Goodbye June odvija se neposredno prije Božića, kada neočekivani preokret u zdravlju njihove majke gurne četvero odrasle braće i sestara te njihovog iritantnog oca u haos dok se snalaze u porodičnoj dinamici suočeni s potencijalnim gubitkom. Ali njihova domišljata majka June orkestrira svoj odlazak prema vlastitim uslovima – s oštrim humorom, direktnom iskrenošću i puno ljubavi, stoji u službenom opisu radnje filma.

Kao što smo spomenuli, Kate Winslet režirala je film, ali potpisana je i kao producentica te glumi jednu od uloga. Nismo ni sumnjali da će glumica njezinog kalibra za svoj prvi rediteljski poduhvat okupiti impresivnu glumačku postavu. Tako joj se pridružuju oskarovka Helen Mirren, Toni Collette, Johnny Flynn, Andrea Riseborough, Timothy Spall te Stephen Merchant.

Zanimljivo je da je scenarij napisao Joe Anders, 21-godišnji Winsletin sin kojeg ima s redateljem Samom Mendesom. Glumica je u jednom intervjuu izjavila kako joj ideja da netko drugi osim nje režira scenario njezinog sina daje osjećaj kao da je “dobila nož u trbuh”. Takođe je istaknula kako se kao žena u 50-ima osjeća sjajno režirajući svoj prvi film. Iskrena božićna drama koja ne zvuči kao Netflixov običan kliše, ali zadržava prepoznatljiv recept obiteljskih božićnih filmova začinjen s oštrim humorom… – the doors The Holdovers opened. Šalu na stranu, Goodbye June zasad zvuči kao pun pogodak i jedva ga čekamo pogledati! A tko zna, možda je Kate Winslet kao redateljica tek na svom početku. I to jedva čekamo pratiti.

Izvor: Journal.hr.

“Mnogo puta sam čula rečenicu:”Jednostavno nisi ono što tražimo”. Ali to me nije navelo da se zatvorim u sobu i plačem, odustanem od svog sna. Ignorisala sam negativne komentare i vjerovala u sebe. Odlučila sam da se izdignem iznad toga i radim marljivo i predano na sebi. Potrebno je biti neuništiv, kada nešto voliš i vjeruješ da si vrijedan da uspiješ. Nekada je vjera u sebe upravo najteži dio cijele priče”, istaknula je u svom ohrabrujućem govoru.

I uprkos svemu tome, Kate je uspjela dobiti najveću ulogu ikada u filmu koji se pamti i vrijedi za jedan od najvećih ikada snimljenih. Glumila je u Titaniku. To je navodi da svima poruči kako možete biti bilo gdje i raditi bilo šta, ali prije ili kasnije ćete dobiti ono što vam pripada, ako dovoljno vjerujete u sebe.

Ona je naučila savladati svoje strahove, ne tražiti izgovore za neuspjeh i jednostavno se posvetiti svemu što je čini srećnom. Zadovoljna i ispunjena sobom onakvom kakva jeste. Mršava, debela, mlada ili starija, svoja i samouvjerena Kate Winslet.

Mnogo puta sam čula rečenicu:”Jednostavno nisi ono što tražimo”. Ali to me nije navelo da se zatvorim u sobu i plačem, odustanem od svog sna.

Zavolite i vi sebe, pokažite svijetu da bez obzira na sve komentare, predrasude i uvrede vi znate koliko vrijedite. Takvi ćete sigurno i uspjeti.

Postoje ljudi koji nam cijeloga života govore da nešto ne možemo jer smo preobični,

da ne možemo jer smo predebeli,

jer smo preružni,

jer smo prelijeni,

jer smo nekako predrugotni i ti ljudi su za nas otrovni, ma koliko lijepi, istrenirani, šarmantni, visoki, plavooki ili duhoviti bili.

Znam da ovo počinje zvučati kao priručnik za samopomoć ljudima i jedan frend mi je rekao da postoji ozbiljna šansa da ja takav priručnik i napišem, ali nadam se da neću otići toliko daleko iz četiri razloga: prvo – jer je to loše, drugo – jer je to loše, treće – jer je to loše i četvrto – jer postoji ozbiljna šansa da bi se takav priručnik prodavao na svim boljim kioscima po cijeni 14,99 kn tik do knjige „50 najboljih jela od govedine“ i to uz gratis lakove za nokte u neonskim bojama. Cijenu bih još nekako i progutala, ali neonske lakove već malo teže.

Kada se Shakira kao klinka htjela uključiti u pjevački zbor, njen gospodin Demotivator joj je rekao da ne može biti dio njegovog bajkovitog anđeoskog zbora jer zvuči kao koza. Na jednoj strani je Dostojevski koji je pričao o tome kako „svi ideali svijeta nisu vrijedni suze jednog djeteta“, a na drugoj ovaj gospodin Demotivator koji je curici rekao: „Neću te primiti u svoj anđeoski zbor probranih talenata jer zvučiš kao koza, vrati se u štalu i mekeći daleko od moje talentirane skupine.“ Ne znam odakle uopće srca nekome da nekoj curici kaže da „zvuči kao koza“, ali ono što je Shakira mogla napraviti je svakako izbosti gospodina Demotivatora svojim rogovima i na sve četiri otići kući mekećući i više nikada ni ne progovoriti, a kamoli zapjevati (uključujući i pjevanje pod tušem), ali umjesto toga, Shakira je danas – Shakira.

Ona Shakira koja je jedna od najpoznatijih pjevačica svijeta, ona Shakira čiju koreografiju za Waka waka malo tko ne zna i malo tko nije plesao u lokalnim krčmama tijekom nogometnog prvenstva, makar i s dvije lijeve, ona Shakira zbog koje sam u srednjoj jedva čekala trbušni ples, ona Shakira koja zrači pozitivom i koja nam je ukrala Piquea, ali je taj trofej i zaslužila, pa neka joj je sa srećom. Ona Shakira koja je uzela stvar u svoje ruke i koja sada može gospodinu Demotivatoru, voditelju školskog zbora, tobožnjem stručnjaku za talent, pokucati na vrata i reći: „Dobar dan, ja sam ona drugotna koza koja je postala prvotna.“

Oprah je dobila otkaz kao novinarka uz jednostavno objašnjenje da nije dovoljno dobra. Ono što je Oprah mogla napraviti je zaključati se u svoja četiri zida, izgubiti kompas i štrikati kaputiće s imenima za svojih 78 mačaka. Danas je Oprah – Oprah. Ona Oprah tijekom čije emisije sam se morala svaki puta rasplakati jer nisam u studiju, a ona je upravo svima iz publike poklonila auto, kuću i razne druge „znakove pažnje“ koji bi siromašnom studentu itekako dobro došli. Michaela Jordana su izbacili iz srednjoškolskog košarkaškog tima jer nije bio dovoljno dobar. Kada to čujem, zastanem i pitam se što bi tek rekli kada bi vidjeli mene kako svaki treći puta promašim koš za smeće s udaljenosti od NULA metara. E TO nije dovoljno dobro, a ne Michael Jordan.

Glumici Kate Winslet su govorili da neće uspjeti jer ima velika stopala i jer izgleda kao kulen u mrežici, a ona je nakon Titanica isplivala i to doslovno. Istina, nikada joj nećemo oprostiti što na onoj dasci nije napravila mjesta za Lea pa da preživi i on nego je izabrala slomiti srca svima nama pred malim ekranima, ali medalju za upornost i hrabrost bismo joj morali dati. Gisele Bundchen su, prije nego što je postala najplaćenija manekenka na svijetu i prije nego što ju je Alexander McQueen otkrio, odbila 42 modna agenta. Da nije imala snage ni volje stati pred 43. po redu, danas bi možda prodavala hamburgere i preko volje uvjeravala kupce da meso koje im stavlja u te iste hamburgere nisu tri puta odmrzavani ostaci ostataka s neke svadbe od prije tri godine i da nije pljunula unutra jer mrzi to što radi.

Glumici Meryl Streep su rekli da je preružna da bi uspjela, nakon čega se ona nije zaposlila kao maskota jer netko tamo misli da nije lijepa nego je nastavila raditi ono što voli i zato si ona danas, osim u filmu, može priuštiti Pradu i u stvarnosti i to ne onakvu fejk Pradu kakvu sam ja kupila na ulici u Barceloni za 15 eura nego pravu pravcatu Pradu. Waltu Disneyju su rekli da nije dovoljno dobar jer nije maštovit. Kada sam uvodila internet u stanu u Zagrebu i kada me gospodin koji je to došao aktivirati pitao kako želim da mi se zove mreža, odgovorila sam mu nakon kraćeg razmišljanja: „Mreža.“ E TO nije maštovito, a ne Walt Disney.

Jednom su nas učili na faksu da slušamo samo savjete onih koji su uspjeli položiti neki predmet i da ne vjerujemo onima koji nisu uspjeli ili nisu ni pokušali pa govore da je nemoguće.

Dan traje 24 sata i meni i tebi i Beyonce, traje 24 sata i Shakiri i tetki i babi i ujni i strini i učiteljici, cijelom 7.b razredu, traje 24 sata i onom dečku koji se danas nije stigao javiti i onom dečku koji se danas stigao javiti 5 puta. Pod uspjehom ne smatram bogatstvo nego življenje na onakav način zbog kojeg si zadovoljan svojim životom, bilo to u roditeljstvu, bilo to u tome da budeš Shakira, bilo to u tome da budeš spasilačka služba na bazenu Olimpijskih igara.

Ono što ću napraviti ovih dana u Zagrebu je popiti kavu s onim dragim ljudima koji me motiviraju, s frendicom koja se veselila više od mene kada sam pokrenula blog, što se među ženama rijetko događa, s frendom koji me stalno opominje da već jednom krenem pisati taj bestseller koji će promijeniti svijet (to me uvijek posebno razveseli), s frendicom koja je uvjerena da stvarno MOGU krenuti vježbati, a da to nije rolanje po krevetu (to me već malo manje razveseli) i s ostalim Motivatorima jer, kako je napisala naša književnica Julijana Matanović: „Zapamtite, svijet je počeo ići k vragu onog trenutka kada smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu“, jer su to oni, riječima iste autorice, „na čijem ramenu postajemo bolji ljudi“.