Ilma Kazazić je imala samo četiri godine kada je prvi put stala na skije, a ljubav prema tom sportu nije mogao da zaustavi ni urođeni blaži oblik celebralne paralize, pa danas ostvaruje vrhunske rezultate na skijaškoj stazi, kako u regionu, tako i u cijelom svijetu.

Na početku, nije bilo lako. Ilmu su roditelji morali da vode u Englesku, zato što su im u BiH rekli da joj do 12. godine neće moći uspostaviti dijagnozu.

„Cerebralna paraliza mi je dijagnosticirana u Engleskoj, kada sam imala nepune tri godine. Rođena sam na vakuum, pa se pretpostavlja da je tada došlo do oštećenja nerva što se odrazilo na moju motoriku”, objasnila je Ilma u razgovoru za Lola magazin.

Ta dijagnoza nije pokolebala ni malenu Ilmu niti njene roditelje. Naprotiv – još u djetinjstvu Ilma je trenirala ritmičku gimnastiku, vježbala i plivala. Danas smatra da bi svi ljudi trebalo da se bave nekim sportom zato što je, kako kaže, fizička aktivnost veoma važna.

Ljubav prema skijanju na Ilmu je prenio otac koji joj je ujedno bio i prvi trener u tom zimskom sportu. Sa 14 godina počela je da trenira sa profesorom Senadom Turkovićem koji, nažalost više nije među živima, ali se Ilma i danas sjeća njegovih savjeta koji su joj pomogli da postane skijaška paraolimpijka.

“Svaki put kad stanem na skije, sjetim se njegovih riječi:  ‘Samo se nemoj povrijediti. Skijaj koliko možeš i pomjeraj svoje granice polako’. Znao je da adrenalin može dovesti do ozbiljne povrede i tako me naučio da skijam pametno, u skladu sa svojim mogućnostima. Zahvalna sam mu na tome jer sam svjesna kakve rizike od povrede ovaj sport nosi”, ispričala je Ilma.

Posljednje tri godine, Udruženje za sportiste sa invaliditetom u BiH ju je proglasilo sportašicom godine. Godine 2016. osvojila je i šestoparilsku nagradu “Sarajevska pahuljica” kao najbolja sportašica s invaliditetom Kantona Sarajevo. Upravo zbog tog priznanja Ilmu danas u BiH često oslovljavaju nadimkom Sarajevska pahuljica.

“Svako priznanje koje dobijem od svoje države znači da neko cijeni moj rad, trud i, naravno, uspjeh koji ostvarim na svjetskoj sceni i to je velika motvacija za dalji rad. Drago mi je što me ljudi prepoznaju i pamte po nadimku ‘Sarajevska pahuljica’ jer iza sebe ima lijepu priču”, izjavila je Ilma.

Od 2013. godine je učestvovala na brojinim utrkama i, kako kaže, imala je mnogo i uspona i padova. No, njen trud se itekako isplatio i zasluženo je 2014. i 2018. godine otišla na Paraolimpijske zimske igre gdje je bila i više nego uspješna.

“Vrijedilo se boriti sve ove godine za olimpijsku normu i ući u 12 najboljih u svijetu. Svaka država ima određen broj takmičara koje, ako ispune tehničke uslove, može poslati na igre. To pravilo dodatno otežava sportistima, jer da biste otišli morate biti bolji i od kolega iz svog tima. Nema svaki sportista tu čast predstavljati svoju državu na jednom tako prestižnom takmičenju. Zato su olimpijske igre posebne”, izjavila je Ilma.

Dodaje da ne postoje riječi kojima bi mogla da opiše kako se osjećala u trenucima dok je u Sočiju i Pjongčangu nosila zastavu svoje zemlje: “Trebate samo doživjeti taj osjećaj da pred 30.000 posjetilaca i toliko renomiranih medijskih svjetskih kuća pronesete zastavu svoje države. Moram biti ponosna  što sam ostvarila normu i što se ovaj put u Pjongčangu po prvi puta u historiji alpskog skijanja za osobe s invaliditetom, zastava BiH zavijorila zasluženo.”

Bila je prva žena koja je na Paraolimpijskim zimskim igrama predstavljala BiH u alpskom skijanju. Teško joj je izdvojiti neki momenat sa tog takmičenja jer su svi, kaže, bili posebni, pa čak i onaj trenutak kada je promašila kapiju. Sve to za nju ima neku svoju emociju koja je vodi dalje prema uspjehu.

Sama organizacija Paraolimpijskih igara je, prema njenim riječima, bila na najvišem nivou. Ilmu je, kao studenticu informacionih tehnologija, najviše fascinirala upotreba savremene tehnologije, igre svijetla i zvuka. Sa druge strane, uživala je i kao takmičarka.

“Puno druženja, znatiželje, smijeha, zabave, ali i puno treninga i želje za borbom. Kako reče naš član tima, doktor Muftić: ‘Četiri godine se spremate za dvije minute nastupa da biste pokazali sve što znate’. Tu nema rezervnih igrača, nema prvog i drugog poluvremena, nema popravnog! Sve je stvarno i na vama. Trema i osjećaj radosti se miješaju, jednom rječju, fantastično! Neopisiv doživljaj! San svakog sportaša!”, ispričala je Ilma.

Za kraj smo upitali Sarajevsku pahuljicu šta bi poručila svim mladim ljudima koji žele da se bave ovim sportom, a plaše se da neće moći zbog svog invaliditeta?

“Invaliditet nije bolest, to je stanje. Prepreke su u glavi. Moja poruka glasi: Radite ono što volite, a optimizam i strpljenje će vas odvesti do vrha. Ne gubite nadu i slijedite svoje snove”, izjavila je Ilma.