Međutim, to ne treba predstavljati kraj, već novi početak, a evo i zašto. Akira Suzuki i Togo Kida došle su na ideju da sve pokvarene, slomljene i oštećene igračke poprave, dodajući im dijelove drugih igračaka ili predmeta koji su šareni, zabavni, a veoma kreativni.

Pokrenuli su projekat Second Life Toys, kako bi dali novi život igračkama koje ne trebaju biti odbačene radi svojih nedostataka, već obnovljene i posebne po svojim dodacima, koje ih čine izuzetnima.

Način na koji su ove igračke popravljene je izvanredan primjer toga da se pokvareno može obnoviti na sasvim neočekivan način, jer ove su igračke dobile novu snagu i funkciju sa dijelovima koji se prije ne bi sigurno našli na njima.

Kao u stvarnom životu Togo i Akira su tražili savršene donore, ali su htjeli da donirani dijelovi tijela budu uočljivi. Na taj način su poslale poruku da nas nedostaci i razlike čine jedinstvenima i posebnima u svijetu.

Željele su pokazati zabavnu stranu popravka i unijeti novu energiju u igranje sa ovim igračkama, koje će sigurno poslužiti kao dobar primjer djeci i odraslima. Tradicija popravljanja u Japanu nalaže da se slomljeni dijelovi posuđa ili predmeta koji su značajni, popravljaju topljenim zlatom, kako bi se pokazalo da popravljene stvari imaju još veći sjaj i ljepotu nego ranije.

Na taj način dobijate sasvim novi predmet sa naglaskom na slomljene, a potom i popravljene dijelove, što vas navodi na razmišljanje da su sadi jači i bolji nego ikada. Jednostavno trebate biti kreativni, maštoviti i prihvatiti rizik popravljanja, koje daje sasvim novi sloj stvarima koje su pokvarene.

Nemojte odustajati od popravljanja stvari, odnosa i vjere u ljude. Ono što je zanimljivo jeste podatak kako se Togi i Akiri javlja više donora dijelova, nego onih koji žele da se njihova igračka popravi, što je kontrast stvarnom životu, gdje mnogo ljudi treba donora, a njega nema.

Međutim, na ovaj način učite i sebe i djecu da ne treba odustati od bilo čega ili bilo koga, samo zato što mu nedostaje dio ili je slomljen. Budite vi oni koji će ga popraviti i shvatiti da su dijelovi spajanja slomljenih dijelova ono što ga čini snažnijim.

Tradicija popravljanja u Japanu nalaže da se slomljeni dijelovi posuđa ili predmeta koji su značajni, popravljaju topljenim zlatom, kako bi se pokazalo da popravljene stvari imaju još veći sjaj i ljepotu nego ranije

“Svaki početak je težak, ali ja se ne žalim. Jednostavno nisam od ljudi koji očekuju uspjeh preko noći. Na prvom mjestu je zadovoljan mušterija, to je moja najveća sastisfakcija u poslu.  Radim polako, pokušavam biti i jesam originalna. Kad kažem originalna to su povratne informacije od mušterija. Mušterije hvale ukus mojih proizvoda ali i originalost. Sve što pravim prilagođavam recepte, kako sebi tako i mušterijama. Uvijek stavljam kvalitet na prvo mjesto. Mene svi znaju po mojoj kuhinji, bilo da je riječ o slanom ili slatkom. Prvo sam pravila za prijatelje, mnogobrojnu rodbinu. Nije bilo dešavanja da se nije jelo nešto iz moje kuhinje. Uz nagovor muževih sestara krenula sam u ozbiljniji posao i danas sam tu gdje jesam. Njima dugujem možda i najveću zahvalnost”, priču počinje Tanja.

U vašoj ponudi nalaze se razne vrste kolača, ali i slane kiflice. U čemu je tajna uspjeha i kako izgleda vaš radni dan?

Moj radni dan traje i po 10 sati, sve zavisi od sezone. Dešava se da u vrijeme slava i praznika imam po desetine kilograma kolača za napraviti. Pošto sam majka četiri kćerke školskog uzrasta, trudim se da kombinujem poslovne i porodične obaveze. Pored slanih kiflica, tu je i kompletna ponuda za ketering (kanapei, pite, hladne plate). Najtraženije su male torte, slatki stolovi i sitni kolači. Tu su naravno i mafini i gole torte.

Ono na šta sam posebno ponosna kada je riječ o slanom programu to su kanapei i posne torte i rolati. Inače, slane kiflice su totalni hit. Tako sam u toku prošle godine napravila preko 50 kilograma slanih kiflica koje su se našle na mnogim trpezama širom banjalučke regije.

Kada bi me pitali koliko sam kolača i torti do sada napravila, ne bih vam znala odgovoriti. Najviše je narudžbi u vrijeme slava. Za takve prilike moje mušterije najviše traže sitne kolače, slane torte, kiflice, torte…

Posebno sam ponosna kada govorim o slatikišima na profiterole, gole torte i male torte. One su nekako moj zaštitni znak.

Nedavno ste imali narudžbu torte od 16 kilograma za 18. rođendan. Koliko vremena i strpljenja je potrebno za takvu tortu i šta koristite od sastojaka?

Da, na tu sam tortu jako ponosna. Za takvu tortu treba nekoliko sati da bi u finalu izgledala savršeno, ali ne žalim ni sekunde jer su svi bili oduševljeni.

Bio je to rođendan od sina moje jako bliske prijateljice. Momak je htio nešto jednostavno, bez puno detalja. Jednostavno, htio je skromnu tortu, ali da bude lijepa. To je torta sa ’Ferero Rošeom’’ i ”Rafaelo kuglicama”.

Ko su najveći fanovi slatke tajne i vaša podrška?

Najveća podrška u svemu su moje četiri kćerke, koje su i velika pomoć u ovom poslu. Naravno, volim reći da su moja podrška i zadovoljne mušterije. Jer komplimenti koje dobijam za svoj rad, znače veoma mnogo.

Specifični ste i po pravljenju „golih torti“ koje podrazumijevaju prikazivanje svih slojeva kolača bez dodatnog sloja fondana. Koliko su ovakve torte popularne i kako ste došli na ideju da ih pravite?

Ove torte su odavno trend u svijetu. Pošto se trudim da pratim svjetske blogove i  stranice posvećene hrani, zaključila sam da nešto ovako treba doći i u Banjaluku. Pored malih torti, slanih kiflica, gole torte su jako tražene. Traže ih za rođendane, ali i za svadbe. Nedavno sam pravila jednu golu tortu za rođendan svom velikom prijatelju. Bilo je to prije 20 dana, a gosti sa tog rođendana mi se i danas evo javljaju i svi su oduševljeni.

Koliko je zahtjevan ovaj posao i gdje pronalazite inspiraciju?

Ovaj posao traži posvećenost, vrijeme i ljubav. A što se tiče inspiracije, ona je oko nas. Uz dogovor sa mušterijama nastaju najbolje delicije. Ne kaže se uzalud ’’dogovor kuću gradi’’. Naravno pratim i dešavanja na tržištu, pratim specijalizovane sajtove i portale, ali i blogove koji se bave ovom temom.

Vaš savjet svima koji žele pokrenuti svoj biznis?

Kada krećete u svoj biznis, ne očekujte uspjeh preko noći. Ukoliko imate kvalitet, vi ćete opstati na tržištu. Odličan kvalitet, mnogo ljubavi i strpljenja i rezultati neće izostati. Nemojte pasti pod uticaja kvaniteta, jer što je lijepo na oko nije najčešće ukusno. Nemojte koristiti previše fabrikata. Lijepo na oko,loše na ukus. To vam je najgora reklama. Zato kvalitet iznad svega. I naravno originalnost.

Šta je glavni sastojak svih vaših slatkih tajni i kako to da svoje recepte ne krijete od javnosti, već naprotiv sve dijelite sa drugima?

Glavni sastojak mojih proizvoda je ljubav i provjereni sastojci. Uvijek govorim ljudima da ono što ja ne bih pojela i ono što ne bih dala da jedu moja djeca, nikada neću staviti u svoje proizvode.

Sve recepte prilagođavam svom ukusu i ukusu mušterija i sve moje torte su zapravo kombinacija više recepata.  Kada je riječ o sastojcima dosta toga sama radim, naravno jedan dio se i nabavlja. Uvijek nabavljam od provjerenih dobavljača, trudim se da poštujem i parolu ’’Kupujmo domaće’’.

Tanjine poslastice možete pronaći i na Instagramu.

Potreban materijal:
6 grana srednje veličine i debljine,

vunica u boji,

makaze,

stara odeća ( ja sam koristila staru tuniku),

ešarpa.

Uvijte granje u vunicu.Ako pravite kućicu zatvorenog tipa ovo nije neophodno ali svakako je lepše.

Crvene grane spojite u kvadrat.

Tuniku isecite na 24 tračice.

Vežite 12 tračica vertikalno. A sada i preostalih 12 tračica vežite horizontalno, tako da napravite mrežu.

Sada vežite dve preostale grane tako da stoje uspravno za zadnje strane kućice.

Spojte ih na vrhovima i vežite crvenu vunicu izmedju njih kao mrežu a takodje vunicom spojte i gornje vrhove prednjih grana sa vrhom žutih grana. Ovo je otvoreni tip kućice.

Za zatvoreni tip kućice samo prebacite ešarpu ili bilo kakvu veću maramu preko. Desni deo marame prebacite na levu stranu sa donje strane i vežite.

Isto to učinite i sa levom stranom, prebacite je sa donje strane na desnu stranu i vežite i dobili ste zatvorenu kućicu!

Okačite kućicu da visi i napunite je igračkama.

Vaša kućica za igračke je gotova i sada su vam sve igračke na dohvat ruke.

Jelena Čobrenović

mama Matije i Lane, vaspitačica, vazda okružena decom. Stalno nešto smišlja i kreira. Bira da piše o lepim stvarima. Loših je i previše. Piše o deci i za decu, zato svet vidi dečjim očima.