Program pod nazivom “Maraton mesečno” predviđa da učesnici svakodnevno pešače oko pola sata, čime bi tokom mjeseca prešli približno 42 kilometra, odnosno dužinu maratonske trke, prenosi BBC.

Učesnici će svoje šetnje moći da evidentiraju putem interneta, mobilnih telefona ili pametnih satova, a oni koji uspješno ispune mesečni izazov imaće pravo na različite pogodnosti, uključujući nagrade i popuste, prenosi Tanjug.

Program se razvija u saradnji sa bivšim olimpijskim osvajačem medalje Brendanom Fosterom, osnivačem trke “Veliki sjeverni maraton”, koji je na poziv NHS Engleske učestvovao u kreiranju kampanje za podsticanje građana na više kretanja.

Inicijativa je dio 10-ogodišnjeg zdravstvenog plana za Englesku, čiji je cilj povećanje fizičke aktivnosti stanovništva i smanjenje opterećenja zdravstvenog sistema.

Prema podacima NHS Engleske, fizička neaktivnost povezana je sa svakim šestim smrtnim slučajem, dok se fizički neaktivnim smatraju osobe koje nedjeljno imaju manje od 30 minuta umjerene fizičke aktivnosti.

Istraživanje organizacije Sport Ingland pokazalo je da je do novembra 2025. godine gotovo četvrtina odraslih stanovnika Engleske, odnosno oko 12 miliona ljudi, spadala u tu kategoriju.

Prema procjenama NHS-a, osobe koje pješače najmanje 30 minuta pet puta nedjeljno mogu da produže očekivani period zdravog života za čak četiri godine.

Nezavisne

U svijetu u kojem dominira uredski rad i sjedilački način života, mnogi vjeruju da je jedini spas u intenzivnom jednosatnom treningu u teretani. Odradi se trening, stavi kvačica na dnevni zadatak i mirno se vraća osmosatnom sjedenju za radnim stolom. No, stiže hladan tuš: nova istraživanja pokazuju kako taj jedan sat znojenja ne može poništiti štetne učinke cjelodnevne neaktivnosti. Naše tijelo nije dizajnirano za sjedenje. Mišići donjeg dijela tijela postaju neaktivni, cirkulacija se usporava, a metabolizam glukoze, ključan za regulaciju šećera u krvi, postaje trom. S vremenom, to vodi do niza zdravstvenih problema, od debljanja i kronične boli do inzulinske rezistencije i bolesti srca. Iako je ideja o samo deset čučnjeva i deset trbušnjaka dnevno dobar početak i svakako bolja od nikakve aktivnosti, prava tajna leži u nečem drugom, ne u broju ponavljanja, već u njihovom rasporedu.

Aktivacija mišića

Najnovija studija, objavljena u Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sports, donosi revolucionarno otkriće koje bi moglo promijeniti način na koji razmišljamo o vježbanju. Znanstvenici su usporedili dvije skupine pretilih muškaraca tijekom dugotrajnog sjedenja. Jedna skupina je imala zadatak odraditi jednu kontinuiranu šetnju od 30 minuta tijekom dana, dok je druga morala prekidati sjedenje svakih 45 minuta kako bi napravila deset čučnjeva s vlastitom težinom. Rezultati su bili zapanjujući, kratke i česte pauze za čučnjeve pokazale su se daleko superiornijima u kontroli razine šećera u krvi nakon obroka. Pobjeda je bila toliko uvjerljiva da je poslala jasnu poruku: nije ključno samo kretati se više, već kretati se pametnije i češće.

Čučnjevi su složena vježba koja angažira neke od najvećih mišićnih skupina u tijelu, poput kvadricepsa i gluteusa.

Tajna leži u aktivaciji mišića. Čučnjevi su složena vježba koja angažira neke od najvećih mišićnih skupina u tijelu, poput kvadricepsa i gluteusa. Ovi mišići su veliki potrošači energije, što znači da iz krvotoka povlače znatno više glukoze nego manji mišići koji se aktiviraju tijekom lagane šetnje. Svaki put kada prekinete sjedenje i napravite seriju čučnjeva, vaši mišići proizvode laktat, molekulu koja signalizira stanicama da na svoju površinu postave transportere glukoze. Ti transporteri doslovno usisavaju šećer iz krvi, sprječavajući opasne skokove koji dugoročno štete našem zdravlju. Redovitim ponavljanjem ovog procesa tijekom dana, održavate metabolizam aktivnim i sprječavate da tijelo uđe u stanje hibernacije uzrokovano sjedenjem.

Psihološki učinak ispunjavanja malog, ali dosljednog obećanja samome sebi svakoga dana može biti nevjerojatno snažan pokretač za usvajanje i drugih zdravih navika

Naravno, dobrobiti ne staju samo na regulaciji šećera. Redovito izvođenje čučnjeva, čak i u malim serijama, jača mišiće nogu, stražnjice i trupa, što izravno utječe na bolje držanje i smanjuje bolove u leđima, čestu posljedicu uredskog života. Snažan trup, koji se dodatno aktivira i vježbama poput trbušnjaka, ključan je za stabilnost kralježnice i prevenciju ozljeda. Osim toga, ova jednostavna navika poboljšava pokretljivost zglobova, povećava razinu energije te čak pozitivno utječe na mentalno zdravlje. Psihološki učinak ispunjavanja malog, ali dosljednog obećanja samome sebi svakoga dana može biti nevjerojatno snažan pokretač za usvajanje i drugih zdravih navika.

Više od samog vježbanja: Stvaranje nove navike

Ključ uspjeha nije u herojskim, iscrpljujućim treninzima, već u stvaranju održive rutine. Stručnjaci ovaj pristup nazivaju exercise snacking, malim zalogajima aktivnosti raspoređenim tijekom dana. Umjesto da vježbanje doživljavate kao obvezu koja zahtijeva posebno vrijeme, odjeću i prostor, integrirajte ga u svoj dan. Postavite alarm na telefonu ili pametnom satu da vas podsjeti svakih 45 do 60 minuta. Napravite deset čučnjeva svaki put kad popijete čašu vode, dok čekate da se skuha kava ili tijekom televizijskih reklama. Uključite kolege s posla i pretvorite to u zabavan izazov. Ne trebate se ni oznojiti, cilj je samo prekinuti kontinuitet sjedenja i probuditi mišiće.

Ne možete “nad-vježbati” sjedenje

Važno je razumjeti da ove kratke pauze nisu zamjena za strukturirani trening, već njegova nadopuna. Intenzivniji trening u teretani ili trčanje poboljšavaju vašu kondiciju, snagu i izdržljivost na način na koji deset čučnjeva ne može. Međutim, taj trening ne može poništiti štetu nastalu tijekom sljedećih deset sati provedenih u stolici. Dugotrajno sjedenje je neovisan zdravstveni rizik, čak i za ljude koji redovito vježbaju. Zamislite to ovako: vaš trening je temelj, a česte pauze za kretanje su vezivno tkivo koje održava vaše zdravlje stabilnim tijekom cijelog dana. Vaše zdravlje ne oblikuje se samo onim što radite u teretani, već onim što radite u satima između. Zato ustanite, napravite deset čučnjeva i ponovite to za sat vremena. Vaše buduće ja bit će vam zahvalno.

Izvor: Buka

Zdravstveni stručnjaci su otkrili jednu od najboljih stvari za uklanjanje bola u leđima, a pritom je potpuno besplatna. Oko 800 miliona ljudi širom sveta pati od bolova u donjem delu leđa, a sedam od deset koji se oporave ​ponovo imaju napade u roku od godinu dana.

Trenutno, lečenje i prevencija bolova u leđima uključuje kombinaciju vežbanja, terapije i, u nekim slučajevima, hirurške intervencije.

Međutim, istraživači su rekli da neki oblici vežbanja nisu dostupni ili pristupačni i često im je potreban nadzor. Ali sada naučnici kažu da bi ova metoda mogla biti jeftin i lak način da se spreči ponavljajući bol u leđima, nakon što su ispitivanja pokazala efikasnost.

Hodanje

Stručnjaci su otkrili da su ljudi koji su hodali pet puta nedeljno u proseku po 30 minuta svakog dana i dobili obuku od fizioterapeuta, ostali bez bolova skoro dvostruko duže u poređenju sa onima koji nisu primali nikakav tretman.

Rekli su da nalazi, objavljeni u časopisu Lancet, pokazuju da hodanje može imati “dubok uticaj” na stanje koje je vodeći uzrok invaliditeta širom sveta. Hodanje je besplatna, široko dostupna i jednostavna vežba kojom se može baviti skoro svako, bez obzira na geografsku lokaciju, godine ili socio-ekonomski status.

“Što više koraka napravite, to su bolji učinci na vaše zdravlje, a svako povećanje broja koraka za 500 do 1000 koraka dnevno može biti povezano sa značajnim smanjenjem smrtnosti”, rekao je autor dr. Maciej Banach.

Prema studiji, sve ispod 5000 koraka dnevno smatra se “sjedećim načinom života”, piše CNN.

“Pokazali smo da je svako povećanje broja koraka za 1000 koraka dnevno povezano sa 15% smanjenjem rizika od umiranja od bilo kojeg uzroka, a svako povećanje od 500 koraka dnevnopovezano je sa 7% smanjenjem umiranja od kardiovaskularnih bolesti, “, dodao je Banach.

Činjenica da je potrebno manje koraka za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti nije iznenađujuća, rekao je dr. David Katz, specijalist preventivne medicine koji nije bio uključen u studiju.

“Vježbanje direktno utiče na kardiovaskularni sistem, dok je dobrobit za druge sisteme ili stanja nešto manje direktna”, rekao je Katz.

“Bilo kakva vježba bolja je od nikakve”

Metode studije bile su najmodernije i podržavaju ono što ljekari često govore svojim pacijentima, rekao je Katz. “Prvo, bilo kakva vježba bolja je od nikakve sa značajnim kardiovaskularnim i ukupnim zdravstvenim prednostima”, dodao je. “A za niz aktivnosti koje se odnose na širu javnost što više, to bolje!”

Dok je približno 4.000 koraka dnevno povezano sa “značajnim” smanjenjem rizika od rane smrti, najveći uticaj na rizik dogodio se kada su ljudi hodali više od 7.000 koraka dnevno, a najveću korist imali su pri oko 20.000 koraka.

“Međutim, trebala bih naglasiti da su dostupni ograničeni podaci o broju koraka do 20 000 dnevno, pa je stoga te rezultate potrebno potvrditi u većim grupama ljudi”, rekla je autorica studije dr. Ibadete Bytyçi.

Prema studiji zdravstvene prednosti bile su iste u svim zemljama i za muškarce i za žene. Dok su i stariji sudionici, definisani kao stariji od 60 godina, i mlađi ljudi vidjeli dobrobiti, “nivo smanjenja rizika od smrti bila je manja (kod starijih ljudi) nego kod osoba ispod 60 godina”, rekao je Banach.

U prvom nastavku pisala sam vam o svim “metapedijatrima” s kojima imam posla, a u drugom o tome kada beba smije sjediti te što učiniti kada se ne želi voziti u kolicima. Ovaj nastavak posvećujem dilemi s kojom se suočio svaki roditelj – kupiti cipelice, koje i kada ili jednostavno pustiti dijete da hoda boso…

Ovo je pitanje kod kojeg me zbunila pedijatrica koja me smrtno ozbiljnim glasom upozorila da, kad se dijete prvi put osloni na noge, moram odjuriti kupiti cipelice s visokom sarom kako dijete ne bi oštetilo zglobove.

Kako me još nekoliko puta strogo pitala jesam li dobro razumjela, zaključila sam da može biti jako opasno ako moje dijete napravi ijedan korak bez cipela. No, kad sam se krenula malo raspitivati, nisam uspjela pronaći potvrdu za opravdanost takvog savjeta.

Iako mi je druga pedijatrica, dr. Giovana Armano, kod koje sam provjerila ovu preporuku moje pedijatrice, rekla da ni ortopedi nisu ujednačeni u tome treba li djetetu odmah kupiti cipelice ili ne, moram priznati da ja nisam uspjela pronaći ni jednog ortopeda koji bi tvrdio da dijete čim stane na noge, treba cipelice. Pronašla sam čak i savjete Američke akademije ortopedskih kirurga o cipelicama za bebe prema kojima također bebama ne treba obuvati cipelice čim prvi put stanu na noge.

“U vrijeme kad tek prvi put stanu na noge, bebama trebaju samo čarapice ili pletene šlapice za zaštitu i grijanje stopala. Kako beba raste i počinje uspravnije i pravilnije hodati, za hodanje po kući najbolje je da bude bosa jer joj to omogućuje da dodiruje i osjeti podlogu te da razvije pravilan senzorski input, ojača male, duboke mišiće stopala te razvije svodove stopala. A zbog topline i prevencije ozljeda bebe bi u toj fazi cipele trebale nositi samo kad hodaju vani.”

Ako dijete nema deformitet povezan sa stopalima, nema razloga zašto ne bi hodalo boso ili u čarapicama.

Tako kažu članovi te ugledne institucije, što je slično onome što su mi rekli i naši stručnjaci.

Ako je zdravo, ne treba mu ništa

Specijalisti ortopedi iz Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, dr. Josip Vlaić i dr. sc. Davor Bojić, kažu da, kada dijete ima zdrava stopala, bez specifičnih deformiteta povezanih s dječjim stopalima, prve cipelice treba kupiti tek kad samostalno prohoda.

– Samostalno prohodavanje znači da dijete bez pomoći prošeće od jednog kraja sobe na drugi, pri čemu treba istaknuti da dijete ne treba tjerati da prohoda. Uvijek treba voditi računa da djetetu nije hladno pa stoga ljeti može biti boso, a zimi je dobro da ima čarapice – objašnjavaju dr. Vlaić i dr. Bojić, a istog je mišljenja i specijalist ortoped mr. sc. dr. Željko Markovac.

On također upozorava da s kupnjom prvih cipelica nema potrebe žuriti jer ih zdravo dijete za prohodavanje ne treba.

Kakve cipelice odabrati?

– Ako se radi o deformacijama stopala, problemima u neurološkom razvoju i sl., potrebna su pomagala odgovarajuće vrste, no smatram da je za dijete zdravije, lakše i za roditelje puno jednostavnije ako prve korake započinje boso ili u čarapicama koje se ne skližu. Za preporuku su i podloge (svakako bolje od pločica ili glatkih parketa) koje se stavljaju na pod u dječjem kutu, no poslužit će i dobar tepih. Zdravo dječje stopalo nije nestabilno u gležnju te također nije potrebno kupovati cipele s visokom sarom. Kad se odlučite na kupovinu, neka cipelica bude dovoljno elastična (posebno u prednjem dijelu), stabilna u smislu proklizavanja te djetetu udobna – kaže dr. Markovac dodajući da odluka o tome kada ćete kupiti prve cipelice nije važna za zdravlje stopala i brzinu prohodavanja.

Nina Čiča

Izvor: Živim.hr