Da li poljubac može da prenese gluten sa jedne na drugu osobu? 

Za ljude koji žive sa celijakijom, strah od izlaganja glutenu može da se proširi i na trenutke intimnosti. Nova studija, koju je vodila American Gastroenterological Association, objavljena u časopisu Gastroenterology, nudi ohrabrujuće vesti – iako gluten može da se prenese ljubljenjem, preneta količina je obično veoma mala i može da se smanji na bezbedne nivoe jednostavnim, preventivnim korakom.

Celijakija je autoimuni poremećaj koji pogađa približno 1 odsto populacije. Unošenje glutena – čak i bez neposrednih simptoma – može da izazove oštećenje creva, što zahteva doživotno pridržavanje stroge dijete, bez glutena. Prethodne studije pokazale su da strah od slučajnog izlaganja može da dovede do anksioznosti, hipervigilantnosti i društvene izolacije, posebno kada su u pitanju partnrske veze ili zabavljanje.

Šta su pokazali testovi posle poljupca?

U prvoj studiji, koja je kvantifikovala izlaganje glutenu ljubljenjem, istraživači su ispitali prenos glutena kod 10 parova, od kojih se svaki sastojao od jednog partnera sa celijakijom i jednog bez. Dvodelna studija procenjivala je da li se gluten, koji je konzumirao partner bez celijakije, može preneti poljupcem otvorenih usta, koji uključuje razmenu pljuvačke – i ako jeste, da li količina predstavlja značajan rizik.

U dva protokola ljubljenja, partner bez celijakije pojeo je 10 krekera, a zatim poljubio svog partnera sa celijakijom. U jednom scenariju, partneri su čekali pet minuta pre ljubljenja. U drugom, sprovedenom drugog dana, partner bez celijakije popio 110 ml vode odmah nakon što je pojeo krekere, a zatim poljubio svog partnera.

Ključni nalazi su bili:

1. Nivoi glutena u pljuvački bili su ispod 20 delova na milion (ppm) u 90 odsto svih uzoraka, što je prag koji se smatra bezbednim za proizvode bez glutena.2. Samo dva od 20 izlaganja ljubljenju prešla su 20 ppm, a čak i u tim slučajevima, ukupna količina unetog glutena bila je zanemarljiva3. Nijedan uzorak pljuvačke nije prešao 20 ppm kada je partner bez celijakije popio 110 ml vode pre ljubljenja.4. U stvari, 60 odsto uzoraka pljuvačke nakon pijenja vode uopšte nije sadržalo detektabilnu količinu glutena (ispod 5 ppm).

Izvor: eklinika.telegraf.rs

Djeca koja odrastaju uz pse imaju manji rizik od astme

Prema novom istraživanju predstavljenom na kongresu Europskog respiratornog društva u Amsterdamu, djeca izloženija psećim alergenima u prvim mjesecima života imala su čak 48 % manji rizik od razvoja astme do pete godine života.

Istraživač Jacob McCoy iz bolnice za bolesnu djecu u Torontu, ističe:

Utvrdili smo da izloženost psećim alergenima poboljšava funkciju pluća i smanjuje rizik od astme, dok mačji alergeni nisu pokazali isti učinak.

Kako je provedeno istraživanje?

Znanstvenici su analizirali uzorke prašine iz domova 1.050 kanadskih beba starih 3 – 4 mjeseca. Prašina je testirana na tri alergena:

• Can f1, protein koji se nalazi u psećoj koži i slini
• Fel d1, protein iz mačje kože i sline
• endotoksin, tvar koja se nalazi na površini bakterija.

Kad su djeca navršila pet godina, istraživači su ponovno testirali njihovu plućnu funkciju i prisutnost astme.

Rezultati su pokazali da su djeca izložena većim razinama psećih alergena imala bolju funkciju pluća i manju vjerojatnost razvoja astme, osobito ako su imala genetski povećan rizik za alergije.

Zašto psi štite, a mačke ne?

Točan mehanizam još nije poznat, ali znanstvenici sumnjaju da rana izloženost psećim alergenima može spriječiti razvoj osjetljivosti na njih, možda utjecajem na mikrobiom nosa ili imunološki sustav.

Zanimljivo je da, iako pseći alergeni mogu pogoršati simptome astme kod osoba koje su već osjetljive, rana izloženost njima može djelovati upravo suprotno – kao zaštita, dodaje McCoy.

Potrebno je više istraživanja

Prema riječima dr. Erola Gaillarda, predsjednika stručne skupine Europskog respiratornog društva za dječju alergiju i astmu, rezultati su ohrabrujući:

Astma je najčešća kronična bolest među djecom i jedan od glavnih razloga za hitne bolničke prijeme. Ako su ovi nalazi točni, to bi mogle biti dobre vijesti za obitelji koje imaju pse. Ipak, potrebno je dodatno istražiti kako dugotrajno življenje s kućnim ljubimcima utječe na razvoj dječjih pluća.

Autori istraživanja napominju da se rezultati trebaju smatrati preliminarnima dok ne budu objavljeni u znanstvenom časopisu.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Prepoznavanje i kontrola tih rizičnih čimbenika mogu značajno smanjiti rizik od ozbiljnih srčanih problema.

Istraživanje objavljeno u Journal of the American College of Cardiology je otkrilo da je više od 99 % pacijenata imalo jedan ili više rizičnih čimbenika prije nego što su doživjeli srčani incident. Među najčešćim problemima bili su povišeni krvni tlak, visoki kolesterol, loša kontrola šećera u krvi i pušenje.

Studija jasno pokazuje da gotovo svi koji razviju ozbiljne kardiovaskularne probleme prethodno imaju jedan ili više rizičnih čimbenika, ističe dr. Philip Greenland, profesor kardiologije na Northwestern University Feinberg School of Medicine, za MedicineNet.

Dodaje da je sada važno fokusirati se na kontrolu ovih promjenjivih čimbenika, umjesto na faktore koji se teško liječe i nisu uzročni.

Rezultati studije

Za potrebe istraživanja analizirani su zdravstveni zapisi više od devet milijuna odraslih u Južnoj Koreji i gotovo 7.000 ljudi u SAD-u tijekom više od 10 godina. Posebna pažnja posvećena je četirima glavnim rizičnim čimbenicima za srce – krvni tlak, kolesterol, šećer u krvi i pušenje.

Rezultati su bili jasni:

gotovo svi sudionici imali su barem jedan od tih čimbenika, a više od 93 % njih dva ili više

najčešći problem bio je povišeni krvni tlak, koji je zahvatio više od 95 % sudionika u Južnoj Koreji i više od 93 % u SAD-u

čak i među ženama mlađim od 60 godina – grupom koja se smatra rizično najmanje ugroženom – više od 95 % imalo je barem jedan rizični čimbenik prije srčanog ili moždanog udara.

Istraživači naglašavaju da svaki od rizičnih čimbenika, posebno krvni tlak, kolesterol i pušenje, ima kontinuirani i kumulativni utjecaj na rizik od kardiovaskularnih bolesti, čak i kada su vrijednosti ispod kliničkih granica.

Zaključak studije je jasan – tvrdnje da srčani udari ili koronarne bolesti nastaju bez prethodnih rizičnih čimbenika nisu u skladu s stvarnim podacima. Prepoznavanje i kontrola rizičnih čimbenika ključ je prevencije i zdravijeg života.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Istraživanje na kojem će raditi, kako priča Nikolićeva, jeste u oblasti funkcionalne genomike mišićno-skeletnih oboljenja, a kako objašnjava za “Nezavisne novine”, genomika je oblast koja se bavi proučavanjem ukupnog genetskog materijala.

“S druge strane, funkcionalna genomika je podoblast genomike gdje se koriste najsavremenije tehnike za proučavanje funkcije gena. To je bitno zato što su vrlo često uzrok raznih bolesti upravo određene genetske promjene. Zbog toga je bitno razumjeti kako rade geni, kakve interakcije se dešavaju između njih i kako oni upravljaju našim organizmom. Samim tim, kad se dese neke promjene na genima, to može da dovede do određenih oboljenja”, pojašnjava Nikolićeva.

Vrijeme u laboratoriji posvetiće istraživanju mišićno-skeletnih oboljenja jer za mnoga od njih još ne postoji lijek.

“Razlog je to što nije poznat tačan uzrok ovih bolesti. Najbolje je da to objasnim na jednom primjeru… Jedna od bolesti na kojima ću raditi je osteoartritis. Simptomi osteoartritisa su bol i ukočenost zglobova. Međutim, postoje razni faktori rizika kao što su povreda, godine, gojaznost i slično. Ipak, nije jasno šta je tačno uzrok osteoartritisa. Samim tim, ove bolesnike nije moguće izliječiti i jedino možemo da kontrolišemo simptome. To je trenutni doseg medicine, da se kontrolišu simptomi, ali nije moguće izliječiti oboljele od ove bolesti”, kaže Marina u razgovoru za “Nezavisne novine”.

Upravo zbog toga glavna ideja nje i njenih kolega sa kojima će sarađivati jeste da korišćenjem metoda za proučavanje genetskog koda, dakle gena, vide da li se tu nešto dešava, odnosno da li su promjene koje su se desile na genima uzrokovale osteoartritis i druga mišićno-skeletna oboljenja.

“U slučaju da nađemo promjene na određenim genima i utvrdimo da zaista te promjene doprinose razvoju specifičnih mišićno-skeletnih oboljenja, možemo da razvijemo nove terapije koje, na primjer, mogu korigovati defekte na tim genima, te da na taj način izliječimo pacijente”, pojašnjava i dodaje da im je cilj da saznanja do kojih dođu iskoriste za razvoj novih terapija protiv ovih bolesti koje će dovesti do izlječenja.

Istraživački rad kojim će se baviti na Oksfordu Marina dijeli u dvije cjeline…

“Ukratko, prvi dio mog istraživačkog rada će biti određivanje, odnosno čitanje genetskog koda kako bismo vidjeli da li postoje određene promjene u genetskom kodu kod pacijenata koji imaju mišićno-skeletna oboljenja. A zatim, ako postoje te promjene, u drugom dijelu mog istraživačkog rada koristićemo tehnologiju koja nam omogućava da snimimo tkivo, da ga slikamo i vidimo da li se te promjene na genima manifestuju i izazivaju određene promjene u samom tkivu”, navodi Nikolićeva za “Nezavisne novine”.

Inače, Marina je osnovnu i srednju školu završila u Prnjavoru, osnovne studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, a master rad je odbranila na Kingston univerzitetu u Londonu.

Po završetku mastera prošle godine radila je na kraćem projektu na Institutu za istraživanje raka u Londonu.

“I tu sam bila dio jednog istraživačkog tima koji se, takođe, bavio genomikom, ali su oni istraživali genetiku raka, konkretno raka dojke i jajnika. Tako sam kao dio tog tima imala priliku da prvi put učim o toj oblasti i steknem neka osnovna znanja”, kaže ona.

Iako možda na prvu put do uspjeha kojem svjedoči Marina djeluje lak, definitivno nije tako. Kako kaže mlada Prnjavorčanka sa adresom u Londonu, bilo je izazovno…

“Dolazak na master studije u London je bio poseban izazov. Nova sredina, nova kultura, drugačiji kriterijumi profesora na fakultetu, sistemi ocjenjivanja, drugačiji stilovi predavanja, ispita… Trebalo se navići na to sve. Zatim, po završetku mastera, kad sam tražila prvi posao u struci, to je bio još jedan izazov, s obzirom na to da je trebalo dosta vremena da razumijem kako stvari ovdje funkcionišu. Konkurencija je jako velika, tako da je definitivno trebalo mnogo vremena i truda da pohvatam to sve i da nađem svoje mjesto ovdje”, priča Marina i dodaje da je nauka u Londonu mnogo razvijenija nego na našim prostorima.

Još tokom studiranja poželjela je da i nakon završetka fakulteta ostane dio naučne zajednice i bude dio laboratorije i radi eksperimente.

“Od tada imam želju da se bavim naučnoistraživačkim radom i da doprinesem projektima koji imaju za cilj da poboljšaju kvalitet života ljudi ili pomognu u liječenju nekih bolesti i sl. Nisam zaista nikada očekivala da će to biti na Oksfordu. To se desilo. Oksford se desio, ali jako mi je drago zbog toga jer mislim da će biti mnogo prilika za učenje, rast i razvoj”, ističe Nikolićeva za “Nezavisne novine”.

Kada je riječ o planovima za budućnost, Marina ističe da bi voljela ostati u ovoj oblasti.

“Voljela bih da ostanem u tom sektoru. Takođe, posebno me interesuje upravo genomika, koja je oblast budućnosti koja će transformisati zdravstvo. Već uveliko se koristi u raznim istraživačkim oblastima”, kaže ona.

Što se tiče Oksforda, Marina za “Nezavisne novine” ističe da je ova obrazovna institucija svjetskog kalibra fenomenalno mjesto sa velikim mogućnostima.

“Jedna od trenutno vodećih tehnologija u oblasti čitanja genoma je nastala upravo na Oksfordu, tako da je to inspirativno okruženje. Projekat na kojem sam sada je planiran za naredne dvije godine. Ne znam šta će se desiti nakon toga, ali ako mi se ukaže prilika da ostanem i dalje se usavršavam na Oksfordu, definitivno bih je prihvatila”, zaključuje Marina.

Iako su razine teških metala u tamponima bile niske, postoji zabrinutost oko mogućnosti da se ovi metali apsorbiraju kroz vaginalnu sluznicu u krvotok, što bi moglo imati nepoznate posljedice po zdravlje, piše CNN Health. Važno je naglasiti da trenutno nema sigurnih razina izloženosti olovu i arsenu koje su bez rizika za zdravlje, a daljnja istraživanja su potrebna kako bi se bolje razumjeli mogući rizici od dugotrajne upotrebe ovih proizvoda tijekom menstrualnog ciklusa.

“Ne želim da ljudi paničare, ali da budu svjesni da su teški metali pronađeni u ovim menstrualnim proizvodima”, rekla je Kathrin Schilling, asistentica profesora znanosti o zdravlju okoliša na Sveučilištu Columbia Mailman School of Public Health u New Yorku . “Očito je da je sljedeći korak napraviti istraživanje koje bi pokazalo ispuštaju li se metali iz tampona u tijelo”, dodala je.

Vaginalno tkivo je propusnije od drugih dijelova tijela, pa ako bi studije otkrile da teški metali – ili zabrinjavajuće kemikalije – dospiju iz menstrualnih proizvoda u tijelo, to bi mogao biti značajan problem, rekla je Anna Pollack, izvanredna profesorica globalnog odjela i zdravlje zajednice na Sveučilištu George Mason u Fairfaxu, Virginia. “Najviše sam zabrinuta zbog menstrualnih proizvoda koji se koriste unutar tijela”, rekala je prof. Pollack, koja je bila koautorica pregleda desetogodišnjih studija o kontaminantima u tamponima, higijenskim ulošcima, menstrualnim čašicama i drugim proizvodima.

Schilling i njezin tim testirali su 30 tampona 14 marki kupljenih od velikih online trgovaca i trgovina u Sjedinjenim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu i Grčkoj. Istraživači su proveli slijepu studiju, tako da nisu znali robne marke. Tim je proveo testove za 16 teških metala: arsen, barij, kalcij, kadmij, kobalt, krom, bakar, željezo, mangan, živa, nikal, olovo, selen, stroncij, vanadij i cink.

“Pronašli smo prosječno 100 nanograma po gramu olova i 2 nanograma po gramu arsena u tamponima”, rekala je Schilling, “ali nije bilo detektabilne razine kroma i žive, što je vrlo dobro.” Organski tamponi sadržavali su više razine arsena, dok su neorganski tamponi imali više razine olova, pokazalo je istraživanje.

Razne kemikalije, poput PFAS-a, dolaze u okoliš iz industrijskih postrojenja, odlagališta otpada i proizvoda koji sadrže plastiku. Ftalati su otkriveni u raznim higijenskim proizvodima te se povezuju s reproduktivnim problemima kod muškaraca i žena. Studije su također pokazale da kemikalije poput PFAS-a mogu utjecati na hormonske i metaboličke puteve važne za rast i razvoj kod djece i mladih odraslih, te se povezuju s povećanim rizikom od raka i drugih zdravstvenih problema.

Prema rezultatima jednog od posljednjih istraživanja, u Srbiji se raspadne svaki četvrti brak, i to u prosjeku najkasnije nakon trinaest godina.

Razvod braka nije rijetkost u našoj zemlji, gdje je statistika poražavajuća, a situacija u nekim drugim zemljama još je ozbiljnija. Primjera radi, u SAD-u propadne polovina prvih brakova, čak 60 posto drugih i 73 posto brakova na koje su parovi računali kao na “treću sreću”, piše portal marriage.com.

Tokom godina u svijetu su sprovedena brojna istraživanja i kalkulacije kako bi pokušalo da se utvrdi koje su godine braka najkritičnije, odnosno kada supružnici najčešće donose odluku o razvodu.

Iako nije riječ o zlatnom pravilu, pokazalo se kako u većini slučajeva brakovi “pucaju” tokom prve te sedme i osme godine.

Teorija o sedmoj godini braka kao najkritičnijoj postoji već godinama, a popularizovao ju je i film Bilija Vildera iz 1955. godine “The Seven Year Itch”, s Merilin Monro i Tomom Evelom u glavnim ulogama.

Parovi koji prežive najkritičniju sedmu godinu, kao i osmu, koju takođe prati visoka stopa razvoda, mogu reći da su “na konju”, jer je statistika pokazala da se najmanje razvoda bilježi u periodu od devete do petnaeste godine braka, pa se ono često naziva i “drugim medenim mesecom”.

Stručnjaci su detektovali i najčešće razloge zbog kojih se parovi razvode. To su: finansijski problemi, neslaganje supružnika oko planova za budućnost, preljuba, neslaganje s članovima partnerove familije, gubitak povezanosti i ljubavi.

Svaki je roditelj svestan ranjivosti dece u ranom dobu – i to na više nivoa. Znamo da ne smemo previše da ih izlažemo suncu, znamo da moramo da ih zaštitimo od prevelike hladnoće, znamo da moramo da ih zaštitimo od još celog niza opasnosti na koje kao odrasli možemo i zaboraviti, a deci prete kao potencijalna opasnost.

Znamo da štitimo kožu od sunca, kožu od hladnoće, ali nije nam baš padalo na pamet da bi neka od tih stanja mogla biti doslovno opasna za mozak bebe…

Najnovije istraživanje pokazalo je da izloženost vrućini i hladnoći u ranom životu može imati dugotrajne posledice na mikrostrukturu bele mase u mozgu deteta. Dakle, može uticati na mozak.

Istraživanje je sprovedeno u obliku skeniranja mozga više od 2.000 predadolescenata, a pokazalo je da su posledice lošije ako osobe žive u siromašnijim kvartovima.

Ova studija, objavljena u časopisu Nature Climate Change, naglašava ranjivost fetusa i preosetljivost dece na ekstremne temperature. No, kad čujemo ove informacije, možemo se zabrinuti, a ipak nismo tačno sigurni u kom smeru idu objašnjenja ovakvih rezultata.

Moglo bi za mnoge biti neočekivano da čuju da su naučnici “uperili prst” u jedan od mogućih uzroka ovakvih rezultata, pa kažu da bi dejstvo temperature okoline na neurorazvoj mogao bi biti povezan s – lošijim kvalitetom sna.

Uticaj ekstremnih temperatura na ljudsko telo već je neko vreme velika briga naučnika, posebno otkako se nalazimo u sve češćim klimatskim vanrednim stanjima. Deca su na takve promene temperature posebno osetljiva, jer njihovi termoregulacioni mehanizmi još uvek nisu zreli.

“Znamo da je mozak fetusa i dece u razvoju posebno osetljiv na izloženost okolini, a postoje neki preliminarni dokazi koji upućuju na to da izloženost hladnoći i toplini može uticati na mentalnu dobrobit i kognitivne performanse dece i adolescenata”, rekla je Mònica Guxens, analitičarka na ISGlobalu, Erasmus MC-u i CIBERESP-u. “Međutim, nedostaju studije koje procenjuju potencijalne promene u strukturi mozga kao rezultat ovih izloženosti”, dodala je.

U ovoj studiji, njen je tim posmatrao strukturu bele mase u mozgu predadolescenata kako bi identifikovao prozore osetljivosti na izloženost hladnoći i toploti u ranom životu. Analiza je uključila 2.681 dete iz ranije studije, koja su bila podvrgnuta magnetskoj rezonanci (MRI) između 9 i 12 godina.

MRI protokol procenio je povezanost mozga merenjem veličine i smera difuzije vode unutar bele materije mozga. U zrelijim mozgovima voda teče više u jednom smeru nego u svim smerovima.

Rezultati su pokazali da je izloženost hladnoći tokom trudnoće i prve godine života te izloženost toplini od rođenja do 3. godine starosti povezana s višom prosečnom difuznošću u predadolescenciji, što ukazuje na sporije sazrevanje bele mase.

Vlakna bele mase, naime, odgovorna su za povezivanje različitih područja mozga, te omogućuju komunikaciju među njima. Kako se bela masa razvija, ta komunikacija postaje brža i delotvornija. Studija je pokazala da učesnici koji su više izloženi hladnoći i toplini pokazuju razlike koje ukazuju na niži nivo sazrevanja bele mase.

Najveće promene uočene su kod onih koji su bili visokim ili niskim temperaturama izlagani u prvim godinama života. “Naši rezultati sugerišu da upravo tokom ovog perioda brzog razvoja mozga izlaganje hladnoći i toploti može imati trajne efekte na mikrostrukturu bele mase”, rekao je koautor i istraživač Carles Soriano.

Jedan važan mehanizam koji bi mogao da objasni dejstvo temperature okoline na neurorazvoj mogao bi biti povezan s lošijim kvalitetom sna. Drugi mogući mehanizmi uključuju poremećaj funkcije posteljice, aktivaciju hormonske osovine koja dovodi do veće proizvodnje kortizola ili upalne procese.

„Vaš drug, brat, otac, komšija može biti taj koji vrši nasilje, a da vi to ne znate. Vaša drugarica, sestra, ćerka, majka, komšinica, može biti žrtva, a da vi to ne znate. Osnažimo žrtve i pokrenimo pozitivne promene!“, poručile su autorke.

Nakon tromesečnog istraživanja, članice organizacije OsnaŽene zaključile su da je osvetnička i dečija pornografija, kao i incest, problem koji je duboko ukorenjen u našem društvu, ali i normalizovan.

Svakog dana u desetine Telegram grupa se pošalje preko 10 hiljada poruka. Ove grupe su prostor za muškarce da traže seksualne usluge, ali glavna tema im je osvetnička pornografija.

Admini grupa žele da zarade, a to čine tako što sa ili bez novčane nadoknade dobijaju fotografije i snimke uglavnom maloletnih devojčica, zatim skupljaju što veću količinu fotografija i snimaka i prodaju za minimalnu cenu od 50 evra. Nakon što zarade dovoljno na tim žrtvama, oni podele i javno taj materijal, jer više ne mogu da zarađuju na njima, pošto su se fotografije/snimci već dovoljno raširili, piše u istraživanju organizacije OsnaŽene.

Još jedna od čestih pojava jeste incest, ističu autorke istraživanja. Muškarci krišom fotografišu svoje majke, sestre, ujne, zatim te fotografije nude za „ocenjivanje“ kao i za razmenu za tuđe ženske članove porodice. Koriste Telegram kako bi našli još ljudi sa incestualnim tendencijama, u svrhu razmenjivanja fotografija i iskustava.

Specifičnost ovog oblika nasilja je u tome što niko ne može da proceni širinu distribucije materijala čime se dodatno narušava funkcionisanje žrtve i stvara osećaj nekontrolabilnosti situacije, osećaj bespomoćnosti.

„Morala sam, kako bih zaštitila svoj identitet, da promenim svoj username na mrežama, kako mi se ne bi više javljale osobe iz te Telegram grupe, jer, kada su fotografije bile objavljenje, bio je objavljen i moj identitet. Ja sam to relativno dobro podnela, opet napominjem, jer sam psihički stabilna osoba koja je svesna svega, ali verujem da bi mnogima u mojoj situaciji bilo zaista loše.

Imamo dosta primera suicida ili pokušaja suicida baš zbog ovakvih i sličnih situacija koje su nastale zbog kompromitovanja ličnosti“, u istraživanju je navela jedna žrtva osvetničke pornografije.

Prepreke koje sprečavaju donošenje Zakona o osvetničkoj pornografiji

Otežavajuća okolnost za institucije jeste i nepostojanje Zakona o osvetničkoj pornografiji, povodom čega je Autonomni ženski centar pokrenuo kampanju „Zakuni se u zakon“ u martu.

Zašto nema ovog zakona i kako dolazi do toga da direktni i indirektni nasilnici slobodno šetaju bez kazne, za OsnaŽene je ispričala Vesna Ćorić, viša naučna saradnica sa Instituta za uporedno pravo.

„Osnovna prepreka ogleda se u pristupu koji preovlađuje u srpskom zakonodavstvu, a prema kojem ne bi trebalo donositi nove specifične zakone tamo gde to nije apsolutno neophodno. Donošenje novog zakona, pa i izmene postojećih ne bi mogle odmah da počnu da se primenjuju budući da je potrebno prethodno izvršiti potrebne obuke onih koji će postupati u datim predmetima“, navodi Ćorić.

Prema rečima Ćorić, pojam osvetničke pornografije čini se prilično uskim budući da je potrebno zabraniti sve vidove činjenja dostupnim intimnog sadržaja bez pristanka snimanog lica, bez obzira da li su motivi osvetnički ili se radi o nekim drugim motivima.

„U literaturi se dodatno ukazuje na to da je termin osvetnička pornografija zastareo i prevaziđen budući da se njime ne pokrivaju ni sve češće situacije u kojima se dele “lažni” snimci koji su nastali kao proizvod veštačke inteligencije. U tom smislu, predlaže se, između ostalog, upotreba sledećeg termina u stručnim krugovima image-based sexual abuse“, ističe Ćorić.

Nezainteresovanost i nerazumevanje institucija

Programska direktorka Komiteta pravnika za ljudska prava Yucom, Milena Vasić, smatra da su kazne isuviše male u odnosu na štetu koja je učinjena žrtvi.

„Iako žena ima pravo da traži odštetu u krivičnom postupku, finansijsku odštetu, retko će sud usvojiti pritužbe. Ako žrtva želi naknadu štete, ona mora da vodi krivični postupak, u kom će se utvđuje da li je on kriv i, nakon toga, da vodi još jedan parnični postupak za naknadu štete, ukoliko hoće naknadu štete.

Ceo sistem demotiviše žrtvu da uopšte se potrudi da zaštiti svoja prava, jer nema nikakve institucionalne podrške. Tu vidimo jednu nezainteresovanost nadležnih državnih organa da se bave ovom temom“, u istraživanju navodi Vasić.

Ona dodaje da apsolutna zastarelost nastupa nakon 6 godina, odnosno 2 godine ukoliko nije kvalifikovani oblik, što je, prema njenim rečima sramno, jer „osvetnička pornografija može da uništi život, ne samo jednoj osobi, nego i porodici te osobe i bliskim licima i ovo je stvar koju krivično pravo kod nas još uvek nije osvestilo”.

Zbog neadekvatne reakcije nadležnih institucija, odbacivanjem tužbi protiv lica koja aktivno učestvuju u deljenju osvetničke pornografije, oslobodio se put ka stvaranju bezbroj istih (i gorih) grupa istog tipa na Telegramu, piše u istraživanju.

„Državne institucije nisu pokazale dovoljno interesovanja, niti su preduzele korake ka donošenju javnih politika koje bi sankcionisale počinioce i ohrabrile žrtve da prijave nasilje. Samim tim, dali su im podstrek za pravljenje novih grupa, deljenje sadržaja istog tipa, ali su im i omogućili da zarađuju prilikom distribucije pornografskog sadržaja“, zaključuju autorke istraživanja.

SZO je naglasila da se efekti nejednako osjećaju širom svijeta. Najteže su pogođene regije Sjeverne i Južne Amerike i jugoistočne Azije, sa opadanjem očekivanog životnog vijeka za oko tri godine i skraćenja očekivanog trajanja zdravog života za dvije i po godine godine između 2019. i 2021, prenosi Srna.

Nasuprot tome, region zapadnog Pacifika je bio minimalno pogođen tokom prve dvije godine pandemije, sa gubicima manjim od 0,1 godine u očekivanom životnom vijeku i 0,2 godine u očekivanom trajanju zdravog života.

U statističkom izvještaju navodi se da je pandemija preokrenula trend stalnog povećanja očekivanog opšteg životnog vijeka i očekivanog zdravog životnog vijeka.

Pandemija je u roku od samo dvije godine izbrisala gotovo deceniju napretka u poboljšanju očekivanog životnog vijeka.

Globalni očekivani vijek zdravog života opao je za 1,5 godina na 61,9 godina u 2021. godini i vratio se na nivo iz 2012. godine, navodi se u izvještaju.

Baš kao i drugi organi, naš mozak doživljava promjene povezane sa starenjem, uključujući smanjenje pamćenja i brzine kognitivne obrade, što ponekad može ukazivati na ozbiljnija stanja poput demencije ili Alzheimerove bolesti.

Razlikovanje između onog što je normalno za starenje i što nije može biti teško, čak i za medicinske stručnjake, zbog postupne i suptilne prirode ovih promjena.

Razumijevanje tipičnih promjena koje se događaju u mozgu tijekom života može pomoći pojedincima da prepoznaju značajna odstupanja u funkciji mozga koja zahtijevaju razgovor s ljekarom.

Jesu li promjene nužno loše?

U prvim godinama života, mozak raste velikom brzinom – oko 1 % dnevno tijekom prva tri mjeseca života. U dobi od jedne godine bebin mozak je 64 % veći nego što je bio pri rođenju, a u dobi od pet godina mozak je dosegao oko 90 % veličine odraslog čovjeka.

U našim 30-ima i 40-ima mozak se počinje smanjivati, a “stopa skupljanja” raste do 60. godine i nakon toga. Područja poput frontalnog režnja i hipokampusa, koja su odgovorna za kognitivne funkcije, smanjuju se više od ostalih područja.

Ovo smanjenje, zajedno s drugim promjenama kao što su smanjena neuronska komunikacija i povećana upala, može uticati na mentalnu funkciju, čak i kod zdravih starijih odraslih osoba.

Pojedinci mogu primijetiti poteškoće u svladavanju nove tehnologije, mentalne matematike ili prisjećanja specifičnih detalja poput imena i nedavnih događaja. Zaboravljivost, poput ulaska u sobu i zaboravljanja zašto smo ušli, takođe je česta, ali obično ne ukazuje na kognitivne probleme, osim ako značajno ometa dnevne aktivnosti.

Dok neke kognitivne vještine mogu opadati s godinama, druge mogu ostati oštre ili se čak poboljšati, poput pristupa dugoročnom pamćenju i vokabularu. Osim toga, starije odrasle osobe često prijavljuju bolje emotivno blagostanje u usporedbi s mlađim dobnim grupama, što se pripisuje većem životnom iskustvu i vještinama suočavanja.

Fenomen “superstaraca”

Istraživanje “superstaraca”, osoba starijih od 80 godina sa sposobnostima pamćenja sličnim puno mlađim odraslim osobama, imalo je za cilj otkriti faktore koji pridonose iznimnom zdravlju mozga i potencijalno spriječiti Alzheimerovu bolest.

Dio tog istraživanja uključivao je ljude koji su donirali svoje mozgove za istraživanje nakon što su umrli. Kada su istraživači pregledali mozgove superstaraca pod mikroskopom, pronašli su određene dijelove mozga koji su veći i zadržali su svoju debljinu, a zdravlje njihovih neurona je bolje od onoga što biste očekivali u dobi njihove smrti.

Dok jasni promjenjivi faktori  za postizanje statusa “superstarca” ostaju nedostižni, održavanje aktivnih društvenih veza i uključivanje u intelektualno stimulativne aktivnosti povezani su s boljim kognitivnim ishodima.

Uopšteno, prakse koje promiču cjelokupno zdravlje tijela i srca, poput redovine fiziičke aktivnosti, uravnotežene prehrane i mentalne stimulacije, korisne su za održavanje zdravlja mozga kako starimo.