rekao je, ali

ako ti se vratim dunuće vjetar s pustinje
i nanijeti sitan pijesak u naše oči,
naša usta će postati grobnica za neizgovorene riječi,
a ruke kolijevka za nerođene osjećaje.

Ako ti se vratim, poželjećeš da nikada nisam ni dolazila,
poželjećeš da ispraviš nanijetu štetu
i da poravnaš nemire
od tebe do mene,
a to je teže nego li pomjeriti planinu
pogledom
ili mišlju…

Ako ti se vratim,
biću ti i neprijatelj i sudija,
biću ti nepravedni gospodar
a ti talac moje gorčine i strijepnji…

Ako ti se vratim,
a opet tebe tamo ne bude

reci mi, šta ćemo tada
i kuda ću tada
s ova dva oka
s ova dva mora usidrenih suza
neisplakanih,
šta ćemo tada sa prstima koji iscrtavaju poraze
čega god se dotaknu…