Ne, nije ovo greška u pisanju nego naslov kojeg su korisnici tražili u zagrebačkim knjižnicama. Pročitajte kakve su sve neobične upite dobili zaposlenici Knjižnica grada Zagreba i nasmijte se do suza.

“Klipi-ti-top”, “Pali su na glavu”, “A sad ako hoćeš živjeti”,  u prijevodu “Kiklop”, “Pale sam na svijetu” i “Sadako hoće živjeti”, niste krivo pročitali, ovakve krive naslove knjiga korisnici su zaista tražili u zagrebačkim knjižnicama.

Evo ih još:

Patnje mladog Vegnera (Johann Wolfgang von Goethe: Patnje mladog Werthera)

Livingstone: Galeb (Richard Bach: Galeb Jonathan Livingstone)

Kombri: Prust (Marcel Proust: Combray)

Kava i Duhovi (Ivan Kušan: Koko i duhovi)

Aralica, Ivan: Export (Ivo Andrić: Ex Ponto)

Lonac u žitu (Jerome David Salinger: Lovac u žitu)

Epovi i eseji (Ezop: Basne)

Emilovi agenti (Erich Kaestner: Emil i detektivi)

Bijela koza (Vladimir Nazor: Bijeli jelen)

Leon i Tribunj (Leut i trublja)

Maljutka (Dinko Šimunović: Muljika)

Trojica u grmlju (Pavao Pavličić: Trojica u Trnju)

Pod javorom ili tako nešto… (Antun Gustav Matoš: Oko Lobora)

Neznanost i djeda (Vjenceslav Novak: Nezasitnost i bijeda)

Tonka hoda (Miguel de Cervantes: Don Quijote)

Priče iz domovine (Ivana Brlić Mažuranić: Priče iz davnine)

Pali su na glavu (Jens Sigsgaard: Pale sam na svijetu)

Balada o mrkvi (Miroslav Krleža: Banket u blitvi)

Don Kojot (Miguel se Cervantes: Don Quijote)

Gote Jodi: Blago Verdera (Johann Wolfgang von Goethe: Patnje mladog Werthera)

Hasan Janica: Balada (Hasanaginica)

Gospodar Glembajevih (Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi)

Leteći život smrdljivog Martina (Dubravko Jelačić Bužimski: Sportski život letećeg Martina)

Drijemopis (Zvonimir Balog: Veseli zemljopis)

Prijan Pero (August Šenoa: Prijan Lovro)

Pirjani Lovro (August Šenoa: Prijan Lovro)

Po aut (Plaut)

Svijetlost na putu (Ivan Goran Kovačić: Mrak na svijetlim stazama)

Nora ili kugina kuća (Henrik Ibsen: Nora ili kuća lutaka)

10 gladnih krava (Miroslav Krleža: 10 krvavih godina)

Stanari u salonu (Dubravko Horvatić: Stanari u slonu)

Kuc-kuc i Lok-lok (Hrvoje Hitrec: Eko Eko)

Kako u Parizu? (Ivan Kušan: Koko u Parizu)

Šrodor: Banditi (Friedrich Schiller: Razbojnici)

Kaos u kući (Ephraim Kishon: Kod kuće je najgore)

Trojica na konju (Pavao Pavličić: Trojica u Trnju)

Mirna dolina (Carlo Goldoni: Gostioničarka Mirandolina)

Iz dnevnika malog princa (Vjekoslav Majer: Iz dnevnika malog Perice)

Šašavi globus (Zvonimir Balog: Veseli zemljopis)

Cid: ‘Pierre C’ (Pierre Corneille: Cid)

Samo dvojica (Milan Begović: Bez trećega)

Klipi-ti-top (Ranko Marinković: Kiklop)

Otrovno odjelo (Umberto Eco: Otvoreno djelo)

Nabuko hoće živjeti (Karl Bruckner: Sadako hoće živjeti)

Psi lete u nebo (Melita Rundek: Psima ulaz zabranjen)

Svima ulaz zabranjen (Melita Rundek: Psima ulaz zabranjen)

Maca pokućarica (Ela Peroci: Maca Papučarica)

Dnevnik plavuše (Sanja Polak: Dnevnik Pauline P.)

Prosjak miš (Božidar Prosenjak: Miš)

Stanovnici u salonu (Dubravko Horvatić: Stanari u slonu)

Junaci Petrove ulice (Ferenc Molnar: Junaci Pavlove ulice)

Tužna vrba (Zvonimir Balog: Nevidljiva Iva)

Strah u Ulici brijestova (Milivoj Matošec: Strah u Ulici lipa)

Sremski vuk (Hermann Hesse: Stepski vuk)

Čiča je izgorio (Honore de Balzac: Čiča Goriot)

A sad ako hoćeš živjeti (Karl Bruckner: Sadako hoće živjeti)

Tekst prenosimo sa zadovoljna.dnevnik.hr.

Vrijeme stane. Svaki problem kao da sam pobjegne u neki sasvim drugi plan. Povratak u daleku prošlost ili polijetanje u budućnost. Ta sitna radost preplavi dan, a vi prevrćete list po list i redate sopstvene slike. Proživljavate, prožimate, odbacujete, ljutite se, mislite, zaključujete… I volite. Volite knjigu jer je ona neodvojiva od života.

Knjiški moljci nikada ne spavaju i uvijek nađu način da do knjige dođu. Dobre ili loše. O ukusima se ne raspravlja. Ali, na svaku gledaju kao na nadogradnju sebe. I rast. A kada dotaknu te visine, niko i ništa ne može da ih pomjeri iz vlastite ose.

I potreban im je tek mig pa da pohrle.

Jer, biblioteke se ne prave. One rastu. Koliko istine u nekoliko riječi Agustina Birela.

Knjiški moljci nikada ne spavaju i uvijek nađu način da do knjige dođu. Dobre ili loše. O ukusima se ne raspravlja. Ali, na svaku gledaju kao na nadogradnju sebe. I rast. A kada dotaknu te visine, niko i ništa ne može da ih pomjeri iz vlastite ose.

Taj mig u oktobru su dobili i beogradski ljubitelji knjiga. Gradska biblioteka ulaznicu u njeno carstvo dijelila je uz 50 odsto popusta. Umjesto 1.500 dinara (oko 24 KM), članarina je za odrasle koštala 12 KM. Đačka od 750 dinara (oko 12 KM) snižena je na šest KM, a penzionerska od 600 dinara (9,5 KM) bila je jeftinija za 4,75 KM. Nisu čekali, već su istog časa opsjeli sve njene ogranke. Rezultat je magičan – 25.000 novih članova, novih čitalaca.

25.000!  I sva očekivanja su prevazišli, kaži bibliotekari.

“Ovaj primer pokazuje nam da jedan od važnijih razloga nečitanja leži i u novčaniku građana, a ne u odsustvu želje za čitanjem. U skladu s tim, Biblioteka će u svakom pogodnom momentu izlaziti u susret svojim čitaocima”, kažu u ovom hramu knjige.

Čitaju studenti i penzioneri. Čitaju žene. Čitaju više od muškaraca, kažu u ovoj kući knjige, gdje su imena autora poredana poput svetinja. Vole poeziju, prozu. Gotovo da ne biraju.

Taj mig u oktobru su dobili i beogradski ljubitelji knjiga. Gradska biblioteka ulaznicu u njeno carstvo dijelila je uz 50 odsto popusta. Nisu čekali, već su istog časa opsjeli sve njene ogranke. Rezultat je magičan – 25.000 novih članova, novih čitalaca.

I nije ova ljubav odjednom, kako neko reče. Nisu knjige tek tako zavele Beograđane. Oni su, više tako izgleda, odavno zavedeni. Ali, novac, ta teška prepreka i potreba, uvijek se nekako ispriječi.

Sada su, za “male pare”, nahranili čitateljsku dušu, dali joj onu naljepšu poslasticu. Našminkali je novim saznanjima i riječima. Ta kozmatika je naše ljudsko ogledalo.

I dobro znaju Beograđani da je knjiga vrijednost poput najstarijeg spomenika. Da i sama gradi spomenike u njima samima. Zato joj i priđoše tako blizu. Prsa u prsa.

Čitaju studenti i penzioneri. Čitaju žene. Čitaju više od muškaraca, kažu u ovoj kući knjige, gdje su imena autora poredana poput svetinja. Vole poeziju, prozu. Gotovo da ne biraju.

Novac je prepreka mnogo čemu. Tačnije, onaj dio koji nam uvijek nedostaje. Ali, nije stvar u tome koliko knjiga košta, već, posavjetovao bi nas Džim Ron, u tome koliko nas košta da je ne pročitamo.

Jer, veliki Andrić nam ostavi u amanet riječi – “Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život”. Probajte da ne čitate knjige, da ih izbjegavate, i vaše riječi izgubiće ljepotu. Postaće kao puki siromah.

Novac je prepreka mnogo čemu. Tačnije, onaj dio koji nam uvijek nedostaje. Ali, nije stvar u tome koliko knjiga košta, već, posavjetovao bi nas Džim Ron, u tome koliko nas košta da je ne pročitamo.

“Uglavnom kroz knjige uživamo u opštenju sa nadmoćnim umovima. U najboljim knjigama autori nam se obraćaju, daju nam svoje najvrednije misli i izlivaju svoju dušu u naše. Hvala bogu na knjigama”, rekao bi Čening.

Čitajte da biste živjeli. Ugledajte se na ljepotom odavno zavedeni Beograd!