Da je njen put do slave zaista bio komičan svjedoče i opisi poslova koje je radila ranije. Dok je sa osmijehom na licu služila pića, prodavala usisivače, ali i kamenice potajno se nadala da će jednoga dana uspjeti da se bavi onim što zaista želi. Kada je 1981. godine počela nastupati kao stend up komičarki, nije mogla ni slutiti da će samo godinu dana kasnije biti proglašena najzabavnijom osobom Amerike.

Nekoliko godina kasnije pošlo joj je za rukom ono što mnogima prije nje nije, a o čemu je potajno sanjala. Nastupila je 1986. godine u “The tonight show” sa Džonijem Karsonom, nakon čega je on čak pozvao na intervju.

Međutim, Džoni nije mogao ni naslutiti kakva je ona zapravo zvijezda, jer je žena odbijala uloge koje su kasnije poznate glumice objeručke prihvatale. Nije željela biti slavna drugarica u istoimenoj seriji drugara, a nije joj se žurilo ni da otme ulogu Sandri Bulok u “Speed” filmu. Mislila je da je najzabavnije pokrenuti svoj sitkom pod prepoznatljivim, svojim imenom, koji je trajao četiri godine. Eto primjera razigrane spretnosti i smjelosti da se radi ono što se voli i da se rizikuje.

Svakog gosta tri dana dosta, a sitkoma i previše za četiri godine pa je odlučila da se baci u književne vode. Nije bilo boljeg načina nego ponovo o sebi pisati i predstaviti svoju poentu postojanja u knjizi “My Point… and I Do Have One” 1995. godine. Njujorčani su je obožavali, a bila je bestseler čak 24 sedmice. Sve je to bio i više nego dobar način da se svijetla reflektora okrenu prema njoj i daje dvije godine kasnije slavna Opra Vinfri pozove da gostuje kod nje u njenom šou. U zabavnom razgovoru Elen je shvatila da je pravo vrijeme za javno priznanje seksualne opredjeljenosti pa je izašla iz ormara i rekla da je lezbejka. Tv producenti su se očito inspirisani tim priznanjem odlučili na pokretanje novog tv šoua u kojem je ona dobila glavnu ulogu, kao lezbejka.

Dok gledate ženu sa bisernom ogrlicom i pitate se je li to stvarno ona, red je da vam kažemo kako je Elen ostvarila i nekoliko zapaženih filmskih uloga, od čege su neke u filmovima “Mr Wrong” i “Love Letter”.Upravo tada je počela svoju neslavnu trogodišnju vezu za En Heš, koja je uslijed psihotičnih problema prekinula sa Elen i shvatila da ipak voli muškarce pa se vjenčala sa kamermanom Kolemanom Lafunom. Ali Elen nije dugo brinula, već je utjehu pronašla sa fotografkinjom i glumicom Aleksandrom Hedison. Glavnu podršku od svoje majke je dobila, jer je ona smatrala da je njena ćerka zaslužila sreću nakon silne patnje u životu.

Međutim, brzo se Elen zasitila i te veze, ali je nastavila usrećivati druge svojim zaraznim humorom i brilijantnim idejama. Upravo zbog toga dobila je i svoj film u Diznijevoj produkciji, pod nazivom “Avanture Elen” koji je bio veoma popularan i atraktivan među mladima i djecom.

U sinhronizaciji “Nema” posudila je glas Dori, kojoj je posudila glas, a često je bila glasnogovornica svjetskih kampanja za zaštitu životinja, ali i očuvanja okoliša. Zabavnu reklamu iz ofisa sa životinjama možete pogledati ispod, a nama se čini da su nekada bolje kolege od ljude. Što da ne? Ona je ujedno i članica PETA udruženja za zaštitu životinja, a vlasnica je dva psa. Mafina i Butsija.

Kao rezultat silnih kampanja za zaštitu okoliša i životinja, Elen je shvatila da treba zaštiti i sebe. Tako je 2005. prestala pušiti i počela trenirati tenis i skupljati antikvitete. Ostvarila je svoje snove u šou Ellen za koji je osvojila čak 33 Dejtajm Emi nagrade, uključujući četiri za tolk šou i tri za zabavni program.

Sa novom drugaricom Opri napravila je urnebesnu kampanju u svojoj emisiji pojavivši se na naslovnici magazina. Opra je tom prilikom napravila presedan, jer se inače pojavljuje sama, ali je odlučila komad naslovnice podijeliti sa njom, ali i prvom bivšom damom Mišel Obamom.

Upravo zato je sljedeća gošća u Eleninom šou bila upravo Mišel, sa kojom se i takmičila u broju sklekova. Priznajemo, u dobroj formi su, čak neočekivano dobroj.

Prve dame su očito voljele biti u njenom društvu, jer je u novembru 2011. godine Hilari Klinton imenovala Elen za glasnogovornicu o podizanju svijesti o AIDSu. Iste godine Elen je odlučila da objasni ljudima šta radi objavivši novu knjigu pod nazivom “Seriously…I´m kidding” što je stvarno potrebno nekad naglasiti ljudima, jer inače te ozbiljno shvate ozbiljno.

Međutim, nije se šalila kada je pronašla Portiu De Rosi, koju je nakon četiri godine zaprosila. Vjenčale su se 2008. godine u Kaliforniji, a Portia se sigurno i dalje pitala: “Da li se ona šalila kada je pitala”, međutim i danas svjedoče tome da je ljubav koju su pronašle ozbiljnija od svih šala, ali i zabavna na poseban način.

Njena velikodušnost se odražava i u samom prezimenu, jer se izgovara tako da se naglašava riječ velikodušnost/generous. Jednako su velikodušni bili i organizatori dodjele Oskara, koji su napravili presedan i nakon Vupi Goldberg, dali priliku upravo njoj da bude druga žena po redu koja je vodila dodjelu. Kao prava žena sa smislom za humor, našla se rame uz rame za Sofijom Vegarom u zabavnoj reklami “Cover girl” pudera.

A jednako zabavno bilo je i slušanje njenog čitanja 5o nijansi sive, koje je upotpunila i audio dodacima u vidu zveckanja lanaca, udaranja i uzdisanja. Kao i uvijek, bilo je urnebesno. Šta drugo očekivati od nje, čak i u situaciji čitanja erotskog romana.

Prije četiri godine osvojila je Mark Tvejn nagradu američkog humora 2012. godine. Istu nagradu su ranije osvojili Bil Kozbi, Tina Fej i Vil Ferel, nakog čega je Elen svojstveno sebi prokomentarisala: “To me navodi da se zapitam, zašto je nisam dobila ranije?”Čak je nedavno osvojila bivšeg američkog predsjednika Baraka Obamu, koji je nagradio medaljom slobode, ističući njenu hrabrost da javno istupi i govori o svojoj seksualnosti. Dok je nasmijavala druge, sigurno joj je i samoj bilo teško suočiti se sa svime što joj je život donio, ali je to nije zaustavilo.

Nastavlja podizati svijest o problemima od globalnog značaja. Skreće pažnju na svakodnevne borbe u pogledu samoprihvatanja u vremenu pomjerenih ideala ljepote. Zato vam Lole za kraj savjetuju da prihvatite sebe baš takve kakve jeste. U tome je ljepota življenja.

Ona će biti prva Latinoamerikanka koja je ikad došla u Senat, nakon što je pobijedila svog oponenta republikanca. Izjavila je kako ovo nije njena pobjeda, već pobjeda naroda, do koje su došli svi zajedno. Onase  i prije zalagala za multikulturalnost i podršku različitostima u svim sferama, a sada će se time i u praksi baviti. Iako će Republikacni činiti većinu u Senatu, ona je obećala fer i snažnu borbu, bez obzira na uslove koje Tramp i njegovi odabranici postave.

Unuka meksičkog imigranta, provela je dvije godine kao Nevadina glavna tužiteljica, tokom kojih je promijenila zakonske regulative kako bi smanjila proizvodnju metamfetamina u državi. Tokom svoje kampanje zadobila je simpatije Hilari Klinton, Baraka i Mišel Obame, kao i Džoa Bajdena. Prije dolaska na poziciju izjavila je da će se fokusirati na donošenje sveobuhvatne reforme imigracija, koja je zaista neophodna.

Znala je da niko drugi ne zna taj posao bolje od nje same, koja zna kako je biti imigrant. Njen djed je iz Meksika, a upravo od njega je naučila kako je boriti se za nešto. Vjeruje da bi on bio veoma ponosan na nju da zna kako je prva izabrana Latinoamerikanka za Senat. Jednako bi mogli biti i stanovnici Somalije, jer je Ilhan Omar, prva Somalijka koja je odabrana kao zakonodavka u Americi.

Ona je tridestčetverogodišnja muslimanka, koja je kao izbjeglica postala prva somalijka koja je izabrana, nakon što je pobijedila republičkog oponenta i postala predstavnica Minesote. Došla je kao dijete koje je izbjeglo nakon građanskog rata u Somaliju. Provela je četiri godine u izbjegličkom kampu, prije nego je imigrirala sa porodicom sa dvanaest godina. Danas je ona majka troje djece i direktorica Ženske organizacione mreže, koja se bavi osnaživanjem žena iz Afrike. Svoju je pobjedu okarakterisala kao početak novih promjena. Cilj joj je promovisati prave vrijednosti i različitosti u ovom distriktu, kao i biti šampionka sa njima i zbog njih.

U Minesoti se nalazi mnogo izbjeglica iz Somalije koji su došli sa znanjem koje nemaju gdje primijeniti jer nemaju podršku i odobravanje društva. Međutim, Tramp je izjavio kako se mnogi od njih pridružuju Isisu i šire svoje ekstremističke poglede širom svijeta.

Sada je taj čovjek koji je otvoreno pozivao na zabranu ulaska muslimana u zemlju predsjednik, a Omar će se boriti više nego ikada kako bi podržala imigrante i zaštitila ih. Kao što je navela u svom govoru, ona je znak da će se barijere srušiti i ljudi prihvatiti bez obzira na razlike. Nastaviće izgradnju stabilnijeg i naprednijeg društva, gdje će svi imati jednake mogućnosti i prilike. A upravo za to zalagaće se i Kejt Braun, prva guvernerka koja je otvoreno priznala svoju pripadnost LGBTI zajednici.

Ona se prvi put kandidovala na ovogodišnjim izborima i izabrana je kao guvernerka u Oregonu. Kao profesorica na Willamette univerzitetu, Braun je izjavila kako se brine kako bi mogla izgubiti svoj posao ako prizna da je biseksualne orijentacije. Udala se za supruga 1997. godine, ali je odlučila javno izaći i reći kako voli i žene. Ona nije prva LGBT osoba koja se našla na mjestu guvernera, jer je prije nje guverner Nju Džersija Džim Mekgrejv 2004. godine otkrio da je gej. Međutim, on je to otkrio kada je došao na poziciju, dok je ona prva koja je to otkrila i prije same kandidatre i izbora. Što znači da je prva koja je uspjela pobijediti, uprkos saznanju o tome da je biseksualne orijentacije.

“Ne možeš biti ono što ne možeš vidjeti”, izjavila je nedavno. A upravo zato želi omogućiti mladima da vide da je sve moguće. “Ako mogu biti uzor mladim ljudima da shvate kako su njihovi životi vrijedni življenja, onda je moja kandidatura vrijedna”. Ona se ujedno zalaže i za kreiranje automatskog glasačkog izbornog sistema, širenje državnih izvora čistog goriva, kao i implementaciju širokog transportnog finansiranja.

Ove žene su uspjele izboriti se ne samo za svoja mjesta, već i marginalizovane grupe u Americi, čime će zasigurno biti nasuprot izabranog predsjednika. Kolika će cijena njihove kandidature i glasa i borbe biti, ostaje da vidimo. U međuvremenu se možemo nadati da će osobe sličnih pogleda na svijet, ali i manjine u društvu biti izabrane i kod nas na pozicijama koje zaista donose odluke i imaju moć da mijenjaju okruženje. Društvu je potrebno mnogo više ovakvih žena.

Kao direktor Sarajevskog otvorenog centra jedna ste od istaknutih medijskih ličnosti, koliko Vam medijska promocija pomaže ili otežava Vaš posao?

Medijska promocija nikad sama sebi ne smije biti svrha. No, bez medijske vidljivosti, velika većina problema nikada neće postati problem s kojim se politika bavi. Zbog toga, Sarajevski otvoreni centar od početka svoga rada intenzivno sarađuje sa medijima, ukazuje na probleme i na taj način daje svoj doprinos kreiranju boljeg društva u Bosni i Hercegovini.

Koji su glavni ciljevi SOC-a i koje su najveće prepreke na putu ostvarenja istih?

Sarajevski otvoreni centar radi na unapređenju društvenog položaja i ravnopravnosti žena i lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans i interspolnih (LGBTI) osoba. Imajući na umu da patrijarhalno, klero-nacionalističko društvo proizvodi jasne uloge za muškarce i žene, pozicija žena i LGBTI osoba ni na koji način nije ravnopravna. Našim inicijativama za unapređenje ravnopravnosti se upravo iz ovih razloga pruža i otpor.

Konstantno pričamo o ravnopravnosti muškaraca i žena. Kako na to gledate?

Ravnopravnost žena je jedan od osnovnih ciljeva kojem Sarajevski otvoreni centar svojim radom teži. Žene su nažalost u nepovoljnom položaju u odnosu na muškarce. Žene čine samo trećinu radnika i radnica, iako su obrazovanije od muškaraca. Žene su slabije zastupljene na pozicijama moći – od zakonodavne do izvršne vlasti, pa sve do ključnih pozicija u privredi, ali i javnim preduzećima. Žene su često žrtve nasilja u porodici. Kako bi društvo u cjelosti moglo napredovati, važno je da se svi ovi, ali i drugi problemi uklone. Samo tada živjećemo svi zajedno srećniji, bogatiji i zadovoljniji.

Zašto je postalo loše reći da ste feminista, jeste li i vi jedan od njih?

Feminizam, kao ideja društvene ravnopravnosti, je uvijek bio marginalno pitanje u našem društvu. Nažalost, i velika većina žena u ženskom pokretu nije u stanju da se iskreno i otvoreno identifikuje sa feminizmom. Kao aktivista za ljudska prava žena, ali i svih drugih depriviligovanih grupa sebe smatram feministom. Mišljenja sam da sve dok muškarci ne postanu aktivni zagovornici rodne ravnopravnosti pozicija žene u našem društvu se neće značajno promijeniti.

Prava LGBTI osoba i prava žena su se našla kao jedna od diskriminatornih i upitnih u našem društvu. Zašto se ne podrazumijevaju i kako da se promijeni svijest ljudi?

LGBTI osobe, kao i žene, pružaju otpor patrijarhalnim ulogama koje im se nameću. Vjerske zajednice i tradicija su nažalost i dalje najveći neprijatelj ravnopravnosti. Svako od nas treba da pruža otpor, izgrađujući sebe, uvažajući različitost oko nas.

Ljubav je ljubav. Ne samo u sklopu različitih oblika podrške u zadnjem periodu zbog slučaja „Orlando“ već i u životu. Međutim, kako objasniti ljudima taj znak jednakosti?

Ljubav između dvije osobe postoji koliko postoji čovječanstvo. Pored heteroseksualne ljubavi oduvijek i u svim društvima prisutna je i istospolna ljubav. Sve dok se dvije osobe poštuju, vole i cijene, u dobru i zlu, njihov spol ne smije biti prepreka za njihovo prihvatanje.

SOC organizuje mnoštvo aktivnosti za mlade, između ostalog i „Akademiju ravnopravnosti“ kao i „Škole etičkog izvještavanja o LGBTI temama“. Postoji li promjena svijesti i koliko ste zadovoljni postignutim?

Sarajevski otvoreni centar u svome radu se fokusira na različite društvene grupe. Pored političarki i političara, kojima je namijenjen program Akademije ravnopravnosti, veliki dio naših programa namjenjen je novim generacijama. Vjerujemo da ukoliko narednih deset godina budemo radili sa mladim ljudima, da će se iz našeg rada iskristalizirati nove generacije lidera i liderki, aktivista i aktivistkinja, koji će doprinositi stvaranju boljeg bh. društva. Jako smo ponosni na naše jedinstvene obrazovne programe kao što je višemjesečna Feministička škola Žarana Papić i godišnje škole za novinare i novinarke i mlade pravnike i parvnice o pravima LGBTI osoba. Na jesen pokrećemo novi program – LGBTI aktivističku školu, te se nadamo da ćemo tako doprinijeti izgradnji LGBTI pokreta.

Patrijarhat u zajedništvu sa primitivizmom ograničava svaki oblik tolerancije i prihvatanja. Kako uvesti u društvo feminizam, toleranciju i ravnopravnost?

Promjene za društvo ravnopravnosti se odvijaju sporo i otežano. Cilj moga rada su uvijek bile male promjene, vjerujući da velike društvene promjene se mogu samo desiti ukoliko se iste zagovaraju od strane države i politike. Zbog toga ključna odgovornost ostaje na političkim partijama. Sve dok iste ne postanu baze za ravnopravnost, društvo se neće značajno promijeniti.

Gay pride. Koliko je on važan za LGBTI osobe i zašto treba da se održava?

LGBTI osobe, iako čine oko 10% stanovništva u svakoj državi na svijetu, su najnevidljivija društvena zajednica. LGBTI osobe, zajedno uz Rome i Romkinje, su ujedno najnepoželjnija manjinska grupa. Kako bi ukazali na svoje probleme i potrebe, LGBTI osobe i njihovi podržavatelji se često odlučuju za organizaciju javnih skupova. Gej prajdovi, parade ponosa, protestni maršovi su se ispostavili kao dobar i efikasan način kako se pažnja politike i društva uopšte može privući na probleme LGBTI zajednice. Zagrebački prajd, koji se održava više od petnaest godina, to potvrđuje. U proteklih petnaest godina ovaj skup izrastao je u ozbiljan društveni protest na kojem učestvuje više od 10.000 građana i građanki.

Nadležni organi su vam saveznici ili su još uvijek protivnici u promjeni svijesti?

Sarajevski otvoreni centar, kao rijetko koja organizacija u regiji, uspio je uspostaviti odličnu saradnju sa pojedinim institucijama. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova, poslanici i poslanice u državnom, entitetskim i kantonalnim parlamentima… svi oni su danas naši saradnici i podržavatelji. Ipak, odgovor institucija na neravnopravnost spolova i LGBTI osoba je i dalje slab. Velika većina institucija ne čini ništa kako bi se ovo stanje promjenilo, nego se odgovornost često projektuje na organizacije civilnog društva. I u ovom slučaju promjena mora krenuti iz političkih stranaka. Kada se u političkim stranakama kreira konzensus da ravnopravnost depriviligovanih ne smije biti tema koja se zanemaruje, institucije i nadležni organi će biti prisiljeni i obavezni da djeluju i rade na unapređenju prava LGBTI osoba i žena.

Čime se ponosite u našoj državi, a šta je ono što u Vama izaziva sram?

Ponosim se svim onim malim i nevidljivim ljudima koji svakodnevno doprinose kreiranju boljeg bosansko hercegovačkog društva. Ponosim se svim onim malim heroinama i herojima koji ovo društvo spašavaju od daljnjeg propadanja. S druge strane, sram i gađenje u meni izaziva velika većina licemjernih političara i političarki koji su prividno zainteresovani za kreiranje bolje države, a koji u stvari teže isključivo realizaciji individualnih interesa. Oni nisu lideri i liderke, oni nas ne vode nigdje, nego nas drže u statusu quo.

Znanje je najveća moć, a ujedno se do njega tokom života postepeno dolazi. Potiču li sve predrasude i stereotipi upravo iz neznanja? Kada početi sa edukacijom o ključnim temama?

Obrazovanje je stub svakog društva. Obrazovanje je nakon rata trebalo biti osnova reintegracije društva. Umjesto toga stvorili smo obrazovni sistem sa deset kantonalnih, jednim RS i jednim brčanskim modelom. Djecu dijelimo po torovima, te ih trujemo nacionalističkim politikama i zaostalim školskim programima. Zbog toga se velika većina vještina i znanja o drugom i drugačijem stiče van škole. Bojim se da smo u proteklih dvadeset godina obrazovali nove mlade ljude spremni za nove sukobe i mržnju, umjesto za prihvatanje manjinskih grupa, kao što su vjerske manjine, LGBTI osobe ili Romi i Romkinje.

Kome dugujete zahvalnost, jer je bio najveća podrška, a ko Vas motiviše i inspiriše za dalji rad?

Moja najveća podrška je moj partner i naš zajednički pas. U proteklih pet godina prošli smo kroz divna vremena, ali i teške periode, te se nadam da ćemo tako i nastaviti. Velika podrška su mi i moji suborci i suborkinje iz Sarajevskog otvorenog centra i malobrojnih organizacija civilnog društva, koji zajedno sa mnom rade za bolje sutra. Svi oni zajedno, njihovi uspjesi i rezultati, male promjene i mali koraci, motivišu me za daljnu borbu.

Šta poručujete svim čitateljkama Lole, a ujedno i svima koji prate ili će tek početi pratiti rad SOC-a?

Propitujte sebe, svoje stavove i odnose prema drugima. Činite dobre stvari čak i kada vam se dobro ne vraća. Praštajte, učite i, naravno, volite.