Nismo se za ruke držali, nismo imali ni našu pjesmu.

Bježao si njoj, ja njemu.

Ni sliku zajedničku nemamo.

Nemamo ništa zajedničko.

Mislim čak da me nisi nikada ni volio, možda ni ja tebe…

Nisi imao potrebu da ostanemo zauvijek skupa, pa si me onda nedefinisano, čežnjivo, neizdrživo čekao, grlio, volio, dovodio do ludila.

Neko je prvi otići morao.

Izabrala sam da to budem ja, da kraj napravim, da tu neizdrživu bol sasječem u korjenu.

Tu luđačku, zabranjenu bolesnu potrebu da si tu, da sam tu, skriveni od svih iako ništa ne funkcioniše, ništa ne treba da bude.

Znam greška si, ti meni ja tebi… ali samo jednom.

Ja dva puta istu grešku nikada ne pravim.

Budi mi dobro, sjećaj me se i ne traži me.

Mi nikada skupa, nismo ni imali smisla.

Ljubav nije za nas. Ljubav je za tebe i nju, njega i mene.

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Dok njima lažeš da si dobro

Malo si se zadržao, gužva je bila

Uvijek neka kataklizma

Izgovor pomaže,

teme mijenjaju.

Ko knedle gutao nije

pa taman scenski umjetnik bio

i pritom tehnike disanja vježbao,

jer zna se koji loš prijenos desiti,

pomisliš: aritmija ne dopušta,

srce ovo neće izdržati.

Taj nije časove glume ni posjećivao

nije one najvažnije prošao.

Taj bi trebao,

ako se ikada nadmenim osjeti,

diplomu svoju u pepeo pretvoriti.

Kokurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.

na oknu prozora

kad mi pogled sleti

na tvoju ispeglanu košulju

Niti na brisan trag svršene ljubavi

u čeljustima zaborava

Niti na plimu i oseku

u tvojim klonulim rukama

Dok pitam se

Imam li snage u svojima

Da vučem konopce

tvoje koštane srži

rasute po zvjerskim nastambama

ili da otpustim svaki uzdah

koji skriven je duboko u tvojim

hladnim

odveć tuđim dlanovima

Neću te sigurno niti pitati

Kome su dati ključevi kuće

naše nerođene djece

o kojima smo do kasno u noć maštali

Imam li pravo kao žena

da te na to podsjetim?

Neću te kriviti za usne razvučene u osmijeh

dok skitaš pogledom

tražeći neko sigurnije krilo

Kad sam ionako bez imalo opreza

Tu u tvome prošla

ili me nikada nije ni bilo

Ipak

Ne planiram te zarobiti sjećanjem

onim što se skupljalo u mračnim tavanima

moje duše

Jer vidio bi

da te prkosno u oči gledam

Ali ti je pogled spušten

Znaš

Ja niti ne brinem za naše jučer

Niti za sutra

koje mi nisi ostavio u sjećanje

Mogu samo ravno u oči da te gledam

ili da mi pogled odluta

do tvoje

njenom rukom

ispeglane košulje.

Jer sve to

više

moje nije.

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Ugledah zvijezdu u noći,

Kako li pada na zemlju,

Po nebu prosipa moći.

Zatrepta duša k'o lahor,

Zatrepta srce od želja,

Izabrah najdražu želju,

Tebe bih kraj sebe htjela!

Jeza me prožela cijelu

Dok izgovarah ti ime,

Ljetnja je, tropska noć vrela

A ja zadrhtah od zime.

Kad’ umre zvijezda na nebu

Rodi se linija bijela,

A milioni pod nebom

Zamisle hiljade želja.

Da li je moćna toliko,

Ta zvijezda padalica,

Da usreći u trenutku

Toliko mnogo lica?!

Ne znam da li je moćna

Il’ je prevara u noći,

Ali se beskrajno nadam

Da će te dozvati moći!

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Oprosti mi, što ne shvaćam razum
Petlja se tamo gdje mu nije mjesto
I kaže srcu je uvijek lakše
Jer ima ljubav za opravdanje

Ako me ne otjeraš
Moj odlazak trajati će vječno
Povrijedi me noćas
Odglumi nešto

Skreni pogled ka nekome
I slaži mi da ti se sviđa
Samo ne smijem vjerovati
Da je moguće da te imam

I milijun dodira
Moraju ostati
Zarobljeni u meni

Jer, ako ti pokažem dio njih
Zavesti ću te,
A to ne želiš

Ostani nedostižna slika
Daleka, rođena u mojoj mašti
Jer smrt je tako minijaturna
Naspram tmine u koju smo otišli
I tamo se mimoišli

Konkurs je realizovan u saranji sa Jaffa Napolitanke.

Zube stisnem nesvjesno

Kao da mučnina nigdje mimo njih

Neće proći

U ušima mi je pritisak

Ne čujem ništa

I oči sam stisla kao da će sve prestati

Od jačine kapaka, a tamo se samo

Jedne te iste slike vrte u mozgu

Od Bezuslovno

do Hajde onda ništa da ne budemo

Je tanka linija

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Kako da me zoveš.

Nemoj tim glasom.

Umjerenije,tiše,nježnije.

Osjetiš li tu rijec “Malecka”,

da ima svoju težinu,a da je opet lagana i nježna?

Dopusti,molim te.

Dodir neka bude topao i lagan kada prelazi preko tjela.

Jak kada me stisnes uz sebe.

Da sacuvaš me.

Da me sakriješ.

Dopusti da te naucim maštanju.

Sada udahni,i zatvori oči.

Opusti se.

Maštaj sa mnom.

Vidiš da nije teško.

Zar ne?

Vidiš da me nije teško voljeti.

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

tijelom da ozdravim.

Gledam nepoznata lica

tražeći u njima sjaj.

Al’ uzalud izgubih pogled

ne prepoznah nagovještaj.

Spotakoh se od kamen

leptirić zaigra tad,

zanese me igra njegova

u zagrljaju nađoh se sad.

Osmjehujem se, al’ duša bolna

u oku suza spi,

Dok zagrljena sokakom sama prolazim.

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Čini da cvijeće
Raste i cvjeta
Dok i sama cvjetaš
Darujući novi život
Meni
Cvijeću
Budućnosti

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Kažeš da stalno iznenađujem te, barem si iskren.
Kažeš moja nestalna priroda je kamen spoticanja,
samo zato što nisam spreman na odricanja
po obrascu koji je u tvom detinjstvu razvijen.

Neću biti kao tvoja majka, uzalud se nadaš.
Kad drugima ugađaš, neminovno propadaš.

Ponavljanje prošlosti, čin je besmilen.
Prava ljubav nikada nije put propadanja.

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa magazin.