Slaven i Sanja Peulić oduvijek su maštali o višečlanoj porodici. Međutim, život je imao drugačije planove. Svu ljubav i pažnju posvetili su sinu Јovanu. Јedan odlazak u Dom za nezbrinutu djecu bio je dovoljan da se odluče na hraniteljstvo i siguran dom pruže za još dvoje mališana, piše RTRS.

“To je bilo to, ja sam odmah znala. Prilikom izlaska iz Doma nazovem Slavena i kažem: “Slavene, nije jedno već je dvoje”. Slaven kaže: “Super, vodimo ih oboje”” priča Sanja Peulić.

Od tada je, kažu, sreća u njihovom domu trostruko veća. Iako period prilagođavanja nije bio jednostavan, od prvog dana smatraju ih svojom djecom.

“Nama je čak bilo teško njima objasniti da je to to, da su dio naše porodice, hvala njima što su dozvolili nama da uđemo u njihove živote. Samo ja i Sanja znamo koliku sreću su oni nama donijeli – naglasio je Slaven Peulić.

Pružili su Peulići mališanima toplinu doma i siguran zagrljaj. Dobri su učenici, a vremena nađu i za sportske aktivnosti.

“Sanjin fudbal, sport, on baš živi život punim plućima. Sara je dosta vezana uz Sanju. Ona je baš Sanju prihvatila kao majku pravu”, dodaje Slaven.

“Kroz život su imali strašno puno razočarenja, i samo treba da im bude ljepše, bolje, da im olakšamo to njihovo odrastanje”, istakla je Sanja.

Priliku za bolje sutra čekaju i drugi mališani u domovima za nezbrinutu djecu. Peulići su, za sada, jedina hraniteljska porodica u Prnjavoru.

“Da bi jedna porodica postala hraniteljska porodica, prije svega treba u sebi da ima odluku, da ima dovoljno ljubavi, dovoljno strpljenja, dovoljno odgovornosti da primi nepoznato dijete u svoju porodicu – poručila je Dragana Radulović, direktor Centra za socijalni rad Prnjavor.

Ovakvi primjeri vraćaju vjeru u ljude. Nadaju se da ima još onih koji su spremni da nesebično podijele ljubav i mališanima pruže srećno i bezbrižno djetinjstvo.

Izvor: euronews.ba

Kanton Sarajevo nema dovoljno ovakvih porodica, a ovih dana javio se problem koji bi hitno trebalo da bude riješen. Dom i ljubav potrebni su dvanaestogodišnjoj djevojčici u ovom dijelu BiH. Ona je u vrlo osjetljivom pubertetskom periodu, a sve što traži su pažnja i mir.

“Ona ima probleme u ponašanju i potencijalni hranitelji moraju da budu puni razumijevanja i podrške. Ali dom joj je prijeko potreban. Trenutno nijedna hraniteljska porodica sa područja Kantona nije slobodna. Oni koji žele da se uključe u hraniteljstvo mogu da nas pozovu u organizaciji ‘Hope and Homes for Children’ kako bi bila urađena hitna obrada, jer hranitelji moraju biti provjereni i obučeni. Dijete je zdravo, ali dolazi iz problematične porodice”, ispričala je za “Lolu” Jasmina Zulfikarpašić, koordinator tima u ovoj organizaciji.

Udruženja i socijalni radnici u Sarajevu ovih dana mole za pomoć kako bi djevojčica bila što sigurnija, jer Dom za nezbrinutu djecu na Bjelavama nije rješenje, kao ni ostanak u biološkoj porodici. Zato svi koji žele da ona što prije bude okružena ljubavlju i porodičnom toplinom mogu da se jave na broj telefona organizacije 033/200-693.

“Hope and Homes for Children” je onaj dobri posrednik između hranitelja i sistema. Hranitelji su mnogo opušteniji u komunikaciji sa aktivistima pa prilikom odabira adekvatne porodice za djecu raspolažu i sa više detalja o tome šta mogu da pruže mališanima. Jer, sistem je sitem, a krutost u ovakvim osjetljivim slučajevima ne pomaže mnogo.

Takođe, svi koji žele da budu dio hraniteljske mreže 3. oktobra u 19.30 sati mogu da dođu u sarajevski Bošnjački institut i saznaju sve što ih zanima.

Ako ste voljni, proći ćete kroz obuku koja podrazumijeva rad sa timom socijalnih radnika, psihologa i pedagoga kako bi rehabilitacija djece bila što brža i kvalitetnija. Osim toga, kroz performans biće ispričane priče djece koja odrastaju u ovakvim porodicama. To, kažu ovi dobri posrednici, uvijek bude emotivno. Mnogo je suza, ali i sreće jer ta djeca stasavaju u ljude.