Španski mediji pišu da je Del Burgo planirao da zaprosi Leticiju kada je ona objavila da se zabavlja sa Felipeom, koji je u tom trenutku još uvijek bio prestolonasljednik. Nakon što je vjeridba objavljena 2003. godine, slavna Špankinja je navodno zamolila Haimea da bude svjedok na njenom vjenčanju.

On je naveo: “Kada smo se vidjeli, uhvatila me je za ruku i pitala me zašto je nikada nisam pitao da se uda za mene. Očigledno nisam odgovorio. Bodrio sam je koliko sam mogao. Posljednje što mi je rekla prije nego što smo se pozdravili u tom restoranu bila je molba: “Nikad me ne ostavljaj”.

Ovaj preduzetnik, ipak, tvrdi da su on i Leticija nastavili da imaju romantičnu vezu i posle njene udaje, te da je zadržao poruke, fotografije i video snimke kao dokaz. On navodi i da mu je ona 2010. rekla da ga voli dok su ležali u visećoj ležaljci pored bazena u njenoj kući.

“Ljubavi. Nosim tvoju maramu. Zbog nje se osjećam kao da si pored mene. Brine se o meni. Štiti me. Brojim sate do ponovnog viđanja. Volim te”, piše u poruci koju je navodno Leticija poslala Haimeu, a sadržaj je objavio lično on na Tviteru.

Iako su njegove tvrdnje, te sama fotografija podigli puno prašine, puno internet korisnika dovelo je u pitanje validnost ovih informacija, s obzirom da nema dokaza da je Leticija baš njemu poslala ovu poruku i fotografiju. Haime je naknadno ugasio svoj nalog.

De Burgo je naveo i da je romansu sa španskom kraljicom započeo na putu za Veneciju, mnogo prije njene veze sa tadašnjim prestolonasljednikom. Takođe, istakao je i da je planirao da je zaprosi, kao i da je ona željela da dobiju dijete. Leticija mu je kasnije navodno rekla da je ‘upoznala nekoga ko bi je obavezao da napusti svoju profesiju’, što ga je navelo da zaključi da je njen misteriozni partner Filipe.

“Nemamo komentar o tome”, rekao je portparol španske kraljevske porodice za “Femail” apropo čitave situacije.

Godine 1948, Soraju je, sa nedavno razvedenim šahom Mohamedom Rezom Pahlavijem, upoznao Forough Zafar Bakhtiari, Sorajin bliski rođak. Poslednji iranski šah Mohamed Reza Pahlavi upravo se razveo od princeze Favzijom, koja je bila nestvarno lepa, ali nije se slagala sa svekrvom i nije rodila muškog naslednika, već samo ćerku.

U potrazi za mladom koja će mu roditi sinove, na kraljevsku scenu Irana uskoro stupa princeza Soraja, ćerka iranskog plemića i ambasadora u Nemačkoj Khalila.

Sora je odrasla i školovala se po celoj Evropi. Uprkos kulturološkim razlikama, sa  šahom Mohamedom Rezom Pahlavijem dogodila se obostrana ljubav na prvi pogled. Eksploziji emocija usledila je njihova veridba, svega 24 sata od upoznavanja. Šah joj je tada dao verenički prsten sa dijamantom od 22,37 karata.

Nažalost, venčanje je bilo prolongirano jer se Soraja razbolela i nedeljama se lečila od tifusa. Za to vreme, prema predanju, šah joj je svaki dan donosio po jedan dragulj i spuštao ga na njen jastuk.

Raskošno venčanje iz snova

A onda je došao dan venčanja, 12. februara 1951. godine. Mlada je nosila srebrnu haljinu od lamea sa biserima, ukrašenu perjem rode marabua, koju je za tu priliku dizajnirao Kristijan Dior.

Za venčanicu se kasnije saznalo da je budućoj kraljici bila preteška. Na nju je utrošeno čak 20 metara svile i sa ukrasima je bila teška skoro 30 kilograma. Soraja, iscrpljena od višenedeljnog lečenja, jedva je stajala, a napolju je padao sneg.

Šah je naredio da se u ledenoj palati postavi više desetina peći na drva, a dvorski lekar je naredio da obuče vuneni prsluk ispod haljine i vunene čarape. Šah i jedan od njegovih pomoćnika makazama su odsekli osam metara materijala sa venčanice kako bi je oslobodili dela težine.

Iako je šah najavio da bi gosti trebalo da doniraju novac specijalnoj dobrotvornoj organizaciji za iransku sirotinju, među svadbenim poklonima našli se sve, od bunde od nerca do stola sa crnim dijamantima koje je poslao Josif Staljin.

Ceremonija je bila ukrašena sa 1,5 tona orhideja, lala i karanfila, poslatih avionom iz Holandije. Zabava je uključivala konjički cirkus iz Rima.

Sve u svemu, od svih Šahovih mnogih žena, generalno se veruje da je Soraja bila „prava ljubav“ njegovog života jer je ona bila ona koju je on najviše voleo.

– Bila sam glupa. Nisam znala skoro ništa o geografiji, legendama moje zemlje, ništa o njenoj istoriji, ništa o muslimanskoj religiji – priznala je Soraja, čije je vaspitanje bilo potpuno nemačko i katoličko, zbog čega nikako nije mogla da stekne poverenje u Iranu, do te mere da su muslimanski sveštenici savetovali šaha da ne bi trebalo da se oženi ovom „poluevropskom devojkom“ koja nije vaspitana kao muslimanka.

Život u bajci prepun prepreka

Nakon venčanja, Reza i Soraja su živeli kao u bajci, ali je njihov idealan život bio prilično ugrožen. Sorajin brak je bio problematičan i jer su je majka i sestre Mohameda Reze videle kao rivala za njegovu ljubav, isto kao što su se sukobljavale sa njegovom prvom suprugom, princezom Favzijom Fuad od Egipta.

Neprestano su je mrzele i nanosile sitna poniženja.

Sa druge strane, Soraja nije volela Ernesta Perona, šahovog najboljeg prijatelja i privatnog sekretara, koje je nazivala „homoseksualcem koji je mrzeo sve žene“ i „širio otrov po palati”.

– Peron je bio lukav, perfidan i makijavelistički čovek koji je pobuđivao mržnju, raspirivao tračeve, uživao u svakoj intrigi – opisivala ga je kraljica, dok je uprkos njenom gađenju, Mohamed Reza  bio fasciniran, kako je rekla “ovim dijaboličnim Švajcarcem“.

Peron ju je jednom posetio i izneo niz, kako je ona nazvala, veoma „razvratnih“ primedbi i vulgarnih pitanja o njenom seksualnom životu sa šahom, što ju je navelo da ga u svom besu izbaci iz Mermerne palate.

Naime, tokom sukoba sa premijerom Mohamedom Mosadegom iz levičarskog Nacionalnog fronta, Mohamed Reza je često bio depresivan, do te mere da je čak prestao da igra poker sa svojim prijateljima, što je bio jedan od njegovih glavnih strasti.

Ona je izjavila da samo telesna strast može da izvuče Mohameda Rezu iz depresije i često je pozivala šaha u svoj krevet da mu održi raspoloženje.

Iako je venčanje održano tokom velikog snega, što se smatralo dobrim znakom, brak carskog para se raspao početkom 1958. zbog Sorajine očigledne neplodnosti.

Šahovo jedino dete, njegova ćerka princeza Šahnaz, udala se za Ardešira Zahedija, sina bivšeg premijera, generala Fazlolaha Zahedija, čoveka kojeg je Mohamed Reza prezirao i otpustio 1955. godine.

Smatrao je da „jedan Zahedi ne može da nastavi dinastiju Pahlavija“, i da Soraja mora da mu da sina kako bi kuća Pahlavija mogla da se nastavi. Nesrećna kraljica lečena je u u Švajcarskoj i Francuskoj.

U pokušaju da sačuva svoj položaj, Soraja je rekla šahu da treba da promeni ustav iz 1909. kako bi dozvolio jednom od njegovih polubraće da ga nasledi, za šta joj je Mohamed Reza rekao da će zahtevati „odobrenje Saveta mudrih muškaraca“ .

To je bila direktna laž, jer Soraja, koja nikada nije pročitala ustav, nije znala da ne postoji „Savet mudraca“, što je bio šahov način da prolongira tešku odluku.

Kraj braka

Postojao je i sve veći pritisak da šah oženi još jednu ženu, jer je prema šerijatu, mogao da dovede novu ženu u porodicu – ako na to pristane prva žena.

Šahova dominantna majka je tu videla svoju šansu da izvšri pritisak na sina da se razvede od nje, ukazujući mu na dužnost da obezbedi muškog naslednika, zbog čega je Mohamed Reza ubedio Soraju da napusti Iran, dok on navodno ne sredi stvari oko ustava.

Uskoro ju je pozvao i telefonom saopštio da će morati da prihvati da uzme drugu ženu ili će se u suprotnom razvesti od nje.

Već 14 dana kasnije, 21. marta 1958, na iransku Novu godinu, uplakani šah je objavio svoj razvod iranskom narodu u govoru koji je emitovan na radiju i televiziji.

Prema izveštaju “Njujork tajmsa”, razvodu 6. aprila 1958.  prethodili su opsežni pregovori kako bi se kraljica Soraja ubedila da dozvoli svom mužu da uzme drugu ženu. Ona međutim, nije mogla da prihvati ideju da deli ljubav svog muža sa drugom ženom.

– Pošto je Njegovo carsko veličanstvo Mohamed Reza Šah Pahlavi smatrao neophodnim da naslednik prestola mora biti direktnog porekla po muškoj liniji iz generacije u generaciju, ja ću sa svojim najdubljim žaljenjem u interesu budućnosti države i dobrobiti naroda u skladu sa željom Njegovog Veličanstva Cara, žrtvovati svoju sreću i izjaviću svoj pristanak na razdvajanje od njegovog carskog veličanstva – izjavila je Soraja Esfandiari Bakhtiarid.

Soraja je bila dobro nagrađena za razvod sa šahom, koji joj je kupio penthaus stan u Parizu koji je bio procenjen na tri miliona dolara. Plaćana joj je i mesečna alimentacija od 7.000 dolara sve do Islamske revolucije koja je zbacila Mohameda Rezu 1979. godine.

Zahvaljujući širokogrudosti bivšeg supruga, živela je veoma udobno u Rimu, Minhenu i Parizu. Pozivali su je na proslave i postala je ikona džet-seta. Čak je snimila i film.

Ali, ceo život je proživela u borbi s tugom i depresijom. Umrla je 2001. godine, a sahranjena je u Nemačkoj, u grobnici svojih roditelja.

Preuzeto sa: ona.telegraf.rs

Elizabeta II. je, kao britanski suveren, bila i vrhovni guverner Crkve Engleske.

Proteklih godina Elizabeta II. bila je najpoznatija kraljica na svijetu.

Nije rođena kao buduća kraljica

Elizabeth Alexandra Mary rođena je kao prva kći princa Alberta, vojvode od Yorka, 1926. godine. Rodila se za vrijeme vladavine svog djeda Georgea V. te je njezino rođenje bilo relativno nebitno za tadašnje kraljevske prilike.

Naime, njen stric Edward bio je prijestolonasljednik, a njen otac Albert (kasnije kralj George VI.) njegov mlađi brat za kojeg niko nije očekivao da će sjesti na prijestolje.

Smrću kralja Georgea V. na prijestolje sjeda Edward VIII., koji u to vrijeme nije bio oženjen.  Smatralo se da će se novi kralj Edward VIII. oženiti nakon što postane kralj i dobiti djecu koja će postati nasljednici.

Međutim, to se nije dogodilo. Edward se jest oženio, ali nakon što je abdicirao.

Wallis Simpson je promijenila tok istorije

Praktično je za prijestolje Elizabete II. odgovorna i američka glumica Wallis Simpson, u koju se kralj Edward fatalno zaljubio. Wallis Simpson bila je dvostruko razvedena američka glumica, a kralja je britanska vlada upozorila da je narod nikada neće prihvatiti za kraljicu.

Edward je imao tri opcije: da abdicira i oženi Wallis, da prekine vezu s njom i oženi se “prikladnijom mladenkom” ili da se oženi Wallis bez obzira na volju naroda i vlade te tako izazove veliku ustavnu krizu.

Kralj je izabrao prvo te se zbog Wallis odrekao krune i potpisao abdikaciju 1936. godine. Ubrzo se oženio glumicom, a novopečeni bračni par odselio se u Francusku.

Elizabeta sjeda na prijestolje 1952. godine

Abdikacijom Edwarda VIII. novi kralj Velike Britanije postaje Elizabetin otac Albert, koji uzima novo vladarsko ime George VI. Tako Elizabeta postaje presumirana nasljednica britanskog trona.

Kralj George VI. bio je kralj od kraja 1936. godine do februara 1952. godine, kada je umro od raka pluća. Njegova kći i nasljednica Elizabeta u trenutku njegove smrti bila je u Keniji u društvu svog novopečenog supruga princa Filipa. Kad joj je umro otac, princeza Elizabeta postala je kraljica Elizabeta II. sa samo 25 godina.

U braku s vojvodom od Edinburgha rodila je četvero djece: princa Charlesa, princezu Anne, princa Andrewa i princa Edwarda.

Zanimljivo je i to što svijet ne bi dočekao vladavinu Elizabete II. ni da je kojim slučajem njen otac tokom vladavine dobio sina jer je u to doba još uvijek vrijedio zakon muške primogeniture u kojemu sinovi automatski preskaču kćeri u redu za prijestolje.

Britanci je svojevremeno nisu baš obožavali

Iako su novije generacije simpatizirale kraljicu koja je monarhistima Velike Britanije bila simbol majke i nacionalnog ponosa, Elizabeta II. nije uvijek bila omiljena. Popularnost kraljevske obitelji proteklih je 70 godina imala ogromne uspone i padove, a takav tijek pratila je i popularnost kraljice.

Popularnost monarhije imala je katastrofalan pad nakon abdikacije Edwarda VIII., a uslijedile su godine kada je kraljevska porodica postala vidljivija puku (zbog ekspanzije medija i pojave televizije). Zbog toga je britanska kraljica odjednom od misterija postala javna osoba koju se moglo kritikovati na sve načine.

Tokom vladavine Georgea VI. raspalo se i Britansko Carstvo, a u godinama koje su uslijedile kraljica Elizabeta morala je održati tradiciju i ipak se svidjeti puku, ali joj to nije uvijek išlo od ruke.

Nesreća 1966. godine drastično joj je narušila imidž

1966. godine dogodila se katastrofa u Aberfanu, u kojoj je poginulo 144 ljudi, većinom djece. Više od 110 tisuća kubika šute iz lokalnog rudnika srušilo se na školu i ubilo 116 djece, a stradalo je još 28 odraslih. Katastrofa se dogodila zbog nemara državnih institucija.

Unatoč razmjerima katastrofe, Elizabeta II. odbila je posjetiti selo, što je izazvalo kritike u tisku. Elizabeta je na mjesto nesreće poslala supruga, a u Aberfan je konačno otišla punih osam dana nakon katastrofe i konstantnih kritika koje je dobivala putem medija.

Gotovo četiri desetljeća kasnije, 2002., kraljica je rekla da je najviše zažalila što u Aberfan nije otišla odmah nakon katastrofe.

Danima su čekali reakciju i nakon smrti Diane, princeze od Walesa

Elizabeta II. razbjesnila je Britance i nakon smrti princeze Diane, 1997. godine. Omiljena članica kraljevske obitelji poginula je u Parizu 31. kolovoza 1997., a britanska javnost čekala je pet dana da im se kraljica obrati.

Na koncu je to i učinila, javila se putem BBC-ja te preminuloj princezi odala počast. Diana je, iako razvedena od Charlesa, dobila kraljevski pogreb i sve počasti koje idu uz njega, a kraljica se i blago naklonila njezinom lijesu dok je trajala procesija.

Kritičari kažu da se više brinula o psima i konjima nego o djeci

Kritičari Elizabete II. proteklih su joj godina zamjerali rezerviranost, pogotovo kada je riječ o odnosu s djecom. Neki od njih tvrdili su da se za života više brinula o konjima i psima nego o svojih četvero djece.

Kraljica je četvero djece rodila u palači, a nitko od njih nikada nije pohađao javnu školu. Nikad ih nije vodila na putovanja (kao što su to kasnije činile Diana i Kate Middleton) niti ih je ljubila i grlila u javnosti. I sam princ Harry jednom ju je prilikom optužio da je bila loša majka Charlesu, koji je postao loš otac njemu.

Njena djeca su, naposlijetku, izazvala sve kraljevske skandale koji su se dogodili u posljednjih četrdeset godina.

Troje od četvero njene djece brak je završilo skandaloznim razvodima, a ako se tu dodaju optužbe na račun princa Andrewa za pedofiliju, sramotne snimke njene bivše snahe Sarah Ferguson s ljetovanja s ljubavnikom te dramatičan razvod Charlesa i Diane, može se reći da su joj djeca zadavala glavobolje od početka osamdesetih do kraja života.

Cijene je zbog posvećenosti monarhiji

Ipak, ako je moguće u 21. vijeku za nekoga reći da je sjajno obavljao posao monarha, to je vjerojatno Elizabeta II.

Obožavatelji kraljevske porodice i monarhisti širom svijeta Elizabetu II. su cijenili zbog njene posvećenosti dužnosti kraljice. Tokom svoje 70-godišnje vladavine Elizabeta je obavila 21 hiljadu angažmana, što uključuje govore, posjete i sve ostale aktivnosti koje su u opisu posla. Elizabeta je i u poodmakloj životnoj dobi obavljala oko 300 angažmana godišnje.

Elizabeta II. rijetko je kršila pravila ponašanja i tradiciju kraljevske porodice. Ipak, radila je i progresivne stvari, poput novog pravila o nasljeđivanju krune iz 2013. godine, kada je odlučeno da prijestolje nasljeđuje najstarije dijete bez obzira na pol i da muška djeca više nemaju prednost pred starijim sestrama.

Posljednjih godina je bila i zabavna

Oni koji su je poznavali opisivali su je kao iznimno duhovitu ženu, ali se u javnosti nije često šalila. Ipak, proteklih godina javnosti je otkrila i svoju zabavnu stranu.

Tako je, primjerice, 2012. godine snimila skeč s Jamesom Bondom pred otvaranje Olimpijskih igara u Londonu, a za platinasti jubilej snimila je dosta duhovit skeč s medvjedićem Paddingtonom. Ponekad joj se u službenim govorima znala omaknuti i pokoja šala na vlastiti račun.

U javnosti nikad nije zaplakala.

Pred Velikom Britanijom su, ako monarhija opstane, vjerojatno tri kralja

Novi kralj Charles III. na prijestolje je čekao 73 godine. Trenutni prijestolonasljednik, koji bi uskoro trebao dobiti titulu princa od Walesa, jest princ William, koji je napunio 40 godina u lipnju ove godine.

Ako monarhija opstane, pred Velikom Britanijom je vladavina Charlesa, kojeg će naslijediti William, a potom princ George.

Charles od kraja osamdesetih ne uživa naročitu popularnost među britanskim pukom, ponajviše zbog skandaloznog braka i razvoda s omiljenom princezom Dianom. Charles sjeda na prijestolje u poodmakloj dobi i vjerojatno nema šansu dostići popularnost svoje majke.

S druge strane, princ William je iznimno popularan princ u stabilnom braku i bez  skandala. Ako postoji budućnost monarhije, ona vjerojatno pripada Williamu.

Preuzeto sa: index.hr

Princ Harry i Meghan su na putu za Škotsku

Princ Harry također putuje u dvorac Balmoral u Škotskoj nakon što je obaviješten o zabrinutostima oko zdravlja njegove bake, rekao je prinčev glasnogovornik za CNN.

On je na putu za Balmoral zajedno s Meghan, vojvotkinjom od Sussexa.

Kraljičina druga djeca – princ Edward i princeza Anne – putuju u dvorac Balmoral u Škotskoj ili su već stigla, rekao je kraljevski izvor za CNN u četvrtak. Grof i grofica od Wessexa putuju u Balmoral.

Kraljevska princeza već je u Balmoralu, nakon što ove sedmice ima angažmane u Škotskoj, rekao je kraljevski izvor. Princ Andrew, vojvoda od Yorka, također putuje u Balmoral, rekao je izvor blizak princu za CNN.

Preuzeto sa: 6yka.com

Kejt Midlton je definitivno jedna od najmodernijih kraljevskih dama na svetu. Ovog leta oduševila nas je u svojim odevnim kombinacijama, a kako navodi pomenuti britanski medij određenu vrstu obuće Kejt ne sme da nosi ispred kraljice.

Reč je o njenoj omiljenoj letnjoj obući, espadrilama sa platformom, koje obožava da nosi i kraljica Leticija od Španije.

Ipak, obožavaoci Midltonove nikada neće videti da Kejt ove espadrile nosi kada je na dužnosti zajedno sa kraljicom Elizabetom.

Ovo je jedno od modnih propisa jer se smatra da krajica nije obožavateljka takve obuće.

Kada je Kejt u nekom kraljevskom angažmanu sa kraljicom uvek će nositi štikle koje su jednostavne i ne privlačen pažnju.

Još dva pravila pripadnice kraljevske porodice moraju da poštuju kada su u društvu kraljice, a to je da nose hulahopke i šešire.

Suzan joj je stigla za 18. rođendan, a biće padobranac na njenom medenom mesecu nekoliko godina kasnije, prokrijumčarena ispod ćilima u kraljevskoj kočiji posle venčanja sa princom Filipom.

Sahranjena je na groblju kućnih ljubimaca u Sandringemu, koji je osnovala slavno posvećeno ožalošćena kraljica Viktorija.

Bio je to kraj jednog psa vrste velški korgi pembrok, ali ne i za Njeno veličanstvo, koja je tek počinjala.

U narednih šest decenija, ona će biti vlasnica više od 30 Suzaninih potomaka, svojeručno stvorivši masovno tržište za ovog zakržljalog velškog stočarskog psa, i slučajno izumeti dorgija uz pomoć zaljubljenog jazavičara princeze Margaret Pipkina.

Zašto baš korgiji?

Odgovor, sa kojim bi svaki roditelj lako mogao da se poistoveti, jeste da su neki prijatelji imali jednog takvog 1933. godine, kad je princeza Elizabeta imala samo sedam godina, pa ga je i ona poželela.

Korgiji pembrok su bili uobičajen prizor u Velsu, ali prilično novi u Engleskoj. Vojvoda od Jorka, Elizabetin otac, obratio se cenjenoj uzgajivačici Telmi Grej koja je porodici donela tri štenca iz njene uzgajivačnice Rozavel u Sariju da odaberu.

Odlučili su se za malog korgija zvanično nazvanog Rozavel Golden Igl, zato što je bio jedini sa malim patrljkom od repa kojim je mahao – a oni su želeli da znaju kad je pas zadovoljan.

Ali štene je postalo poznato kao Duki, navodno nakon što je osoblje uzgajivačnice čulo da će njegov vlasnik biti vojvoda od Jorka (the Duke) i nadimak se zapatio.

Duki se užasno ponašao, nekontrolisano grizući kurire i posetioce – ali to nije sprečilo da novinska fotografija Elizabete i malog tiranina osvoji javnost i proslavi korgi pembroka.

Drugo štene, Ledi Džejn, stiglo je od istog uzgajivača nekoliko godina kasnije.

Za Božić 1936. godine, desio se kraljevski PR prevrat u obliku sladunjave dečje knjige – Naša princeza i njeni psi – koja je predstavila Jorkove i njihove ljubimce kao „jednu veoma humanu porodicu”.

Knjiga, prepuna slika pasa i porodičnih vrednosti, ušla je u prodaju svega nekoliko dana pre nego što je Vojvodin stariji brat abdicirao, pretvorivši ga u novog kralja.

Bakingemska palata izuzetno je ćutljiva po pitanju bilo čega što ima veze sa Kraljičinim psima zato što se oni doživljavaju kao „privatna stvar”.

Ali očigledno je da se kraljevska porodica u vrlo ranoj fazi prigrlila omekšavajući efekat pravilno tempiranog korgija.

Statistika Kluba uzgajivača pasa pokazuje očigledan skok u broju registracije korgija 1936. godine, i još jedan 1944, godine kad je princeza Elizabeta dobila Suzan.

Pored nje korgiji su delovali poželjno, a pored njih ona je delovala toplo.

„Ljudi – uzgajivači – pokušavali su da namire tržište psom koji je odjednom postao veoma popularan. To je efekat 101 dalmatinca”, ističe Kijara Farel, direktorka biblioteke i zbirki Kluba uzgajivača pasa.

„Vidite to i na primeru reklamiranja – npr. stari engleski pas ovčar na reklami Duluksa iz sedamdesetih i osamdesetih”, dodaje ona.

Isto tako, imate štene Andreksa, remek-delo marketinga koje je trajalo pola veka.

Daleko od kamera, princeza Elizabeta i Suzan bili su nerazdvojni. Na to dodajte kraljevsku svest o važnosti loze i ne iznenađuje da se ona obratila Telmi, koja joj je obezbedila njene štence iz detinjstva, tražeći od nje da nađe Suzan njenog para.

Rozavel Laki Strajk bio je pas određen za taj posao, i on je osnovao lozu vindzor korgi pembroka koje se nastavila narednih 14 generacija.

Baš kao što su bili Kraljičini obožavani ljubimci, korgiji su bili i veza sa njenim ocem i nekim bezbrižnijim vremenima.

Svako štene posle Suzan bilo je način da se sačuva deo tog nasleđa i podsetnik da život i dinastije idu dalje.

I dok je njen muž princ Filip provodio čitav život kaskajući malo iza svoje žene, korgiji su trčkarali ispred nje – uživajući u slobodi koja je bila uskraćena samoj Kraljici.

Priča se da je princeza Dajana skovala izraz „pokretni tepih” da bi opisala gomilu pasa koji su uvek išli ispred nje. Ali sama Kraljica zove ih „devojčice” i „dečaci”.

Tokom svih godina njenog uzgoja, nije prodala nijedno štene. Svi su ostajali sa njom, ili su bili poklanjani uzgajivačima, rodbini ili prijateljima.

Korgiji moraju da idu svuda gde ide Kraljica – od palate do palate.

To podrazumeva vožnju helikopterima, vozovima i limuzinama. Za Božić u Sandrigamu, svi dobiju svoju čarapu za poklone koju im napuni sama Kraljica.

Bakingemska palata ima 775 soba, ali korgiji spavaju u Kraljičinom privatnom apartmanu.

Kao što je kraljevska biografkinja Peni Džunor napisala u svojoj knjizi Svi kraljičini korgiji: „Postoji specijalna prostorija za korgije gde su izdignute pletene korpe sa ušivenim jastucima da bi ih zaštitili od promaje.”

Njihovo svakodnevno šetanje bio je deo njene redovne rutine sve dok poslednjih meseci nije počela da ima problema sa pokretljivošću.

A proteklih godina, nije volela ništa više nego da sakupi čopor na postarijem posedu u Voksholu, stavi maramu na glavu i poveze ih u vožnju.

Život običnog psa ne uključuje hiljade jutara zemlje po kojima on može da trči ili izdašne obroke – spremljene u kraljevskim kuhinjama – koji se sastoje od odreska, pilećih grudi, povrća i pirinča.

Ali Džunor smatra da su na neki način korgiji pružili Kraljici dragocenu tačku dodira sa svima drugima.

Ona piše: „Psi i konji su njena strast i ona se sa njima, i sa ljudima koji dele tu strast, istinski opušta. Konji su bogataška igra, ali psi nisu. Oni su sjajni u izjednačavanju ljudi, privlače ljude iz svih sfera života i, tokom godina, Kraljica je razvila čvrsta i iskrena prijateljstva sa mnogim od njenih kolega ljubitelja pasa.”

U nekim slučajevima, kad bi joj umrli najmiliji, ona bi usvajala njihove pse. Tu spadaju tri korgija Kraljice majke 2002. godine, i još jedan – Visper – koji je pripadao njenom bivšem glavnom čuvaru lovišta u Vindzoru, Bilu Fernviku, i njegovoj supruzi Nensi.

Ova potonja bila je draga prijateljica koja je pomagala Kraljici u uzgoju korgija pet decenija i jedna od retkih ljudi čiji su pozivi bili uvek prosleđivani bez obzira ne sve.

Džunor primećuje da Kraljica, „u suštini veoma stidljiva žena” od koje se očekuje da govori u poverenju sa nepoznatim osobama, koristi pse da ublaži vlastitu nelagodu.

„Njena porodica to naziva ‘psećim mehanizmom’ […] Ako situacija postane prekomplikovana, ona će ponekad bukvalno samo izaći i povesti pse sa sobom. Priča se da su princu Endrjuu bile potrebne tri nedelje da se probije od pasa kako bi saopštio majci da je njegov brak sa Sarom Ferguson u krizi”, piše ona.

Kraljica takođe koristi pse da bi opustila ljude oko sebe.

Ratni hirurg doktor Dejvid Not opisao je kako mu je ona pomogla da preživi ručak u Bakingemskoj palati nakon što se upravo vratio iz Alepa, u ratom zahvaćenoj Siriji, i nije mogao da progovori zbog post-traumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

Kraljica je predosetila da nešto nije u redu i rekla: „Dozvolite da vam pomognem”, a zatim zatražila da joj dovedu njene korgije, ispričao je doktor Not.

„Odjednom su dvorjani doveli korgije i korgiji su se zavukli pod sto.”

Kraljica je otvorila konzervu keksa.

„I tako smo 20 minuta za ručkom Kraljica i ja hranili pse. Ona je to uradila zato što je znala da sam prošao tešku traumu.”

Između 1933. i 2018. godine, Kraljica je uvek u vlasništvu imala najmanje jednog korgija – ali uglavnom ih je bilo više.

Princ Filip, koji nikad nije delio ljubav svoje žene prema ovoj vrsti, navodno je mogao da se čuje kako se žali: „Prokleti psi! Zašto moraš da ih imaš toliko?”

A potom su tu bili i dorgiji – isprva rezultat tajne veze između jazavičara princeze Margaret po imenu Pipkin i korgija po imenu Tajni iz sedamdesetih.

Kraljici i princezi Margareti se toliko dopao rezultat da su ponovo uparili svoje pse i tokom godina je rođeno desetak štenaca dorgija.

Izgled im je varirao – uši nekih od njih su stajale uspravno, kao kod korgija, dok su kod drugih bile oklembešene. Ali svi su imali duge repove i bili su manji od korgija sa pedigreom.

Kad je kraljevski fotograf pitao kako funkcioniše dinamika između njih imajući u vidu razliku u visini između korgija i jazavičara, Kraljica je odgovorila: „Vrlo je prosto. Imamo malu ciglu.”

Kraljica je poslednjih godina dobijala štenad na poklon, a prema intervjuu sa Anđelom Keli, Kraljičinom garderoberkom i ličnom asistentkinjom, izgleda da joj sada društvo prave dva mlada korgija, Mjuik i Sendi.

U februaru je fotografisana i sa svojim dorgijem Kendi.

Program uzgoja u kraljevskom domaćinstvu, međutim, u međuvremenu je obustavljen. Priča se da Kraljica nije spremna da za sobom ostavi mlade pse kad umre. Ako monarhija zna nešto, onda je to da nam svima dođe naše vreme.

Njeno veličanstvo sada ima 96 godina, što znači da postoje milioni ljudi dovoljno starih da budu vlasnici pasa koji su je videli samo kao sedokosu baku i prabaku.

Kao posledica toga, korgiji se doživljavaju kao pseća vrsta starijih ljudi.

Njihova popularnost dostigla je vrhunac šezdesetih sa registracijom skoro 9.000 novih štenaca, dok je javnost bila raznežena slikama Kraljice sa svojom mladom porodicom i psima.

Ali, pogotovo od poznih devedesetih, došlo je do pada, a 2014. godine bila je njihova annus horribilis.

Sa svega 274 nove registracije, pembrokovi su ušli u kategoriju „ugrožene domaće vrste” u Velikoj Britaniji.

Ali onda je došao Netfliks i spas u obliku serije Kruna, čija je prva sezona 2016. godine vratila vreme unazad na sam početak Kraljičine vladavine.

U saosećajnom tumačenju Kler Foj, čija je slojevita izvedba uključila mnoštvo izražajnih načina da se izgovori reč: „oh…”, mladolika Kraljica često je bila okružena čoporom korgija, baš kao i Olivija Kolman, koja ju je nasledila u toj ulozi.

Foj je izjavila za Veniti fer kako su psi na snimanju bili podmićivani poslasticama i da su posebno voleli sir, zapitavši se: „Počnete da se brinete da će doživeti srčani udar kad im ga dajete. Ovi korgiji su puni sira do balčaka – oni jedu čitavu kocku čedara svaki dan. To je strašno.”

Brojke su se vratile – registracija štenaca korgija skočila je za 16 odsto 2017. godine nakon emitovane prve sezone, i 47 odsto 2018. godine, posle druge sezone. I nije za to bila zaslužna samo Kruna.

Skeč sa Džejmsom Bondom i Kraljicom sa njena tri kraljevska korgija na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara 2012. godine takođe se postarao da se oni umile javnoj svesti.

Čak i Bridžerton – Netfliksova izuzetno popularna serija o Regentskom periodu – ubacila je istorijski nemoguće korgije u drugu sezonu.

Ocene kolega glumaca bile su „neće ni da mrdne šapom ako ne dobije poslasticu”, ali publika ga je zato obožavala.

Društvene mreže su takođe bile ključne za renesansu korgija, kao što to Kris Ikval, vlasnik TikTok zvezda Hemija i Olivije, vrlo dobro zna.

Kris (34) je lansirao viralnu senzaciju sasvim slučajno u aprilu 2020. godine, sa snimkom svog korgija Olivije kako laje na usisivač.

„Snimak je imao 250.000 pregleda za manje od 20 minuta”, priseća se on.

Dve godine i sedam miliona pratilaca kasnije, snimio je više od 700 govornih skečeva sa korgijima.

Među njima je i stalna šala o ratu pasa sa „zmajem” (njihov smrtni neprijatelj gutač prašine), a pridružila im se i kompanija za proizvodnju usisivača da bi sponzorisala sadržaj.

Upitan šta je to kod korgija što toliko osvaja ljude, on je odgovorio: „ Ima nečeg vrlo jedinstvenog u vezi sa korgijima – to je prosto pas za kog morate da navijate.”

„Oni su najbolji čuvari stoke koje ste ikad videli! Ali ako samo bacite letimičan pogled na njih, zapitaćete se, je li ovo pas ili je to vekna hleba? Ima nečeg vrlo ljupkog u njima.”

Kijara Farel iz Kluba uzgajivača pasa slaže se da je anatomija korgija ključna za njihovu privlačnost.

„Jedna od stvari je da ljudi vole veliko uvo – to je nešto na šta uvek možete da računate ako pravite meku igračku. Oni su špicevi, imaju špicaste njuške, što ističe njihovu sličnost sa lisicama. Izgledaju opasno, ali slatko.”

Ikval doživljava Kraljicu kao „pionirku ove vrste”, koju opisuje kao predimenzionirani krompir, dodavši: „Imao sam njih dvoje, Hemi i Oliviju svega, koliko… sedam godina? Dakle, uraditi to 10 puta iznova i iznova naprosto je fascinantno. Mi smo veliki ljubitelji Kraljice. Ako ste ljubitelji korgija, vi ste neposredni ili posredni ljubitelji i nje.”

„U parku za pse to je prva stvar koju će vam reći svaki slučajni prolaznik: ‘Oh, znaš ih, to su Kraljičini psi!'”

Ali, iako je u svesti javnosti ova vrsta neraskidivo vezana za monarhiju, izgleda da na nju ne gledaju svi članovi kraljevske porodice isto.

Princ Čarls – Kraljičin naslednik – jednom se našalio da više voli labradore, a dugogodišnji je vlasnik džek rasel terijera.

Vojvoda i vojvotkinja od Kembridža Vilijam i Ketrin imaju koker španijela.

Može li ova vrsta da očekuje još jedan pad popularnosti?

„Nadam se da ne”, kaže Farel.

„Mislim da su korgiji ostvarili ogroman napredak poslednjih godina. Oni će uvek biti Kraljičini prepoznatljivi psi. Čak i kada ona više ne bude bila sa nama, čim ih ljudi budu videli, odmah će pomisliti na nju.”

Ali ona veruje da što ih više potencijalnih kupaca bude videlo na internetu, manje će ključna biti ta kraljevska veza.

„Doći će čitava nova generacija ljudi koji koriste društvene mreže za koje će oni imati jedinstvenu ličnost i biti veoma zabavni. Mislim da oni ne idu nikada, definitivno.”

Preuzeto sa: bbc.com