U pojedinim zemljama, službenici imaju pravo da pregledaju sadržaj vašeg telefona, laptopa, pa čak i pametnog sata. To znači poruke, fotografije, mejlove, aplikacije – sve ono što inače smatrate privatnim.

U Hong Kongu su pravila dodatno pooštrena 2026. godine. Policija može da traži ne samo lozinke, već i ključeve za dešifrovanje uređaja. Odbijanje se smatra krivičnim djelom, čak i ako ste samo u tranzitu.

Situacija u Sjedinjenim Američkim Državama nije mnogo blaža. Granične službe mogu da pregledaju vaše uređaje bez sudskog naloga, a broj takvih provjera stalno raste. Ako odbijete da sarađujete, uređaj vam može biti oduzet, a ulazak u zemlju doveden u pitanje.

Odbijanje može skupo da vas košta

U Kanadi postoji nešto viši prag za ovakve kontrole, ali ako postoji sumnja, dužni ste da otključate uređaj. U Australiji stvari idu još dalje – čak i bez vaše saglasnosti uređaj može biti pregledan, a odbijanje može dovesti do pritvora.

Na Novom Zelandu, odbijanje davanja lozinke može rezultirati novčanom kaznom, dok u Rusiji putnici praktično ne mogu da računaju na privatnost – uređaji mogu biti oduzeti, a posljedice nepredvidive.

Granice više nisu samo fizičke

Postoji razlika između podataka na telefonu i onih u „oblaku“, ali u praksi to ne mijenja mnogo ako vam je većina sadržaja dostupna na uređaju.

Istovremeno, svijet ide ka sve digitalnijim granicama. Biometrija, digitalne dozvole za ulazak i fokus na pametne uređaje postaju nova realnost.

Vaš telefon danas nije samo telefon. To je vaša istorija, kontakti, komunikacija, navike. I u nekim državama, sve to može postati predmet kontrole.

Zato pitanje više nije da li imate šta da krijete. Pitanje je da li ste spremni na to da vam neko traži da pokažete sve, prenosi B92.

Izvor: Nezavisne

Niko ne čita misli. Očekivanja su kamen temeljac za razočarenje i patnju.

U svim međuljudskim odnosima.

Nesporazumi u komunikaciji i emocije

Od žena često čujem: “On nikada neće da razgovara o emocijama.”

Ona počinje da misli da je on ne voli, da je ne razume, da ga ne zanimaju njena osećanja, pomišlja da je vara, distanciran je, vremenom se i ona povlači, postaje cinična, pasivno-agresivna, samo čeka njegovu grešku i odnos se polako ali sigurno narušava.

Suštinski samo je u pitanju nerazumevanje. Muškarci i žene imaju različite stilove komunikacije.

Žene vole da PRIČAJU o problemu, da analiziraju problem, dok muškarce taj deo smara, isključe se.

Muškarci traže REŠENJE i svako pričanje o problemima, posebno ako to traje danima, mesecima, godinama smatraju gubljenjem vremena.

Većina žena prilazi problemu na sledeći način:

PROBLEM – ANALIZA – PRIČANJE O PROBLEMU – DALJA ANALIZA PROBLEMA – PRIČANJE…

Dok muškarac funkcioniše u okviru:

PROBLEM – REŠENJE.

Kako bi se nesporazumi smanjili ženi je potrebno da zna šta želi i da to jasno kaže, otprilike ovako:

“Osećam se tako i tako, kada ti uradiš/kažeš/ ne uradiš to i to. Želim da se to promeni na taj i taj način. Šta ti misliš o tome?”

Bez napada na ličnost “Ti si takav i takav, nego ukazivanje na ponašanje, jasno iskazivanje potreba i ukazivanje na rešenje.

Muškarac bi umesto “Ti uvek preteruješ sa svojim osećanjima” mogao da kaže nešto u smislu:

“Razumem kako se osećaš (ako stvaro razumeš), koje je tvoje očekivanje od mene? Kako bi volela da rešimo ovu situaciju?”

Ali NE da kažeš da razumeš, koliko da je otkačiš već se zaista potrudi da razumeš kako ista tema ne bi bila na repertoaru još deset puta.

Dakle, fokusirani ste na konstruktivnu diskusiju, na rešenje, ne na uvrede i prebacivanje.

KOMUNIKACIJA UZ POŠTOVAJE I RAZUMEVANJE DRUGOG. Ništa se NE PODRAZUMEVA.

Mnogo je veća šansa da dođete do zrelih rešenja bez nepotrebnih svađa. Ovo isto važi i za komunikaciju sa prijateljima, porodicom, ne samo za partnerske odnose.

Iracionalna uverenja i emocije

Kada ljudi predugo imaju očekivanja, predugo podrazumevaju neke stvari, kada stalno pate zbog toga, kada su već sigurni da će ih njihova emotivnost uništiti javljaju se sa sledećom rečenicom

“Ja želim da ne osećam više ništa. Želim da budem potpuno ravnodušna/ravnodušan.”

Razumem kako dođu do te želje. Pre svega iz pogrešnih uverenja.

Nisu svi ljudi dobronamerni, ali nemaju svi ljudi ni lošu nameru.

Dakle uverenje “Svi ljudi su loši” je iracionalno uverenje, ali i uverenje “Svi ljudi su suštinski dobri” je takođe iracioalno uverenje.

Sve što počinje za: svi, niko, zauvek, nikad….sve što je CRNO-BELO je iracionalno uverenje koje te povređuje u životu, stvara nerealna očekivanja, predubeđenja, razočarenja, bol.

Kada živiš u svetu koji nije blag, a ti sve doživljavaš lično, stavljaš sve druge ispred sebe, imaš očekivanje da i drugi ljudi budu kao ti i da ti uzvrate isto, ali to se uglavnom ne dešava, ti već imaš super podlogu za razočarenje.

Još jedno od uverenja koje je često i koje može iznova i iznova da te povređuje je uverenje:

“Ja to njemu/njoj nikada ne bih uradio.” i očekivanje da svi ljudi postupaju isto kao i ti.

To jednostavno nije tako u realnosti. Ne razmišljaju i ne postupaju svi isto kao ti.

Svako postupa iz svojih uverenja i iskustava, ne iz onog kako ti misliš da bi trebalo. Nije uvek fer, ali tako je.

Što pre to shvatiš manje ćeš da se razočaravaš u životu i to je jedan od načina na koji gradiš emotivnu rezilijentnost. Odnosno način na koji dolaziš do toga da ti emocije ne pokvare život.

Ako ti na baš sve reaguješ emotivno, preplavljuješ sebe tim emocijama koje ne znaš a koji način da preradiš, drugi ljudi mogu da te emotivno kontrolišu i manipulišu kako žele, samo je potrebno da vide koji su tvoji okidači.

“Želim da ne osećam ništa.”

Ravnodušnost i cilj “Želim da ne osećam ništa” može da bude neko vreme od koristi, dok ne shvatiš da te ništa više ne povređuje, ali te ništa više i ne raduje.

Osećaš bezvoljnost, apatiju, prazninu, usamljenost…

Ne možeš da se blokiraš samo za “negativne” emocije. Istovremeno se blokiraš i za sve lepo.

Kao što možeš da zaključiš, ravodušnost nije baš održiv cilj, nije ni zdravo.

Nekada je u redu, kada je nešto previše bolno i preplavljujuće, ali je bitno da to preradiš kasnije kada osetiš da možeš lakše da podneseš.

Dugoročno negiranje emocija i stavljanje pod tepih ti ne donosi apsolutno ništa osim trenutnog prividnog olakšanja i odložene patnje sa kamatom. Kada se sve te nagomilane i potisnute emocije skupe da više nema mesta za njihovo taloženje one izlaze kao vulkan.

Kod nekih u obliku preteranih reakcija, izliva besa, upadanja u depresiju, kod mnogih u obliku paničnih napada, pa čak i psihosomatskih bolesti. Postoje autori koji kažu da su sve bolesti psihosomatske.

Učenje o emocijama je od ogromne važnosti za sve životne segmente, ali i za zdravlje.

Znate ono, džabe pazite šta jedete, ako ne znate šta jede vas.

Postoje načini na koje možete na zdrav način da prihvatite svoje emocije, bez potiskivanja i bez emotivnih rolerkostera.

Neki ljudi su podložniji tome da doživljavaju intenzivnije emocije, da imaju rolerkoster emocija, kao što su npr. ljudi sa graničim poremećajem, impulsivi, oni koji imaju kompleksne dugotrajne traume, odnosno C-PTSD, kao i ljudi koji su dugo u lošim porodičim ili partnerskim odnosima, ali svakako i ljudi sa puno iracionalnih uvereja.

Ako ste među njima, predlog je da se odlučite za DBT terapiju koja se pokazala kao najuspešnija kod ovog problema.

Ljudi koji imaju problem sa emotivnom regulacijom često su preplavljeni emotivno i potrebno im je čak i po nekoliko nedelja da uspostave emotivnu ravnotežu. Ovo može negativno da utiče na sva životna polja.

U svakom slučaju preporučujem pisanje dnevnika koji može biti od velike pomoći.

Ako želite da krenete sa pisanjem dnevnika, ali ne znate kako, možete poručiti moj Dnevnik Transformacije.

Ako želite jednu odličnu tehniku emocionalne regulacije, ostavite svoj mejl i poslaću vam.

Bitno je da vam postane navika da je koristite, ne da je iskoristite jednom i nikada više.

Tehniku emocionalne regulacije vam šaljem besplatno.

Razlikovanje atipičnog madeža i melanoma može biti izazovno. Sljedeće sličnosti, objedinjene pod ABCDE pravilom, mogu pomoći pri prepoznavanju atipičnog madeža ili melanoma:

• asimetrija – jedna polovina ne odgovara drugoj, stvarajući nepravilan oblik
• rub – granice mogu biti neravne, nejasne, urezane ili zamagljene
• boja – oboje često imaju miješane boje, uključujući različite nijanse smeđe, žute ili ružičaste
• promjer – uopšteno su veći od običnih madeža, često veći od šest milimetara; međutim, melanom može biti manji od ovog kada se prvi put otkrije
• evolucija – izgled se mijenja tokom vremena; atipični madeži mogu se razvijati sporije od melanoma, koji mogu pokazati primjetne promjene tokom sedmica ili mjeseci.

Iako atipični madež i melanom mogu dijeliti nekoliko osobina, postoje ključne razlike. Primjerice, melanom često ima izraženiju asimetriju, nepravilne rubove i raznoliku boju nego atipični madeži.

Atipični madež ima sljedeće karakteristike:

• obično ne boli i ne svrbi
• nema brzih promjena veličine, oblika ili boje
• obično se nalazi u područjima izloženim suncu.

S druge strane, melanom ima sljedeće karakteristike:

• može svrbiti, boljeti ili krvariti
• brze promjene u izgledu
• može se pojaviti bilo gdje na tijelu.

Liječenje i prevencija

Atipični madeži, iako sami po sebi nisu kancerogeni, povećavaju rizik od razvoja melanoma. Međutim, ne napreduju svi atipični madeži do melanoma. Redovni pregledi kože i praćenje promjena ključni su za osobe s atipičnim madežima.

Mogućnosti liječenja melanoma kreću se od hirurškog uklanjanja u ranim stadijima do terapija usmjerenih na specifične gene ili proteine u stanicama raka. Odluka o uklanjanju atipičnih madeža ovisi o različitim čimbenicima, uključujući promjene na madežu, rezultate biopsije i ličnu ili porodičnu istoriju raka kože.

Neophodno je konsultovati se s ljekarom ako se pojave novi madeži ili promjene na postojećim, posebno ako su usklađeni s ABCDE pravilom ili svrbe, krvare ili se stvara krasta. Praćenje postojećih madeža pomaže u otkrivanju bilo kakvih promjena, osiguravajući pravovremenu intervenciju.

Do sada je EU na meti imala Alphabet, Metu, Microsoft, X i Alibabu, a sada se pravila šire i na stranice za odrasle – Pornhub, Stripchat i XVideos. DSA se navodno primjenjuje na platforme koje imaju više od 45 miliona korisnika.

Tri najveće svjetske pornografske stranice bit će pogođene novim regulatornim ograničenjima, uključujući strože zahtjeve za provjeru dobi, nakon što su regulatori EU-a utvrdili da platforme za odrasle spadaju u opseg zakona osmišljenog za kontrolu sadržaja na internetu.

Web-mjesta za odrasle obuhvaćena ovim zakonom bit će prisiljena pridržavati se niza strogih mjera, uključujući prisilnu primjenu sistema koji mogu provjeriti dob korisnika, tvrde ljudi upoznati s planovima.

Mada, još uvijek nije poznato na koji bi način trebali provoditi prisilnu provjeru dobi korisnika. Hoće li se morati u takve stranice ulaziti sa ličnom kartom ili ‘selfijem‘ ili nekim novim digitalnim novčanicima, nije poznato, ali ni jedna od opcija nije draga korisnicima i pitanje je je li provediva.

Ostale mjere uključuju nove odgovornosti za uklanjanje nezakonitog sadržaja kao što su videozapisi bez pristanka i podvrgavanje vanjskoj reviziji kako bi se osiguralo da je sve u skladu s pravilima.

– Pornhub, Stripchat i XVideos ispunjavaju korisničke pragove kako bi potpali pod strože DSA obveze. Stvaranje sigurnijeg internetskog okruženja za našu djecu prioritet je provedbe prema DSA-u – rekao je  Thierry Breton, povjerenik EU-a zadužen za provedbu Zakona.

U saopštenju, kanadski Pornhub navodi da ima 33 miliona prosječnih mjesečnih primatelja usluge u Europskoj uniji do 31. jula, izračunato u proteklih šest mjeseci dok DSA pokriva, kako smo rekli, platforme koje imaju više od 45 milijuna korisnika.

Međutim, iz EU-a kažu kako se njihova odluka ne temelji samo na broju korisnika koje je prijavila kompanija, već i na informacijama trećih strana ili alternativnih izvora.

Kompanije koje ne poštuju nova digitalna pravila EU-a suočavaju se s kaznama do 6 posto svog globalnog prometa.

Prema objavi Agencije, u mandarinama je pronađeno 0.031 mg/kg hlorpirifosa, a uzorak je uzet 20. novembra. Ovo je treći put da je u neretvanskim mandarinama pronađen nedozvoljeni pesticid.

Kako javlja Danica, hrvatski su inspektori pesticid otkrili “službenom kontrolom na tržištu”. To znači da su uzorke mandarina uzeli direktno od neretvanskog proizvođača. Nakon nalaza Hrvatska je odmah o svemu obavijestila službena tijela u BiH. Uz to, uništene su sve mandarine proizvođača koji je koristio sporni pesticid, inače već godinama zabranjen na tržištu EU.

Nedavno je i kontrolom na prodajnim mjestima u Hrvatskoj otkriven hlorpirifos u mandarinama koje su se prodavale u Hrvatskoj i Sloveniji. Zemlja prijave bila je Hrvatska. Prije toga mandarine s tragovima hlorpirifosa otkrivene su i u pošiljci za Srbiju, navodi portal Indeks.

Federalna uprava za inspekcijske poslove, obavijestila je 17. novembra Agenciju za bezbjednost hrane BiH o zabrani uvoza pošiljke mandarina porijeklom iz Hrvatske u BIh zbog utvrđene prisutnosti pesticida hlorpirifosa.

Uvozniku je naložen povrat sporne pošiljke pošiljatelju u zemlju izvoznicu, odnosno uništavanje pošiljke ukoliko nije moguć povrat iste.

Federalna uprava za inspekcijske poslove, na temelju preporuka Agencije za sigurnost hrane BiH, pored redovitih službenih kontrola, provodi i pojačane mjere kontrole pri uvozu mandarina na eventualnu prisutnost hlorpirifosa”, saopšteno je tada.

Kada dođem u tuđu kuću i kada vidim ljude pomislim samo kako su ti ljudi dobri, lijepi i puni podrške.

Kada dođete u moju kuću i ne osjećate se ugodno ja mrzim samu sebe zato što nisam mogla spustiti sredstvo za čišćenje i krpu. Želim da udarim samu sebe što sam morala prebrisati baš svaku površinu i prozore. Ljuta sam na sebe što sam morala odložiti sve igračke moje djece i uglancati podove.

„Ovdje miriše kao da smo u bolnici!”

Da, to je zahvaljujući spreju za čišćenje. Ne mogu prestati.

Vidite, to je drugo lice anksioznosti. Zato ne osuđujem mame koje nisu uvijek u tip-top formi zato što se kod njih, za razliku od mene, anksioznost ispoljava kroz nagomilano prljavo suđe.

Kada se osjećam baš loše, čišćenje mi postaje opsesija.

Neko me je zadirkivao dok sam bila dijete? Ispraću kupatilo izbjeljivačem i toliko ga izribati da će me prsti početi boljeti.

Ako se osjećam nepodnošljivo tužno i anksiozno zbog bilo čega i ničega posebnog najbolje rješenje je dubinsko čišćenje moje kuće od podruma do krova.

To se manifestuje i kroz način na koji se oblačim. Osjetim kako druge majke bulje u mene kada se u parku pojavim u haljini i sa sređenom kosom i šminkom. Vjerovatno ne spadam u klasičan opise osobe koja trči za djecom tokom cijelog dana.

Ali, to je moj način na koji se nosim sa situacijom i tako preživljavam najteže dane.

Ubrzo nakon što sam rodila sina otišla sam na jedno vjenčanje i to mi je pomoglo da se malo oporavim zato što mi je neko pomogao da se sredim i izgledam kao kraljica. Kada sam se pojavljivala u parku zajedno sa svojom djecom nosila sam haljinu i šminku kao i na tom vjenčanju. Sredila sam kosu i stavila karmin. Uradila sam to zato što sam osjećala da mi je to potrebno kako bih bila u kontroli kada moje emocije krenu curiti iz mene kao pjesak između prstiju.

Uvijek pronalazim vremene da djecu vodim u biblioteku, na igranje sa njihovim drugarima i razne druge aktivnosti. Idem na rođendanske zabave na koje sam pozvana i ja pozivam druge ljude na zabave. Uvijek sam bila ovakva i mislim da se neću skorije mijenjati.

Ponekad se pokušam opustiti. Kažem kćerki da razmaže boju i puštam je da trči bosa dok jede sladoled koji se uvijek neminovno istopi preko njenih prstića. Ona ulazi i izlazi iz kuće i u tom procesu razmaže svašta po zidovima, stolovima i podu.

Nakon što je okupam i stavim u krevetu, siđem na prvi sprati i dobro izribam sve zidove, stolove i pod koji je uprljala. Voljela bih da mogu odagnati osjećaj da nisam dovoljno dobra mama ili žena. Bez obzira na to koliko mi puta moj muž kaže da sam divna ili koliko god mi moja majka govorila da je ponosna na mene, ta osjećanja i dalje ostaju u mojoj glavi.

Tako da onda uzmem kantu i krpu i krenem sa ribanjem svih problema u svom životu.

Ja sam danas prvi put pročitala (čudima nikad kraja) da je rezultat ajkuletine koja se mota oko mojih nogu višak slobodnog vremena.

Zamislite da vam je neko ko tako ili slično misli mama, vi u krevetu smotani u sopstvenu kožu i kosti, skupljate snagu da počnete dan, jedva dišete, a ona stoji prekorno iznad vas i mlateći prstom, ponavlja:

Bolje se trgni i uzmi nešto radi, umesto što se tu prenemažeš!

Želim da verujem da će eventualno u 25 veku iščeznuti stavljanje znaka jednakosti između anksioznosti i prenemaganja.

Da vam nešto kažem, vama koji mislite da je anksioznost prenemaganje,
snaga ljudi koji su anksiozni je nemerljivo veća od vaše,
njihova volja da žive je nemerljivo veća od vaše,
sve što vi radite sa niklim muškatlama u glavi, anksiozna osoba radi na mišiće.I da neko posmatra vas i anksioznu osobu nikakve razlike spolja ne bi bilo.vi po hleb, ona po hleb.

Vi sa decom u vrtić, ona sa decom u vrtić.
Vi na piće sa društvom, ona na piće sa društvom.
Vi sa decom domaći, ona sa decom domaći.

Vi usisavate, perete, ribate, ona usisava, pere, riba.

Sve isto, ali ona sa nemerljivo više snage i kondicije, jer ima na stotine prepreka (ajkula) čim otvori oči. Ona je sputana strahovima, ali se trudi ko Sizif da živi normalno.

Kada biste znali koliko je snage na dnevnom nivou potrebno anksioznoj osobi da otera crne misli, da uđe među ljude kao da je sve okej, da ispuni redovne obaveze, da izađe iz kuće, da skrene fokus, da završi poslove, ne bi tako lako i sa sprdnjom govorili “višak slobodnog vremena” i “prenemaganje”.

Ne sećam se da se prenemažem kada sam anksiozna.
Sećam se da ležim tada u krevetu.

Da je kuća kao posle zemljotresa.
Veš neopran.
Muž i dete sa ispalim rebrima.
Pas polu mrtav.
Frižider prazan.

Poslovi zbrzani ili odloženi.
Kada sam anksiozna moje dete i dalje ide na reku, duvam joj mišiće, plivam sa njom, cerekamo se, jedemo šljive i ljubimo se po toploj koži.
Pišem kolumne.

Šetam psa. Ribam kuću. Usisavam. Perem veš.
Posećujem mamu.
Pečem kolač sa višnjom i nosim ga tati na grob.
Treniram.
Kuvam.

Razgovaram sa ljudima. Šminkam se.
Sve radim (i oblije me ladan znoj, i ubrza puls, i pobelim), samo se ne prenemažem.

I svako ko ima strahove, div je. I car je. I jak je iako se čini da je slab kao pička.
Pička je onaj koji to ne može da razume. Ko ne želi da razume. Ko podjebava i ismeva nečiji teret sa kojim, koliko god da je težak, anksiozna osoba živi jer ne želi da odustane.

I ne treba da odustane.

Jer je car sa snagom većom nego što može da zamisli. I treba da prizna sebi, bez obzira na naklapanja okoline, da ima strahove i da onda to reši ili sama ili uz pomoć.A pomoć nije sramota.

Sramota je mučiti ljude oko sebe svojom glupošću, bahatošću, primitivizmom, silom, a misliti da si u redu.

Za anksioznost postoji rešenje, ali za glupost i bezobrazluk ljudi, nema ga.

Ali to nije dan kada slavimo žene kao slabiji i nježniji spol. To je dan kada slavimo borbu žena koje su se izborile za pravo glasa, gladovale za svoju slobodu. Dan kad upozoravamo na smrti od ilegalnih pobačaja, neplaćeni rad, trgovanje bijelim robljem.

To je dan kada ukazujemo i na nasilje nad ženama: ekonomsko, institucionalno, fizičko, seksualno. No, i na nejednaki tretman koji žene imaju u raznim područjima života. A kad žene trpe i osjećaju da ih se tlači i tretira nejednako na sudovima, čak i u slučaju očitog, dokazanog i evidentiranog nasilja nad njima, društvo ima ozbiljan problem.

Više od četvrtine žena mlađih od 50 godina diljem svijeta doživjelo je obiteljsko nasilje muškog partnera tijekom svog života, prema novim procjenama objavljenima u medicinskom časopisu Lancet. Analiza stotina studija pokazala je da je 27 posto žena u dobi od 15 do 49 godina doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje od intimnog partnera.

Samo prošle godine, 492 milijuna žena u svijetu doživjelo je nasilje. U Republici Hrvatskoj u proteklih 67 dana, dakle od početka 2022., ubijeno je pet žena. Unatoč kampanjama koje trebaju podići svijest o rodno uvjetovanom nasilju, ono je i dalje prisutno u društvu.

Od psihičkog nasilja u obitelji, školi do suptilnih mikroagresija na poslu koje za cilj imaju diskreditiranje žena kao radnica. Najgori oblici: silovanje i batine često ne dođu do policije i suda. A kad dođu, događaju se presude u kojima se status branitelja računa kao olakotna okolnost pa se kazna smanji. Kao u slučaju 48 – godišnjeg pedofila koji je za silovanje curice (6) dobio 11 godina zatvora umjesto 14. Ili u slučaju mlade djevojke koju je šef silovao i prijetio joj da će ju baciti kroz prozor.

Sud mu je kao olakotne okolnosti priznao sudjelovanje u Domovinskom ratu, invaliditet i to što se ispričao djevojci. Ili u slučaju Daruvarca, koji je djevojci krvnički mlatio glavom od umivaonik, dovoljno da ga je slomio. Branio se sa slobode, a kad je osuđen na pet godina, sud mu je na kraju kaznu smanjio na četiri. Kao olakotne okolnosti sud mu je uzeo žaljenje i kajanje i priznanje, iako je Kovačević tek na kraju priznao da je kriv. Javnost za nasilje nad ženama dozna tek kada njegovi razmjeri budu brutalni.

A nekad, nasilnik uspije dobiti što želi, pa prijetnjama i ucjenama oduzme i svu imovinu ženi koju je mlatio. Tako je u slučaju Mirjane V., koja sve što  govori, potkrijepljuje i dokazima sa suda te iz hitne pomoći.

Mirjana je doživjela mnoge tragedije u životu. Jedna od njih je i gubitak prvog muža s kojim je imala i građevinsku tvrtku.

– On je vodio gradilište, ja sam vodila računovodstvo. Uskoro je sve palo na mene, nisam imala izbora. Morala sam prehraniti djecu – započinje svoju priču Mirjana.

Ona je majka dvojice odraslih sinova, baka jednog unuka i poduzetnica. No u teškim trenutcima, kao i svim ljudima, potrebna je ljubav. Uskoro je u njen život intenzivnije ušao poznanik, a iz prijateljstva se razvila ljubav. Iako je sve izgledalo idilično, uskoro je njen život postao pakao. I Mirjana je ostala bez rodne kuće.

– Poznavali smo se otprije ( sredina devedesetih ) i on je znao sve ono što mi je u braku nedostajalo. Kada je moj prvi suprug počinio suicid, poslao mi je telegram sućuti s brojem telefona ako bilo što budem trebala da mu se slobodno obratim. Prošla su cca. 3-4 mjeseca od smrti mog supruga, a kako sam imala privatno poduzeće i jedan nenaplaćen dug, nazvala sam ga i zamolila da pođe sa mnom kako bih taj dug naplatila jer je tad radio u jednoj zaštitarskoj tvrtki.

Otišli smo kod čovjeka na adresu i kroz tjedan dana je dug naplaćen. U znak zahvalnosti uplatila sam u OTP banci dio njegovog duga. Nakon toga od njegovih poziva više nisam imala mira – prepričava Mirjana.

Bio je uporan, obasipao ju komplimentima i pažnjom, a na kraju je pristala otići s njim na kavu. Nije joj palo na pamet da ju obrađuje manipulator.

– Zadobio je moje povjerenje kad sam vidjela kakav je prema mojoj djeci. Rekao mi je da ima nekoliko kredita ali da to sve sa svojim poslom uspijeva servisirati. Uvijek lijepo obučen, s Mandarina Duck torbama vrijednim barem 700 €, predstavljao se kao uspješan poslovni čovjek.

No, to je sve bila maska koja se počela malo po malo topiti kada smo se vjenčali. Postajao je sve grublji u komunikaciji sa mnom i djecom. Poduzeće koje sam osnovala s pokojnim suprugom ušlo je u blokadu i pronašli smo izlaz tako da smo kupili već osnovano poduzeće na njegovo ime.

U tom poduzeću nisam imala nikakvih ovlasti niti uvida u poslovanje. Dok sam radila na gradilištu, on je znao otputovati kod svojih prijatelja i nije ga bilo po tjedan – dva sve pod izlikom da ide zaraditi novac. Vraćao bi se s vrećom brašna, paprike, krumpira ali novca nije bilo – govori.

Kontrola financijama

Do tad je uvijek bila glavna za financije u svom životu i prvom braku, no više nije imala pristup ničemu. Uskoro je saznala da skriva od nje u kolikim su dugovima.

– Njegova majka je prodala stan od 32 m2 u kojem je živjela s njim i njegovom sestrom te su se one dvije doselile k nama dok se njihov novi stan uređivao. Na jednoj od rasprava izjavio je da je njegova majka prodala stan da bi nama pomogla i podmirila naše dugove. Ta ista majka uhvatila ga je kako me davi. Ništa nije poduzela da ga spriječi – prepričava.

Tvrtka je tonula, nije imala kako isplatiti plaće, a on se ponašao kao da ga se to ne tiče.

– Kada je došlo do toga da nije bilo novca za plaće, zadužila sam se kod kamatara te sam u zalog dala zemljište na otoku Krku koje sam na kraju prodala i u njegovo poduzeće uplatila 25.000,00 kn. Kao dioničar jedne građevinske zadruge temeljem prodaje zemljišta Zadruge dobila sam 220.000,00 kn od kojih sam na njegovo osobno ime u Erste banci uplatila 100.000,00 kn a ostatak ulažem u poslovanje. Sredinom 2005. počinjem nazirati raspad braka jer komunikacija je odlična dok ima novaca na računu, čim se novac otopi ja sam glavni krivac za to.

Kratak ljetni odmor te godine na njegov poziv ometa njegova prijateljica zbog čega smo se užasno posvađali jer u tjedan dana mog odmora od napornog rada na gradilištu, osim društva moje djece ne trebam nikog drugog a pogotovo ne osobe s kojima sam samo poznanik. Gospođa je svejedno došla i svjedočila našoj svađi koju je kasnije iskoristila u lažnom svjedočenju na Sudu kada sam ja pobijala Sporazum o podjeli bračne stečevine – govori Mirjana.

Brak je odavno bio mrtav, Mirjana je tražila izlaz, ali nije imala previše nade. Već se uvukao u sve pore njenog života, i poslovne i privatne. Postali su više cimeri nego bračni partneri i Mirjana je upoznala nekog drugog kroz poslovne krugove u kojima se kretala.

Fizičko nasilje

– Kada je saznao, pretvorio se u zvijer. Prvi puta na Hitnu odlazim 08.03.2007. Snimka nosa daje nalaz vidljive frakture kostiju nosa bez pomaka, uz višestruke hematome po obje nadlaktice, hematom gornje usne, po leđima u torakalnom dijelu 3 areala crvenila oko 10 cm u promjeru, na desnom gluteusu podljev krvi 10×1 cm, na koži obostrano vidljivi tragovi pokušaja strangulacije. Po službenoj dužnosti bolnica prijavljuje slučaj. Rješenjem od 14. ožujka 2007.

Prekršajni sud u Zagrebu donosi uvjetnu osudu u trajanju od 45 dana zatvora i odbija izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja i zaštitnu mjeru udaljenja iz kuće iako mi je i dalje prijetio. Protiv tog Rješenja nisam imala pravo žalbe i tu su me institucije propustile zaštititi – priča.

On je nastavio živjeti s njima, nije ga mogla nikako izbaciti, a verbalno nasilje i zastrašivanje se nastavilo. Pokušala je sve kako bi se što prije razveli u miru i kako bi mogla nastaviti dalje. Sporazum o utvrđenju i diobi bračne stečevine potpisali su 13 dana nakon što je dobila rješenje kojim se odbija zabrana prilaska i udaljenje iz kuće.

– U tom Sporazumu bračna stečevina nije utvrđena jer je nije ni bilo, postojali su samo dugovi poduzeća na moje ime i drugog na njegovo ime i njegovi osobni dugovi. U Sporazumu je navedeno da je on gradio i održavao kuću koju sam ja naslijedila od svojih roditelja. Ne znam odakle odvjetniku ta ideja jer kuća je izgrađena 1975. godine.

Tog istog odvjetnika kontaktirala sam i molila ga da želim rastavu braka prije nego što kuća bude prodana. No, očito taj odvjetnik moju zamolbu nije ozbiljno shvatio i stvar se razvila na najnepovoljniji način za mene – govori Mirjana.

Taj sporazum nije htjela potpisati jer je u njemu navedeno da je njena rodna kuća zapravo zajednička. No uz prijetnje i psihičko maltretiranje, nije imala izbora. Dan nakon što je potpisala Sporazum, paralizirana od straha, poslala je odvjetniku dopis u kojem mu govori da ju je strah i da je Sporazum potpisala pod prisilom i prijetnjom. Doslovno ga moli da ju spasi. Njene molbe nisu uvažene, a odvjetnik je na sudu tvrdio da nikad nije zaprimio dopis, no Mirjana ima dokaze da je.

– Prije potpisivanja tog Sporazuma, od dana kada me prvi puta pretukao, otišao je na bolovanje dok sam ja radila po cijele dane. Paralizirana od straha potpisala sam taj Sporazum nadajući se da ću odahnuti od njegovog pritiska, vrijeđanja i omalovažavanja mojih sposobnosti. Na bolovanju je bio, ne sjećam se koliko, ali u razgovoru s njegovim gazdom čovjek mi je rekao da ga je oštetio u poslu.

S obzirom da je on naumio u svakom slučaju od mene dobiti pola vrijednosti moje kuće angažirao je odvjetnika koji je sastavljao Sporazum jer je njegova žena imala agenciju za posredovanje u prometu nekretnina – da bi ista prodala moju kuću i on dobio toliko željeni novac da konačno sebi može kupiti stan. S obzirom da sve opcije koje nam je agencija ponudila nisu bile adekvatne jer su sve bile zamjene bez nadoplate ništa od toga nije bilo realizirano – nastavlja priču Mirjana.

Pravosuđe ju je ignoriralo

Oboružana je nalazima s hitne pomoći, dopisima koje je slala u kojima stoji da ju je strah i da je sve potpisala pod prijetnjom, rješenjima suda i izvještajima policije. Sastavila je i vremensku lentu nasilja koje je doživjela.

– Nakon potpisa Sporazuma moj bivši suprug i ja se razvodimo 22.svibnja 2007. On i dalje ostaje živjeti u mojoj kući kako bi me imao pod kontrolom. 08.svibnja 2009. Prekršajni sud izdaje Prekršajni nalog i proglašava ga krivim za incidente koji su se dogodili: 09.03.2007., 18.03.2007., 01.04.2007., 21.07.2007., 25.07.2007.,djelo prekršaja iz čl.4. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i kažnjava ga novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn. 01.04.2007. uzeo je bocu s petrolejom i prijetio da će me politi i zapaliti.

Nakon hrvanja s njim uspjela sam mu uzeti petrolej i proliti ga u wc. U svibnju me davio pendrekom, u lipnju prijetio da će ubiti najprije djecu pa onda mene, cijele dane me drži u strahu. 20.07.2007. potpisujemo dodatak Sporazumu. 21.07.2007. uzima moj mobitel i kontrolira s kim kontaktiram. 25.07.2007. prijeti riječima” Strpaj me u zatvor, kad izađem, naći ću te kujo jedna. Neću ti dati da u miru živiš ni ti ni tvoja djeca.

Nekoliko dana prije sklonila sam djecu iz kuće i poslala ih s bratićem na more, a sama sam pobjegla iz kuće 26. 07. 2007. u štićenu kuću Duga iz koje pokrećem sudski postupak osporavanja potpisanog Sporazuma – govori Mirjana.

Unatoč svim papirima koje ima i svim dokazima i liječničkoj dokumentaciji, prvostupanjski sud ih nije uzeo u obzir i potvrdio je valjanost sporazuma kojim Mirjana gubi sve.

– Usprkos žalbama, hrvatsko pravosuđe nije imalo sluha da se dublje pozabavi slučajem, te su 25. listopada na mojoj roditeljskoj kući koju sam dobila u nasljedstvo i kojoj sam živjela s bivšim suprugom, promijenjene brave i meni je onemogućen pristup. Sad vidim da ju prodaje, valjda kako bi otplatio svoje dugove – zaključuje.

Na svom Facebooku je počela dijeliti dokumente i dokaze, jer, kako kaže, više nema drugu opciju. Uputila je i otvoreno pismo sutkinji.

– Osoba sam koja je u sudnici govorila istinu, istinu koju ste svojom presudom ponizili i zgazili jer hrvatskom pravosuđu samo mrtva žena je dovoljan dokaz da procesuira zlostavljača. Nikakvi nalazi s hitnih jer dok on ne iščupa srce iz ženinih grudi i pojede ga ispred nje, ženi se ne vjeruje da mjesecima prolazi kroz teror, laži mužjaka u odijelu vrijede više nego reakcija žene u sudnici kojoj se sutkinja još priprijeti izbacivanjem iz sudnice i kažnjavanjem u iznosu od 1.500,00 kn ali to se uredno ne upiše u zapisnik kako se žena ne bi mogla u žalbi pozvati na svoju reakciju.

Svojom presudom ponizili ste ne samo mene, nego i liječnike koji su me pretučenu zaprimili i sanirali, ponizili ste tri rješenja Prekršajnog suda, ponizili ste sve relevantne dokaze u moju korist, dokaze na kojima je u pismu odvjetniku koji je sastavljao famozni sporazum, pisalo: SPASITE ME!!!… Odbili ste saslušati moje svjedoke koji su me pretučenu vidjeli, sve što je išlo u moju korist nonšalantno ste odbili.

Zaboravili ste me upitati iz kojeg razloga sam bila u štićenoj kući jer i to nije bilo relevantno za slučaj? Traženo je vaše izuzeće, odbijeno je. Tražena je ništetnost ugovora kao zelenaškog jer mene ostavlja ispod nekog od mostova, odbijeno je. Znate li što je poniženje?

Poniženje je najteža psihotrauma koju čovjek može doživjeti, jer ne može reagirati, a i kad reagira, silom okolnosti prisiljen je šutjeti i tolerirati poniženje.

To ste dokazali u sudnici demonstrirajući svoju moć. Poniženje potpomognuto Vašom presudom trajalo je 13 godina da bi na kraju završilo mojim totalnim psihičkim slomom i deložacijom iz moje obiteljske kuće. Ne one koju je zlostavljač gradio, kako je odvjetnik naveo u sporazumu koji sam potpisala vrata punog masnica 13 dana nakon što me pretukao, jer nikad u životu nije ništa sagradio, nego one u koju je moj otac utkao krv i znoj svog života. (…) To je kuća mog odrastanja i odrastanja moje djece. Onaj kome je dodijeljena je stigao u nju iz stana od 32 m2 koji je dijelio s majkom i sestrom – stoji u pismu.

Njoj je zbog svega narušeno i psihičko zdravlje, a zbog svoje djece i sinova se nekako zbrojila i nastavila dalje. Najviše od svega ju boli nepravda i činjenica da je tražila pomoć, a nije ju dobila. Umjesto toga, ostala je bez tvrtke, ušteđevine, obiteljske kuće u kojoj je odrasla i sama odgojila dvoje djece i mira.

Njena kuća od 153 četvorna metra u Zagrebu prodana je za 80.000 eura, odnosno, on ju je prodao. Novi kupac se htio uknjižiti, ali na izvatku iz zemljišne knjige stoji da je zahtjev za upis novog vlasnika odbijen 23. veljače 2022.

Preuzeto sa: 24sata.hr

Ovo je bio njen uobičajeni odbrambeni mehanizam kada je preplavljena emocijama, ljuta ili povrijeđena. Nešto što gledam kako radi još od djetinjstva.

Kažnjavanje ćutanjem je toliko bolno jer neko poriče naše postojanje. Ovo može izazvati mnogo tuge, posebno kada to doživimo u djetinjstvu, kada moramo da razumijemo kako osoba koja nas izdržava (od koje zavisi naš opstanak) može da se pretvara da ne postojimo samo zato što smo uradili nešto da je uznemirimo.

Dolazi do toga da internalizujemo uvjerenje da nismo vrijedni ljubavi, da se ljudi zatvaraju kada uradimo nešto “pogrešno” i da je ljubav zasnovana na odobravanju.

Danas shvatam da je tihi tretman moje mame proizašao iz njenog sopstvenog nedostatka emocionalne zrelosti. Nije znala kako da se izbori sa sopstvenim emocijama, kako da komunicira, kako da riješava probleme, pa se jednostavno potpuno zatvorila. Baš kao i njeni roditelji.

Kada odluči da nije više ljuta, onda bi samo počela da razgovara sa mnom. Nikada nije bilo razgovora o onome što se desilo. Ova vrsta disfunkcije je uobičajena u domovima sa emocionalno nezrelim roditeljima.

Ako ste doživjeli ovakvu vrstu ponašanja, to može biti jako bolno. Ako se to dogodilo u djetinjstvu, vaše “unutrašnje dijete” može i dalje da osjeća bol.

Ukoliko ste iskusili tihi tretman, ovo je nekoliko podsjetnika koje bi trebalo da imate na umu:

1. Emocionalno zdravi ljudi se ne isključuju nikada u potpunosti i ne ignorišu ljude ili probleme. Ako vas neko kažnjava ćutanjem, to nije odraz vaše sopstvene vrijednosti – to je znak njihovog unutrašnjeg svijeta.

2. Postoji faktor kontrole koji dolazi sa ovakvim ponašanjem – “Ja kontrolišem kada ćemo razgovarati”. Može biti od velike pomoći uspostaviti granice i izdvojiti se iz ovakve dinamike.

3. Ukoliko ste vi neko ko se nosi sa problemima upotrebom “tihog tretmana”, to je u redu! Počnite učiti o svom nervnom sistemu. Naučite da dišete. Uvijek možete naučiti nove načine za suočavanje sa problemima.

4. Postoji velika razlika između toga da nekome kažete “hej, volim te, ali mi treba malo prostora i vremena” i potpunog isključivanja.

“Željela sam da ljudi zaista razumiju njihove živote i podrže ih u razvijanju snage i samopouzdanja”, objašnjava doktorica Hinkelman.

Ovo istraživanje pokriva mnogobrojna pitanja, a nazanimljivije statistike govore o upotrebi društvenih medija i njihov efekat na mlade djevojke po pitanju maltretiranja, roditeljske kontrole i samopoštovanja. Pokazalo se da u današnje vrijeme tinejdžerke najčešće koriste Instagram, Snapchat i Twitter, dok je Facebook postao mjesto na kojem njihovi roditelji pričaju o politici, a tetke i ujne se žale na jela koja su pripremale.

Čak 31% tinejdžerki je priznalo da su ih ljudi preko društvenih mreža maltretirali ili ismijavali. Mnoge od njih su otkrile i da brišu svoje objave ako ne dobiju dovoljno lajkova. Djevojkama se to najčešće dešavalo na Instagramu.

“One objave neku svoju lijepu fotografiju i jako im je teško ako dobiju duplo manje lajkova od svojih prijateljica. To jako poljulja njihovo samopoštovanje”, objašnjava Cassandra.

Ono što je zapanjujuće jeste i činjenica da je čak 61% djevojaka izjavilo da njihovi roditelji nikada ne kontrolišu njihovu upotrebu društvenih medija. To je, kako kaže Cassandra, veoma iznenađujuće s obzirom na to koliko je lako da loši ljudi dobiju pristup djeci preko Interneta. Ne zaboravite, djevojke o kojima pričamo imaju od 10 do 18 godina. Oko 81% tinejdžerki koje su učestvovale u ovom istraživanju otkrilo je da su im stizali zahtjevi za prijateljstvo od potpunih stranaca, a čak pola njih ih je prihvatilo. Zabrinjavajuće je to da je 75% njih prijavilo slanje seksualno eksplicitnih fotografija do kraja srednje škole.

“Znamo da se takve stvari dešavaju i to vjerovatno nije nova vijest. No, to je značajan podatak za maturante koji možda ne shvataju da takve stvari mogu zauvijek ostati na Internetu”, upozorila je Cassandra.

Pored svega navedenog, društveni mediji veoma lako odvrate pažnju bez obzira na godine korisnika. To posebno važi za tinejdžerke, a istraživanje je pokazalo da je 18% njih priznalo da im društvene mreže odvraćaju pažnju od nastave. Isto tako, utvrđeno je da do polaska u srednju školu djevojke svakodnevno provode oko šest ili više sati na društvenim mrežama provjeravajući svoje profile više od deset puta na dan. To nas dovodi do jedne od najvažnijih stvari u vezi korištenja društvenih medija od strane mladih djevojaka-depresiju. Tinejdžerke koje provode više od osam sati dnevno na društvenim mrežama češće su tužne ili depresivne.

“Današnje djevojke ne poznaju svijet bez društvenih medija. One uče kako da stvaraju i prolaze kroz veze potpuno drugačije od nekadašnjih generacija. Odrasli ljudi u njihovim životima veoma često ne znaju kako da ih efikasno podrže i edukuju. Ovo je novo i drugačije okruženje koje mi moramo shvatiti kako bismo mlade djevojke opremili vještinama potrebnim za suočavanje sa izazovima i pritiscima”, naglašava doktorica Hinkelman.

Bez obzira na to što današnja djeca i buduće generacije imaju koristi od tehnologije koja im je nadohvat ruke i zbog koje svakodnevno koriste Snapchat, Instagram, Twitter i filtere, Cassandra smatra da bi roditelji trebali da se uključe i kontrolišu svoju djecu u korištenju društvenih medija. Isto tako, trebali bi pronaći efikasne načine da provedu vrijeme s njima bez mobilnih telefona i laptopa. Upravo to im može uvesti zdravije navike što će im dobro doći kada krenu na fakultet ili se odsele od roditelja. Sve ovo je nova teritorija za roditelje, ali, kako Cassandra kaže, i oni uče zajedno sa svojom djecom. Istraživanja poput ovog definitivno pomažu da roditelji budu što bolje pripremljeni za to da priskoče u pomoć svojim kćerkama kada naiđu na problem u moru društvenih mreža.

Izvor: Scary Mommy