Djevojčica je rođena 24. septembra, a roditelji Hajdemari D. i Roland S. odlučili su da se zove Rianeva Viktorija.

Međutim, upravo je prvo ime postalo predmet spora između porodice i matične službe.

Matična služba ima problem sa imenom Rianeva

Kako prenose austrijski mediji, matična služba smatra da ime Rianeva nije dovoljno uobičajeno.

Roditeljima je ponuđena mogućnost da djevojčicu nazovu Ria-Neva, ali oni tu opciju odbijaju.

Otac Roland objasnio je da su željeli potpuno novo austrijsko ime.

„Prema navodima određenih institucija, ‘Neva’ je ime srpskog ili hrvatskog porijekla, a mi nemamo nikakve veze s tim. Želimo novo austrijsko ime“, rekao je on.

Roditelji su zbog spora zatražili i stručnu procjenu.

Prema riječima oca, Društvo za njemački jezik potvrdilo je da Rianeva ima status ličnog imena i ocijenilo da je složenica prihvatljiva.

Matična služba, međutim, nije promijenila svoj stav.

Djevojčica zbog imena nema ni izvod iz matične knjige rođenih

Spor oko imena za porodicu više nije samo administrativno pitanje.

Pošto djevojčica još nema izvod iz matične knjige rođenih, roditelji imaju problema sa zdravstvenim osiguranjem, dječjim dodatkom, priznavanjem očinstva, pa čak i dokazivanjem njenog državljanstva.

Roditelji su se, kako navode, obraćali različitim institucijama pokušavajući da riješe problem, ali tvrde da niko ne želi da preuzme odgovornost za konačnu odluku.

Sud bi mogao odlučiti kako će se djevojčica zvati

Matična služba u Salcburgu poziva se na propise prema kojima lično ime mora odgovarati polu djeteta, ne smije ugrožavati njegovu dobrobit i mora biti uobičajeno ime.

Ukoliko roditelji i matična služba ne postignu dogovor u roku od 40 dana, slučaj bi mogao biti proslijeđen okružnom sudu.

To znači da bi, ukoliko roditelji ostanu pri svom izboru, na kraju sud mogao odlučivati o tome da li će djevojčica dobiti ime koje su joj roditelji odabrali – Rianeva Viktorija.

Do tada, beba rođena prije mjesec dana ostaje bez zvaničnog imena u dokumentima.

Izvor: 6yka.com

Kada se u Srbiji u 18. i 19. vijeku izgovaralo „ajvar“, pod tim se podrazumijevao kavijar od morune – ogromne dunavske ribe čija je ikra bila jedan od najcjenjenijih delikatesa tog doba. Reč ajvar i međunarodna riječ kavijar dolaze od iste riječi – otomanskog turskog havyar, što znači kavijar. Krajnje porijeklo ove riječi je persijsko.

Kladovski kavijar bio je toliko tražen da se već od 15. vijeka otpremao iz Kladova brodovima do Beograda, a odatle dalje u Peštu i Beč. Smatrao se luksuzom rezervisanim za bogate slojeve društva i bio je važan izvozni artikal. Beogradski i austrougarski dvorovi rado su ga posluživali, pa je riječ „ajvar“ u to vrijeme bila sinonim za prestiž i raskoš.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Poreklo reči (@poreklo_reci)

Međutim, sredinom 20. vijeka dolazi do prelomnog trenutka. Izgradnjom hidroelektrane Đerdap 1970. godine podignuta je brana na Dunavu. Time su presječene prirodne migracione rute morune, koja iz Crnog mora dolazi na mrijest u Dunav. Ribe više nisu mogle da stignu do Kladova i drugih mjesta, pa su moruna i njen kavijar nestali iz ovih krajeva. Sa njima je nestao i stari „ajvar“ – kavijar od morune.

Ali naziv nije otišao u zaborav. Već krajem 19. vijeka, beogradski kafedžije, među kojima je bilo mnogo Cincara porijeklom iz današnje Sjeverne Makedonije, prepoznali su priliku. Željeli su da ponude nešto novo, a ipak dovoljno poznato da privuče goste. Tako na menije uvode namaz od pečene paprike, tada luksuzan zbog skupih sastojaka i zahtjevne pripreme.

Da bi naglasili njegovu posebnost, dali su mu ime koje je već mamilo pažnju – „ajvar“. Namaz od paprike je tako postao „crveni kavijar“, a kafane mjesto gdje je započeo njegov put u kulinarsku tradiciju. Od tada riječ ajvar više ne znači riblji kavijar, već isključivo namaz od pečene paprike, koji se tokom 20. vijeka širio iz gradskih kafana u domaćinstva širom Srbije i Balkana.

Izvor: 6yka.com