Tim povodom za portal Banjaluka.net Božo je odgovarao na pitanja koja se tiču samog koncerta, očekivanja i sevdahu.

Šta možemo očekivati na koncertu koji će biti održan 6. septembra na Kastelu?

Nagovještaj mog sedmog kantautorskog albuma Sevdahology i sigurno jedan posve eksperimentalan, avangardan i osebujan pristup, minimalističan i vrlo kompleksan muzički u isti mah. Sinergija je to pripjeva, melizama, emocija, improviziranosti, kreativnosti i talenta što čini simbiozu po kojoj se moje i izvedbe i sam pristup stvaranju i izvedbe sevdalinke danas, umnogome razlikuje.

Sve što se očekuje, nije magično a sve ono što ne očekujete a desi se, čarobno je pa čoni mi se da iz koncerta u koncert to postaje i moja mantra vodilja.Sjajno je što nastavljam niz mojih koncerata na tvrdjavama i dvorcima, preko Kanli Kule u Herceg Novom, mletačkog kaštela u Puli,Osiječke tvrdje i evo sada Kastela u Banjaluci, potpun krug beskonačne ljubavi.

Kakvu muzičku veče pripremate ovog puta?

Večer emocija i potisnutih čula, gdje svaki takt i uzdah postaje dio pjesme i dio nas samih, ono najvrjednije i najranjivije.

Večer prepuštenosti božanskoj ljubavi da odlučuje, vodi, predosjeća i hrabri.Od nečega vrlo minimalističnog do virtuozno kompleksnog u  izvedbi i pristupu, ja sam neko ko se ne ponavlja i svaki koncert je priča i ispovjest za sebe.

Svojim repertoarom uvijek oduševite publiku. Gdje crpite inspiraciju?

Sve češće u sebi jer stvaram u svom mikrosvijetu napuštajući okrutnost spoljašnjeg svijeta koji je ogrezao u mržnji, dalje u svemu antikvarnom, arheološko – historijskom, svevremenom, u fotografijama ljudi koji su nekoć živjeli i o kojima se ništa niti ne zna sem tih par fotografija koje pronadjem a onda od svega i ” istkam” stihove, u ljudskim očima, srcima i dobroti, tragediji, patnji, čežnji, sve me to inspiriše.

Sve je to Karasevdah i odraz u zrcalu mene samog kroz sve živote koje sam proživio.

Drugačiji ste u izboru muzičkog pravca, drugačiji vizuelno, drugačiji u emociji. Da li je lakše ili teže biti drugačiji na javnoj sceni?

Najlakše je biti dio mase, pripojiti se i biti identičan onom drugom, time postajete dio glinenog društva koje se tako i oblikuje, jedna odluka identična svakom, ista pravila, ista stremljenja i isti porivi. Valjda je jasno da me takvo Društvo nikad naspram Prirode kojoj jedino i trebamo pripadati nije zanimalo, ta dualnost iskona, sloboda o ma kom segmentu bića da pričamo, iskaz ljubavi onako kako je najdublje osjećamo, sloboda volje, odluke, načina, pristupa, htjenja, sve je to glorificirano u mom poimanju umjetnosti i mene samog kao bića i umjetnika. To su neodvojive karike jer se Umjetnost živi konstantno i bez uslovljavanja i ograničavanja, to nije uloga koju vam društvo dodijeli i prema kojoj se morate kontrolirati, umjetnost je ta koja vodi i postavlja smjernice, ona koja otvara vidike i realizira misije no nužno je ostati čvrst i nepokolebljiv, nepotkupiv i jedinstven u svojoj nakani volje, želje i truda ka nečemu vrijednom tolike žrtve.

Poznati ste kao neko ko njeguje sevdah zvuk, bilo da su u pitanju prepjevi starih kompozicija ili onih čiji ste autor. Šta je po Vama sevdah danas?

Sevdah danas je što je i oduvjek bio, Oslobođeno katarzično stanje, jer to nije žanr, to je puno više, puno jače i posebnije stanje u kome pronalazimo izgubljenog sebe, potištenog sebe, nevoljenog sebe, odbačenog sebe, beživotnog sebe i doživljavamo katarzu providjenja.

Ona se može reflektirati na puno različitih načina među kojima su neki pandan tome da se osnažuje odluka, volja, ideja, da se ponovno voli, ponovno vjeruje u sebe i na svaki moguć način doživljava i osjeća lijek duši.

Ta snaga koju osjetimo, promjena koju zamislimo,emocija koju odmrznemo iz ledenih naslaga koje smo formirali oko sebe kao štit zapravo je blokada koje se treba i možemo rješiti.To je i poenta karasevdaha, osloboditi dušu da i tijelo tu slobodu prati, tek oslobođena duša može pokrenuti tijelo da zakorači u nešto nepredvidivo a sanjano, da kaže i prizna ljubav bez da zna odgovor druge osobe i dakako da hrli u nepoznato a istinito, uprkos riziku i kušnji.

Kada i kako je sevdalinka ušla u Vaš život i zašto je baš sevdalinka postala sredstvo pomoću kojeg prenosite svoju emociju?

Sevdalinka je odabrala mene, spasila me, osnažila, identificirala, probudila i isklesala na način da prigrlim sve što univerzum u meni jeste, da se odvažim i prepustim da se sav moj talenat izbrusi do potpune emotivne harmonizacije.

Svaka godina je donosila nove izazove i nova saznanja, nove oblike i nova odricanja i sve sam ih prigrlio, svih ovih 12 godina sam učio i učim o slobodi stvaranja i pojanja duše, jer to nikad i nije bio samo glas, već duša koja tako jasno zna što je njen put i misija.

Mislim da zapravo na svakom od mojih koncerata prizma Bozanskog je najdominantnija, jer to je vibracija koja liječi i koja je moguća da se realizira tek onda kada pjevate Bogu i činite sve da Njemu ugodite, taj poj onda postaje harmonizacija dvaju svjetova kojima pripadamo i kao ljudi i kao demijurzi.

Da li ste nekad imali želju da promijenite muzički pravac? Šta slušate osim muzike koju pjevate?

Ne vjerujem u pravce i žanrove, vjerujem u muziku koja mijenja svijet i dotiče nas same, pomaže nam, tješi nas, hrabri i bodri, vjerujem u takve stihove i rime, melodije i zvuke, i oduvjek sam slušao samo ono što se srcem sluša a ne ušima.

Svi koji su bili na barem jednom Vašem koncertu slažu se da stvarate pravu magiju. Nevjerovatna je ta Vaša interakcija sa publikom. Kako vidite i doživljavate svoju publiku?

Kao odraz mene samog, zrcalo mojeg srca koje pulsira i čiji ritam se prenosi dalje, kao koncentrična vibracija na površini vode.

Ona osjeća ko sam, ona zna kakva je moja ljubav i koliko duboka, moj žrtva i moj cilj, publika je to koja zna da sam individualno neustrojiv i da hrabro i stvaram i živim svoj život i umjetnost.

Ona je koja me vjerno prati,i voli i štiti i najiskrenije grli.

Ona koja mi piše koliko im značim i koliko je važno što postojim u ovom svijetu laži i obmana.

Ona koja ljubi moju dušu jer zna da je čista ma što da se desi i ma što da mi kažete, od mene ćete čuti i doživjeti samo Dobro.

To je postulat i zavjet Bogu a onda je i sve što činite pod zaštitom Svemogućeg i ničega se nikada ne bojim.

Čime se trenutno bavite i šta ćemo moći očekivati od Vas u narednom periodu? Gdje se vidite u skorijoj budućnosti?

Radim na novoj knjizi i sedmom albumu, na turnejama u Kanadi i Australiji i koncertima širom Evrope do konca godine no već jako puno datuma su se preslikali i odrazili u sljedeću godinu što je sjajno. Vrijedno, disciplinirano, fokusirano, perfekcionizirano, autentično, oslobođeno.

Ukratko moj moto.