Nakon što je Opštinsko vijeće Kakanj jednoglasno usvojilo odluku kojom se nepristojno ponašanje, vrijeđanje i uznemiravanje na društvenim mrežama, putem e-maila ili SMS-a tretira kao narušavanje javnog reda i mira, sličan scenario mogao bi se desiti i u Bugojnu.

Amir Šečibović, ministar prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova u Srednjobosanskom kantonu (SBK), najavio je pokretanje inicijative da i Bugojno izmijeni propise po uzoru na Kakanj, kako bi svi koji “pređu granicu u javnom prostoru snosili odgovornost”.

Međutim, sagovornici Detektora upozoravaju da ovakva parcijalna i restriktivna rješenja direktno krše međunarodne standarde, domaću legislativu i otvaraju vrata policijskoj samovolji i političkoj cenzuri.

Policija kažnjava bez pravilnika i metodologije

Iako je odluka u Kaknju već na snazi, a policijski službenici uveliko izdaju prekršajne naloge za komentare i objave na internetu, iz policije je za Detektor potvrđeno da nemaju poseban pravilnik o postupanju niti razvijenu metodologiju po kojoj procjenjuju šta je kažnjivo, a šta ne.

Kantoni u Federaciji BiH imaju sopstvene zakone o javnom redu i miru, dok se opštine pozivaju na Zakon o principima lokalne samouprave kako bi redefinisale pojam “javnog mjesta”. Struka, s druge strane, jasno poručuje da lokalne zajednice nemaju ovlaštenje da samostalno šire ovaj pojam mimo viših zakonskih akata.

Pokušaji da se online prostor reguliše kao da je riječ o incidentu na ulici naišli su na oštre kritike nevladinog sektora i akademske zajednice.

„Ovakva nastojanja regulisanja javnog prostora samo dodatno guše manjinske glasove i nikako ne rješavaju probleme vrijeđanja, na koje svako od nas svakako ima pravo. Ako Bugojno usvoji ovu besmislenu i restriktivnu odredbu, ministar Šečibović i druga službena lica bi vrlo lako mogli sami biti predmet sankcija zbog svojih objava koje uznemiravaju građane“, rekao je Feđa Kulenović (Filozofski fakultet u Sarajevu).

Iz Udruženja građana „Zašto ne“ navode da se sigurniji digitalni prostor ne može graditi površnim odlukama koje omogućavaju proizvoljnu primjenu.

„Ovo je očigledan trend kopiranja restriktivnih rješenja na lokalnim nivoima koji je u direktnoj suprotnosti sa međunarodnim standardima koji štite slobodu izražavanja“, ističe koordinatorica javnih politika Maida Ćulahović.

Policiji data preširoka ovlaštenja

Udruženje „BH novinari“ upozorava da se društvene i političke tenzije u BiH ponovo pokušavaju rješavati represijom umjesto sistemskim obrazovanjem i medijskom pismenošću.

Široka ovlaštenja: Policiji se daje pravo da na osnovu arbitrarnih procjena odlučuje šta je „uvredljiv“ ili „neprimjeren“ sadržaj.

Zaobilaženje institucija: Opštinska vijeća ove odluke često donose bez znanja kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova.

Progon neistomišljenika: Otvara se ogroman prostor za pokretanje prekršajnih postupaka protiv građana i novinara koji kritikuju rad vlasti i javnih dužnosnika.

Generalna sekretarka Udruženja „BH novinari“ Borka Rudić podsjeća da su slični pokušaji zabilježeni i tokom pandemije koronavirusa, kada je reagovala Institucija ombudsmena jer je riječ o direktnom ograničavanju ljudskih prava.

Nastavak negativnog trenda u cijeloj BiH

Iz organizacije Transparency International BiH naglašavaju da lokalne odluke u FBiH idu u istom smjeru kao i kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj – ka potpunom suzbijanju kritičkog mišljenja.

„Mi se zaista plašimo cenzure koju će ovakva država provoditi sa ovim nivoom korupcije i sa ovakvom političkom kulturom. Sve ove tendencije godinama idu u pravcu uspostavljanja kontrole nad nezavisnim medijima i gušenja kritičkih glasova“, zaključuje Srđan Traljić ispred TI BiH.

U demokratskom društvu, granica između zaštite javnog reda i slobode govora mora biti pažljivo postavljena kroz jasne zakone na državnom ili entitetskom nivou. U suprotnom, oštra politička debata, satira i opravdana kritika vlasti u BiH preko noći će postati – prekršaj.

Buka

Htjeli, ne htjeli, mora vam upasti u oko. Možda ne danas ili sutra, ali će uskoro, dok budete nehajno šetali ili u žurbi krišom, iza kakvog ćoška, navlačili štrample koje baš, eto, hoće da se srozaju i uvrću dok u suknji u zimskim uslovima želite da budete dama, upašće vam piša nečijeg djetata u oko. Situacija u kojoj čovjek ne zna da li da gleda, pa bude latentni pedofil oliti teta Đana, ili da samo nonšalantno preskoči preko barice koja je netom ostala za nečijim potomkom. A dešava se.

Toliko da vremenska odrednica s početka priče najčešće spadne na danas ili sutra. Tokom kojih ćete naići na dijete koje u pratnji starije osobe olakšava mjehur na javnom mjestu, tu korak od vas, na trotoaru, zapišavajući zgradu, vašu nogu, gradske leje, sebe.

Neki će reći da je to sasvim ok i da djeca ne mogu kontrolisati mnogo toga kao mi odrasli. Između ostalog, silu za piškenjem koja Boga ne moli.

“Djeca koja zadržavaju mokrenje često i na duže vrijeme kasnije imaju problema s mokrenjem u krevet, češće im se događaju ‘nezgode’ i preko dana te su izloženija raznim infekcijama urinarnog trakta”, navodi Steve Hodges, profesor urologije u “Wake Forest Baptist Medical” centru.

Isto tako, najmlađima je najčešće nepoznanica tzv. stidljivi mokraćni mjehur, poremećaj koji dovede do toga da se mišići zaduženi za kontrolu uriniranja automatski stežu i nemoguće je mokriti sve dok onaj ko pati od njega vjeruje da je neko u blizini. Ipak, ako obavite mali test, pa kažete djetetu da mora malo izdržati, dok ne nađete prikladno mjesto za obavljanje nužde, većina će ih u tome i uspjeti. Osim izrazito male djece, al zbog takve su i izmišljenje pelene. Ili tuta.

Jedne mame kažu kako je to sasvim prirodno, druge su zgrožene. Upratila sam da da ih možemo podijeliti i na kategorije onih koje najčešće nose patike i druge grupe na štiklama. Mada, sjećam se i da je u tim kategorijama piškenje poprilično drugačije. Dok sam još ja u nekom perfektu posjećivala mjesta gdje se uhvati kolona pa čekaš u redu za čučavac, ove u patikama čuješ, a ove u štiklama tamo valjda – puderišu nos. E sad, kad im je malo stomak u međuvremenu porastao, stil prenose na svoju djecu.

I mahom su potonje istrenirale djecu da stisnu. Sad, ne znam imal to veze s bolovima kad u štikli dvanaestici treba da se sagneš i pridržiš djetetu pišu. Ovima u patikama to dođe kao još jedna, usputna sportska aktivnost, valjda. Pokazuju to i primjeri baka, koje ne nose potpetice, a i ne mogu baš sa trogodišnjakom u rukama potrčati do prve kafane. Muškarci to sve nekako lakše, jer je i njima lakše.

Uglavnom, maloljetničko obilježavanje teritorije je danas opšteprisutna pojava, da ne kažem devijacija. Al danas je donekle i imanje djece postalo poput držanja kućnih ljubimaca, da ga prošetaš i pokažeš komšijama i da ima neko da šeni od sreće kad se vratiš kući.

Mada, postoje izuzeci, i izuzeci. Ni ova priča nije univerzalna, kao što ni svako dijete nije isto. Pa ni majke, bake i svi oni koji u štiklama ili patikama spuštaju djeci gaće da uriniraju gdje god ih stisne. Zajednička im je samo ta slika. Koja je danas, u doba liberalizma i demokratije, dozvoljena jer poštujemo svačija prava. Al se zato popiškimo na mnoge nam obaveze, poput one da promislimo da je dijete mali čovjek kojeg oblikujemo u budućeg odgovornog člana društva, ovog ili nekog tamo. A tamo negdje će možda i da ga kazne ako zapiša lokalne ruže.

Volite djecu i pomozite im da izrastu u dobre ljude. I nikad nije previše rano da usvajaju dobre navike. Jer, nema kasnije šali se teta Đana.