i druga“, kaže Dragana.</p>
<p><a href="http://lolamagazin.com/2016/11/09/loliteti-sitnicarnica-je-mjesto-gdje-sitnice-postaju-sreca/" target="_blank" rel="noopener">Njena mašta je beskrajna</a>. Pravi sve što njoj ili mušterijama padne na pamet, od gipsanih svijećnjaka, torti i kolača, heklanih predmeta, do tu-tu suknjica, broševa i trakica&#8230;</p>
<p><img decoding="async" class="alignnone wp-image-18912 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/11/dragana.jpg" alt="dragana" width="715" height="704" /></p>
<blockquote><p>Rođenje prve kćerke Anđele donijelo je nove momente u Draganin život, ali i novu inspiraciju. Poželjela je da joj ishekla pape, iako to nikada nije radila. Na internetu je našla klipove neke Španjolke, a iako španski nije razumjela, pratila je njene pokrete.</p></blockquote>
<p>„Sve što nekome padne na um, mislim da moje ruke mogu da stvore, samo ako me dovoljno zainteresuje i privuče, a ako sama nešto i ne znam napraviti, zahvaljujući mom Udruženju, znam ko zna. Uglavnom, ništa se ne radi mašinski, kalupno i serijski, svaki predmet je unikat i u sve je uneseno podjednako ljubavi, strpljenja, pažnje, a, bogami, i vremena. Istini za volju, često sve ovo nije dovoljno plaćeno, ali kada to neko radi zbog kreativne neobuzdanosti i lepršavosti, onda taj materijalni dio i nije presudan. Moji radovi i kreativnost nisu biznis niti smatram da ću moći od toga nekad da živim. To je ljubav i moj način oslobađanja sebe od svih društvenih lanaca i očekivanja“, otkriva.</p>
<p><img decoding="async" class="alignnone wp-image-21005 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/12/15135457_560122067504483_2108660616_n.jpg" alt="15135457_560122067504483_2108660616_n" width="773" height="960" />Upravo tako se na njenoj trpezi našao i banjalučki kolač &#8220;Zmijanjski vez“, receptura stara tri decenije. A kada je sjela za šivaću mašinu, izrodila se suknja od tila za Mrazicu koja je prezentovana na prošlogodišnjem sajmu kreativaca, a onda i suknja za vilu koju je izložila ljetos na sajmu „Draganasgarden“. Ako ste propustili da vidite njena djela, 16, 17. i 18. decembra dođite na zimski sajam Udruženja &#8220;Pahulje mog djetinstva&#8221; .</p>
<blockquote><p>Pravi sve što njoj ili mušterijama padne na pamet, od gipsanih svijećnjaka, torti i kolača, heklanih predmeta, do tu-tu suknjica, broševa i trakica&#8230;</p></blockquote>
<p>Da bi zapravo bila ono što jeste i da bi njena kreativnost u potpounosti došla do izražaja, potrebna je i podrška. A Dragana ima supruga koji uvijek stoji iza nje, kćerke Anđelu i Mariju&#8230; Dan joj je upotpunjen ljudima, jer je socijalna radnica. Upravo zbog te sreće, na svoj hobi ne želi da gleda kao na posao, već kao na dio sopstvene duše.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-21000 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/12/15065077_560113947505295_419359902_o-1024x768.jpg" alt="15065077_560113947505295_419359902_o" width="1024" height="768" />„Mašta će nas često odvesti u svjetove koji nikada nisu postojali. Ali, bez njih ne idemo nikuda“, riječi su Karla Sagana, a tako oslikane u djelima Dragane Vučić.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2007/12/16/loliteti-dragana-vucic-zmijanjski-vez-na-banjaluckom-kolacu/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/zmijanjski.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Žene fotografi u BiH &#8211; posao ili ipak povremeni hobi?</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2007/02/17/zene-fotografi-u-bih-posao-ili-ipak-povremeni-hobi/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=zene-fotografi-u-bih-posao-ili-ipak-povremeni-hobi</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2007/02/17/zene-fotografi-u-bih-posao-ili-ipak-povremeni-hobi/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Brankica Rakovic]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 17 Feb 2007 18:53:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[fotografije]]></category>
		<category><![CDATA[fotografkinje]]></category>
		<category><![CDATA[hobi]]></category>
		<category><![CDATA[posao]]></category>
		<category><![CDATA[žene]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/zene-fotografi-u-bih-posao-ili-ipak-povremeni-hobi/</guid>

					<description><![CDATA[Gledali smo njihove fotografije, divili se njihovom umijeću, ali koliko toga smo znali o onome što se dešava iza objektiva ovih uspješnih žena? Biti fotografkinja u BiH nije jednostavno kako se čini. Potrebno je dosta odricanja, truda i zalaganja, ulaganja u kvalitetnu opremu i čekanje neizvjesnih rezultata. Najbolje to znaju naše sagovornice, koje su uprkos [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Gledali smo njihove fotografije, divili se njihovom umijeću, ali koliko toga smo znali o onome što se dešava iza objektiva ovih uspješnih žena? Biti fotografkinja u BiH nije jednostavno kako se čini. Potrebno je dosta odricanja, truda i zalaganja, ulaganja u kvalitetnu opremu i čekanje neizvjesnih rezultata. Najbolje to znaju naše sagovornice, koje su uprkos tome uspjele izgraditi karijeru. Razgovarali smo sa njima o tome kako su se počele baviti fotografijom i je li ona u BiH posao ili ipak samo povremeni hobi?</p>
<p>Prva od njih je <a href="http://jelenamedic.com/" target="_blank" rel="noopener">Jelena Medić</a>. Počela se baviti fotografijom u srednjoj školi, kada je od prikupljenog novca za rođendan kupila prvi foto aparat. Ne sjeća se kada je on postao njeno društvo, ali bez njega se nije mogao zamisliti izlazak na morsku obalu dok drugarice spavaju, slomljene noćnim izlaskom.</p>
<p>&#8220;Nisam tada imala pojma o tome da je ranojutarnje svetlo zapravo najbolje za fotografiju, niti je taj uređaj mogao da uhvati išta od veličanstva prizora tih jutara, ali izvodio je tinejdžerku u ranu zoru na morsku obalu i učio je da vidi lepotu&#8230; Rekla bih da je to vrednost daleko iznad 100 nemačkih maraka kolika mu je u to vreme bila tržišna cena, a tada je to bilo mnogo. Kasnije sam u ovo društvo ulagala prve stipendije, pa jednogodišnju pozorišnu zaradu&#8230; s prirode prešla na ljude videvši da sam mnogo veštija u hvatanju njihovih emocija&#8230; U kriznom životnom trenutku, društvo u koje sam godinama po malo ulagala, ponudilo se da vrati ulog i pomogne mi u obezbeđivanju egzistencije&#8221;. Danas je pak ona uspjela i već za dan zaljubljenih vam u <span class="_5yl5">21 čas u Kafe baru Eklektik donosi izložbu &#8220;Couples&#8221; koja će biti otvorena mjesec dana.</span></p>
<figure id="attachment_26322" aria-describedby="caption-attachment-26322" style="width: 1000px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-26322 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/01/jelena-medić.jpg" width="1000" height="668" /><figcaption id="caption-attachment-26322" class="wp-caption-text">Foto: Jelena Medić</figcaption></figure>
<p>Kao odgovor na pitanje može li se od fotografije živjeti, ona odgovara: &#8220;Fotografija je hobi koji vas raznovči. Sve što poslom zaradite, uložite u njega. Kad postane posao, onda je već podnošljivije, jer u svaki posao mora da se ulaže da bi se isplatio. Osim u pisanje&#8230; Ali kod nas je materijalna isplativost pisanja upravo proporcionalna materijalnom ulaganju, pa ga je bolje zadržati kao jeftin hobi, a skup hobi pretvoriti u pristojan posao. U finansijskom smislu, ako ste uspešan svadbeni fotograf, to je pristojno plaćen posao iako, naravno, daleko ispod onoga koliko se te usluge naplaćuju van granica zemlje&#8221;.</p>
<p>Sličnog je mišljenja i Tajana Dedić-Starović, poznatija pod imenom <a href="https://www.facebook.com/Artistatcamera/?fref=ts" target="_blank" rel="noopener">Artist At Camera</a>. Ona ističe kako je moguće zaraditi, čak i više nego očekivano, a uz veliki trud i mnogo promocije i živjeti od tog posla. Rodni stereotipi koji su fotografiju učinili pretežno muškim zanimanjem bili su prednost u ovom poslu, jer kako ona ističe to u startu omogućava ženama da se istaknu i imaju drugačiji pristup.</p>
<p>&#8220;Što se tiče mana, mogu da govorim iz nekog ličnog iskustva koja se ogledaju u izvesnim neugodnim susretima sa starijom gardom muških fotografa koji se postavljaju malo čudno prema fotografkinjama i ne žele baš da prihvate da je moguće da žena bude fotograf, ali opet, to je moj lični doživljaj. Generalno, ne bih rekla da postoje mane bilo koje vrste, to je umetnost, ona ne zna za pol, godine, nacionalnost.&#8221;</p>
<figure id="attachment_26336" aria-describedby="caption-attachment-26336" style="width: 1024px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-26336 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/01/artist-at-1024x662.jpg" width="1024" height="662" /><figcaption id="caption-attachment-26336" class="wp-caption-text">Foto: Artist At Camera</figcaption></figure>
<p>Mlada Mostarka <a href="https://www.facebook.com/anja.photography/?fref=ts" target="_blank" rel="noopener">Anja Zebić</a> otkrila je i drugu stranu fotografije, govoreći o teškim trenucima u karijeri. Za nju je to bilo dežurno nošenje fotoaparata na sva putovanja, gdje je ponekad poželjela ostaviti ga kući i odmoriti malo. Međutim kako dodaje: &#8220;Kad nešto volite onda volite do kraja, ne mora vam to biti karijera al svakome treba ispušni ventil, nekome je to neki sport, nekome fotografija ili bilo koja druga aktivnost&#8221;.</p>
<p>Žene ispred njenog objektiva su većinom njene prijateljice pa ih nastoji pokazati svijetu onako kako ih ona vidi, različite u svakom pogledu, ali jedinstveno lijepe na svoje načine. Od 2010. godine počela se baviti fotografijom, nakon što je vidjela crno-bijele fotografije svoje mame iz djetinjstva, a koje je uslikao njen djed. Upravo tada bio je njen 18. rođendan pa je odlučila skupiti novca i kupiti svoj prvi fotoaparat.</p>
<figure id="attachment_26338" aria-describedby="caption-attachment-26338" style="width: 950px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-26338 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/01/josipa-lisac.png" width="950" height="636" /><figcaption id="caption-attachment-26338" class="wp-caption-text">Foto: Anja Zebić</figcaption></figure>
<p>Kao fotografske uzore navode različite fotografe, što je upravo ono što smo tražili, jer su sve tri autentične na svoj način, kao i oni koje navode za uticaje na njihov rad. Jelena Medić navodi <em>Henri Cartier Bresson</em>. &#8220;Inspiracija od prvog trenutka kad sam u jednom časopisu ugledala ponosnog, nasmejanog dečaka s dve staklene flaše u rukama, mnogo pre nego što sam poželela da budem fotograf.  Osim toga tu su i Tomislav Peternek, <em>Sebastião Salgado,  Helmut Newton</em>&#8230; Od fotografkinja, jako cenim portrete <em>Annie Leibovitz</em>. Neke od prvih fotografija koje su mi oduzele dah, bili su afrički portreti <em>Leni Riefenstahl</em>&#8230; Ali ovo su sve klasici. Od svadbenih fotografa inspiracija mi je <em>Joe Buissink</em>&#8230; Zapravo, sve su to ljudi koji deluju iz duboke intime vlastite istine. To je ono čemu i ja, manje ili više uspešno težim. U današnje vreme, kada je mnogo više stvari koje ti odvlače pažnju od unutrašnjeg bića, koje te vuku površnosti, šablonu, nije baš lako uskočiti u svoje dubine i iz njih delati&#8230; Mada, prihvatam mogućnost da je ovo samo izgovor lenjosti duha&#8230; &#8221;</p>
<p>Tajana izdvaja kako ima više uzora među muškim fotografima, nego među ženskim, a kroz šalu dodaje kako su već odavno mrtvi. Izdvojila bi <em>Guya Bourdina, Harija Peccinottija, Richarda Avedona, Ervina Blumenfelda</em>. Od nekih novijih fotografkinja, uglavnom na društvenim mrežama prati djevojke <em>Nastia Cloutier Ignatiev i Sarah Bahbah</em>, jer joj njihovi senzibiliteti potpuno odgovaraju.</p>
<figure id="attachment_26341" aria-describedby="caption-attachment-26341" style="width: 1000px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-26341 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/01/jelena-slika.jpg" width="1000" height="714" /><figcaption id="caption-attachment-26341" class="wp-caption-text">Foto: Jelena Medić</figcaption></figure>
<p>Anji je pak <em>Elena Shumilova</em> pravi odmor za oči, jer na nestvaran način prikazuje svakodnevicu. Tajana naglašava kako svakog modela posmatra individualno, svaka žena je žena za sebe, svaka ima svoje stavove, svoje želje, svoje strahove i veoma je bitno to uskladiti sa onim što ja želim da pokažem. &#8220;Seksualnost mi je veoma bitna, pa je svaki moj rad i na ivici provokativnosti. Naravno, nikad ne dovedem subjekat u pozicijiu bilo kakve inferioronosti i degradacije, trudim se da uvek postoji nekakav balans i nekakav zdrav odnos prema subjektu i da se to vidi na fotografiji&#8221;.</p>
<p>&nbsp;</p>
<figure id="attachment_26344" aria-describedby="caption-attachment-26344" style="width: 640px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-26344 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/01/artist.jpg" width="640" height="960" /><figcaption id="caption-attachment-26344" class="wp-caption-text">Foto: Artist At Camera</figcaption></figure>
<p>Težak zadatak sve trima bio je reći šta ih to izdvaja u odnosu na druge, ali Jelena ističe kako je to reakcija ljudi koji njene fotografije opisuju kao &#8220;žive&#8221;. &#8220;Pokušavam da momenti koje hvatam budu stvarni, ljudski, da ljudi izgledaju na njima kao ljudi, a ne kao voštane figure, da budu prirodni, ma koliko da je situacija izrežirana. Volim kad je život na fotografijama opipljiv&#8221;. Anja pak dodaje kako je nemoguće izdvojiti šta je to, ali da se trudi prije svega uraditi fotografije koje se sviđaju njoj, a onda i drugima.</p>
<p>&#8220;Kao i svaki drugi fotograf dosta sam kritična prema svome radu, ne moraju mi biti drugačije niti imati neki poseban stil, iako se pri obradi često služim istim tonom boja što može dovesti do toga da netko ko prati vaš rad prepozna baš vašu fotografiju u mnoštvu&#8221;.</p>
<figure id="attachment_26345" aria-describedby="caption-attachment-26345" style="width: 950px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-26345 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/01/anja.png" width="950" height="631" /><figcaption id="caption-attachment-26345" class="wp-caption-text">Foto: Anja Zebić</figcaption></figure>
<p>Svijet kroz objektive ovih žena je svakako onakav kakvim bismo ga i mi voljele vidjeti. A vama savjetujemo da ih pratite na društvenim mrežama i podržite njihov rad.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2007/02/17/zene-fotografi-u-bih-posao-ili-ipak-povremeni-hobi/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/gt-eqaviu2u-sunny-au8ust.jpg" />	</item>
	</channel>
</rss>
