Zašto danas nemamo više žena u IT-u i kako njihov pogled na svijet oblikuje servise i usluge koje koristimo u našem poslu? Kako ostati motivisan u korporativnom okruženju, a pritom igrati i ulogu roditelja?

Na ova pitanja postoje odgovori.

Drugo izdanje Ladies of New Business konferencije, u organizaciji Netokracije Srbije, biće održano 8. marta u Impact Hub-u (Makedonska 21, Beograd).

“Želja nam je da nastavimo diskusiju o ulozi žena u digitalnim, tehnološkim i kreativnim industrijama, a ove godine spremili smo i nešto zaista specijalno – program mentorstva po imenu ‘Digitalni karanfili’ za sve mlade devojke i žene koje čine svoje prve profesionalne korake. Ulaz je slobodan, ali kako je broj mesta ograničen savetujemo ti da požuriš i na vreme obezbediš svoje mesto”, kažu u Netokraciji.

Potvrda na Facebook Eventu ne znači da si osigurala/o svoju pozivnicu pa ne zaboravi da ispuniš formular. Prijavu za program mentrostva možeš pronaći OVDJE.

Žene grade IT industriju od samog početka. One drže ključne pozicije u najvećim i najuspješnijim kompanijama na svijetu. Nažalost, još uvijek čine svega četvrtinu radne snage. Njihove sposobnosti i talenti plaćeni su i do 20 odsto manje u odnosu na muškarce.

Budi promena koju želiš da vidiš u IT biznisu. Pridruži se raspravi o doprinosu žena u tehnološkoj, digitalnoj i kreativnoj industriji.

#LadiesBG vas čeka!

Osim ukidanja poreza na plate, premijer je najavio i da njegova vlada planira niz poticajnih mjera u IKT sektoru, kao što su poresko oslobađanje za prekvalifikaciju, obuku, doobuku u kompaniji te oslobađanje od poreza troškova za licence u IT industriji.

Finansijska podrška Vlade perspektivnim kompanijama i startupima u IKT sektoru će, kako je kazao Kovačevski, i dalje rasti, a svjestan je i da ova oblast ima dobru perspektivu za razvoj i sigurnu karijeru mladih, ali i za razvoj ekonomije i rast životnog standarda u zemlji.

Preuzeto sa: klix.ba

Zanimljiv je podatak da BiH ima više preduzetnika od Hrvatske i Njemačke, te da su porodične firme među najvećim poslodavcima u našoj zemlji. Baveći se granom privrede koja se najbrže razvija, najveća privatna IT firma u BiH, kompanija LANACO iz Banjaluke, odavno je prerasla granice naše zemlje.

Počeci ove kompanije više su nego skromni. Osnovana je 1990. godine u jednoj od baraka na Paskulinoj ciglani u Banjaluci, te zapošljavala samo pet ljudi. Odrastajući zajedno sa preduzećem, djeca vlasnika imala su priliku vidjeti koliko su energije, truda i posvećenosti njihovi roditelji uložili u temelje kompanije i ucrtavanje puta kojima će se LANACO kretati. Sada, nakon četvrt vijeka i mnogo selidbi, ova kompanija dobila je svoj stalan dom u Banjaluci. Uselivši se u svoj Tehnološki centar u kome na kreiranju softverskih rješenja posljednje generacije radi više od 280 radnika, uloge u ovoj porodičnoj kompaniji značajno su izmijenjene.

PR menadžer kompanije LANACO i najmlađi član porodice, kćerka Nina Kremenović, za magazin LOLA govori o izazovima sa kojima se porodična preduzeća susreću, te položaju žena u pretežno muškom IT svijetu.

Kompanija LANACO jedno je od najstarijih i najuspješnijih porodičnih preduzeća u BIH. Koliko je zahtjevno uskladiti porodicu i posao, posebno ukoliko se to dvoje prepliće?

S obzirom da sam u prethodnom periodu i sama  postala roditelj, te sam stekla potpuniji uvid u različite segmente poslovanja LANACO-a, mogu vam reći da nimalo nije jednostavno uskladiti porodicu i posao. Dodatno, kada se uzme u obzir da je LANACO porodično preduzeće, odnos porodica-posao dobija još jednu dimenziju. Odrasla sam sa LANACO-om, zajednom smo prošli faze odrastanja i s vremenom sam ovo preduzeće krenula doživljavati kao još jednog člana porodice, i želim mu samo najbolje. Kao što sam već ranije spomenula, ove dvije relacije se često prepliću i nastojim iz toga iskoristiti one najpozitivnije segmente. Porodica pruža vjetar u leđa, motivaciju, ali i kritiku kada je to potrebno. Na taj način ste u mogućnosti dobiti realnu sliku sebe i uloge koju imate u preduzeću. Svi problemi su rješivi kada porodica kao baza uspjeha stoji čvrsto iza vas.

Prošle godine ste pristupili Elite programu Londonske berze, koji je namijenjen perspektivnim preduzećima iz Evrope, a moguće je postati član samo na osnovu preporuke. To je velika čast, ali i obaveza i odgovornost za LANACO. Koja su vaša iskustva, koliko su vam radionice do sada pomogle da dodatno razvijete svoju kompaniju?

Ovo iskustvo je neprocjenljivo za našu kompaniju i mi ga posmatramo u dvije dimenzije. Prva, koja je svakako biznis logična, je usmjerena na kreiranje novog internog kvaliteta u upravljanju LANACO-m, koji odslikava globalno najprihvatljivije modele i procedure neophodne za ostvarivanja izvrsnosti u svim segmentima poslovanja. Druga dimenzija je okrenuta ka značaju koji transfer znanja ove kategorije ima za individualni razvoj svakog zaposlenog, ali i za podizanje opšteg nivoa usvojene poslovne prakse na nivou cijele naše zemlje. Zato naše učešće u Elite programu treba posmatrati i kroz prizmu šire podrške opštem privrednom napretku BiH u vremenu koje je pred nama.

„Elite program pomaže kompanijama koje se ističu po svojim poslovnim rezultatima i prepoznatom razvojnom kapacitetu da se što kvalitetnije pripreme za izlazak na globalnu pozornicu. Kako bi LANACO, ali i ostali učesnici dostigli globalni nivo poslovne ekspertize, Londonska berza je kreirala cijeli niz radionica i tematskih panel diskusija koje realizuju poznata imena iz svijeta ekonomije, među kojima su profesori sa Harvarda, LSE i ESCP-a.“ Nina Kremenović

Žene u IT sektoru nisu česta pojava, istraživanja pokazuju da u ovoj oblasti u BiH radi samo 25% žena. Kakvo je stanje u kompaniji LANACO po tom pitanju?

Svakako imena kao što su Ada Augusta Lovelace i Grace Hopper, su najbolji primjer da u IT industriji žene imaju veliki prostor za razvoj i promociju svojih dostignuća.

Kada spominjemo našu zemlju i okruženje, iskustva LANACO-a govore u prilog povećanju učešća žena u IT-u. Možemo se pohvaliti da je u LANACO-u broj žena veći od prosjeka koji ste naveli, te žene u našoj kompaniji čine 35% zaposlenih. Matematički, njihov doprinos se može ocijeniti sa trećinom uspjeha koji je LANACO do danas ostvario. Ako posmatramo porodicu, tu je rezultat neriješen – 2:2. Sigurna sam da i po ovom parametru možemo poslužiti kao veoma dobar primjer neke mnogo šire priče, koja se u osnovi svodi na problemsko pitanje: „Da li veće učešće žena u kompanijama može donijeti razliku na tržištu?“ Sve do sada me je potpuno uvjerilo u to da je odgovor više nego pozitivan.

Vjerujem da će u narednim godinama broj žena u IT industriji dodatno porasti, s obzirom na povećanje interesovanja ženske studentske populacije za profesije bliskim tehnologiji.

Nedavno ste podržali projekat koji se tiče IT obuke za djevojčice. Imamo li dovoljno takvih edukacija na raspolaganju?

LANACO podržava već nekoliko godina zaredom Međunarodni dan djevojčica u IKT-u, Girls in ICT Day, koji se tradicionalno održava posljednjeg četvrtka u aprilu. Ove godine događaj će se održati 27. aprila u LANACO Tehnološkom centru, gdje je naša kompanija partner Gender centru – Centru za jednakost i ravnopravnost polova Republike Srpske, koji je ujedno i organizator. Jedan od glavnih ciljeva ove manifestacije je da osnaži djevojčice kroz jednake mogućnosti učešća u informaciono-komunikacionim tehnologijama. Paralelno, sve djevojčice koje budu učestvovale na događaju će imati prilike da se upoznaju sa raznovrsnim poslovima koji se danas susreću u IKT-u i čuju na koje načine se njihovi talenti mogu primijeniti u ovoj industriji.

U kom dijelu IT industrije vidite najviše prostora za razvoj?

IT industrija spada u jednu od najmlađih grana svjetske privrede, ali je ona danas postala nezamjenljiv dio naših života. Veoma je teško zamisliti da bez njenog doprinosa moguće ostvariti vidljiv napredak u bilo kojoj grani privrede. Čak i tradicionalno relativno izolovani segmenti poput sporta, kulture i umjetnosti su danas u značajnoj mjeri zavisni od IT-ja. Zbog toga je pravi izazov dati tačan odgovor. Zahvaljujući procesu digitalne transformacije, sama industrija se jako brzo mijenja. Vjerujem da nećemo pogriješiti ako pretpostavimo da je prostor za razvoj moguć u domenu softvera, društvenih mreža koje zahvaljujući sve većem značaju fenomena Big Data mogu preći u forme društvenih platformi, te Cloud konceptu koji zapravo sa ove distance predstavlja budući dom IT-ja. Ovdje bih još pomenula fenomen poznat kao Internet of Things (IoT) koji donosi potpune promjene u dosadašnje poimanje mjesta i značaja interneta u našim zivotima, ali i napredne koncepte kao što je maschine learning, te ultimativni izazov prepoznat u robotizaciji naše stvarnosti. Ono što je svakako jedino izvjesno u, složićete se, potpuno nestabilnoj globalnoj ekonomiji je to da ako negdje postoji prostor za razvoj u XXI vijeku, to je sigurno IT industrija.
[nextpage]

Porodična preduzeća razvijaju ekonomiju

Jedan od brojnih izazova sa kojima se susreću porodična preduzeća, jeste prepuštanje vođenja kompanije narednoj generaciji. Školovanje djece osnivača kompanije i njihovo postupno, plansko uvođenje u preduzeće je odličan primjer na koji način planirati sukcesiju, govori nam profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci Saša Petković.

„U našoj zemlji ne postoji duga tradicija postojanja i funkcionisanja porodičnih preduzeća jer u prethodnom političko-ekonomskom uređenju biti preduzetnik nije bilo široko društveno prihvatljivo zanimanje. Svijetli primjeri su Lanaco i Podrumi Vukoje. Porodična preduzeća su veoma bitna za razvoj naše ekonomije, jer se radi o preduzećima u kojima se prožimaju porodični i ekonomski ciljevi i kao takva su stabilna, fokusirana na razvoj i rast, od čega korist ima cijelo društvo“, navodi Petković.

Kompanije za koje svi znamo

Većina porodičnih preduzeća su po veličini mala i srednja preduzeća, ali su neka od njih velika i nadaleko poznata.

„Recimo, to su Levi Straus, FIAT, Ford Motors, Johnson & Johnson, Heineken, BMW, Washington  Post, New York Times… Neka porodična preduzeća su veoma stara i imaju dugu tradiciju, kao grupa Kodornija, međunarodno priznatih proizvođača vina iz Španije, čiji se početak rada vezuje za 1551. godinu i koju danas vodi osamnaesta generacija iste porodice“, kaže Petković.

„Prvi razlog je taj što se kodiranje smatra muškim poslom. Da biste u Indiji naučili kodirati morate jako dobro znati matematiku, a to je mnogim djevojkama u toj zemlji zastrašujuća pomisao. Upravo zbog toga nastaje WEB prostor kojim dominiraju muškarci i to doprinosi samo njihovom razvoju i potencijalu“, objašnjava Sanah i dodaje da mnoge žene smatraju da to ne bi znale raditi. Zašto? Prema Sanahinim riječima, one misle da nisu dovoljno dobre ili oklijevaju zato što nisu radile u tom polju. Kako Sanah kaže, sve što im treba je malo ohrabrenja i mnogo strpljenja.

„Ako žene nauče da kodiraju učestvovaće u izgradnji budućnosti i neće biti samo pasivni posmatrači“, naglašava Sanah.

Koji je najbolji način da se djevojke i žene upoznaju sa kodiranjem? Sanah ističe da se na edX-u i YouTube-u mogu naći sjajni kursevi koji korak po korak objašnjavaju materiju svima onima koji žele da je razumiju. Na platformi kao što je edX jednostavno napravite nalog i izaberite besplatne kurseve. Učenje preko Interneta pruža mnogobrojne pogodnosti, naročito ako želite da naučite nešto novo. Sanah smatra da upravo to umanjuje pritisak koji žene osjećaju i omogućuje im da besplatno uče u svoje slobodno vrijeme, a sve to će im uliti mnogo samopouzdanja. Kada savladaju osnove koje nude online besplatni materijali tada mogu pohađati časove.

„Kodiranje i, eventualno, analiza podataka će pomoći preduzetnicama, autorkama, filantropkinjama i svakome ko učestvuje u kreiranju online prostora da napreduju. Bez kodiranja ne bi postojale WEB stranice poput ’Women’s Web’. Kodiranje će uskoro postati fundamentalan jezik kao što je i engleski. Ako u svom poslu koristite online platforme, bez obzira na to šta radite ili u kojem polju planirate da izgradite karijeru, kodiranje vam može samo koristiti“, objašnjava Sanah. Tako da, drage čitateljke, nemojte se plašiti i nemojte vjerovati da je kodiranje isključivo muški posao. Ukoliko želite i vi ga možete naučiti, a sve što vam treba je želja za učenjem i upornost. Vjerujte nam, isplatiće se.

Izvor: Mogul

Privukli su ga dinamika i brzi ritam napretka u toj oblasti. Telekomunikacije su kroz njegov pogled, spoj i teoretskih znanja iz oblasti matematike i fizike, ali i informatičkih tehnologija. U godinama kada je birao užu ekspertizu, progres bežičnih komunikacija i Internet tehnologija je bio na vrhuncu. Zato dodaje kako nije bilo velike dileme i nije se pokajao.

Kao ekspert u oblasti telekomunikacija, šta smatrate ključnim za razvoj komunikacija u budućnosti?

Stručno gledajući, mislim da u predstojećem periodu možemo biti svjedoci ekspanzije u dvije tehničke i naučne discipline: telekomunikacije i energetika. Možda bi čak dao u ovom slučaju prioritet energetici odnosno izazovima obezbeđivanja energije i energetske nezavisnosti. Broj elektroničkih uređaja raste eksponencijalno, od najmanjih senzora do velikih industrijskih sistema, na mala vrata se pojavljuju i električna vozila.

Sadašnji sistemi za isporuku energije su statični i ne mogu pratiti realne potrebe. Uzmimo jedan vrlo trivijalan primjer, blizak svima. Postoji li trenutno pametni telefon koji može obezbijediti prosječno korištenje od par sati u toku 24 sata, a da to baterija može obezbijediti? Naravno, pri tome podrazumjevama i telefonske razgovore, ali i pristup Internetu uopšte, e-mail servisu i socijalnim mrežama.

Što se tiče telekomunikacija, neka vrsta revolucije se mora desiti. Ulazak u eru Internet-of-Things, odnosno povezivanje svakog elektroničkog uređaja na Internet, definiše i nove izazove u smislu opsluživanja ogromnog broja uređaja vrlo različitih karakteristika. Mi danas želimo i pametni telefon, ali i pametni sat, pametni automobil, želimo da imamo statistike koliko puta smo upalili kuvalo za vodu i u kojem periodu dana to najčešće radimo.

Ako za takve podataka nisu zainteresovani obični ljudi, onda jesu sigurno kompanije za proizvodnju i distribuciju električne energije, radi predikcije i adaptacije proizvodnog procesa. Sve „pametne“ tehnologije, usluge i servisi biće vrlo gladni za komunikacionim resursima, kako putem žične (statičke) infrastrukture tako i bežičnim frekventnim resursima koji dozvoljavaju pokretljivost korisnika.

Naravno, ostalo je mnogo prostora da se poboljšaju i postojeći sistemi i kvalitet usluga, iz konvencionalne sfere, a kao što su televizija, telefonija ili konvencionalni pristup Internetu. Ovi servisi su odavno prestali biti „lijepo za imati“ i nužno su neophodni dio svakodnevnog života.

Koji su izazovi u poslu kojim se bavite?

Generalno, baviti se naučno-istraživačkim radom i otkrivanjem prostora za inovacije, izazovno je samo po sebi. Ono, što je svakako posebno važno naglasiti, je činjenica da u široj regiji značaj naučno-istraživačkog rada nije adekvatno prepoznat i podrška istom od strane državnih struktura nije dovoljna da bi se ostvarili rezultati na očekivanom nivou. Naravno, naše ambicije nisu da postavljamo nerealne ciljeve i pariramo bogatim i velikim igračima na ovom polju, ali postoji razuman nivo doprinosa koji moramo ostvariti na globalnoj sceni.

Inovativnost, odnosno ulaganja u razvoj i nauku u oblasti tehničkih nauka, vjerovatno je jedini ispravan put da se probudi industrijska proizvodnja, koja je kičma privrednog uspjeha razvijenih zemalja. Vjerovatno mali igrači, kao što je BiH ali i druge zemlje regije, neće zadugo biti prisutni na globalnom tržištu sa finalnim proizvodom, ali ne postoji objektivan razlog da se ne razvijaju i proizvedu komponente i moduli za razne potrebe i kao takvi prodaju globalnim kompanijama. Trgovina, bazirana na preprodaju stranih gotovih proizvoda, nije rješenje, a u tom statusu smo zastali. Nama je neophodan izvoz vlastitog proizvoda makar bio i najmanji.

Koliko je važna međunarodna saradnja i razmjenjivanje ideja prilikom kreiranja određenog projekta?

Tokom 2014.godine, sam prešao iz Sarajeva u Novi Sad na poziciju istraživača na EU European Commission FP7 Project ADVANTAGE, kao dio ITN Marie Curie Fellowship programa za incijalni trening mladih naučnih radnika. Projekt je baziran na saradnji 8 partnera iz nekoliko zemalja EU, u prvom redu Velike Britanije, Danske i Španije, ali i partnerima projekta iz SAD, Austrije, Slovenije, a dio tog konzorcijuma su i Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu i DMS Schneider Electric Novi Sad, iz Srbije.

Otprilike, pola partnera su dio akademske zajednice a druga polovina su kompanije iz sfere industrije. Primarni fokus projekta je podrška za Smart Grid („pametna elektroenergetska mreža“) a uz koju se vežu mnogi prateći izazovi iz oblasti dizajna softverskih rješenja i telekomunikacijske podrške, na kojoj ja lično radim. Mnoga rješenja, na kojima  trenutno radi konzorcij, primjenjiva su i na druge pametne servise, tako da je prostor za nove ideje otvoren i novim mladim i talentovanim naučnim radnicima.

Šta nam je donijela 2016. godina na području telekomunikacija, a šta su Vaša očekivanja u budućnosti? Koji je novi način komunikacije?

Učestvovao sam na nekoliko značajnih međunarodnih događaja iz oblasti telekomunikacija i mislim da je jasno da postoji konsenzus u stručnoj i naučnoj zajednici da je budućnost telekomunikacija usmjerena na mobilne bežične celularne sisteme. Posebno se izdvaja ideja o mreži visokih performansi 5. generacije, odnosno 5G kako se skraćeno naziva.

5G bi trebao biti koncipiran da usluži različite klase servisa i usluga, kao podrška Internet-of-Things servisima, kao interfejs za prikupljanje opštih znanja u Big Data centre, ostavljajući prostor za analitiku Machine Learning algoritama vještačke inteligencije i samostalno učenje. Svi pomenuti termini, su neki „štreberski“ sleng termini, koji se često pojavljuju u stručnim krugovima, ali ih se ne treba plašiti i zamišljati nevjerovatna čuda. U osnovi svega toga su neka osnovna znanja iz oblasti tehnike, matematike i logike.

Koje je najveće tehnološko dostignuće prema Vašem mišljenju i na koji način je ono promijenilo svijet?

Priznajem da je ovo vrlo teško pitanje i da bi sigurno napravio grešku kada bi pokušao odgovoriti u jednoj rečenici. Tehničko-tehnološki napredak čovječanstva, napredak u fundamentalnim prirodnim naukama i primjenjenim naukama kao što su medicinske, farmaceutske nauke, svako od postignutih otkrića doprinio je opštem poboljšanju kvaliteta života ljudi, podizanju stepena komfora i olakšao svakodnevne aktivnosti. Ako se ograničimo samo na priču o tehničkim naukama, onda možemo govoriti o genijalnim otkrićima parne mašine James Watta do prve prekoatlantske bežične komunikacije Guglielmo Marconija.

Možda sam subjektivan, ali ako već moram izdvojiti jedno otkriće i jednog naučnika, onda je to Nikola Tesla. Sva druga i već pomenuta otkrića moguće je danas zamijeniti električnim mašinama, koje je on dizajnirao i koje pokreće naizmjenična struja koja je isto Teslin rezultata istraživanja. Bez toga, prenos ni distribucija električne energije bila bi vrlo kompleksan izazov, a danas pristup energiji imamo u većini stambenih i poslovnih objekata širom svijeta. Naš stil života se promjenio sa činjenicom da ne zavisimo od dnevnog svjetla.

Šta možemo očekivati u „Noći istraživača“? Koliko je važno izlagati i predstaviti svoj rad kroz ovakve i slične manifestacije?

„Noć istraživača“ je svakako jedan od najljepših globalnih događaja u Evropi, održava se u mnogim državama, u više gradova u kojima postoje istraživačke i akademske institucije. Za ljude u BiH ovakvi događaji su od esencijalne važnosti, da promovišemo pravi sistem vrijednosti i zainteresujemo mlade da  svoju snagu i kreativnost usmjeravaju u stvaranje, da im probudimo maštu i podignemo samopouzdanje. Mi imamo ogroman potencijal, koji mora biti realizovan u lokalnoj zajednici, a nikako da dozvoli da najbolji izvozni proizvod iz BiH budu upravo obrazovani i sposobni mladi ljudi.

Kroz svoju prezentaciju ću pokušati da približim temu svog rada običnim ljudima, koji nisu profesionalci u oblasti, da to približimo djeci i mladim koji su tek na početku svog profesionalnog razvoja ili možda u fazi izbora nekog obrazovnog puta. Takva prezentacija mora da smanji jaz između svijeta „ludih brojeva“, brisanja jaza i predrasuda o naučnim radnicima i sve to u cjelini dovesti u domet razumjevanja svakog običnog pojedinca, člana naše životne zajednice.

Vaš savjet mladima koji bi željeli krenuti Vašim putem i baviti se ovom oblasti?

Baviti se tehnikom uopšte, specifično elektrotehničkim naukama i informaciono-komunikacionim tehnologijama možda je i više od običnog posla. Visoki intenzitet inovacija tjera nas na stalno čitanje, učenje, pa to pomalo postane i način života. Osnovni preduslov uspjeha u inžinjerstvu je postojanje strasti prema tehnici, dječija oduševljenost inovacijama i novim rješenjima, ima tu pomalo i naučne fantastike i fantazije.

Za sve koji se želite prijaviti na predavanja to možete uraditi na linku. Vidimo se u Noći istraživača.

Organizacija je osnovana 2012. godine, sa ciljem osnaživanja žena. Nakon što je izgubila utrku u kandidaturi 2010. godine, nije imala rezervni plan. Nije se željela vratiti privatnom sektoru i iznevjeriti sebe i drage ljude koji su od nje očekivali više. Htjela je pomoći drugima i pronašla je način za to. Postavilo je sama sebi niz pitanja, između ostalog o tome kako je došlo do toga da žene nemaju jednako pravo na obrazovanje? Koja je uloga kulture i društvenih normi? Kako ih učimo?

Onda je došla na ideju da napravi ljetni program edukacije. Trajao je osam sedmica, svakodnevno, a obuhvatio je dvadeset djevojaka. Naručila je nekoliko pica za djevojke i napravila neformalno druženje. Nazvali su grupu Girls Who Code i počeli sa radom. Prvenstvena namjera nije bila pokretanje organizacije, ali je razvoj bio neočekivano dobar. Većina polaznica su bile siromašne djevojke, sa malo ili nimalo pristupa informacijama. Samo nekoliko je uspjelo da postane ekspertkinja u oblasti, ali pomjerile su se društvene barijere, što je mnogo važniji pomak.

Zato je u jednom intervjuu izjavila kako je apsolutno zanemarivo koliko žena je naučilo da kodira ili da se bavi informatikom, dok je veoma važno da su shvatile da mogu. Upravo ono što pokušava postići tim projektom jeste podizanje svjesnosti žena, ali i muškaraca da se fokus treba staviti na usavršavanje u stvarima koje se ne znaju, a ne odustati samo zbog toga. Jaz između muškaraca i žena u svijetu najveći je upravo u tehnologiji, prema njenom mišljenju, jer se još uvijek apstraktno poimaju žene u IT sektoru.

Organizacija je porasla na 10000 članica, od čega su neke i uspjele završiti tehnološke i informatičke studije. Ono što se takođe željelo postići ovim projektom jeste stvaranje komforne zone u kojoj ne postoje pogrešna pitanja i odgovori, već sloboda mišljenja i izražavanja. Zato je veoma važno prenijeti poruku o ovim ženama, kako bi se i druge odvažile na nešto slično. U svijetu se generalno malo pažnje obraća na žene koje postižu uspjehe i često se ide iz krajnosti negiranja uspjeha do krajnosti pretjeranog glorificiranja, kao da je to nešto nezamislivo.

Članice Girls Who Code su mlade djevojke od petnaest godina pa sve do starijih žena, ali njihovi razlozi su različiti. Neke od njih jednostavno zanima tehnologija, dok će druge u tome pronaći afirmaciju i boriti se protiv rodne diskriminacije. Ujedno će se svima dati mogućnost koju mogu iskoristiti, jer je dovoljno da shvate da imaju potencijal i priliku. Žene u IT sektoru trebaju i mogu biti jednake, kao i u ostalim sferama društva. Bez obzira da li idealizuju žene poput Hilari Klinton ili Bijons. One imaju pravo na svoje izbore, ali i jednako pravo na obrazovanje u svim sferama društva, kako bi podigle nivo ravnopravnosti u svijetu.

Rođena je 1933. godine u Birmingemu, Alabama. Karijeru je počela 1955. godine, a koja je trajala trideset i četiri godine. Za to vrijeme značajno je doprinijela razvoju programa, inspirisala mnoge ljude i srušila barijere o ženama u IT svijetu. Izazivala je strahopoštovanje, divljenje i pokazivala vještine na kojima su joj mogle i muške kolege zavidjeti. Uspješno se bavila matematikom, inženjerstvom i tehnologijom, kao žena koja ne priznaje polne razlike niti bilo koju podjelu koja bi je učinila nedovoljno dobrom za neki posao. Vjerovala je da biti najbolji u nečemu zahtijeva vještinu, a ne pol.

Eni je 1955. godine postala “žena kompjuter”, jer je radila analize problema i kalkulacije ručno, bez pomoći uređaja. Kada je zaposlena, bila je jedna od četvoro afroamerikanaca koji su radili u laboratoriji. U jednom intervjuu je izjavila kako nikad nije sebe smatrala pionirkom, ali je to bila. Isticala je kako je imala stav s kojim je nastojala maksimalno dobro uraditi posao i na to se fokusirala. Sve što bi došlo kao posljedica toga, bila bi nagrada za njeno zalaganje. Po pitanju diskriminacije i neravnopravne raspodjele poslova rekla je:

Moja glava nije u pijesku niti će ikada biti. Ako ne mogu raditi s tobom, radiću oko tebe. Neću se obeshrabriti i otići, jer to nikada nije rješenje.

Kada su ljudi zamijenjeni mašinama i razvojem tehnologije potisnuti, Eni se razvijala zajedno sa tehnologijom. Postala je programerka koja je, korištenjem različitih formulacija i jezika, pružala i dalje podršku Nasinim projektima. Razvila je i implementirala kod koji se koristio za istraživanje energije, konverzijske sisteme i analiziranje tehnološke moći, uključujući tehnologiju baterija, a koja je korištena kao hibrid za pokretanje raketa.

Iako je već radila i napredovala u karijeri, Eni se odučila vratiti školovanju, kako bi dobila diplomu iz oblasti matematike. Paralelno je završavala studije i radila, vodeći se maminim savjetom: “Možeš biti šta god poželiš, ali moraš da se potrudiš i radiš na tome.” Bila je veoma posvećena radu u NASI. Ne samo da je aktivno radila na pomenutim programima, već se angažovala i kao govornica. Predavala je studentima o svom radu i inspirisala, naročito žene, da se zauzmu za svoj položaj u društvu.

Kasnije se više posvetila angažmanu o rodno ravnopravnom angažovanju. Pomagala je vodećima da uvide probleme diskriminacije na osnovu pola, rase i godina, skrećući pažnju na talente ljudi, a ne njihove biološke odrednice. Naročito se zalagala za ženska prava, jer je vjerovala da one sve mogu, ali da se nedovoljno čuju i vide. Nastojala je skrenuti pažnju sa ženskog izgleda na stvarna zalaganja i poslovna rješenja i ideje koje imaju.

Aktivno je radila i u dječijim organizacijama, gdje je osnaživala djecu da od malena uče kako se odnositi prema drugima i kako raditi na sebi. Kao članica Poslovne Asocijacije Žena, uticala je na stvaranje boljeg položaja i davanja prilika ženama, kao i muškarcima. Nikada se, međutim, nije smatrala uzorom ili osobom koja treba i može da predvodi grupu. Mnogi koji su je poznavali izjavljivali su da je njena energija bila opipljiva, a da je tajna njenog uspjeha i uticaja u društvu upravo u tome što nije forsirala ništa. U svom transkriptu od trideset i pet stranica, Eni je opisala značaj timskog rada i naglasila koliko se divi ljudima sa kojima radi.

Bila je disciplinovana, posvećena, ali ljubazna i velikodušna. Otišla je u penziju 1989. godine, ali je nastavila aktivno voditi predavanja i učestvovati na panel diskusijama Asocijacije žena. Umrla je 2011. godine ostavivši iza sebe mnogobrojne uspjehe po kojima će biti zapamćena. Prvenstveno uspjeh u tome da omogući ženama svijest o tome da su granice samo u njihovim glavama i da zaista mogu sve. Što bi, u njenom slučaju, značilo lansiranje do zvijezda.