Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću, poznatiji kao ADHD, neurorazvojni je poremećaj čiji se prvi simptomi javljaju u detinjstvu. Osnovne teškoće odnose se na nepažnju, hiperaktivnost i impulsivnost, ali njihov intenzitet i način ispoljavanja nisu isti u sedmoj, dvadesetoj ili šezdesetoj godini života.

Zbog toga dete koje ne može mirno da sedi i stalno prekida druge ne mora kao odrasla osoba da izgleda „hiperaktivno“. Može, međutim, da oseća unutrašnji nemir, da kasni, zaboravlja obaveze, teško određuje prioritete ili započinje više poslova koje ne uspeva da završi.

Dete sa ADHD-om često je upadljivo, odrasla osoba ne mora biti

U detinjstvu su često najuočljiviji stalno kretanje, vrpoljenje, pričljivost, nestrpljenje i reagovanje bez razmišljanja. Polaskom u školu sve više dolaze do izražaja problemi sa održavanjem pažnje, praćenjem uputstava, organizacijom školskih obaveza i završavanjem zadataka.

Kod adolescenata vidljiva hiperaktivnost obično postaje manje izražena. Umesto trčanja i penjanja, mogu se javiti nemir, stalno pomeranje nogu, potreba za promenom aktivnosti ili osećaj da moraju neprekidno nešto da rade. Istovremeno, nepažnja i impulsivnost mogu da utiču na uspeh u školi, odnose, upravljanje novcem, vožnju i donošenje rizičnih odluka.

U odraslom dobu problem često više nije „nemirno ponašanje“, već upravljanje svakodnevnim životom. Osoba može da ima teškoće sa planiranjem, procenom vremena, rokovima, plaćanjem računa, održavanjem reda i pamćenjem dogovora. Posao se završava tek pod pritiskom, a mali zadaci se odlažu sve dok ne postanu hitni.

Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, kod odraslih se mogu javiti i razdražljivost, slaba tolerancija na frustraciju i stres, unutrašnji nemir i česte ili intenzivne promene raspoloženja. To nisu samostalni dijagnostički kriterijumi za ADHD, ali mogu pratiti osnovne simptome i dodatno otežati svakodnevno funkcionisanje.

Simptomi mogu da oslabe, a zatim ponovo postanu izraženi

Jedan od najvažnijih novijih nalaza jeste da ADHD kod mnogih ljudi nema jednostavan tok u kojem simptomi postepeno slabe i zauvek nestaju.

U dugoročnom praćenju 558 osoba kojima je ADHD dijagnostikovan u detinjstvu, oko 30 odsto je u jednom trenutku dostiglo potpunu remisiju. Ipak, kod približno 60 odsto njih simptomi su se kasnije ponovo pojavili. Trajna remisija zabeležena je kod svega 9,1 odsto česnika, dok je kod gotovo dve trećine primećeno smenjivanje perioda poboljšanja i ponovnog pogoršanja.

Autori rada objavljenog u časopisu American Journal of Psychiatry zato zaključuju da je za mnoge ljude karakteristična promenljiva putanja ADHD-a, a ne trajni nestanak poremećaja.

Simptomi ponekad izgledaju blaži jer osoba ima jasnu rutinu, podršku porodice, posao koji joj odgovara ili je razvila efikasne načine organizacije. Promena posla, roditeljstvo, razvod, bolest, nedostatak sna ili briga o starijem članu porodice mogu da naruše tu ravnotežu. Tada se teškoće ponovo vide, iako sam ADHD nije „iznenada nastao“.

Može li ADHD prvi put da se pojavi kod odrasle osobe

Neki ljudi tek u odraslom dobu prepoznaju simptome i zatraže pomoć. To, međutim, nije isto što i dokaz da je poremećaj tada počeo.

Prema važećim dijagnostičkim kriterijumima, određeni simptomi ADHD-a moraju biti prisutni pre 12. godine. Odrasla osoba možda nije bila hiperaktivno dete, imala je dobre ocene ili je odrastala u veoma organizovanom okruženju, pa teškoće nisu bile prepoznate. Ovo se posebno često razmatra kod žena, kod kojih nepažnja može biti manje upadljiva od hiperaktivnog i impulsivnog ponašanja.

Zato dijagnoza ne bi trebalo da se postavlja samo na osnovu internet upitnika ili trenutne rasejanosti. Potrebna je stručna procena sadašnjih simptoma, funkcionisanja u različitim oblastima života i podataka o detinjstvu. Treba isključiti i druga moguća objašnjenja, kao što su anksioznost, depresija, hronični nedostatak sna, poremećaji štitaste žlezde, upotreba psihoaktivnih supstanci ili neželjena dejstva lekova.

ADHD postoji i kod starijih, ali se lako može pomešati sa drugim stanjima

O ADHD-u posle 60. godine zna se znatno manje nego o ovom poremećaju kod dece i mlađih odraslih. Pregled dostupnih studija iz 2024. godine pokazao je da osnovni simptomi mogu trajati tokom čitavog života, ali da se njihovo ispoljavanje i intenzitet menjaju. Kod starijih osoba ADHD je povezan sa teškoćama u odnosima, socijalnom izolacijom, anksioznošću, depresijom i slabijim kvalitetom života.

Odlazak u penziju nekome može doneti olakšanje jer nestaju poslovni rokovi, dok drugome ukidanje spoljašnje strukture pogoršava dezorganizovanost. Istovremeno, promene pamćenja i pažnje mogu da podsećaju na početne znake kognitivnog propadanja.

Važna razlika jeste tok teškoća. Kod ADHD-a obično postoji dug obrazac rasejanosti, kašnjenja, zaboravljanja i problema sa organizacijom, još od mladosti. Ako se problemi sa pamćenjem i svakodnevnim funkcionisanjem prvi put jave ili naglo pogoršavaju u starijem dobu, ne treba ih automatski pripisivati ADHD-u. Potrebna je lekarska procena kako bi se isključili depresija, poremećaji sna, dejstvo terapije, neurološka i druga oboljenja.

Godine menjaju sliku ADHD-a, ali pomoć i dalje može biti efikasna

Slabljenje spoljašnje hiperaktivnosti ne znači uvek da je ADHD nestao. Simptomi mogu postati manje vidljivi, a ipak nastaviti da utiču na posao, odnose i kvalitet života.

Lečenje se određuje individualno i može uključiti lekove, psihoterapiju, prilagođavanje okruženja i praktične strategije za organizaciju vremena i obaveza. Kod starijih pacijenata posebno je važno uzeti u obzir bolesti srca i krvnih sudova, krvni pritisak, poremećaje spavanja i moguće interakcije sa drugim lekovima.

Najvažnije je razumeti da ADHD nije pitanje lenjosti, nediscipline ili nedostatka volje. Njegov izgled može da se menja sa godinama, ali posledice ostaju stvarne. Procena je opravdana kada dugotrajne teškoće sa pažnjom, impulsivnošću ili organizacijom ozbiljno remete svakodnevni život, bez obzira na to koliko osoba ima godina.

eKlinika

“Ona ne samo da ubijaju opasne mikroorganizme već i ubrzavaju zarastanje tkiva”, saopštila je pres služba Ruskog tehničkog univerziteta MIREA.

“Ruski istraživači su stvorili nove lijekove sa katjonima rijetkih zemalja iz serije lantanida i itrijumom. Oni su sposobni da inaktiviraju HIV-1, kao i polio, adenovirus, herpes simpleks i brojne bakterije i gljivice. Testiranje razvoja na uzorcima živog, aktivnog HIV-1 omogućilo im je da smanje njegov broj za 100.000 puta”, navela je pres služa univerziteta za TASS.

Kako se ističe, ovo novo rješenje otvara put stvaranju dezinfekcionih sredstava i zavoja za rane sljedeće generacije sa antimikrobnim i antivirusnim svojstvima.

Proizvodi testirani na ćelijskoj kulturi dolaze u obliku hidrogelova i rastvora, što omogućava optimalan izbor konzistencije za različite primjene, od filtera za maske i prečistača vazduha do hidratantnih zavoja za zarastanje rana.

“Naši materijali djeluju kao ‘pametne’ barijere. Oni ne samo da blokiraju, već aktivno uništavaju mikrobe, a istovremeno ostaju bezbjedni za ljudsko tkivo”, istakla je doktorka hemijskih nauka i profesorka na Katedri za inženjerstvo materijala Instituta za napredne inženjerske tehnologije i direktorka Centra za istraživanje i obrazovanje višerazmernog inženjerstva materijala na RTU MIREA Galina Kuzmičeva, saopštila je pres služba univerziteta, prenosi Tanjug.

Naučnici se spremaju da dobiju tri patenta. Ljekovi koje razviju mogli bi da se koriste u medicini, bezbjednosnim sistemima i proizvodnji lične zaštitne opreme sljedeće generacije, objasnio je univerzitet.

HIV-1 je najčešći tip virusa širom svijeta, uzrokujući veliku većinu slučajeva u Rusiji, Evropi i Sjedinjenim Državama. Veoma je virulentan (sposoban da izazove bolest) i dovodi do brzog otkaza imunog sistema bez liječenja. HIV-2 je rjeđi i manje agresivan tip virusa. Prvenstveno se nalazi u zemljama zapadne Afrike.

Nezavisne

Slovenija je šesta zemlja u Evropi koja sistemski primjenjuje ovu metodu.

Načelnica Dermatovenerološke klinike UKC Ljubljana Tanja Planinšek Ručigaj izjavila je da se tokom zahvata uklonjeno tkivo odmah boji i analizira u histološkoj laboratoriji kako bi se utvrdilo da li su ivice tumora i dalje pozitivne, prenosi STA.

Tek kada su sve ivice negativne, odnosno bez tumorskih ćelija, rana se zatvara, čime se izbjegava potreba za višestrukim intervencijama, a smanjuje se i rizik od širenja bolesti.

Planinšek Ručigaj istakla je da metoda, koja se u Sjedinjenim Američkim Državama primjenjuje već nekoliko decenija, omogućava potpuno uklanjanje tumora kože u 99,6 odsto slučajeva.

Cjeli postupak završava u roku od nekoliko časova

Dodala je da je metoda posebno pogodna za karcinome koji se nalaze na prelazu kože i sluzokože, te da se cijeli postupak završava u roku od nekoliko časova, dok pacijent rezultate dobija tokom same analize.

Metoda će se koristiti prvenstveno za regije od funkcionalnog i estetskog značaja, poput glave i ekstremiteta, a vrijeme čekanja na zahvat znatno je kraće nego kod standardnih procedura i iznosi oko mjesec dana, u poređenju sa šest i više mjeseci.

Mohsova mikrografska hirurgija prvi put je primijenjena u Ljubljani prije tri godine, kada je operisano šest pacijenata. Prošle godine ovom metodom operisano je 37 pacijenata, a danas je u bolnici obilježena 70. operacija.

Nezavisne

Uzroci neplodnosti podjednako se dijele na muške i ženske faktore, dok otprilike trećina slučajeva uključuje probleme kod oba partnera ili ostaje nerazjašnjena, piše New York Post. Iako se često više govori o ženskoj neplodnosti, dobra je vijest da danas postoji više načina no ikad za rješavanje problema s plodnošću kod muškaraca.

Glavni uzroci muške neplodnosti

Za razliku od žena, čija plodnost osjetno opada nakon 35. godine, za muškarce ne postoji tako oštra dobna granica. Ipak, starenjem i muškarci doživljavaju promjene koje utječu na plodnost. To uključuje smanjen volumen sjemena, slabiju pokretljivost spermija i snagu ejakulacije te značajno veće oštećenje DNK spermija, što može otežati oplodnju i implantaciju embrija.

Najčešći pojedinačni uzrok muške neplodnosti je varikokela, proširenje vena u mošnjama, slično proširenim venama na nogama. Procjenjuje se da otprilike jedan od pet muškaraca ima varikokelu, koja se često dijagnosticira već u adolescenciji.

Kod parova koji se bore s neplodnošću, taj se problem javlja kod dvojice od pet muškaraca. Ove abnormalne vene mogu smanjiti proizvodnju i pokretljivost spermija, zbog čega je važno o tome obavijestiti liječnika.

Dijagnoza počinje spermiogramom

Prvi i osnovni test za utvrđivanje muške plodnosti je analiza sjemena, odnosno spermiogram. Liječnici preporučuju da se test obavi čak i ako par još neko vrijeme ne planira trudnoću, kako bi se na vrijeme otkrili mogući problemi. Uputnicu može izdati liječnik opće prakse, urolog ili specijalist za neplodnost.

Analizom se procjenjuje broj, pokretljivost i oblik spermija. Uz to, provjerava se i razina hormona poput testosterona i folikulostimulirajućeg hormona (FSH), koji testisima signalizira da proizvode spermije.

Normalnim nalazom obično se smatra najmanje 15 milijuna spermija po mililitru, s pokretljivošću od 40 posto ili više i s najmanje 4 posto spermija pravilnog oblika. Međutim, važno je napomenuti da uredan nalaz ne jamči začeće, kao što ni nešto niže vrijednosti ne isključuju tu mogućnost. U slučaju bilo kakvih odstupanja, preporučuje se posjet specijalistu za mušku neplodnost.

Mogućnosti liječenja

Muška neplodnost često se može liječiti promjenom životnih navika, lijekovima ili kirurškim zahvatom. Pretilost je jedan od glavnih uzroka poremećaja reproduktivnih hormona kod muškaraca jer višak masnog tkiva pretvara testosteron u estrogen, što može negativno utjecati na plodnost.

Zbog toga se preporučuje uravnotežena prehrana i redovita tjelovježba – kardio treninzi najmanje triput tjedno i vježbe snage dvaput tjedno. Postoje i manje očiti faktori. Proizvodnja spermija vrlo je osjetljiva na temperaturu, pa bi trebalo izbjegavati saune i držanje vrućeg prijenosnog računala u krilu. Također se savjetuje ograničiti izloženost mikroplastici i drugim toksinima iz okoliša.

Dr. Bobby Najari, direktor Programa za mušku neplodnost u centru NYU Langone Health, objašnjava da se u liječenju koriste i lijekovi koji potiču prirodnu proizvodnju testosterona ili sprječavaju njegovu pretvorbu u estrogen.

Obje vrste lijekova mogu povećati broj spermija i razinu testosterona. Što se tiče dodataka prehrani, ističe da nema čvrstih dokaza o njihovoj učinkovitosti ako osoba već ima uravnoteženu prehranu.

Ako druge metode ne daju rezultate, rješenje može biti operacija. Varikokela se može kirurški ukloniti, kao i eventualne blokade u reproduktivnom sustavu. Moguće je i izravno uzimanje spermija iz testisa, koji se potom mogu pohraniti i kasnije koristiti u postupcima poput in vitro oplodnje (IVF).

S obzirom na sve navedeno, ne čudi što borba s neplodnošću može izazvati ogroman stres za par. Zbog toga je ključno o problemima s plodnošću otvoreno razgovarati s partnerom od samog početka. Važno je shvatiti da je neplodnost čest problem i da nije isključivo “žensko pitanje”. Stoga, ne odgađajte testiranje.

Izvor: index.hr

Fakti:

• Riječ je o personalizovanoj vakcini za melanom sa metastazama
• Liječenje počinje u narednih mjesec do dva, vakcina se već pravi
• Terapija se ne vodi kao kliničko ispitivanje, već kao liječenje
• Vakcina se razvija u Rusiji, uz primjenu vještačke inteligencije
• Pacijentkinja će primiti 10 doza, a prvi efekti se očekuju nakon nekoliko terapija

Ovo je za Sputnjik potvrdio šef katedre patologije na Sečenovskom univerzitetu u Moskvi dr Sergej Boljević, koji je rekao da su upravo danas na Institutu Hercen (Moskovski istraživački onkološki institut imenovan po P.A. Hercenu – ogranak Savezne državne budžetske institucije “NMIC radiologije” Ministarstva zdravlja Rusije) on i tim koji rade na ovoj vakcini ovu informaciju dobili od konzilijuma Instituta.

Počinje liječenje

“Dakle, nisu u pitanju klinička ispitivanja već liječenje! Već od ponedjeljka će početi pravljenje vakcine za nju (sve vakcine su inače personalizovane ) na Institutu za epidemiologiju i mikrobiologiju “Gamaleja”. To ne bi trebalo da oduzme puno vremena a odluka da prvi pacijent bude upravo iz Srbije je donijeta iz čisto dobrih odnosa sa Srbijom. Naravno, postoji još pacijenata sa kojima se radi uporedo ali ovo će biti prva osoba na svijetu koja će početi liječenje ovog oblika raka na ovaj način”, kaže dr Boljević.

Kako objašnjava, poslije toga slijede dogovori sa drugim ljekarima iz tima i sa samom pacijentkinjom oko termina dolaska.

“Vakcina je inače primjenjiva u bilo koje fazi raka i metastaza, i praktično može da se primjenjuje kod svih oblika karcinoma ali država Rusija je odlučila da se za sada radi sa melanomima i na raku pluća. Već sad imamo desetak bolesnika sa kojima radimo. Ovdje imamo i druge bolesnike ne samo sa melanomom, koji ulaze u dijagnostičku proceduru. Kada dobijemo dozvolu za rad sa drugim vrstama karcionoma, rak dojke na primjer, pacijenti koji su već u proceduri će biti prvi koji će biti dovedeni ovde da se liječe vakcinom”, navodi on.

Visokotehnološki postupak

Boljević objašnjava da se u proceduri pravljenja vakcine koristi i veštačka inteligencija, kao i da će cijeli tim uključen u ovaj proces o samom radu na vakcini govoriti na opsežnoj konferenciji početkom aprila u Sočiju.

“Ako sve bude kako treba, već ćemo tada imati i klinički rezultat koji će svakako biti dobar ali vidjećemo u kojoj mjeri. Da neće biti rezultata, to ne vjerujem, a mi se nadamo odličnom rezultatu. Ali to, pošto smo prvi u svijetu, onda shvatate, ko je prvi, taj ne zna tačno sve. Mislim da ćemo imati odličan rezultat, ali to treba i potvrditi”, ističe on.

Prema njegovim riječima, pacijenti iz Rusije ali i iz Republike Srpske će se liječiti o trošku zdravstvenog fonda i zato su procedure za njih malo sporije.

“Sa Srbijom i drugim zainteresovanim zemljama još nema sporazuma sa njihovim fondovima ali se nadamo da će uskoro i tu da nastanu neke promjene. Za sada pacijenti plaćaju liječenje sami a iz Srbije pacijenti za koje se procjeni da su kandidati do nas dolaze preko naših profesora koji rade u bolnicama u Srbiji. Oni su ti koji prvi ulaze u slučaj i dijagnostiku šalju nama poslije čega se vrše konsultacije sa ljekarima u Rusiji koju su dio tima i dalji tok liječenja se prebacuje kod nas. Mi pravimo analizu, onda se organizuje video veza, razgovor sa pacijentom i poslije toga se donosi odluka da pacijent možda dođe”, objašnjava doktor.

Boljević kaže da se ovdje radi o veoma složenim tehnološkim postupcima koji su skupi ali i efikasni u skoro 95 odsto.

Kako funkcioniše vakcina

“Neko ko se, na primjer, izliječi od raka melanoma vakcinom on više ne može da dobije taj oblik raka. Da uprostimo, faktički uzimamo podatke iz ćelije oboljelog tkiva, analiziramo i nalazi mu se lijek. Dakle, ajde tako da kažemo, nalazi se zaštita za koju mi poslije osposobljavamo naše ćelije, dajemo im informaciju kako da se bore protiv raka. Ne protiv normalnih ćelija, već samo protiv ćelija raka. Kad dobiju tu informaciju, one znaju kako da se bore”, precizira on.

Boljević napominje da ukoliko se pacijent prehladi ili iz nekog drugog razloga ne može u tom momentu da primi vakcinu, pravi se pauza od mjesec, dva nakon čega on prima vakcinu.“Pacijenti treba da prime ukupno 10 doza vakcine koja se prima na svake dvije nedjelje, a nakon dvije, tri doze može da se vidi da li se tumor povlači iz organizma, odnosno da li je liječenje efektivno”, kaže on.

Prema riječima Boljevića, vakcina će se u početku primjenjivati na pacijentima koji su iskoristili sve druge vidove liječenja koji nisu dali rezultate, kako bi se pokazala njena efektivnost.

Izvor: Nezavisne

Postoji više vrsta meningitisa, a najčešći su akutni virusni, bakterijski, subakutni i kronični meningitis. Najteži od njih je akutni bakterijski meningitis, koji se mora odmah liječiti, kako bi se spriječila trajna oštećenja.

Najčešće meningitis uzrokuju bakterije kao što su meningokok ili streptokok. Meningitis se u gotovo 70 % slučajeva javlja kod djece mlađe od pet godina. Virusni i bakterijski meningitis se može prenijeti kašljem, kihanjem ili bliskim kontaktom.

Meningitis – uzroci

Meningitis je upala moždanih i kralježničnih ovojnica, koju može uzrokovati više faktora. To mogu biti:

bakterije – uzročnici gnojnog meningitisa najčešće su Streptococcus pneumoniae, Neisseria meningitidis, Haemophilus influenzae i Listeria monocytogenes koje do moždanih ovojnica dođu neliječenom infekcijom uha, ozljedom glave ili rijetko nakon operacije glave

virusi – najčešći uzročnici seroznog meningitisa su enterovirusi, herpes simplex virusi, virus zaušnjaka i drugi

tuberkulozni meningitis – kronični granulomatozni meningitis uzrokovan Mycobacterium tuberculosis

gljivice – najčešći uzročnici su sporo rastuće gljivice koje uzrokuju kronični meningitis, najčešće u osoba koje imaju oslabljen imunološki sustav

neinfektivni uzročnici – to mogu biti kemijski reagensi, alergije na lijekove, bolest sarkoidoza i drugi.

Povećan rizik od infekcije imaju:

djeca mlađa od pet godina – posebno djeca koja dugo vremena provode u malim zatvorenim zajednicama poput jaslica i vrtića

osobe koje žive u zatvorenim zajednicama – poput vojarni ili studentskih domova

osobe s oslabljenim imunološkim sustavom – to su osobe koje piju imunosupresivne lijekove nakon presađivanja organa, HIV pozitivne osobe, dijabetičari, alkoholičari i sl.

Kako se prenosi meningitis?

Meningitis se može prenijeti slinom, kihanjem, kašljanjem, a to se posebno odnosi na virusni meningitis. Bakterijski meningitis nastaje kao posljedica neke prvotne infekcije ili ozljede, posebno otvorene ozljede glave.

Krpeljni meningitis prenose krpelji, mali kukci koji sišu krv toplokrvnim životinjama. Krpelji prenose meningoencefalitis, kombiniranu upalu mozga i upalu moždanih ovojnica.

Meningitis – simptomi kod odraslih i djece

Početni simptomi meningitisa bi mogli upućivati na gripu ili prehladu. Pojavi se povišena temperatura popraćena glavoboljom i zbunjenošću. U nekim slučajevima nema rano zamjetnih simptoma.

Kada je u pitanju meningitis kod djece, simptomi su manje predvidljivi. Glavni simptomi uključuju:

• letargija
• vrućica
• razdražljivost
• smanjen apetit
• pospanost
• povraćanje
• grčevi u tijelu.

Kod odraslih meningitis može uzrokovati:

• upala dišnih puteva
• glavobolja
• promijenjeno stanje svijesti
• vrućica
• ukočenost u vratu
• napadaji
• osjetljivost na jako svjetlo (fotofobija)
• pospanost
• letargija
• mučnina
• smanjen apetit.

Kod bakterijskog meningitisa se simptomi obično razvijaju vrlo naglo. Hitnu medicinsku pomoć trebate zatražiti ako:

• imate visoku temperaturu
• imate neobjašnjivo jaku glavobolju
• ste zbunjeni
• povraćate
• vam je ukočen vrat.

Bakterijski meningitis je opasna i smrtonosna bolest ako se ne počne odmah liječiti antibioticima.

Odgođeno liječenje predstavlja rizik od nastanka komplikacija poput oštećenja mozga.

Liječenje meningitisa

Meningitis se po primitku u bolnicu dijagnosticira uzimanjem anamneze, detaljnim fizikalnim i neurološkim pregledom, laboratorijskim parametrima te lumbalnom punkcijom (meningitis – test).

Svaki febrilitet udružen s poremećajem svijesti tretira se kao meningitis dok se ne dokaže suprotno. Lumbalnom punkcijom dobije se uzorak likvora koji se analizira.

Svaka od prije navedenih vrsta meningitisa ima specifičan uzorak stanica koje se pojavljuju u likvoru, a može doći i do promjene boje likvora. Klinička slika pacijenta i dobiveni parametri odlučuju daljnje postupanje s bolesnikom.

Meningitis se liječi u bolnici, a lijekovi se preporučuju ovisno o uzročniku. Kod bakterijskog meningitisa se koriste antibiotici, koji nisu djelotvorni u liječenju virusnog meningitisa. Također, mogu biti potrebni i drugi lijekovi za liječenje sekundarnih simptoma, kao što su:

• edem mozga
• šok
• epileptični napadi.

Virusni meningitis se liječi simptomatski, uz puno odmora i unosa tekućine. Gljivični meningitis se liječi antifungalnim lijekovima, a nekad se pripisuju i kortikosteroidi protiv oticanja mozga.

Izolacija je apsolutno potrebna jer se meningitis uzrokovan infektivnim uzročnicima lako može prenijeti na druge osobe. Ako se radi o bakterijskom meningitisu, osobe bliske pacijentu će također morati piti antibiotike.

Komplikacije kod meningitisa

Posljedice meningitisa mogu biti opasne ako se radi o bakterijskom meningitisu koji se nije počeo liječiti na vrijeme. Kod meningitisa je vrlo važno odmah reagirati i potražiti liječničku pomoć. Ako se ne liječi, može uzrokovati:

• oštećenje mozga
• glavobolju
• gubitak sluha
• gubitak vida
• slabost udova
• padavicu.

Čak i ako osoba na vrijeme bude primljena u zdravstvenu ustanovu, postoji mogućnost da bakterijski meningitis ošteti neki dio mozga. Nakon liječenja bit će potrebno određeno vrijeme oporavka kako bi se osoba vratila svojim uobičajenim rutinama.

Meningitis – prevencija

Kako biste spriječili pojavu meningitisa u bilo kojem obliku, važno je da se pridržavate osnovnih higijenskih navika i brige za zdravlje.

Osnovne higijenske i životne navike kojih se trebate pridržavati su:

• često pranje ruku
• korištenje vlastitog pribora i posuđa za jelo
• prekrivanje nosa i usta kad kašljete i kišete
• jačanje imuniteta zdravom prehranom i vježbanjem
• kuhanje hrane do kraja.

Ako patite od neke infekcije, liječite je na vrijeme. U proljetnoj i ljetnoj sezoni nemojte šetati prirodom nezaštićeni kako ne biste “pokupili” krpelje.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Lorena je prije nekoliko dana završila sa terapijom, a neposredno prije toga dobila je periku, i to kroz projekat “Moja kosa, tvoja kosa”, čiji je nosilac “Srce za djecu” iz Sarajeva, a u kojem učestvuje Udruženje roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra”.

Oni u ovom projektu zajedno prikupljaju kosu za izradu perika, a kako za “Nezavisne”, u ime Udruženja “Iskra”, ističe Ljiljana Simurdić, predsjednica ovog udruženja, sreća na licima djevojčica koje dobiju periku ne može se opisati riječima.

“Udruženje ‘Srce za djecu’ je u okviru tog projekta osposobilo nekoliko vlasuljara, koji izrađuju perike u Sarajevu, a mi smo im partneri u prikupljanju kose.

Inače, minimalna dužina kose koja je potrebna za izradu perike je 30 cm, s tim da kosa ne smije biti hemijski tretirana. Za izradu jedne perike potrebna je kosa od šest do 18 osoba. Dugotrajan je proces njene izrade, ali se djevojčice zaista obraduju perici”, pojašnjava ona.

Prema njenim riječima, malena Lorena je nevjerovatno biće koje ima 1.000 pitanja na sve.

“Ali ima i odgovore na sve što je pitaju. Ona ima pet godina, a neki dan smo slavili njen odlazak iz Roditeljske kuće, gdje je boravila tokom liječenja. Uveli smo praksu, kada djeca završe liječenje, da im napravimo parti. Bude torta, pjevamo pjesme, a sa sobom ponesu i poklončić”, kroz osmijeh priča Simurdićeva.

Kako kaže, ovaj projekat traje od 2017- 2018. godine, a do sada ja veliki broj djece iz Banjaluke dobio perike.

“Lorena je sad već završila liječenje, te će početi da raste njena kosica, ali je lijepo da jedan period ima kosu. Skoro smo imali djevojčicu od 17 godina, a i njoj je zaista značila ta perika. Oni su mlada bića, te im je to veoma bitno”, ističe ona.

Osim toga, ranije je periku dobila i djevojčica Isidora iz Banjaluke.

“Hvala i svim djevojčicama i ženama koje pošalju kosu. Mi je čak dobijamo i iz inostranstva. Ljudi nađu na internetu objavu i pošalju nam kosu poštom, a dobijamo je iz Slovenije, Njemačke ili je čak donesu kad dođu na godišnji odmor. Na godišnjem nivou dobijemo između 500 i 600 kosa”, rekla je ona.

Navodi da u Srpskoj od malignih bolesti godišnje oboli oko 40 mališana, a takoreći, po pravilu, jedni završavaju, a drugi stižu u Roditeljsku kuću.

“Ali, većina priča se lijepo završi, te pokušavamo biti vjetar u leđa onima koji se sada bore”, zaključuje Simurdićeva.

Izvor: nezavisne.com

Piše: Rajka Radanović, (Mihajlova mama) Redakcija

Moj Mihajlo ima spinalnu mišićnu atrofiju, tip 1, koja je otrivena kada je on imao samo četiri mjeseca. Ali, svaka priča ima svoj početak. Ovo je moja.

Lijep dan, sunce, ptice, cvijeće, izolacija, socijalna distanca. Osjećam da je sada, baš taj trenutak da podijelim svoju priču. Ranije, nisam mogla – ili sam previše dobra ili previše loša. Zato se sada osjećam, baš taman.

Misli lete u jutro 21.11.2018. godine kada sve i počinje. To jutro radim test na trudnoću. Test pokazuje dvije crte. Pozitivnost testa zalivam suzama. Dvije crte nisu planirane, nisu očekivane, nisu željene. Te suze, jutra 21.11.2018. nikad neću okajati i jedna su od rijetkih stvari koje sebi nikad neću oprostiti!

Te dvije crte postaju novi život i sam moj smisao. I odmah postaje Mihajlo, u čast Arhangela Mihaila koji se obilježava tog dana.

Radujem se svom Mihajlu kao i činjenici da ponovo postajem vladar svog tijela. Prvi susret sa njim je bio par sekundi nakon porođaja kad su ga stavili na moje grudi. Sjećam se da se protezao i sjećam se njegovih dugih mršavih prstića. Ne sjećam se da li je zaplakao.

Drugi dan mi se učinilo da je žućkast. Druge žene su me razuvjerile jer nam je cijela soba uključujući i posteljinu bila žuta. Međutim, na dan otpusta doktorica potvrđuje moju sumnju i govori da je malo žut, ali da nije strašno i da ga kod kuće što češće hranim.

Na dan otpusta Mićo i djeca dolaze po nas. Predivan osjećaj. Kasnije sam se sjetila da je to jedan jedini put da smo se svi petoro zajedno vozili. Uglavnom, prvi mjesec protiče u provjeravanju da li je žut ili nije i u borbi da jede. Dolazi i taj dan kontrole sa mjesec dana.

Oblačim svoju omiljenu haljinu, mislim da sam se čak i našminkala. Idem da jednom završim s tim grčem, da vidim koliki je taj dobitak. Vaga pokazuje 1.200 grama u plusu. Tada sam udahnula i postala lagana kao ptica, a u glavi već roj planova za dalje. Međutim, sve je to trajalo punih 5 minuta.

U toku pregleda doktorica mi postavlja pitanje koje mi i dan danas odzvanja u ušima: „Da li je on vama uvijek ovako mlitav?“ Nakon te rečenice ona dalje pregleda dijete i ponovo izgovara rečenicu od koje se okreće sve oko mene: “Bilo bi dobro da uradite ultrazvuk glave. Daću vam uputnicu“.

Više nisam čula ništa šta je pričala.

Bio je to kraj moj dugo očekivanog početka. Već sutradan dogovaramo ultrazvuk mozga u Doboju i pregled kod poznatije doktorice. Dan kao godina. Ultrazvuk urađen, doktorica saopštava da je sve potpuno u redu. Ipak, sa nalazom utrazvuka potražili smo još jedno medicinsko mišljenje i tada smo se prvi put suočili sa pojmom „hipoton“ – snižen tonus mišića.

Predlažu nam pregled kod dječijeg fizijatra u Trapistima. Na pregledu u Trapistima uočavam da doktorica nije zadovoljna stanjem, ali ništa ne govori! I opet novi doktor, uputnica za neonatologa.

Doktorica neonatolog pregleda Mihajla. U togu tog procesa postavlja pitanje: „Imate li koga u porodicima da je u kolicima?“ Zemlja i svijet i cijela zgrada UKC RS se okreću oko nas. Preporučuje vježbanje i pregled kod neuropedijatra. I tako u krug.

Kako je vrijeme prolazilo, grč je bio sve veći, jer i pored intenzivnog vježbanja, nije bilo nekih bitnijih pomaka. Iščekivali smo termin pregleda kod neuropedijatra u Banjaluci i stalno se lomili da li treba prije da reagujemo. I zato, krajem oktobra ponovo odlazimo u Doboj kod naše pedijatrice.

Predlaže nam da odemo kod njenog profesora u Beograd. Termin za pregled smo dobili 7.11.2018. Odlazimo u Beograd u velikom emocionalnom haosu, a noć pred put Muhajlo je plakao cijelu noć. Kao da je nešto slutio.

Sreća nije bila na našoj strani ni kada smo došli u ordinaciju u Beogradu. Dočekala nas je sestra nalik onoj iz porodice Adams, zlosutna i bez energije. I doktor visok, suv, bezizražajnog lica. Ne gleda ni u nas, ni u dijete.

Preko volje sluša moje deklamovanje problema stalno prebirući neke papire, stenjući, hukćući. Stavlja Mihajla na krevet, bez emocija. Rutinski ga pregleda. Okreće se prema nama, prepliće duge koščate ruke i noge i bez ikakvog uvoda, kaže: „Ovo meni liči na spinalnu mišićnu atrofiju tip 1“. KRAJ.

U meni se sve srušilo uz neki zvuk poput grmljavine. Čak ni moja sposobnost da od muve napravim slona nije dovela do toga da pomislim na tu strašnu bolest.

Doktor prilazi radnom stolu i onako uz put govori „Ne brinite, sad za to postoji lijek, ali je mnogo skup“. Čim smo ušli u iznajmljeni stan, krenula sam da po internetu tražim lijek. Ugledala sam naziv „SPINRAZA“ i ništa ne čitajući samo tražila koliko košta – cifra. 540.000 eura.

Bukvalno mi se zamračilo pred očima. Srce prestalo da kuca. Ko to može da plati? Ko to može da skupi?

Kada nam je potvrđena dijagnoza nakon nalaza krvi, ponovo smo otišli kod doktora. Nonšalantno, kao i prvi put, rekao je da Mihajlu treba jedan skupi američki lijek. Na moje pitanje kako da dođemo do tog lijeka koji u Evropi još nije ni odobren, on je, takođe nonšalantno odgovorio da se obratimo svojoj državi jer on nema ništa sa tim.

Međutim, ja sam znala da predaja nije opcija. I zato sam po povratku kući zakazala hitan pregled kod neuropedijatra, a uspjela sam zakazati razgovor i sa ministrom zdravlja i socijalne zaštite . Ministar, jedan od nekoliko ljudskih veličina upoznatih sa našom borbom za Mihajla samo je rekao: „Dijete mora da se liječi“.

Nakon toga, odmah odlazimo u Fond solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja stanja i povreda djece u inostranstvu. Direktorica Fonda nas sluša sa pažnjom. Ta pažnja mi je tako nedostajala u razgovoru sa doktorima u Beogradu.

Kada sam joj rekla koliko je novca potrebno za liječenja Mihajla, već spremna da se ubjeđujem i nadgovaram, ona je jednostavno odgovorila: „Imamo preporuku za liječenje, imamo bolesno dijete, imamo ustanovu u kojoj se dijete može liječiti, imamo novac. Može, idemo dalje.“

Gledam u ženu preko puta, ne slutivši koja je tek ona ljudska veličina. To će se pokazati kroz cijelu našu narednu borbu. Razmišljam da li je ona uopšte čula o kojoj sumi novca je riječ?! Iako je naš plan bio da odemo u Beograd i tamo obezbijedimo liječenje, već tad nas je direktorka Fonda solidarnosti upozorila da bi moglo biti problema, jer Srbija ima poseban način nabavke skupih lijekova i liječenja, isključivo svojih državljana.

Olako sam shvatila ovo upozorenje. Greška, i to kakva!

Nisam ni slutila kakav udarac može da nam zada Beograd, ta „naša“ Srbija kako volimo da je svojatamo. Kao da je pola oštrog noža bilo u meni, jer u Srbiji, tačnije u Institutu za majku i dijete nam nisu htjeli dati konzilijarni prijedlog za nastavak Mihajlovog liječenja ovim skupim lijekom. Klonula sam, u Srbiji djeca mogu da se liječe o trošku države, a nama ne daju ni za novac.

Totalno sam pala, osjećala sam da sam izdala Mihajla. Nakon povratka iz Beograda Mihajlo je bio ju lošem stanju i ležao je u UKC RS Banjaluku. To je bio hod po tankoj žici.

Cijev u grlu.

Cijev u nosu.

Kablovi na grudima.

Kablovi na nogici.

Nepomičan, nesvjestan.

Nisam spremna.

Pitam Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske kao i sve one koji bivaju uredno plaćeni za to da donose i mijenjaju zakone, zašto ste dozvolili tu rupu, kako vas nije briga i kako vas nije sramota? Zbog čega su žene koje žive u RS kažnjene što rade u FBiH? Mi punimo budžet Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, zašto smo diskriminisane, zašto su naša djeca diskriminisana?

Zbog čega moja beba nema pravo na neometano dojenje tokom prve godine svog života, zašto joj uskraćujete pravo na hranu, na zdravlje?

Zbog čega ste joj, svojim neradom i nakaradnim propisima, otežali život i prije nego što se rodila, i njoj i mnogim drugim bebama? U 8. mjesecu trudnoće meni je preporučen porođaj u bolnici III nivoa zaštite, tj. u Kliničkom centru, ali nemamo pravo na najbliži nego na onaj u entitetu čijem Fondu zdravstvenog osiguranja ide dio moje plate, istom onom koji mi neće omogućiti plaćeno porodiljsko odsustvo. Dakle, umjesto da kao neko ko živi u Istočnom Sarajevu, skoknem na Klinički u Sarajevu kada osjetim kontrakcije, ja bivam hospitalizovana mjesec dana na Kliničkom centru u Banjaluci da čekam kontrakcije, izložena stresu, odvojena od porodice i starijeg djeteta tokom perioda u kom mi je najpotrebnija blizina i podrška najbližih.

Zbog čega svako novorođenče u Bosni i Hercegovini nema pravo na liječenje u svakoj zdravstvenoj ustanovi u državi, onoj koja mu je najbliža? Valjda su život i zdravlje onih najmlađih i najkrhkijih iznad svih politika i interesa? O kom natalitetu vi pričate, ko će ovdje ostati i kakva je sudbina onih koji se ovdje rađaju?

Moja petomjesečna beba od rođenja jednom mjesečno putuje na kontrole u Banjaluku, istu tu Banjaluku u kojoj se donose zakoni i propisi koji joj, tek rođenoj otežavaju život i ugrožavaju zdravlje. Zašto pored svih postojećih komplikacija, nastalih jer za uzgajanje neprijateljstva na ovom prostoru koristite našu i nerođenu i rođenu djecu i nas porođene, ona nema pravo na majku koja se neće odvajati od nje godinu dana?

Valjda dobro znate koliko je dojenje važno, posebno za djecu koja imaju bilo kakav zdravstveni problem ili stanja koja je neophodno pratiti, odakle vam pravo da bilo kojoj majci, diskriminišući je, oduzmete primanja tokom cijele jedne godine i dovedete je u situaciju da svoju i egzistenciju svog djeteta ugrozi, oduzmete joj pravo koje joj je priroda dala da zaštiti zdravlje svog djeteta jer Vi imate preče zakone na dnevnom redu? Pitam u ime svih majki.

Koliko je žena koje su se i ranije morale vratiti na posao, čiji poslodavac, poštujući zakon ove države nije osjetio moralnu i ljudsku obavezu da joj omogući bar jedan period plaćenog odsustva koji ja imam samo zahvaljujući časti i moralu pojedinca a ne zahvaljujući sistemu, okrenutom čovjeku i zdravom društvu, jer takav ovdje ne postoji? Ovdje se i majčino mlijeko uskraćuje tako što se neko označi kao nacionalni neprijatelj? Po kom osnovu ta rupa u zakonu i dalje postoji i do kada će nas gutati?

Meni tih šest mjeseci tokom kojih ću biti prinuđena da se odvojim od svoje bebe kojoj je potrebna sva moja ljubav, prisutnost, njega i budno praćenje stanja, temperature… niko, nikada i ničim neće moći vratiti.

Treba li bilo kome zdravo društvo, zdrave bebe, zdrave majke koje ih odgajaju bezbrižno bar dok ih svojim tijelom hrane ili su samo oni nagriženi stresom i oštećeni hroničnim strahom ovdje podobni i poželjni?

Kada ćete nas pojedine prestati kažnjavati i dati nam svima plaćeno porodiljsko odsustvo u trajanju od godinu dana?

Tumor je dijagnostikovan 2022. godine, i tada je operisana na neurohirurgiji Kliničkog centra Srbije. Operisana je opet godinu dana kasnije na Ortopediji na Banjici.

„Prvi put je postojala ta jedna, primarna neoperabilna promena iz koje je uzet deo za analizu. Nakon operacije sam imala tri ciklusa hemioterapije na leto 2022. i na jesen iste godine prvi put radioterapija na X nožu. Nakon druge operacije je urađena genetika koja je pokazala da terapije, bar u Srbiji nema, tako da nisam imala hemiotetapiju, ali sam od tada imala još četiri puta zračenja na X nožu, jer je druga operacija imala propust koji je za posledicu imao više recidiva i metastaze od avgusta 2023. do danas“, objašanjava naša sagovornica.

Lečenje bi, kaže, trebalo da nastavi u Nemačkoj, gde bi se za nju napravila peptidna vakcina, od tkiva njenog tumora, koja pomaže imunitetu da prepozna neprijatelja i uništi ga.

„Vakcina košta 67.000 evra, sa dodatnim troškovima koje pokriva fondacija Budi human oko 80.000 evra, a sveukupno, i sa troškovima smeštaja i ishrane, između 90.000 i 100.000. Kada se uplati ovih 67.000 počinje se sa proizvodnjom koja traje tri i po do četiri meseca, i onda se odlazi 10 puta i prima iz 10 doza“, navodi Branka.

Do tog prvog cilja, odnosno 67.000 evra, ostalo je još jako malo.

„Zbog slike koja je obišla internet, situacija sa donacijama se menja iz minuta u minut, pa ne znam tačno da kažem koliko je još potrebno, ali verujem da su u pitanju dani kada ćemo imati potreban iznos“, priča nam ona.

Na ideju došle drugarice starijeg sina

Branka oko sebe ima divne, humane ljude – male i velike, koji su nešto lepo u moru ružnog. Njen sinčić danima stoji za svojim štandom i učestvuje svim srcem u prikupljanju novca, a na tu ideju najpre su, priča nam Branka, došle drugarice njenog starijeg sina, koji ide u osmi razred.

„Za dan, dva su se organizovala i ostala deca, kao i mame koje su neumorno pravile limunadu, mafine, vafle, projice… Deca su dodala igračke, i neke divne komšinice su donirale nakit koji ručno izrađuju“, kaže naša sagovornica.

Tako se, dodaje, krenulo sa bazarima i sakupljanjem novca.

„Uglavnom se održavaju vikendom, kada je najviše dece i roditelja slobodno zbog drugih obaveza. Biće i ovog vikenda“, navodi ona.

U subotu će se bazar za Branku održati na Zemunskoj pijaci, u Bloku 37 ispred Maksija i na Mirijevskom marketu, a u nedelju ujutru na Kalenić pijaci.

1661 na 3030

Branki Dejanović možete pomoći slanjem SMS poruke sa sadržajem 1661 na 3030.

Uplatom na dinarski račun: 160-6000001908591-89 ili devizni: 160-6000001909735-52.