No, upozoravaju da mizoginija postoji neovisno o njima i treba se rješavati dugoročnim ulaganjem u edukaciju, piše srednja.hr. Da bi se rodno nasilje zaustavilo, bitno je promijeniti stereotipe o tome kakav bi pravi muškarac trebao biti. Međutim, te percepcije su duboko ukorijenjene u našoj kulturi i društvu.

Nemaju spolne odnose zato što ne mogu pronaći seksualnu partnericu. Stoga mrze žene, seksisti su, okupljaju se na blogovima i online forumima. No, pritom mogu i počiniti i ozbiljne, masovne zločine, kakvima smo svjedočili u SAD-u i Kanadi. To su percepcije incela, online supkulture dečkiju koji su u ‘nedobrovoljnom celibatu’. Pojam kruži već godinama internetom, a novu je popularnost stekao serijom ‘Adolescencija’.

Nema incelskih foruma na hrvatskom jeziku: U 2024. godini osjetan
rast ubojstava žena

Zbog ‘incelskih zločina’ o kojima smo ranije pisali, online forumi tzv. ‘manosfere’ prepoznati su u zapadnim zemljama kao mjesta koja treba nadzirati da bi se spriječili novi zločini u stvarnom svijetu. Iako takvih masovnih pokolja nema u Hrvatskoj ni naša zemlja nažalost nije imuna na rodno uvjetovano nasilje kojoj su mete žene. Na ovaj problem upozorava i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Ubojstvo žena, tzv. femicid kao i rodno uvjetovano nasilje, veliki je problem u Hrvatskoj. Nažalost, ne smanjuje se nego raste.

– U posljednjih desetak godina prisutan je kontinuirani rast broja kaznenih djela nasilničkih ponašanja u obitelji i među bliskim osobama, te istovremeno pad broja prekršajnih djela, što ukazuje na tzv. brutalizaciju nasilja, pri čemu su dakako žrtve većinom žene, a počinitelji većinom muškarci. Nedavno, 2023. godine je po prvi puta zabilježen veći broj evidentiranih kaznenih djela od broja evidentiranih prekršajnih djela, što je zabrinjavajući trend. Prošle godine smo zabilježili i osjetan rast broja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe. Osim toga, različitih oblici seksualnog nasilja poput spolnog uznemiravanja i dalje ostaju problem u poslovnom okruženju u području rada, poručila je ranije Ljubičić u svom priopćenju povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena 8. ožujka.

Rodno uvjetovanim nasiljem se bavi i Status M, udruga ‘za društvo nenasilja, inkluzije i rodne ravnopravnosti’. U tom duhu, rade na mijenjaju ‘štetnih očekivanja i norme o tome što znači biti muškarac u današnjem društvu’. To rade edukacijom i informiranjem u lokalnim zajednicama, učionicama, ali i na radnim mjestima te online, diljem Hrvatske i Europe. No, upitani o incelima, navode da koliko oni znaju, specifični incel forumi na hrvatskoj jeziku, ne postoje.

– Ako i postoje, nisu vidljivo prisutni u javnom prostoru. Međutim, narativi bliski incel ideologiji svakako su prisutni u hrvatskom internetskom prostoru. Ipak, unatoč popularnosti serije ‘Adolescencija’ koja je tematizirala fenomen incela, samoproglašeni inceli na margini su u digitalnom prostoru – čak i unutar šire mizogine manosfere. Treba napomenuti da je vrhunac popularnosti incel foruma bio prije 10-15 godina, dok se danas taj pojam češće koristi kao uvreda, nego kao identitet, objašnjavaju nam iz Statusa M.

Incelski narativi nisu nova prijetnja: ‘Mizoginija je prisutna svugdje u društvu’

Dakle, percepcija incela više nije ista kao u vrijeme pokolja koje je počinio Rodger Elliott. U Statusu M ističu da se danas s tim pojmom i unutar manosfere ismijavaju oni koji ‘ne ostvaruju očekivani heteroseksualni uspjeh’. Doživljavaju se dakle kao neuspješni muškarci, a zanimljivo, pojam incel je stariji i od manosfere i Elliottovih ubojstava 2014. godine. Naime, iz Status M navodi da su ovaj pojam u online raspravama najprije koristili kvir (queer) ljudi i osobe s invaliditetom. Pritom su govorili o društvenim preprekama koje ih isključuju iz društvenih odnosa. Tek kasnije je pojam pretvoren u mizogenu ideologiju.

Upitani koliko su inceli opasni po javnu sigurnost, iz Statusa M nam navode da narativi manosfere ne ugrožavaju postojeće društvene rodne norme, već na njima počivaju i dodatno ih osnažuju. Odnosno, smatraju da opasnost leži u tome što se manosfera prelijeva u širu kulturu, oslanja na rodne norme, dominantnoj percepciji uloga muškaraca i žena pa zato funkcionira kao svojevrsni mainstream.

Stoga Status M upozorava da ‘incelski narativi nisu neka nova, izolirana prijetnja već ekstremni oblik već postojećih patrijarhalnih uvjerenja’. Konkretno, uvjerenja o muškoj dominaciji gdje je ‘osvajanje žena’ potvrda muškosti. Upozoravaju da su takva uvjerenja ukorijenjena u društvu i kulturi, neovisno o internetu.

– Mizoginija ne počinje ulaskom u incel zajednicu. Mizoginija je, manje ili više eksplicitno, prisutna svugdje u društvu. Muškarci koji ulaze u manosferu ne postaju mizogini jer su tamo pronašli mizoginiju već tamo pronalaze potvrdu mizoginije koju su naučili iz svakodnevice. Iz obitelji, škole, politike, medija. Internet nije izvor mržnje, on je pojačalo postojećih društvenih normi. Mladi muškarci često u manosferi, ali i drugim ekstremno desnim prostorima traže objašnjenje za vlastiti osjećaj izolacije, otuđenosti i neuspjeha. U tim online prostorima nalaze osjećaj pripadnosti i zajednice. Povezuju se s drugima koji dijele slična iskustva, frustracije i nesigurnosti. Nažalost, umjesto poticanja na propitivanje opresivnih društvenih normi i struktura, te im zajednice najčešće nude jednostavne i opasne odgovore, fokusirajući se na pronalazak krivca : žene, migranti ili bilo koja druga ‘prigodna’ skupina. Drugim riječima, inceli nisu uzrok mizoginije. Oni su njezin izraz, destilat i radikalizacija. Oni artikuliraju, često brutalno i ogoljeno, ono što društvo već dopušta u blažim, normaliziranim oblicima. Zato ih ne treba promatrati kao izdvojeni fenomen, već kao ogledalo sustava u kojem živimo, upozoravaju iz udruge za rodnu jednakost.

Savjeti za drogiranje žena: ‘Sasvim je moguće da takvi savjeti ne ostaju samo u digitalnom prostoru’

Upitani smatraju li da se masovna ubojstva inspirirana incel ideologijom mogu dogoditi i u Hrvatskoj, iz Status M nam da je ‘moguće, kao što je moguće svako nasilje motivirano ekstremno desnim ideologijama’. U međuvremenu, ženomrstvo incela se stapa i s drugim ekstremizmima popu rasizma, nacionalizma i fašizma. Stoga iz udruge navode da inceli više ne funkcioniraju kao izdvojena ideologija pa je moguće da se neki takav zločin ne bi percipirao kao incelski, za razliku od tragedije koju je uzrokovao Elliot.

No, u udruzi su svjesni i da incelsko nasilje ne mora biti samo masovno, već da se može manifestirati kroz ‘manje zločine’. Naposljetku i u seriji ‘Adolescencija’, pratimo priču 13-godišnjaka koji je ubio jednu djevojčicu. Nasilje prema ženama i femicidi su veliki problem u Hrvatskoj, no je li inspiriran manosferom?

– Nemamo konkretne potvrđene slučajeve, ali ne bi nas začudilo da postoje žene koje su doživjele nasilje inspirirano incel retorikom. Prije nekoliko mjeseci u medijima se pisalo o grupama na Telegramu i Viberu u kojima muškarci razmjenjuju savjete o tome kako drogirati i silovati žene. Iako možda nisu izričito povezane s incel zajednicama, retorika u tim grupama nosi prepoznatljive elemente incelskog svjetonazora: mizoginiju, objektivizaciju žena i nasilno pravo na pristup ženskim tijelima. Sasvim je moguće da takvi sadržaji ne ostaju samo u digitalnom prostoru, već da se konkretiziraju u stvarno nasilje, navode iz Statusa M.

Policija prati situaciju: ‘Incel ideologija je službeno definirana kao ekstremistička’

No, što na sve kaže policija? Iz MUP-a su nam naveli da nemaju saznanja da postoje incel forumi na Hrvatskom jeziku. Također nam navode i da ‘tijekom ove i prošle godine nisu evidentirana kaznena djela motivirana mržnjom zbog spola žrtve, a nisu evidentirani ni počinitelji kaznenih djela u Hrvatskoj povezani s incel forumima’. Ipak, kažu nam da pitanje incela shvaćaju ozbiljno, – Incel ideologija je službeno definirana kao ekstremistička ideologija te su u svijetu evidentirani nasilni ekstremistički napadi motivirani incel ideologijom. S obzirom na navedeno, incel ideologija predstavlja opasnost za sigurnost svakog društva u kojem se takvi ideološki okviri razviju. Mehanizmi prevencije i suzbijanja terorizma i ekstremizma uključuju, između ostalog, i snažnu komponentu međunarodne suradnje i razmjene operativnih saznanja. Također, korištenje specijaliziranih alata za indeksiranje virtualnih sadržaja omogućuje pravovremeno otkrivanje pojavu ekstremističkih ideologija. Naučena iskustva drugih država su vrijedan izvor saznanja za usmjeravanje budućih preventivnih aktivnosti, naveli su nam iz policije. Dodali su i da nastavljaju aktivno prikupljati saznanja o mogućim pojavama incel ideologije. Pogotovo među mladima, za koju navode da je najugroženija skupina. Konkretne programe prevencije protiv incela nemaju već navoda da će u ‘u slučaju potrebe izraditi programe usmjerenog preventivnog djelovanja radi otklanjanja čimbenika koji pozitivno utječu na razvoj ovog ideološkog okvira’. No, općenito imaju programe prevencija terorizma i ekstremizma. Za njih ističu da imaju dva pravca djelovanja: opća odnosno generalna prevencija i specijalna prevencija. -Opća prevencija podrazumijeva suradnju s brojnim dionicima društvenog života. Edukativnim, kulturnim, sportskim, religijskim, manjinskim udrugama i organizacijama, kao i dionicima usmjerenim na jačanje ljudskih prava i temeljnih sloboda građana. Iako za sada nisu uspostavljeni programi usmjerenima prevenciju incel ideologije, u okviru općih preventivnih aktivnosti pokušava se jačati svijest građana o potrebi uključivog promišljanja, prihvaćanja drugih i drugačijih te nužnosti zaštite prava ugroženih skupina, poručili su iz policije.

Hrvatskoj nedostaju strategije protiv uzroka nasilja: Kazna sama po sebi ne mijenja normaliziranje nasilja

U međuvremenu, u Statusu M smatraju da policija ne može riješiti ili zaustaviti rodno uvjetovano nasilje. ističu više uzroka koji dovode do rodno uvjetovanog nasilja.

– Policija reagira kad se nasilje već dogodilo, što znači da djeluje tek kada je šteta već nastala. Kazneni sustav može izreći kaznu, ali kazna sama po sebi ne mijenja one duboko ukorijenjene društvene obrasce i uvjerenja koji stvaraju i normaliziraju nasilje. Rodno uvjetovano nasilje proizlazi iz nejednakih odnosa moći, seksističkih normi, rigidnih rodnih uloga i izostanka podrške za emocionalno izražavanje i ranjivost, posebno kod muškaraca, smatraju u ovoj udruzi.

Umjesto toga, kaže da je za prevenciju potrebno dugoročno ulagati u obrazovanje, promjenu društvenih normi i izgradnju društvenih kapaciteta za skrb i brigu, empatiju, nenasilje i rodnu pravdu. Iako oni nastoje dovesti promjene kroz svoje aktivnosti, upozoravaju da se u Hrvatskoj treba još puno raditi i da u našoj zemlji nedostaje sustav koji bi se bavio ovom problematikom. No, ističu, muškarcima je moguće pomoći izaći iz ralja ženomrstva.

– Nažalost, u Hrvatskoj sustavna prevencija gotovo da ne postoji. Nedostaju nam strategije koje bi se bavile uzrocima nasilja, a ne samo njegovim posljedicama. Vjerujemo da je prevencija moguća i nasušno potrebna, ali ne kroz represiju, već kroz obrazovanje djece i mladih koje potiče kritičko razmišljanje, propitivanje rodnih uloga, empatiju, skrb i brigu te stvaranje prostora u kojem se ranjivost može izražavati bez srama, zaključili su u Statusu M.

Izvor: ezadar.net.hr

Ovaj tekst donosi pregled onoga što znamo o incelima, zasnovan na naučnom radu „Crvena ili crna pilula – prikaz inceldoma“ ali prevedeno na jezik koji razumijemo mi, žene koje svakodnevno navigiraju između digitalnih razgovora, društvenih mreža i odnosa sa suprotnim spolom.

Šta je zapravo “incel”?

Incel je skraćenica za involuntary celibate – muškarce koji vjeruju da su osuđeni na neželjeni celibat. To znači da sebe definišu kroz uvjerenje da ne mogu ostvariti seksualnu ili emotivnu vezu — iako je žele.

Ono što počinje kao osjećaj usamljenosti, brzo postaje mnogo više:

• ideologija,
• zajednica,
• narativ žrtve,
• i na kraju — ciljano neprijateljstvo prema ženama.

U početku, zanimljivo, riječ incel osmislila je žena 1990-ih, pokušavajući stvoriti inkluzivan prostor za ljude koji se bore s bliskošću. Današnja verzija nema nikakve veze s tim: incel zajednice postale su epicentar mizoginije, frustracije i ekstremnih uvjerenja.

Gdje inceli žive? Manosfera – digitalni ekosistem muške frustracije

Incelski forumi dio su šire online kulture koja se naziva manosfera — mreže blogova, foruma i YouTube kanala koji promiču ideje muške dominacije i anti-feminizma.

Najpoznatije grupe su:

• MRA (Men’s Rights Activists)

• MGTOW (Men Going Their Own Way)

• PUA (Pick-Up Artists)

• Incel forumi – najradikalniji dio, gdje se često okupljaju najfrustriraniji i najizoliraniji pripadnici manosfere.

Studije pokazuju da je upravo incel prostor najneprijateljskiji, najviše mizogin i najzatvoreniji. Toksičnost raste s godinama, a internet održava taj krug stalno živim.

Crvena i crna pilula: matrica incelske ideologije

Ako ste ikad gledale Matrix, prepoznat ćete metaforu pilula.

Crvena pilula

Za incelsku kulturu, “crvena pilula” znači:  “shvaćanje da društvo diskriminira muškarce zbog feminizma.”

To je prvi korak ka “buđenju” u njihovoj logici.

Crna pilula

Najmračnija i najopasnija ideologija.
Prema njoj, muškarčev uspjeh kod žena zauvijek je određen njegovim genetikom.

Ako nisi dovoljno visok, dovoljno lijep, dovoljno maskuliniziran – nema ti spasa.
“Gym, posao, lični razvoj? Ne pomaže.”
Sve je “određeno u startu”. Fatalizam. Nihilizam. Bespomoćnost.

To je ideologija iz koje nastaju:

• mržnja prema ženama
• osjećaj duboke viktimizacije
• radikalizacija
• veličanje nasilnika.

Leksikon mržnje: kako inceli vide žene i muškarce

Incel zajednica ima svoj vlastiti rječnik — dehumanizirajući, okrutan i pojednostavljen.

Muškarci:

• Chad – vrhunac muškosti, alfa, poželjan.

• Beta / Normie – prosječan muškarac, bez šanse kod “pravih žena”.

• Betabuxx – muškarac koji može dobiti ženu jedino ako je finansijski izdržava.

Žene:

• Stacy – izuzetno atraktivna žena koja bira samo “Chadove”.

• Becky – obična žena, ali i dalje “iznad” incela.

• Roastie – ekstremno pogrdan termin koji sugerira da žene koje imaju više seksualnih partnera fizički “propadaju” (apsolutno neutemeljeno, anatomski pogrešno i mizogino).

Ovakvo pojednostaljeno razmišljanje služi jednoj svrsi:

• da inceli imaju “objašnjenje” za vlastitu frustraciju.
• i da žene postanu krivci za njihove živote.

Inceli i nasilje: od foruma do stvarnog svijeta

Dok većina incela nije nasilna, nekoliko brutalnih napada povezano je s ovom zajednicom:

• Elliot Rodger (2014.) – ubio 6 ljudi, postao svojevrsni “mučenik” incel pokreta.

• Alek Minassian (2018.) – kombijem ubio 10 ljudi u Torontu, većinom žena; u objavi prije napada pozvao se na incel pobunu.

Istraživanja pokazuju da neki inceli otvoreno izražavaju divljenje ovim napadačima. I to postaje društveni problem, jer internet radikalizira brže nego ikad.

Psihologija incela: šta kaže nauka?

Velika većina incela iskazuje:

• visoku depresivnost

• anksioznost

• usamljenost

• nisko samopoštovanje

• izbjegavanje psihološke pomoći

Skoro 95% njih izvještava o simptomima depresije i anksioznosti, dok je dio njih obilježio i iskustva iz spektra autizma.
Ali — formalnu dijagnozu ima mnogo manji broj.
Zašto?
Zato što većina ne vjeruje da im pomoć može koristiti.
Jer “crna pilula” govori da je sve unaprijed izgubljeno.

Neki nemaju ni finansijske mogućnosti da potraže pomoć. A zajednica ih ohrabruje da ostanu gdje jesu — u virtualnoj sobi punoj bijesa.

Zašto je važno da žene razumiju incelski fenomen?

Zato što je ovo pokret koji:

• oblikuje digitalni narativ o ženama
• normalizira mizoginiju
• privlači mlade muškarce koji se osjećaju izgubljeno
• romantiše nasilje
• poručuje da je žena neprijatelj, a ne partner

I zato što se incelska ideologija prelijeva u memeove, komentare, TikTok sadržaj, forume koje svaki tinejdžer može pronaći jednim klikom.

Kako se mi, kao društvo, možemo nositi s ovim?

Nauka predlaže:

1. Razumjeti emocionalni kontekst

Inceli nisu samo “bijesni muškarci na internetu”. To su ljudi koji imaju realne psihološke poteškoće, ali pogrešne zaključke.

2. Ne normalizirati mizoginiju

Humor, memeovi i “šale na račun žena” često su prvi korak radikalizacije.

3. Otvoriti prostor za zdrave muško-ženske razgovore

Ne moralizirati — nego objasniti. Ne ismijavati — nego educirati.

4. Uvesti psihološke i društvene programe za mlade muškarce

Da ne bi pronašli zajednicu u najtoksičnijim mjestima interneta.

5. Štititi žene

Online i offline. Jer mizoginija je uvijek klizav teren.

Zaključak: Inceli nisu samo online fenomen — nego ogledalo društva

Dok god postoje pritisci na mladiće da budu “alfe”, dok god se vrijednost žene mjeri izgledom, dok god se intimni odnosi svode na tržišnu logiku — incelska ideologija će pronalaziti nove sljedbenike.

Zato je ključno da žene razumiju o čemu se tu radi. Ne da bi se plašile. Nego da bi prepoznale obrasce, zaštitile sebe i svoje okruženje, i bile glas razuma u kulturi gdje je prečesto glas najglasnijeg – ujedno i najopasniji.

Incel pokret je upozorenje. Mizoginija je realnost. A znanje je naš najbolji alat.

]]> https://lolamagazin.com/2025/04/05/u-fokusu-je-opasan-pojam-incel-provjerite-zasto-bi-o-tome-trebalo-razgovarati-s-djecom/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=u-fokusu-je-opasan-pojam-incel-provjerite-zasto-bi-o-tome-trebalo-razgovarati-s-djecom Sat, 05 Apr 2025 18:59:32 +0000 https://lolamagazin.com/?p=207049 Prije dvije i pol godine Stephen Graham nazvao je dramskog pisca Jacka Thornea da ga pita je li zainteresiran napisati seriju o zločinu nožem. Želio je govoriti o nasilju mladih muškaraca prema ženama i imao je dva uvjeta: želio je to učiniti u nizu pojedinačnih kadrova i nije želio kriviti roditelje, prenosi Dnevnik.hr

I tako je nastala serija Adolescence, jedna od najboljih Netflixovih serija u posljednjih nekoliko godina.

Ta je serija puno više od kriminalističke priče, ponajviše jer duboko analizira okolnosti koje oblikuju današnju mladež. Baš zato ona ne istražuje je li 13-godišnji Jamie Miller (Owen Patrick Cooper) ubio svoju školsku kolegicu, već kako se jedna obična obitelj nosi s nezamislivom tragedijom koja im zauvijek mijenja život.

“Adolescence” ne bježi od brutalne stvarnosti, već je secira nevjerojatnom preciznošću. Dok gledate te duge i neprekinute scene, obuzima vas osjećaj tjeskobe – i to zato što vam je jasno da je svaki detalj vjerodostojno prikazan.

Serija majstorski pokazuje kako kultura nasilja oblikuje sudbine mladih ljudi, a napisana je tako da tjera gledatelja da se suoči s nelagodom i postavi prava pitanja.

A pitanje je doista mnogo – o toksičnoj muškosti, obitelji, (dis)funkcionalnosti, očinstvu, internetu, vršnjačkom nasilju, životu nakon tragedije…

Profesor Ante Bagarić o seriji Adolescence

Na neka od njih pokušao je odgovoriti profesor Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče u statusu na svom profilu na Facebooku.

Njegov status prenosimo u cijelosti.

“Odmah na početku je jasno o čemu se radi. 13-godišnji dječak je nožem ubio djevojčicu iz iste škole. Serija se cijelo vrijeme fokusira na ubojicu i obitelj ubojice. I dok većina sličnih filmova nakon ovakvog uvoda obično nastavlja pričati o raznim oblicima nefunkcionalnosti i poremećaja u obitelji, u ovoj seriji redatelj je otišao sasvim u suprotnom pravcu.

A što ako su bili funkcionalni? Je li stvarno moguće da se nešto ovakvo dogodi u normalnim obiteljima. Što je to dobra, normalna, uspješna obitelj?

U seriji ima cijeli niz sjajno prikazanih emocionalnih nefunkcionalnosti jedne funkcionalne obitelji.

Jedan primjer mi je posebno zapeo za oko. Otac (briljantni Stephen Graham) pokušava sina uključiti u što više vannastavnih aktivnosti, pa tako dolaze i do nogometa. Sin loše igra, pa ga stavljaju na gol. Ali je loš kao golman i drugi roditelji mu se smiju (koncept projektivne identifikacije u grupi – žrtveni jarac).

Očekivano, i sin i otac osjećaju veliki sram u ovoj situaciji. Ali obojica biraju katastrofalna emocionalna rješenja za ovu neugodnu situaciju (jasno da su njihovi izbori dominantno nesvjesni). Sin lako podnosi smijanje suigrača i roditelja, ali razumijeva da je ocu vrlo teško, te prekida bilo kakvu komunikaciju s ocem (nisam ga mogao, smio, htio pogledati cijelo vrijeme).

Otac, također lako podnosi smijeh roditelja, ali razumijeva da je sinu iznimno teško i prekida emocionalnu komunikaciju s njim (krio sam pogled od njega). Ustvari obojica biraju isti, vrlo devastirajući emocionalni mehanizam.

Obojica pokušavaju napraviti najviše za onog drugog, ali nikako ne prepoznaju stvarne potrebe onog drugog. U ovakvim situacijama se traže i brzo nalaze rješenja (promjena trenera, tima, sporta, aktivnosti), ali odnos postaje sve gori i gori.

Na jednoj razini funkcionalnost obitelji se povećava (povećava se briga za članove obitelji), ali se nefunkcionalnost povećava još jače (sve se manje razumiju). A onda uskoro u rano jutro policija provaljuje u kuću (slomljena je lažna funkcionalnost) i odvodi sina (nefunkcionalnost postaje jasna i vidljiva).

Završava li priča s upadom policije? Ne, naravno. Redatelj perfektno prikazuje odnos susjeda i prijatelja prema obitelji i načine na koji se patnja obitelji nastavlja i prenosi na nove generacije (kćer)”, napisao je profesor Bagarić na svom profilu na Facebooku i odgovorio na neka pitanja.

Incel kultura

Još jedno pitanje koje se nametnulo otkako je serija u fokusu jest pitanje o incel kulturi.

Ključan trenutak u seriji je kada detektiv Bascombe otkriva da je žrtva, Katie, uputila Jamieju niz poruka i emojija koji su ga optuživali da je incel, što sugerira da nikada neće biti poželjan ženama.

Taj čin javnog poniženja, dodatno pojačan kulturom društvenih mreža, postaje jedan od potencijalnih okidača njegova postupka. Ta etiketa na njega je posebno utjecala zbog vjere u lažnu statistiku da 80 posto žena privlači samo 20 posto muškaraca – jedne od klasičnih teorija incela.

Tko su inceli?

Incel kultura, skraćeno od involuntary celibate (nevoljni celibat), odnosi se na zajednicu muškaraca koji se smatraju nesposobnima za romantične ili seksualne odnose sa ženama.

Ono što je započelo kao prostor za dijeljenje frustracija s vremenom se pretvorilo u mizogini pokret ispunjen nasilnom retorikom, a u nekim slučajevima i stvarnim napadima.

Većina pripadnika incel zajednice osjeća se društveno izolirano, nesigurno i ljutito zbog svog neuspjeha u ostvarivanju romantičnih odnosa. Umjesto da traže konstruktivne načine za poboljšanje svog života, okreću se online forumima i zajednicama koje ih uvjeravaju da problem nije u njima, već u ženama i društvu. Tijekom godina incel ideologija se proširila i postala radikalizirana, promovirajući narative u kojima su žene isključivo odgovorne za njihove neuspjehe.

Nažalost, incel kultura nije ostala samo u digitalnom svijetu. Više napada diljem svijeta povezano je s osobama koje su se identificirale kao inceli ili su bile inspirirane tom ideologijom. Primjerice, Elliot Rodger 2014. godine u Kaliforniji ubio je šest osoba i ranio 14, a iza sebe je ostavio manifest u kojem je izrazio mržnju prema ženama, a u Engleskoj 2021. godine Jake Davison ubio je pet osoba, uključujući svoju mamu, dok je otvoreno na svojim društvenim mrežama podržavao incel kulturu.

Adolescence pokazuje kako incel ideologija nije rezervirana samo za odrasle muškarce na mračnim forumima na internetu, već se širi među tinejdžerima koji tek počinju shvaćati vlastiti identitet i odnose s drugima.

Jamiejeva nesigurnost i osjećaj odbačenosti odražavaju opasnu dinamiku u kojoj mladi muškarci, umjesto da uče kako zdravo komunicirati i nositi se s emocijama, posežu za destruktivnim idejama koje ih mogu odvesti u nasilje i smrt.

Izvor: 6yka.com