Svjetska zdravstvena organizacija napominje da podaci o broju oporavljenih nisu precizni, budući da sve zemlje ne šalju ažurirane spiskove.

Najviše zaraženih virusom korona zabilježeno je u SAD, Indiji, Brazilu, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Preuzeto sa: nezavisne.com

“Takođe, ugostiteljski objekti se vraćaju u redovan režim rada i to je sada na lokalnim zajednicama da odrede koliko će raditi ugostiteljski objekti”, kazao je Šeranić.

Istakao je da je Vlada RS, između ostalih, donijela i uredbu za nabavljanje lijekova za rijetke bolesti.

“Ovo je veliki iskorak i po usvajanju ovih zakona moćićemo da organizujemo sam sistem nabavljanja ovih lijekova”, kazao je Šeranić.

Naveo je da se i HPV vakcinacija uvodi kao preporučena vakcina.

“Ovo je u sklopu izmjene Zakona  o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti”, rekao je Šeranić.

Jela Aćimović, pomoćnica direktora za medicinske poslove u Institutu za javno zdravstvo RS, rekla je da je zadovoljna da nakon dvije godine ukidaju mjere i da skidamo maske.

“Preporuka Instituta je se stave maske, ali one više nisu obaveza. Situacija je u ovom trenutku povoljna, ali moramo ostati u visokom stepenu pripravnosti”, naglasila je Aćimovićeva.

Što se tiče vakcina, Šeranić je istakao da trenutno ima dovoljno vakcina, ali su očekivanja da će vakcinacija protiv virusa korona u narednom periodu biti sezonska, kao i protiv gripa.

“Na bazi ovoga ćemo odlučiti kako ćemo u budućnosti nabavljati vakcine. Ostavićemo preporuku za vakcinisanje kao i ranije, i sačekati odluke da vidimo kako će se isto odvijati u svijetu”, rekao je Šeranić.

Na pitanje da li Kostadin Vasić ima pravu diplomu da bude direktor Instituta za javno zdravstvo RS, te da li će njegova diploma biti preispitana, Šeranić odgovara da prosvjetna inspekcija provjerava diplome, te ukoliko dođu vjerodostojne informacije da je potrebno provjeriti njegovu diplomu, da će biti provjerena.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Na snazi će ostati samo mjera nošenja maski na određenim mjestima, javljaju austrijski mediji.

Kako je ranije najavljeno, vlada zajedno sa guvernernima pokrajina treba da donese odluku o daljem popuštanju mjera uz obrazloženje da je situacija u bolnicama, i pored velikog broja novozaraženih, stabilna.

Učesnici sastanka žele danas da proglase 5. mart za “dan slobode”, po uzoru na Veliku Britaniju.

Inače, prema ranijoj odluci vlade, 19. februara uslijediće dalje popuštanje mjera. Tako će se u ugostiteljstvu, hoteljerstvu i za manifestacije preći sa 2G na 3G pravilo čime nevakcinisani, uz negativan test, ponovo dobijaju pristup kafićima, restoranima, hotelima, koncertima, utakmicama.

Isto tako od 5. marta biće moguće privatne i javne proslave, koncerti, sajmovi i drugi skupovi bez ograničenja broja prisutnih.

Ukida se i karantin za inficirane bez simptoma, a jedino što će ostati je obaveza nošenja maski na određenim mjestima, kao što su javni prevoz i supermarketi.

Razmatra se i privremeno obustavljanje obavezne vakcinacije, koja je uvedena prije desetak dana.

Preuzeto sa: 6yka.com

Istakla je to u intervjuu za “Glas Srpske” epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo RS Jelena Đaković Dević, naglasivši da Srpska u protekle dvije sedmice bilježi pad broja novooboljelih.

“Procenat pozitivnih kreće se oko 45 odsto. U bolnicama je primjetan blagi pad broja hospitalizovanih. U prošloj sedmici veći broj pacijenata je otpušten iz bolnice u odnosu na broj prijema. Ne očekujem da će virus nestati, ali je bitno da dođemo u situaciju da bolest ne opterećuje zdravstveni sistem.

Iako pojedini naučnici govore o početku kraja pandemije, smatram da su to više nadanja podgrijana pojavom omikron varijante, koja u većini slučajeva izaziva blažu kliničku sliku bolesti”, rekla je Đaković Dević.

Đaković Dević kaže da nije dobro što je broj preminulih i dalje dvocifre na dnevnom nivou.

“U epidemiološkom smislu u prvoj fazi je povećan broj oboljelih, nakon dvije sedmice dolazi do povećanja broja hospitalizovanih i tek kada ti parametri bilježe pad, smrtnost raste. I dalje je visok stepen prenosa virusa u zajednici”, kaže ona.

Epidemiolog Đaković Dević ističe da su od kraja decembra među novooboljelima uglavnom radon sposobno stanovništvo. Onda dodaje da je u pitanju relativno mlađa populacija koja se više kretala, slavila, te da je na taj način došlo do prenošenja virusa na starije stanovništvo.

“Stariji su od samog početka najviše slušali i poštovali naša uputstva i preporuke, kako u primjeni epidemioloških mjera, tako i kada je riječ o vakcinaciji. Počela je i školska godina, tako da očekujemo veći broj novooboljelih među školskom djecom.

Prema informacijama iz domova zdravlja, većina pacijenata ima blažu kliničku formu i virus uglavnom pogađa gornje respiratorne puteve, a manje pluća. Međutim, na velikom broju novooboljelih uvijek će virus doći i do rizičnih grupa i tu prouzrokuje težu formu bolesti. U ovom talasu imamo konstantan broj oboljelih na respiratoru”, dodaje ona.

Na pitanje kako komentariše to što pojedine zemlje u Evropi ukidaju sva ograničenja, Đaković Dević kaže da su to one koje imaju visoke procente vakcinacijom.

“Kroz različite faze epidemije primjenjivali smo različite mjere u skladu sa naučnim podacima koje smo dobijali o virusu. Velika većina mjera bila je veoma učinkovita. Međutim, neke od njih, kao što su lokdaun, i restriktivne mjere u vezi sa kretanjem građana nisu održive. Upotreba maske, distanca, pojačana higijena i vakcinacija ostaju prioritet. Svaka od tih mjera, ako se posebno posmatra, ima i prednosti i nedostatke i zato ih treba primjenjivati zajedno”, kaže Đaković Dević.

Đaković Dević kaže da u vrijee pogoršanja epidemiološke situacije nije rađeno sekvencionisanje, te da se ne zna da li je u Srpskoj prisutna podvarijanta omikrona, stelt.

“Prema epidemiološkim karakteristikama kretanja infekcije, možemo zaključiti da omikron preuzima primat i kod nas. Znamo da se ova podvarijanta nešto brže širi u odnosu na omikron, ali ne znamo da li osobe koje su prebolovale bolest uzrokovanu omikronom mogu ponovo da obole od ove podvarijante. Podaci bar za sada ne pokazuju da bi se težina kliničke slike nešto razlikovala u odnosu na omikron”, dodaje epidemiolog.

Đaković Dević kaže da bi teoretski moglo da dođe do porasta novooboljelih.

“Treba imati u vidu da karakteristike te podvarijante nisu mnogo različite u odnosu na sam omikron, kao što je razlika između dvije varijante, omikrona i delte”, pojašnjava epidemiolog.

Đaković Dević navodi da je oko 40 odsto odraslog stanovništva u Srpskoj vakcinisano.

“Tu ne ulaze oni koji su vakcinu primili izvan granica Republike Srpske, tako da je taj procenat sigurno veći. Ukoliko to uporedimo sa zemljama koje imaju procenat imunizacije i oko 80 odsto, nismo zadovoljni.

Buster dozu primilo je oko šest odsto građana. Sigurno imamo kolektivni imunitet, a tačan procenat daće studije koje su u toku. Vakcinacija ostaje najjače oružje, jer je nauka dokazala da oni koji su vakcinisani manje obolijevaju, a ukoliko i obole, imaju manje tešku kliničku sliku”, naglašava epidemiolog.

Đaković Dević dodaje da mutacije nisu ništa neobično u virusologiji i dešavaju se od početka ove pandemije.

“Nova mutacija ne znači nužno da će se desiti nešto loše, ali svjedoci smo da određene kombinacije mutacija dovedu do takve strukture virusa koja ima veću mogućnost da se veže za receptore ćelija. Sve dok imamo prenos virusa, dešavaće se i mutacije”, zaključuje Đaković Dević.

Preuzeto sa: 6yka.com

Sada se na društvenim mrežama pojavljuje sve više objava koje prenose ideje da bi se trebali namjerno zaraziti, kao što su nas roditelji namjerno izlagali morbilama u ranom uzrastu kako bi ih što ranije preboljeli. Jedan restoran u Italiji naplaćuje 150 dolara za priliku da ne samo dobijete dobru večeru i fino vino, već i KOVID-19.

Stoga, ako je već vrlo vjerovatno da ćemo svi biti zaraženi, zašto se ne bismo namjerno zarazili i završili više sa tim?

Zato što je to zaista loša ideja, kažu zdravstveni stručnjaci.

“Ne, nije neizbježno da će svi dobiti infekciju Omikronom”, rekao je Greg Poland, profesor medicine i zaraznih bolesti. “Možda postoji veća vjerovatnoća od zaraze i visoka stopa izloženosti, ali vakcinisane osobe, pogotovo one koje su primile treću dozu i osobe koje nose maske, imaju veoma velike šanse da se zaštite od infekcije”.

“Jasno je da se širi kao ludo”, kaže Aaron Glatt, šef odjeljenja za zarazne bolesti i bolnički epidemiolog. “Veoma je zarazno i uticaće čak i na vakcinisane sa trećom dozom.”

Uprkos tome, on kaže: “I dalje ne možemo reći: ‘Svi ćemo biti zaraženi’”.

Sa odjeljenjima intenzivne njege prepunim širom svijeta i testovima koje je teško pronaći skoro kao i tartufe, “ovo sigurno nije vrijeme da dignemo ruke u zrak i kažemo: ‘Svi ćemo biti zaraženi’”, kaže Omai B. Garner, doktor kliničke mikrobiologije. Ovim šaljemo pogrešnu poruku, kaže on.

Reći da ćemo svi biti zaraženi Omikronom znači reći “da treba da se prestanemo boriti protiv njega”, kaže on. Ako se to dogodi, kaže “oni sa slabijim imunitetom i nevakcinisani će biti pod rizikom. Ovo je i dalje opasna bolest za ljude koji nisu vakcinisani.”

A nevakcinisani, podsjeća Garner, uključuju “cijelu populaciju mlađu od 5 godina” za koju još uvijek nije odobrena vakcina protiv KOVID-a.

Ideja da bi se trebali namjerno zaraziti KOVID-om je zasnovana na pogrešnim premisama, kaže Poland.

Ljudi mogu pogrešno pretpostaviti da ono što se naziva “prirodnim imunitetom” i ono što bi on radije nazvao “imunitet izazvan bolešću” – neće imati nikakve negativne posljedice, i da će ukoliko se zaraze njihov imunitet biti dugotrajan.

Drugi problem, Poland kaže, je pogrešna ideja o tome šta “blaži simptomi” znače kada se kaže da je Omikron generalno blaži do Delta varijante. Ako ste nevakcinisani ili nedovoljno vakcinisani i zarazite se varijantom Omikrona, rekao je on, prognoza je bolja nego kod Delte, ali ipak možete da se veoma razbolite i umrete.

“Svakako ne bih preporučio da ljudi pokušaju da se namjerno zaraze Omikronom”, kaže Glatt. “Ako se neko zarazi i oporavi i bude dobro, to će pojačati imunitet od sljedeće infekcije.” Ali “to znači da morate da se razbolite”, a to nikada nije dobra ideja.

Drugo pogrešno razmišljanje, kaže Poland, jeste pretpostavka da stručnjaci već znaju sve što se može znati o Omikronu.

To nije tačno, kaže on. On citira nedavne studije, kao što je novoobjavljeno istraživanje Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti koje je otkrilo da su djeca imala veći rizik od dijabetesa nakon što su bila zaražena KOVID-19.

Uz to što su epidemiološki jako radikalni, u Australiji menjaju zakonska rešenja koja će doslovno omogućiti pretvaranje države u Velikog brata kad je u pitanju bilo čija privatnost u digitalnom životu, što nema nikakve veze s pandemijom.

Jesmo li igrom slučaja dobili prvu pravu modernu totalitarnu državu? I gde je tokom 2020/2021. nestala osetljivost na zadiranje u privatnost i temeljna prava? Jesu li promene u Australiji toliko duboke da menjaju osnove njihovog političkog poretka? Je li Australija uopšte ostala funkcionalna demokratija?

Opis situacije u Australiji

Hiljade australijskih državljana zaglavilo je u inostranstvu jer je nemoguće udovoljiti strogim odredbama o nužnoj hotelskoj izolaciji koju na različite načine definišu pojedine australijske države. Između tih osam australijskih država, u zavisnosti od pojedine države, svako malo zatvaraju se granice. Stoga Australija već mesecima ne funkcioniše kao jedna zemlja, nego kao osam država. U avgustu je granicom između Kvinslenda i Novog Južnog Velsa patrolirala vojska kao da se radi o granici dve države između kojih vlada visoka napetost, pa čak i vojni sukob.

Pojedine australijske države pritom epidemiološke mere postavljaju tako da diskriminišu građane iz drugih država kao da se radi o strancima, možda čak i vanzemaljcima. Zapadna Australija traži od građana koji žive u Novom južnom Velsu potvrdu o tome da su cepljeni ako žele da uđu u njihovu državu. Što je donekle logično, iako je nejasno zašto oni koji nisu cepljeni mogu da se keću u jednoj državi, ali ne smeju van nje.

U Kvinslednu su, pak, zabranili ulazak 14-godišnjaku koji je imao transplantaciju pluća, pa nije mogao da ode na pregled kod svog specijaliste u Kvinslendu. Kvinslendski političari de fakto su odlučili da se u bolnice u njihovoj državi smeju primati samo stanovnici Kvinslenda. Je li 14-godišnjak svemirac koji nosi neki stravičan virus koji bi mogao zaraziti celu državu, pa se tretira kao ogromna sigurnosna pretnja? Gde je nestala empatija?

Raspad Australije na pojedine države politikološki je, zapravo, vrlo neobičan. Australijski federalizam bio je slab. Središnje vlasti kontrolisale su 80 posto poreznih prihoda, a države su bile zavisne od transfera iz središnjeg proračuna. Tako su se s jednog mesta federalne države kontrolisale, pa i gurale u reforme. No, primenom vanrednih ovlašćenja zbog pandemije vlade pojedinih država sada su predodredile pozicioniranje cele Australije. Dovoljno je da jedna od australijskih država onemogući dolaske s međunarodnih putovanja i ona tako de fakto kontroliše granice Australije.

Kao poseban problem pokazalo se da su političari u australijskim državama isprva imali političke koristi od uvođenja lokdauna jer im je rasla popularnost, pa se nametanje strogih rešenja pretvorilo u svojevrsno takmičenje. Tako je došlo do toga da su u Australiji hapšenja i privođenje sa u lisicama tinejdžera koji su se družili na otvorenom postale normalne scene, a od pojave delta-soja i rasta broja slučajeva države su počele igru međusobnih optužbi o “epidemiološkim propustima” onih drugih država.

Uticaj centralnih vlasti tako je tokom pandemije brzo slabio. Pokušale su izraditi plan epidemiološkog popuštanja mera u četiri koraka koji se bazirao na dosezanju stope vakcinisanosti od 80 posto, kada bi sledilo puno otvaranje. Pojedine države odmah su se počele opirati egzekuciji jasnog plana. Jedan od državnih šerifa odmah je rekao da punog otvaranja može biti tek kada se cepe i deca mlađa od 12 godina iako niko u svijetu u tom trenutku nije odobrio cepljenje tog dela dečje populacije.

U Zapadnoj Australiji lokalni političari su odmah počeli postavljati pitanje zašto ih središnje vlasti žele zaraziti. Pojedine države morale su, pak, odustati od zero-kovid strategija te dugih i iscrpljujućih lokdauna zbog velikih proboja virusa, ali je više-manje ostala izražena tendencija pojedinih državnih vlasti da imaju više uticaja nego pre. A uticaj realizuju zabranama. U kojoj će meri nakon pandemije Australija ostati jedinstvena? Trenutno je to teško pitanje. U nedavnom istraživanju čak se 54 posto građana Zapadne Australije izjasnilo da se osjećaju kao “Zapadni Australijanci”, ne Australijanci.

Uz to, osetljivo pitanje australskog federalizma, u Australiji se vrlo značajno promenilo političko viđenje korišćenja digitalnog nadzora građana kao vrlo osetljivog pitanja. Kad je u pitanju orvelijanski nadzor, u Australiji trenutno kao da može proći baš sve. U Australiji je razvijena aplikacija temeljena na digitalnim tehnologijama prepoznavanja lica i geolociranja kako bi vlasti, kad god žele, mogle poslati upit bilo kojem građaninu, koji je, pak, dužan snimiti sebe i lokaciju na kojoj se nalazi te poslati odgovor u roku od 15 minuta. U protivnom ga kreće tražiti policija. Intrigantno je da nema demonstriranja javnog nezadovoljstva zbog takvog totalitarizma.

Otišlo je to i izvan okvira pandemije. U avgustu je australijski parlament ignorisao preporuke parlamentarnog komiteta za sigurnost koji je preporučio značajne promene u predlogu zakona o digitalnom nadzoru. Australijska policija dobila je tako pomalo neverovatna digitalna ovlašćenja uz nejasne kriterijume kada ih tačno smeju primjenjivati. Uveden je tzv. nalog podatkovne disrupcije koji daje za pravo državnim agencijama da uz odgovarajući nalog “dodaju, kopiraju, brišu ili menjaju podatke” na privatnim uređajima. Taj nalog za disrupciju podataka vlasti mogu dobiti u postupku tzv. hitne autorizacije tj. bez odluke sudije na odgovarajućoj instanci.

Australijske agencije dobile su novim zakonskim rešenjem i mogućnost naloga za preuzimanje računa koji im omogućava kontrolu, pa i ukidanje digitalnih računa. Taj nalog mogu dobiti na 90 dana, a u tom razdoblju vlasnik računa ne mora znati da vlasti imaju pristup njegovu računu i da je pod nadzorom. U osnovi, policajac može koristiti vaš račun baš kao i vi te motriti vaše aktivnosti kako bi prikupio potrebne informacije. I ovaj nalog vlasti mogu dobiti u skraćenom procesu hitne autorizacije.

Treći inovativni nalog koji su dobili u australijskoj policiji jeste nalog za mrežne aktivnosti koji im omogućava pristup svim mrežnim aktivnostima za koje se sumnja da su na neki način ilegalne. Pritom je nejasna definicija “ozbiljnih” online prekršaja, koja je potrebna za dobivanje takvog naloga. U osnovi, ovaj nalog omogućava širok nadzor na društvenim mrežama i platformama za razmenu poruka. Ako policija posumnja da netko koristi WhatsApp za kriminalne poruke, moći će ga kontrolisati. Ovako prikupljene informacije neće se moći direktno koristiti na sudu, ali će poslužiti za dobijanje drugih naloga.

Čak i ako zanemarimo zadiranje u privatnost građana na temelju sumnji (bez pravih dokaza), bizarno je da je usvojen zakon koji omogućava policiji da uzrokuje gubitak podataka, digitalnih valuta i pravog novca. Otvara se i pitanje kako je sada moguće zaštititi novinare i njihove izvore. I kako je moguće da policija kompromituje nečiji uređaj bez da prezentuje sudu čvrste razloge za nešto tao. I što je najvažnije: proces je postavljen tako da se australijskim građanima ne daje mogućnost pravne odbrane privatnosti.

Kombinacija novih zakonskih rešenja za nadzor u digitalnom svetu s epidemiološkim radikalizmom u Australiji je zaista ušla u zonu kakvu smo se nadali da ćemo gledati samo u mračnim filmovima naučne fantastike.

Nadajmo se da ćemo u ovoj pandemiji na australskom primeru naučiti da se ni u jednom trenutku ne smeju zanemariti temeljni demokratski standardi nadzora nad odlukama koje limitiraju temeljna građanska prava kakvo je sloboda kretanja. Jako je lako doći u napast i pomisliti da to nije bitno dok traje opasna pandemija. Međutim, jeste bitno i uvek će biti bitno, piše “Jutarnji list”.