Ona kaže i da je nova u svijetu stripa, te da nikada nije crtala strip do oktobra 2017. godine kada je pokrenula nalog na društvenim mrežama. Radila je u kompaniji koja se bavila tehnologijama i trebao joj je kreativni ventil. Osmislila je ilustrovani alter ego Kejden Hajns, koji je reflektovao tenzije koje je osjećala svaki put kada radi nešto što se od nje, kao odrasle osobe, očekuje.

Autorka je podijelila da je za nju ovaj strip način da pronađe humor u najobičnijim životnim situacijama, te da ih učini univerzalnim, tako da se u njima svi mogu pronaći. Njen cilj, osim toga da ispolji svoju kreativnost jeste da učini da se ljudi osjećaju manje “usamljeno” u datoj situaciji kada vide neki od njenih postova.

1. Odlaganje obaveza zarad 5 minuta sna:

2. Zamke interneta:

3. Delikatni život svježih namirnica:

Skyparksecure.com ilustruje najneobičnije izraze ljubavi širom svijeta, a rezultat će vas i raznježiti i nasmijati!

Pogledajte njihove dopadljive ilustracije i, što da ne, podijelite ih sa svojim “kupuščićem”.

Holanđani: “Krompiriću!”

Finci: “Prezlice!”

Francuzi: “Kupusiću moj!”

Flamanci: “Moja mala okruglice!”

Nijemci: “Mišićumedo!”

Grci: “Okice moje!”

Indonežani: “Voćko moga srca!”

Italijani: “Moj mali mikrobu!”

Mađari: “Bubice moja!”

Arapi: “Pile moje!”

Danci: “Moj zlatni grumenu!”

Španci: “Pola narandže!”

Šveđani: “Nosiću slatki!”

Tajlanđani: “Slonče!”

Baloni, likovi iz bajke koji izlaze sa knjiga na policama, časovi matematike, igranje u pijesku na obali mora, prvo ronjenje u morsko plavetnilo, fotografisanje razreda za uspomenu – sve to i još mnogo divnih ilustracija naći će svoje mjesto u njenoj knjizi “Moje djetinjstvo”. Do tog projekta je došlo sasvim slučajno; inspirisana uspomenama iz svog djetinjstva, kao i svojom dječicom, Sveta je svakodnevno crtala različite stvari i te crteže je objavljivala na Facebooku. Zahvaljujući ovoj društvenoj mreži, Svetine čarobne igre sa olovkama postale su prepoznatljive širom svijeta i upravo zbog toga se odlučila da objavi knjigu o svojim ilustrovanim pričicama.

“Moj urednik je došao na ideju da ilustrujem tekstove o svojoj djeci sa scenama iz mog djetinjstva. Nisam mogla, a da ne primjetim koliko se moje djetinjstvo dramatično razlikuje od vremena u kojem moja djeca proživljavaju najbezbrižnije godine svog života. S druge strane, suštinske stvari koje čine djetinjstvo su ostale iste – svježina dječije percepcije, agonija odrastanja, nestašluci i nedostatak linija između stvarnosti i mašte”, objašnjava Sveta.

Ova talentovana umjetnica najčešće crta olovkom po papiru koristeći većinom crnu i crvenu boju. Pored knjige “Moje djetinjstvo” Sveta radi na bojanki za jednog britanskog izdavača, kao i na kartama za igranje. Vrijeme će pokazati da li će objaviti još jednu knjigu o čarolijama djetinjstva ili će se odlučiti na nešto sasvim drugačije. Dotad vi možete uživati u ovim prekrasnim ilustracijama na njenoj WEB i Facebook stranici, a mi smo za kraj ovog teksta sačuvali neke od njenih najljepših crteža.

Pejorativna vrijednost sintagme “ko žensko” ima dubok korijen u decidno postavljenim rodnim ulogama polova, vijekovima njegovanim i opšte podojenim od strane kvazi-demokratskih društava.

Ona ima da vodu nosi, a on će da kosi.

Ona ima da rađa, a on će da brani.

Ona ima da djecu vaspita, a on će hranu na astal da pozicionira.

Ona ima, u suštini, da djeluje u polju bioloških potencijala svoje vagine, a on u kosmosu natprirodnih moći svog penisa. U pozorištu rodne neravnopravnosti, uloge polova se prilagođavaju scenografiji socioloških, kulturoloških i političkih dramskih komada. Ipak, kad zavjesa padne, sve žene u ulozi žene od publike dobiju samo jedan, ali vrijedan, komentar na performans.

Ali, ako čovjek (i žena je čovjek – skanadalozno otkriće) nešto dublje promisli o ovom komentaru, kako i, pobogu, zašto je to uopšte uvreda? Zašto – to se zapravo i da shvatiti.

Stavimo li sada generalizaciju opasnih namjera zajedno sa svim kreativnim izlivima stereotipnih mozgova, kako je zaista sramota biti žensko biće i ponašati se kao takvo?

Zato što su žene građanke drugog reda? Zato što su žene ekonomske ropkinje? Zato što su žene i dalje manje plaćenje od sebi kvazi-jednakih muškaraca? Zato što je ženama mjesto u kuhinji, a ne na vodećim pozicijima? Zato što je ona kriva što je živa, i to živa kao žensko?

Kao cura neka?

Sjećate li se možda kampanje #LikeAGirl?

Iz 2014. godine je. Ako i ne, link vam sljeduje.

https://www.youtube.com/watch?v=XjJQBjWYDTs

Preko 60 miliona pregleda za brend “Always” je suštinski značilo samo jedno – marketinški tim je časno i pošteno odradio svoj posao. Ali, za nemali broj djevojčica kojima je prva menstruacija taman potekla, značilo je nešto sasvim drugo. I daleko bitnije od marketing satisfakcije.

Promjenu percepcije stvari. Ove ženske stvari, jelte.

Prihvatanje biološke činjenice da si cura.

I da se, kao takva, ponosno i slobodno možeš ponašati kao jedna.

Zvuči revolucionarno, zar ne?

Ne bi ovo uopšte trebalo da bude sporna tema u 21. vijeku, ali ne bi trebalo ni da se muškarci užasavaju uložaka, a ni “Always” da prikazuje menstruaciju kao putešestvije u čarobni svijet poljana i neponovljivih prilika, pa vidi šta se i radi na estradi.

Ipak, i na sreću, “Always” nije jedino ime kojem je palo na pamet da je raditi stvari kao cura skroz okej. Naprotiv, ideju slavljenja koncepta “kao cura” su objeručke prihvatili mnogi kojima se živi u svijetu gdje je jednako okej biti kako cura, tako i curan. Ovaj, momak.

Ilustratorka i gejmerka Karolina Porfir je kreirala cijelu seriju koja slavi borbu cura, odnosno cure koje se biju sa stereotipima kao prave cure. Tema njenih “pinktastičnih” ilustracija su snažni ženski likovi iz filmova, serija, stripova i igrica popularne kulture, likovi koje, na kraju dana, niko ne mora da spasi, jer one to, kao prave cure, mogu komotno i same. Za razliku od princeza na zrnu graška, one nisu osmišljene kao jednodimenzionalne, nego kao cjelovite ličnosti sa stavovima, uvjerenjima i principima. One su ikone koje postoje samo na ekranu ili papiru, ali bude stvarnu nadu za sve cure kojima je dozlogrdilo da “curevitost” u njima bude njihova slabost.

Biti cura.

Biti se kao cura.

Boriti se kao cura.

To nije uvreda. To je kompliment.

To nije slabost.

To je snaga.

U potpisu,

jedna Cura

Umjetnica Hyocheon Jeong iz Južne Koreje iskoristila je svoj talenat da putem ilustracija predstavi svoje viđenje ljubavi. Ona crta udobne, intimne momente iz zajedničkog života parova – šetnje, maženja i drijemke.

Ova 27-ogodišnjakinja koristi široku paletu tonova, od pastelnih pa do svijetlih, kao i naglašene sijenke. Na nekim ilustracijama se nalazi sam par, dok im na drugima dodaje i mačku kao slatki dodatak zajedničkom životu.

“Izvor inspiracije su uvijek priče koje mi parovi pričaju, a na većini se nalazimo moj momak i ja”, rekla je ona za sajt Bored Panda.

Boredpanda.com

Glumica i umjetnica Džesi Kejv napravila je urnebesne ilustracije koje prikazuju sve razloge ostanka kući. Osim što smo se dobro nasmijali, pronašli smo se u nekima. Stoga vam dajemo prijedloge šta da objavite upravo ovog petka ili subote.

Šta je vaš razlog ostajanja kući?