Sama lekcija sadrži kratak biografski prikaz pevačice – da pevanjem počela da se bavi od devete godine, da je studirala na Fakultetu muzičke umetnosti i da ima status istaknutog umetnika Republike Srbije. Udžbenik navodi da je njen doprinos razvoju narodne muzike višestruk: od trajnih snimaka izvornih pesama za arhiv Radio Beograda, pažljivog izbora novokomponovanih pesama, do edukacije mladih u ulozi vokalnog pedagoga i člana žirija takmičenja. Negativne reakcije dela javnosti izazvalo je, međutim, to što je Snežani Đurišić posvećena gotovo trećina stranice – što je za mnoge prevazišlo okvire same lekcije.

Autorke udžbenika, dr Sonja Marinković i dr Slavica Stefanović, bivše profesorke Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu, objasnile su za Danas da je Đurišić izabrana jer je najviše doprinela popularizaciji pesme koja se obrađuje, te da poseduje potrebne glasovne kvalitete da učenicima bude pozitivan uzor. „Lekcija sadrži i druga objašnjenja, te je svako izvlačenje iz konteksta zloupotreba“, naglasile su autorke, dodajući da udžbenik pominje i mnoge druge autore i izvođače popularne muzike jer tako nalaže nastavni plan i program.

Pominjanje Đurišić nije sporno ni Zavodu za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV), koji je udžbenik odobrio 2025. godine. Iz ZUOV-a pojašnjavaju da je pesma „Odakle si, sele“ data kao primer kompozicija koje su narodne, ali imaju poznatog autora, te da je uz notni tekst prirodno objasniti nešto o izvođaču. Ističu i da udžbenici muzičke kulture za 8. razred obuhvataju različite žanrove – od tradicionalne i starogradske muzike, preko džeza i bluza, do roka, popa i narodne muzike – u skladu sa planom koji obrađuje muziku 20. veka. Pored Đurišić, u udžbenicima za muzičko pojavljuju se i Bajaga, Riblja čorba, Van Gog, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Šaban Bajramović, Esma Redžepova i drugi.

Inače, Đurišić nije usamljeni slučaj u srpskom obrazovnom sistemu. Pre nekoliko godina, stihovi hita „Lepi grome moj“ Svetlane Cece Ražnatović našli su se na testu za prijemni ispit, što je tada izazvalo oštru polemiku u prosvetnim krugovima, a pevačica Vesna Vukelić Vendi postala je deo udžbenika sociologije kao primer za analizu masovne kulture. Nedavno je Ceca pomenuta i u udžbeniku za 5. razred.

Ovakvi primeri iznova pokreću debatu o granici između očuvanja kulturne baštine i estradizacije školstva. Jedan deo javnosti smatra da kvalitetnoj izvornoj narodnoj muzici svakako ima mesta u školama, naglašavajući da je primer Snežane Đurišić vezan isključivo za tradiciju i kulturu. Drugi su zgroženi prisustvom pop-folka i turbo-folka u školskom programu, upozoravajući na dugoročno srozavanje društvenih kriterijuma. Iz pedagoških krugova dolazi upozorenje da je ključno postavljanje jasne granice – ukoliko se primeri iz estrade koriste bez kritičkog konteksta, deci se nameće estetika šunda umesto pravog znanja.

Javnost ostaje podeljena oko toga da li autore udžbenika treba pohvaliti što pokušavaju da drže korak sa vremenom, ili ih osuditi zbog toga što su estradu uveli tamo gde joj, prema mišljenju mnogih, mesto nikada nije bilo. Udžbenik će se u školama početi koristiti tek od naredne školske godine.

Zelena učionica

– Zmijanjski vez je naš najpoznatiji autohtoni vez. Nastao je na platou Manjače. Zbog teške pristupačnosti tom geografskom području imao je malo dodira sa drugim krajevima i nije se mjenjao vjekovima. Radi se konbinacijom pokrsnice odnosno krstatog veza, zrnčanja i provlaka i to isključivo na bijelom lanenom platnu – pojašnjava za „Novosti“ Slobodanka Ristić Gašić, iz humanitarnog udruženja žena „Duga“.

Gašić je naglasila kako je povezanost Zmijanjskog veza sa Banjalukom velika, i ona počiva upravo u činjenici o samom porijeklu ove kulturne baštine.

– Povezanost sa samim gradom Banjalukom ogleda se u tome što se plato Manjače, na kojem je zmijanjski vez nastao i održao se do današnjih dana, pripada teritoriji Grada. Gradske vlasti su uvidjele značaj Zmijanjskog veza i finansiranjem projekata kroz škole i radionice pomažu očuvanju i unapređenju znanja i vještina potrebnih za njegovu izradu.

Stranim delegacijama poklanjaju se suveniri i proizvodi sa motivima zmijanjskog veza. Time se doprinosi razvijanju svijesti da na ovim prostorima imamo nešto jedinstveno – poručila je Ristić Gašić.

Osnovna karakteristika Zmijanjksog veza su različiti motivi utkani na platno, zbog kojih je vremenom i postao prepoznatljiv.

– Odlikuju ga simetrični motivi koji u osnovi imaju skriven ili poluskriven krst. Ostali motivi su geometrijski kao što su romb, četvorougao i slično, a rjeđe su prikazani cvijeće i grančice. Za svaki od korištenih motiva vezilje su imale narodne nazive koji su simbolizovali domaćinstvo, napredak, uspijeh, snagu, slobodu kao što su ognjište, kuća, jabuka, kola, grane i tako dalje – rekla je Gašićeva.

Na pitanje o tome šta je njena prva asocijasija na Zmijanjski vez naša sagovornica je istakla da su to ispred svega hrabrost i duhovna sloboda.

– S obzirom kada je i u kojim okolnostima je nastao, moja prva asocijacija je hrabrost, prkos i duhovna sloboda koju su imali ljudi, a posebno žene koje su ga vezle i nosile. To su bili otvoreni ljudi, dobri domaćini koji su spremni da pomognu u svakoj nevolji, ali i ljudi koji poštuju svoje – ističe Ristić Gašić.

Dodaje i to kako je ponosna na grad na Vrbasu, koji je njen rodni grad, kao i na ljude koji žive u njemu.

– Sretna sam što u Banjaluci žive ljudi koji su tihi, mirni, radni, uvjek sprmni da pomognu, svjesni sebe i ponosni na svoje naslijeđe koje su im ostavili njihovi preci – dodaje Gašićeva.

Iako je riječ o nečemu tradicionalnom, u današnje vrijeme Zmijanjski vez se naširoko primjenjuje, a najviše kao motiv i ukras na odjeći ili za izradu suvenira.

– Zmijanjski vez se danas koristi za ukrašavanje odjeće, izradu nakita, ukrašavanje kućnog tekstila i suvenira. Takođe je inspiracija za mnoga umjetnička djela jer je veoma dekorativan, odmjeren i vrlo primjenjiv. Sve više se pojavljuje i u kulturnoj sferi, gdje se predstavlja kao prepoznatljiv simbol naših prostora u Republici Srpskoj –  kazala je Gašić.

Naša sagovornica je za kraj, povodom 22. aprila, Dana grada Banja Luka poručila da više trebamo voditi računa o svom porijeklu i tradiciji, i čuvati ono što su nam preci ostavili u naslijeđe.

– U danima praznika, kada više razmišljamo o sebi, odakle smo došli i u kom pravcu treba da idemo, svojim sugrađanima želim skrenuti pažnju da bolje upoznaju svoju bogatu kulturnu baštinu, da je više poštuju i da je na što bolji i ljepši način promovišu svuda gdje se pojave – istakla je Ristić Gašić.

Preuzeto sa: vecernjenovosti.ba

Internetska platforma za najam smještaja u saradnji s italijanskom arhitektonskom firmom Studio Didea u potpunosti ju je renovirala i transformirala koristeći lokalne materijale, a sada je daje jednoj osobi na besplatno korištenje u trajanju do godine dana.

Airbnb je trenutačno u potrazi za idealnim kandidatom koji će se preseliti u Sambucu te besplatno živjeti u ovoj trokatnici sa svojom porodicom, partnerom ili prijateljem te obavljati ulogu domaćina u njihovo ime.

Kuća ima šest soba i dva kupatila te će biti dostupna za iznajmljivanje preko Airbnb-a, odnosno bit će dostupni oni dijelovi kuće u kojima neće živjet domaćin. Domaćin će se pobrinuti za sve eventualne želje gostiju tokom njihovog boravka.

Ne samo da će odabrani kandidat besplatno stanovati u trokatnici već će moći zadržati i sav novac prikupljen od drugih gostiju tokom njihovog boravka. Baš zato bi idealni kandidat bio neko s fleksibilnim karijerom, koja mu dopušta da se preseli na Siciliju.

Odabrana osoba mora biti starija od 18 godina, govoriti engleski jezik (poznavanje italijanskog je dodatni plus) te biti spremna preseliti se i početi s radom 30. juna ove godine. Kako se možete prijaviti za posao iz snova, provjerite na ovom linku.

Projekt Kuće za 1 euro je pokrenut kako bi se promovisala kulturna baština, potaknula međunarodna ulaganja i apeliralo na mlađu populaciju da se preseli u ruralna mjesta te im vrati nekadašnji šarm.

Preuzeto sa: punkufer.dnevnik.hr