Ono što je čuvena Koko Šanel postavila u zlatnoj eri svoga rada – da njeni modeli odišu skupom jednostavnošću, zadržano je i danas. “Šanel” revija visoke mode u Prizu, za jesen/zimu prestavila je modele koji su preživeli decenije, doneli nešto novo i ostali u domenu vizije jedinstvene Koko.

Manekenke su pistom u nacionalnoj operi “Palais Garnier” prošetale u kreacijama koje poručuju da žena nikako ne sme da izgubi svoju estetiku, ma kakva vremena bila. Ma kolike bile njene obaveze, njena moć, slabost.

A šta treba da imamo za jesen/zimu?

Revija poručuje da klasična “šanel” odela od tvida, simbol udobnosti i praktičnosti, ne izlaze iz mode. Sakoa i suknje od vune ili tvid materijala, bluze obložene žersejom ili svilom, i dalje bez naramenica, sve ono za šta se Koko borila, i dalje žive. Lepota ženskog vrata maksimalno je i dalje otvorena, da se pokaže u svojoj prirodnoj formi.

Suknje su sada svetlucave ili sa dodatnim detaljima, mogu da se kombinuju sa sakoima koji su deo kompleta ili raspareno, dovoljno je dati mašti na volju i ženi na slobodu. Umerena štikla je ono što se podrazumeva uz dužinu ravne suknje do kolena.

Sako i suknja do kolena i dalje vrlo žive, a prednji deo sakoa sada može biti duži, da se poigrava blagom asimetrijom i u stare krojeve unosi malo modne igre.

No velika modna kuća poput “Šanel” ne bi bila to što jeste da ne donosi i svežinu ideja. Kombinezoni, praktičnost koje se žene ne odriču, pronalaze svoje mesto i na ovoj reviji, sa malo retro stila, u nežnoj, roze boji.

Haljine su u stilu “šanel” čvrstih materijala, ali maksimalno u službi isticanja lepote ženskog tela, njenih nogu, vrata, grudi – svih delova koje je Koko vremenom oslobađala iz modnih “okova”.

Bele košulje, duge haljine, naravno, i kaputi komadi su koje “Šanel” podrazumeva i ove sezone, a svaki od njih potvrđuje onu čuvenu izjavu Koko Šanel: “Žena može biti previše sređena, ali nikada previše elegantna.”

Ozren Četković za trenutak je odložio violončelo i popričao s Lolom.

Zvučite svjetski, a naši ste, banjalučki. Koji dio muzičkog svijeta dovodite u Banjaluku?

Svjetsko, a vaše, a nije pivo (smijeh)! Prije svega, hvala mnogo na komplimentu! Činjenica da muzikom koju biramo i načinom na koji je izvodimo možemo povezati različita podneblja, a opet to učiniti na način da vam kažu da zvučite svjetski, nas kao izvođače posebno raduje. U Banjaluku donosimo nikad uzbudljiviji zvuk klasičnih instrumenata prilagođen pop, rok i filmskom muzičkom stvaralaštvu, uz nezaobilazna djela klasične muzike.

Ko je Palladio string quartet? Tri muzičarke i jedan muzičar? Ko koga sluša?

Četiri hrabra gudača. Šarlota Ludrovan i Renata Kaurin na violini, Srna Majar na violi i Ozren Četković na violončelu. S obzirom na to da imam to zadovoljstvo da budem blažen među ženama, najmanje što mogu da uradim je da budem poslušan (smijeh).

U Banjaluku donosimo nikad uzbudljiviji zvuk klasičnih instrumenata prilagođen pop, rok i filmskom muzičkom stvaralaštvu, uz nezaobilazna djela klasične muzike.

Jedinstveni ste kada je u pitanju repertoar. Šta ga čini?

Kada na sceni vide gudački kvartet i ovakav spoj instrumenata klasične muzike, ljudi prije svega očekuju da zasvira klasika. Vođeni tim, željeli smo da pokažemo da zvuk klasične muzike, uz dobro urađene i prilagođene aranžmane, može da pruži sasvim drugu, a jednako zabavnu dimenziju pop, rok, evergrin hitova, kao i djela filmske muzike. Naravno, s obzirom na to da smo akademski muzičari, odrasli i obrazovani uz klasičnu muziku, nismo zaboravili ni na taj segment, tako da u sklopu našeg repertoara možete čuti i fantastična djela klasike.

Željeli smo da pokažemo da zvuk klasične muzike, uz dobro urađene i prilagođene aranžmane, može da pruži sasvim drugu, a jednako zabavnu dimenziju pop, rok, evergrin hitova, kao i djela filmske muzike.

Nedavno ste snimili pjesmu „Without You” Dejvida Gete. kakve su reakcije publike?

“Without You” je naše svojevrsno upoznavanje sa publikom. To je prva numera koju je „Palladio“ snimio u studiu i koju smo potom objavili na našoj Facebook stranici. Mnogo vremena, zajedničkih mozganja, prilagođavanja aranžmanima, džokera „pozovi prijatelja“ je uloženo da bi se pjesma zadovoljavajuće odsvirala, snimila i objavila, tako da trema po objavljivanju nije izostala. Međutim, reakcije koje su potom stigle su prevazišle naša očekivanja u pozitivnom smislu, što nas je ohrabrilo da neposredno poslije objavimo i “Pompeii” i “Chandellier”. Sve objavljene se nalaze na našoj Facebook pa pozivamo sve čitateljke i čitaoce Lole, čije smo interesovanje zaškakiljali, da bace oko i uho. I jave nam koliko im se dopada.

Gdje najčešće Banjalučani mogu da vas čuju?

Za svakog izvođača je najbitniji javni nastup. Najrealnija slika našeg umijeća i doprinosa dobroj atmosferi se u živom kontaktu s publikom najbolje može prikazati. Želimo da o nama, prije svega, govori naše sviračko umijeće tako da ćemo i ubuduće najviše raditi na divoj komunikaciji sa publikom i koncertima. Mnogo toga je u planu za 2017. godinu i vjerujemo da ćemo sve planirano i ostvariti, posebno željeni koncert. Kao kvartet sa ovakvim repertoarom najčešće nas angažuju na privatnim događajima različitog karaktera, što nam je posebno drago. Neizostavan segment su svakako društvene mreže i YouTube. Tu nas, osim ako želite, ne možete promašiti. Planiramo da i dalje snimamo numere koje izvodimo. Mislimo da je prije svega fer da svako ko pročita nešto o nama ili poželi da nas angažuje može da čuje šta mi to i kako zapravo radimo.

“Without You” je naše svojevrsno upoznavanje sa publikom. To je prva numera koju je „Palladio“ snimio u studiu i koju smo potom objavili na našoj Facebook stranici.

Banjalučka scena se polako budi, kako je ocjenjujete?

Vjerujemo da banjalučka scena zapravo nikada nije zaspala, samo je postala snalažljivija pa se odvažila da iskoristi moderne načine komunikacije i reklamiranja, društvene mrete, kako bi konačno skrenula pažnju na sebe i održala se što je moguće duže. Nekada je neophodno napraviti koristan kompromis i iskoračiti iz svoje komforne zone kako biste poslali važnu poruku. Svjesni smo koliko je rada i odricanja potrebno da bi se nešto stvorilo u situaciji kada se od tog stvaralaštva baš ne može živjeti, ali smo na dobrom putu da to promijenimo. Vidimo svakako mnogo pozitivne energije, želje i motivacije u mnogim svojim kolegama i za sve to može jedna motivaciona petica sa ‘čelicom Majom. Reano, pozitivne energije i smijeha u radu nikad dosta.

Apocalyptica ili 2Cellos?

Uhhh. Amsterdam ili Amsterdam (smijeh)? Veliki naklon i poštovanje na obje strane, ali ako baš moramo da izaberemo, neka to bude bliže senzibilitetu samog kvarteta, odnosno 2Cellos.

Želimo da o nama, prije svega, govori naše sviračko umijeće tako da ćemo i ubuduće najviše raditi na divoj komunikaciji sa publikom i koncertima. Mnogo toga je u planu za 2017. godinu i vjerujemo da ćemo sve planirano i ostvariti, posebno željeni koncert.

Kraj je 2016. godine, kakva vam je bila? Šta želite u narednoj?

Ne znamo da li je do nas i činjenice da brojimo sve više godina, ali vrijeme tako brzo prolazi, kao da smo juče održalči prvu probu u barakama banjalučke Akademije umjetnosti. Kompletna 2016. je za nas bila veliki izazov, obzirom da je godina rođenja ovog kvarteta. Gledamo na nju blagonaklono, u nadi da će nas 2017. nagraditi daljim napredovanjem, novim idejama, prilikama i izazovima. U 2016. smo stvorili malu porodicu okupljenu oko gudačkih instrumenata, koja iako zvanično broji nas četvoro, zapravo okuplja i naše porodice i prijatelje. Svako od njih je naš „džoker za pomoć“ i zahvaljujemo im se na nesebidnoj podrsci. Hvala i vama na ovom veselom razgovoru.

I za kraj poručiše: „Neka Deda Mraz bude široke ruke i osmijeha. Gudački kvartet „Palladio” vam želi srećnu Novu godinu i sve predstojeće praznike“!