<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	xmlns:media="http://search.yahoo.com/mrss/"
>

<channel>
	<title>ljudi s olovkama &#8211; Lola Magazin</title>
	<atom:link href="https://lolamagazin.com/tag/ljudi-s-olovkama/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://lolamagazin.com</link>
	<description>Magazin za nju. I njega. Ali on čita krišom.</description>
	<lastBuildDate>Thu, 19 Dec 2024 10:33:00 +0000</lastBuildDate>
	<language>bs-BA</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/09/lolathumn-01-150x150.png</url>
	<title>ljudi s olovkama &#8211; Lola Magazin</title>
	<link>https://lolamagazin.com</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Olja: Sa desne strane kreveta</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2024/12/19/olja-jankovic-sa-desne-strane-kreveta/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=olja-jankovic-sa-desne-strane-kreveta</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2024/12/19/olja-jankovic-sa-desne-strane-kreveta/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Brankica Rakovic]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 19 Dec 2024 10:33:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[inspiracija]]></category>
		<category><![CDATA[konkurs]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[olovka]]></category>
		<category><![CDATA[pisanje]]></category>
		<category><![CDATA[poezija]]></category>
		<category><![CDATA[priča]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=147921</guid>

					<description><![CDATA[Ustala sam jutros u sedam sati. Na levu nogu. Kako bih drugačije?

Spavam na desnoj strani kreveta, pojma nemam u kojoj pozi ali se obavezno probudim na leđima. Šta to znači?!]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Pa znači da uvek spustim prvo levu nogu na pod. Možda bih mogla po nekad, da se čisto radi promene probudim na stomaku, pa da mi desna noga bude bliža ivici kreveta. Uh to bi značilo da treba da ustanem četvoronoške. Ma jok, lepo ću sesti na ivicu kreveta, sa obe noge u vazduhu,  pa cu prvo spustiti desnu.</p>
<p>Bezveze ali sta da radim kad gospodin “ SAVRŠENI” neće da zamenimo strane. Hoće on do prozora ( kao da je to autobus pa će razgledati krajolik) i lampa je sa njegove strane. Voli nešto da pročita pred spavanje. Ma nemojte mi reći!? Volim i ja da čitam pred spavanje ali ne mogu. Prosto mi se oči sklope čim obrazom dotaknem jastuk.</p>
<p><img fetchpriority="high" decoding="async" class="alignnone wp-image-16618 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/11/žena-piše.jpg" alt="zena-pise" width="919" height="720" /></p>
<p>Sa leve strane je udobniji krevet ili mi se tako čini gledajući iz ovog ugla?!</p>
<p>Koja bre leva strana i koji gospodin “ S A V R Š E N I”?</p>
<p>Pa ja sam, što bi se reklo  raspuštenica, evo već dva meseca. Nikako da se naviknem.</p>
<p>Mogu da spavam na kojoj god hoću strani i da ustajem na koju god hoću nogu. Nije da sad to nešto bitno utiče na moje raspoloženje i teško da bih bila drugačija, da kojim slučajem prvo spustim desnu nogu na pod ali eto jedne dobre strane razvoda.</p>
<p>Spavaću na krevetu popreko i baš ću jastuk da stavim tamo gde su mi do juče bile noge.</p>
<p>I šta je to uopšte raspuštenica? Kakva je to reč?</p>
<p>Ne znam za vas ali kad ja to čujem ili oblikujem tu reč svojim ustima, u mojoj glavi se pojavi slika žene, raspuštene, duge kose u dugoj spavaćici i naravno sa nekim belim cvetom u kosi, kako trči livadom. Onako usporeno i srećno trči…</p>
<p><img decoding="async" class="alignnone wp-image-16615 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/11/djevojka-u-polju.jpg" alt="djevojka-u-polju" width="960" height="516" /></p>
<p>Pomislio bi neko , da se ja tako probudim na leđima i satim razmišljam o glupostima.</p>
<p>Ma jok! Nemam ti ja vremena za to. Sve to projuri kroz moju glavu kao stampedo i eto me već na nogama. Levoj, desnoj, sa obe, svejedno i ko me pita na koju sam nogu ustala!? Niko! Svi nešto traže, hoće,zahtevaju. Šetaj psa, spremaj doručak, rasklanjaj, peri sudove, spremaj ručak, peglaj, usisavaj… ( ako nastavim da nabrajam ne gine mi depresija )  SAMA! Nije da je on išta od toga radio, pa mi je sad kao teško, nego eto još uvek fali tu negde…</p>
<p>Na krevetu u dnevnoj sobi, dok gleda utakmicu, recimo. U kuhinji, dok se provlači kraj mene da nešto uzme iz frižidera, baš dok su meni ruke do laktova u brašnu…</p>
<p>Fali tu po kući ali da budem iskrena, fali ko neki eksponat. Ne mogu da ga se setim kako nešto radi, bilo šta…</p>
<p><img decoding="async" class="alignnone wp-image-16617 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2016/11/suđe.jpg" alt="sude" width="960" height="640" /></p>
<p>Evo naprežem mozak i ništa. Čeprkam po zabačenim kutkovima mozga, namerno čeprkam da vidim nisam li možda zaboravila, pa da još ispadnem i bezobrazna, zla i pokvarena bivša žena. Aha,eto ga! Jednom je pokupio svoje prljave čarape sa poda i odneo ih do korpe za veš. Tome je predhodila svađica i to samo zato sto sam fino, godinama sama nosila njegove čarape do kupatila a, tog popodneva baš nešto nisam htela. I on se strašno uvredio.</p>
<p>Sad se setih one mudre misli: &#8221;Možeš učiniti dobra koliko hoćeš, davati sebe za druge do iznemoglosti. Ništa se ne broji.Samo jednom ne ispuni nečiju želju i potrebu&#8230; E to se broji i pamti zauvek!&#8221;</p>
<p>Zaboravih da pustim muziku.</p>
<p>Volim sve da radim uz muziku.Tako mi je lakše. Tako mi se čini da i sudovi pevaju sa mnom. Samo da nije neka balada. E, to više ne volim! Desi se da onda voda ne teče samo na slavini već i niz moje obraze.</p>
<p>Olja</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2024/12/19/olja-jankovic-sa-desne-strane-kreveta/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/zena-u-krevetu.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Shvatila sam da sam u vezi s djetetom od 5 godina</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/06/19/shvatila-sam-da-sam-u-vezi-s-djetetom-od-5-godina/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=shvatila-sam-da-sam-u-vezi-s-djetetom-od-5-godina</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/06/19/shvatila-sam-da-sam-u-vezi-s-djetetom-od-5-godina/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 19 Jun 2023 11:00:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[FEMINIZAM]]></category>
		<category><![CDATA[ljubav]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[muško-ženski odnosi]]></category>
		<category><![CDATA[veza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=160695</guid>

					<description><![CDATA[Sagledavši svoju dvogodišnju vezu shvatila sam da pored sebe nemam odraslog i zrelog muškarca od nepunih 36 godina, kako bi se iz njegove lične karte dalo zaključiti. Ono što pored sebe imam je slinavi dječak od pet godina koji je upravo zaljepio na moju suknju sladoled koji sam mu kupila samo trenutak ranije da bi [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Sagledavši svoju dvogodišnju vezu shvatila sam da pored sebe nemam odraslog i zrelog muškarca od nepunih 36 godina, kako bi se iz njegove lične karte dalo zaključiti. Ono što pored sebe imam je slinavi dječak od pet godina koji je upravo zaljepio na moju suknju sladoled koji sam mu kupila samo trenutak ranije da bi konačno prestao cmizdriti.</p>
<p>Ne mogu da se ne zapitam &#8211; „ Jesam li se smuvala sa trogodišnjakom zapravo?“ odnosno „Da li je moj momak izrastao u klinca?“ i „Kad se tačno pretvorio u razmaženo derište?“. Ne, mi nismo par koji ima djecu tako da otpadaju opravdanja u smislu „Zahtijevam pažnju koliko i naša novorođenu beba“.</p>
<p>Neeee, neee. On je sam došao na ideju da teatralno odmaršira ako kažem nešto što mu nije po volji. Znači li to da sam ga ja razmazila? Znači li to da sam ja u njemu probudila razmaženog Malog princa koji razbacuje stvari po plaži? Kako smo tačno postali majka i sin i gdje je onda njegov tata?</p>
<p><img decoding="async" src="https://images.unsplash.com/photo-1485546246426-74dc88dec4d9?ixlib=rb-4.0.3&amp;ixid=M3wxMjA3fDB8MHxzZWFyY2h8NXx8a2lkfGVufDB8fDB8fHww&amp;w=1000&amp;q=80" alt="boy wearing gray vest and pink dress shirt holding book" /></p>
<p>Prije nego dovedem sebe do ludila razmišljanjem podigla sam glavu iz vode. Požalila sam se drugaricama koje su mi potvrdile da se i u njihovoj okolini dešava nesto slično.</p>
<p>Žene u 21.vijeku usvajaju svoje momke i vaspitaju ih! Ovom prilikom neću se ostvrtati na njihove prave majke koje su nam u nasleđe ostavile svoje dječake. Ovom prilikom govorim o našem međuzavisničkom odnosu. Mene i mog malog dječkića. Ipak Bože hvala ti sto nisam jedina, silom prilika samohrana majka svog životnog partnera.</p>
<p>Španska serija, neko bi pomislio. Slažem se u potpunosti, drama i patetika. Drame koja je osnova svake dobre sapunice, ima u izobilju. Drama, srednje ime mog petogodišnjaka. Ne mozete zamisliti kojom brzinom se moj sinčic mršti ako mu kažem nešto što nije po volji npr. da se izuje u predsoblju jer ostavlja blatnjave tragove za sobom.  Kako sladak izraz lica napravi kad stisne okice i ustašca i otrči na drugi kraj stana. Mog stana. Kad se sjeti te činjenice, onda izleti iz kuće bez pozdrava i osvrtanja.  A kad istrči na ulicu takav moze ga auto udariti&#8230; brinem se ja. Kad ne bih znala za bolje, ja bih potrčala za njim i vikala stani (sine) Janko!&#8230; I pristala da odigram glavnu žensku ulogu u njegovoj tragikomediji. Opet. I opet. Radila sam to toliko puta, priznajem.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p>A tragikomičnih situcija je mnogo. U početku se drama odvijala između četiri zida (mog stana). Ukoliko prihvatite igru svog sina (kao što sam ja) budite sigurne da ce vam pravu predstavu prirediti i pred drugim ljudima, kad tad. Baš kao pravi razmaženko kojem odbijate kupiti dvanaestu igračku tog dana, počne se batrgati, gicati i koprcati sve u kombinaciji sa odašiljanjem pasivne agresije.</p>
<p>Moj sin je kod mene stvorio uslovni refleks. Ako uradim nešto što mladiću nije po volji, počinju buka i bijes. Ja se pecam istoga momenta, grizem mamac, trčim za njim i poklanjam mu svu pažnju I energiju. Nesrećna sam dok on ne bude srećan, izvinjavam se i ponižavam dok mi on ne oprosti.</p>
<p>Da ga ne izgubim, jadna ja. Meni dobro, njemu dobro.  Shvatila sam da nešto nije u redu tek kad me je drug pitao “Zašto se tvoj momak ponaša kao da ima 5 godina”? Uh, vjerovatno zato što mu ja to dozvoljavam. Shvatila sam ja to mnogo ranije ali nisam imala hrabrosti da priznam.</p>
<p>Sad priznajem pred cijelim svijetom, da, u nezdravoj sam vezi sa čovjekom koji se ponaša kao dijete. U vezi sam sa Petrom Panom, i to vrlo disfunkcionalnoj. A nije ni čudo što se ponaša kao dijete jer on i živi kao dijete. Pravi posao nema, dnevne obaveze nema, ozbiljan višak slobodnog vremena ima, roditelje u čijem stanu živi ima. Za njega je život igra. To je lako lijepo u njegovoj zemlji nedođiji sve dok ne dođe do sudara sa stvarnošću. Sa onom stvarnošću koja ne nudi nikakvu zajedničku budućnost  za nas osim ako je ja ne stvorim.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p>Jasna, prestani da praviš gluposti, nisi ga rodila i ne treba da ga vaspitavaš. Jos manje treba da ga trpiš i titraš mu. Čovječe, šta će ti momak ako ćeš da mu brišeš pozadinu? Ako želiš dijete rodi ga&#8230; nekome drugome. A ne želim.</p>
<p>Očito želim da živim u toksičnom odnosu gdje ću ja biti ta koja povlađuje i po potrebi izigrava strogu mamu. A on će biti moja žrtva, jadan on kako se ja to ponašam prema njemu.</p>
<p>Kakva bolesna kombinacija&#8230; kako mi je tačno uspjelo da mi se život pretvori u bolest? Šta sa mnom nije u redu?</p>
<p>Odgovore za ovakve probleme potražiti u porodici. Ne u ovoj koju sa stvorila sa svojim maloljetnim dečkom vec u primarnoj porodici i atmosferi koja je vladala u njoj&#8230; A možda je ipak do njih, Balkanaca, i do njihovih brižnih mamica…?</p>
<p>Za početak, poslaću sina nazad njegovoj pravoj mamici&#8230;</p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/06/19/shvatila-sam-da-sam-u-vezi-s-djetetom-od-5-godina/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/dijete-place-2.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Monika Tomić: Kada svi idu lijevo, ti namjerno kreni desno</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/03/17/monika-tomic-kada-svi-idu-lijevo-ti-namjerno-kreni-desno-2/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=monika-tomic-kada-svi-idu-lijevo-ti-namjerno-kreni-desno-2</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/03/17/monika-tomic-kada-svi-idu-lijevo-ti-namjerno-kreni-desno-2/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Mar 2023 12:09:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[FEMINIZAM]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=165458</guid>

					<description><![CDATA[Ona djevojka tamo, što sjedi u kutu, odrasla je jedne hladne, prosinačke noći. Stajala je ispred prozora, s igračkom u ruci promatrajući uplakanu majku i oca kako s dva kofera odlazi bez pozdrava. Ne osvrćući se. &#160; Onaj dečko, kojeg svaki dan sretneš na ulici, odrastao je na Božićno jutro kada je sav sretan dotrčao [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Ona djevojka tamo, što sjedi u kutu, odrasla je jedne hladne, prosinačke noći. Stajala je ispred prozora, s igračkom u ruci promatrajući uplakanu majku i oca kako s dva kofera odlazi bez pozdrava. Ne osvrćući se.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter wp-image-194198 size-full" src="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1.jpg" alt="" width="1024" height="681" srcset="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1.jpg 1024w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1-300x200.jpg 300w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1-768x511.jpg 768w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1-330x220.jpg 330w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1-420x280.jpg 420w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1-615x410.jpg 615w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/prvi-paragraf-1024x681-1-860x572.jpg 860w" sizes="auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px" /></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>Onaj dečko, kojeg svaki dan sretneš na ulici, odrastao je na Božićno jutro kada je sav sretan dotrčao u dnevni boravak da otvori darove. Međutim, ispod bora nije pronašao ništa. Ništa osim prazne boce, razbijene čaše, kutije u kojoj su nekada bile tablete i majke koja nepomično leži.</p>
<figure id="attachment_194199" aria-describedby="caption-attachment-194199" style="width: 1024px" class="wp-caption aligncenter"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-194199 size-full" src="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/drugi-par-fotka.jpg" alt="" width="1024" height="768" srcset="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/drugi-par-fotka.jpg 1024w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/drugi-par-fotka-300x225.jpg 300w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/drugi-par-fotka-768x576.jpg 768w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/drugi-par-fotka-860x645.jpg 860w" sizes="auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px" /><figcaption id="caption-attachment-194199" class="wp-caption-text">OLYMPUS DIGITAL CAMERA</figcaption></figure>
<p>&nbsp;</p>
<p>Ona starica koju svako jutro vidiš kako u 5 sati ujutro sa cvijetom u ruci odlazi na groblje, odrasla je u trenutku kada su u nemilosrdnom ratu, pred njenim očima, ubili njenu prvu i jedinu ljubav.</p>
<p>Ja, ti ili netko treći, odrasli smo u trenutku kada su nam priopćili da je netko nama drag otišao daleko. U taj neki Raj. Pa mi uzeli kartu svijeta i tražili to mjesto. Nigdje ga. Pa te bude stid pitati gdje je taj raj, na kojem kontinentu, koliko će novca i sati u avionu biti potrebno toj osobi da te dođe posjetiti. Dok u jednom trenutku ne shvatiš, da je to mjesto dalje od svih kontinenata, da ne postoji novac kojim se s njega možeš vratiti jer je karta na tom putovanju jednosmjerna.</p>
<p>Ma lažu knjige. Lažu psiholozi. Lažu priručnici za lakši život. Lažu oni koji sebe nazivaju &#8220;trenerima za sreću.&#8221; Lažu da svi mi odrastamo u istom trenutku. Lažu da su njihove statistike ispravne. Lažu da su njihovi podatci 100% ispravni. Više je nas što smo prvo odrasli, pa tek onda narasli nego ovih drugih. Vjerujte mi.</p>
<p>Dok pokušavaju naučiti robote da misle,osjećaju i vole, i nas nastoje programirati po svojim željama. U toj i toj godini prestaješ biti dijete, u toj i toj godini postaješ zreo, u toj i toj godini se moraš oženiti/udati, u toj i toj godini moraš dobiti dijete, u toj i toj godini moraš imati stalan posao i ostalo. Programiraju nas. Kao i robote. Dok su se prije ljudi trudili biti drugačiji, sada se trude biti isti. Ista odjeća, ista obuća, ista frizura, iste misli, isti osjećaji, iste konverzacije. Ubrzo će nestati komunikacije. Ubrzo će nastati muk jer ljudi neće imati što da kažu jedni drugima. Svi će nositi istu odjeću i čim kročiš u butik, nećeš morati pitati prodavačice gdje što stoji jer će sva odjeća biti ista. Svi će isto misliti pa nećeš imati potrebu izreći svoje mišljenje. Svi će težiti ka istoj, ispraznoj ljubavi pa upoznavanje drugih neće biti potrebno. Roboti. Isprazni, bezosjećajni i hladni.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter wp-image-194200 size-full" src="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/sesti-paragraf.jpg" alt="" width="900" height="700" srcset="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/sesti-paragraf.jpg 900w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/sesti-paragraf-300x233.jpg 300w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/sesti-paragraf-768x597.jpg 768w, https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/03/sesti-paragraf-860x669.jpg 860w" sizes="auto, (max-width: 900px) 100vw, 900px" /></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>I zato, nemoj postati dio mase. Budi individua, drugačiji a opet tako poseban. Budi ponosan što si odrastao prije ili poslije statistike. Budi ponosan jer si na teži način naučio da odrastanje nije na papiru, već u tvojoj glavi i srcu. I vjeruj mi, nisi stvar. Čovjek si od krvi i mesa. Sposoban za vlastito mišljenje. Topao, blag i nježan &#8211; daleko od hladnog metala od kojeg su napravljeni oni s kojima te žele svrstati u istu skupinu.</p>
<p><strong>O autoru: Najjača dok držim olovku u ruci. Najslabija kad mi je uzmu. Vodim se mišlju: &#8220;Dan u kojem nešto ne napišeš, izgubljen je dan&#8221;. Vječni optimist. Uživam u malim stvarima. Volim prirodu. Volim život. Volim ljude. Volim sebe.</strong></p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/03/17/monika-tomic-kada-svi-idu-lijevo-ti-namjerno-kreni-desno-2/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/naslovna-lijevo-desno.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Mika: Da ja sam ta koja je platila porođaj. I evo zašto ću to ponovo učiniti!</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/03/17/mika-da-ja-sam-ta-koja-je-platila-porodaj-i-evo-zasto-cu-to-ponovo-uciniti/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=mika-da-ja-sam-ta-koja-je-platila-porodaj-i-evo-zasto-cu-to-ponovo-uciniti</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/03/17/mika-da-ja-sam-ta-koja-je-platila-porodaj-i-evo-zasto-cu-to-ponovo-uciniti/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Mar 2023 12:02:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[konkurs]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=155487</guid>

					<description><![CDATA[„Kada će drugo?“ Zaista, nisu prošla ni poštena tri meseca od porođaja, a već dobijam ovakva pitanja! Prva pomisao nije mi ni za godinu, dve, tri, nije čak ni šta vas briga, moje dete, moja porodica, moja stvar. Ono na šta prvo pomislim kada me pitaju o proširenju porodice je &#8211; kada budem imala pare [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>„Kada će drugo?“</p>
<p>Zaista, nisu prošla ni poštena tri meseca od porođaja, a već dobijam ovakva pitanja! Prva pomisao nije mi ni za godinu, dve, tri, nije čak ni šta vas briga, moje dete, moja porodica, moja stvar. Ono na šta prvo pomislim kada me pitaju o proširenju porodice je &#8211; kada budem imala pare da trudnoću isfinansiram.</p>
<p>Da, ja sam jedna od onih koja je lekara platila i verujte, najiskrenije, ne žalim ni pare i svima to preporučujem. Čak i savetujem. Ne upuštajte se u izazov zvani trudnoća i porođaj ukoliko nemate novca za to ili niste baš veliki avanturista i ljubitelj igara na sreću. Možda dobijete premiju, baš kada vama krene porođaj radi savestan akušer koji vas neće forsirati ukoliko ne ide. Ili beba izađe glatko. Možda se samo malo pomučite. Možda malo više i sve bude u redu. Ali šta ukoliko ne bude tako? Da li je vredno rizika. Ja nisam bila dovoljno hrabra da iskušavam sreću.</p>
<p>Sve je počelo pre dve godine. Sedele smo jedna do druge na rođendanu zajedničke prijateljice, bila je u osmom mesecu. Kaže, u trudnoći joj ništa nije teško padalo. Bilo je tu i obaveznih mirovanja i utrogestana (kod koga ga nema) ali sve je sa bebom i njom bilo u redu.</p>
<p>I baš je sedela u kafiću sa našom zajedničkom prijateljicom kada joj je pukao vodenjak. Nije paničila uopšte. Bila je na dve autobuske stanice od kuće i nije zvala taksi, ušla je u autobus, otišla mirno po stvari i pravac porodilište. Bila je uzbuđena, srećna, dobro se osećala. Uputila joj je osmeh, mahnula i rukom pokazala da se čuju.</p>
<p>Odmarala sam kod kuće kada je stigla poruka: „Gledaj! Dobili smo bebu!“.Uz to i fotografija predivnog mališana.</p>
<p>„Zašto mu viri cevčica iz nosa?“</p>
<p>„Jao, neki kreten ju je porađao. Ali kažu da će beba biti u redu. Jak je on mališa.“</p>
<p>Na žalost nije bilo tako. Hitno je transportovan u Institut. Nema mu spasa. Ništa ne može da se uradi da mu bude bolje. Dete je biljka.</p>
<p>Porođaj je bio za mamu veoma težak, a za dete koban. Ona se nije dovoljno raširila, mali je želeo napolje. Umesto da je odmah urađen hitan carski rez, prirodno su je porađali nekoliko sati. Nagutao se i plodove vode ali i dobio brojna oštećenja tako da i dan danas samo vegetira. Ocena &#8211; 2!</p>
<p>Svaki dan je išla u Institut, obilazila je dete i tamo upoznala još tri majke koje su prošle kroz isto.</p>
<p>Godinu i nešto posle toga saznajem da sam trudna. Divna vest, ali meni kroz glavu prolazi užasan osećaj. Šta sada raditi? U čije ruke poveriti svoj i život svog deteta?</p>
<p>„Nemoj da se šališ! Znaš koliko sam ja imala sreće, ostala sam bez plodove vode. Spasio ti je sestričinu“, reče mi sestra i šalje broj njenog lekara.</p>
<p>Krenula sam prvobitno regularno na preglede. Ali kod prve prepreke, kao što je loše objašnjena procedura testiranja što mi je unelo nemir da sa bebom nešto nije u redu prihvatila sam onu: „Plati, pa se klati.“</p>
<p>Tako i bi. Svakoga meseca ozbiljan izdatak. Za ultrazvuk, za briseve, za krvnu sliku. Ali, kada god izađem iz ordinacije, bila sam potpuno mirna i spokojna. Imala sam krvarenje, očitavanje jednog softmarkera ali ni na trenutak nisam bila uznemirena i to samo zato što sam imala puno poverenje u svog lekara, a on mi je naglasio da se ne brinem.</p>
<p>Poslednji, deveti mesec doneo je troduplo veći izdatak &#8211; CTG svake nedelje! Pale su pozajmice. Otišla je ušteđevina.</p>
<p>„Devojko niste se dovoljno raširili“, reče mi doktor tri nedelje pre termina: „Obim vaše karlice je sada 18, kada se oduzmu kosti i mišići ostaje 9 cm za prolaz bebe. Obim bebine glave je sada 10 cm. Do porođaja će još rasti, a iskustvo mi govori da se vi nećete još mnogo raširiti. Verovatno se uopšte nećete još širiti. Bebi je već sada knap da prođe i ja bih radio carski rez.“</p>
<p>Kada bi me u toku trudnoće žene pitale kako ću se porađati, uvek sam govorila kako bude moralo. Prirodno &#8211; što da ne! Ne plašim se, protiv prirode se ne može. Epidural &#8211; ako može, svakako. Živeo razvoj medicine i epidural zajedno s njim. Carski rez &#8211; ako mora, šta da se radi. Beba mora nekako da izađe.</p>
<p>Odeljenje carskog reza. Veče nultog dana. Još sam ošamućena od anestezije, bruji mi glava, cela utroba me boli i nikako ne mogu da se namestim da bar malo odremam, a sve pogoršava žena u sobi prekoputa koja konstantno razgovara telefonom. U tom trenutku ne razaznajem šta govori. Završava razgovor, a telefon odmah ponovo zvoni. Okrećem se ka cimerki koja je tu drugi dan i pitam šta se dešava:</p>
<p>„Beba nije dobro. Transportovali su je na Institut. Forsirali su joj prirodni porođaj. Na kraju je išla na hitan carski. Sada juri sve moguće veze da mali bude dobro“, kaže mi.</p>
<p>Stresla sam se sva.</p>
<p>Jutro se nastavilo istim tempom samo što sada veoma dobro razaznajem šta govori. Beba će biti dobro, to je najvažnije. Pretrpela je povrede i reanimirali su je ali će biti dobro. Čujem je viče u slušalicu:</p>
<p>„Znaš kada bi mi se to dogodilo da sam plaćala lekara. Nikada. U ovoj zemlji moraš da platiš da bi te tretirali kao čoveka.“</p>
<p>Istina. Na žalost.</p>
<p>U moju sobu dovode još jednu ženu. Potpuno je iscrpljena. Drema. Ulazi doktorka i odlazi do njenog kreveta te počinje sa obrazlaganjem:</p>
<p>„Mališa će biti dobro. Ima hematom i infekciju i nalazi se na odeljenju poluintezivne nege. Ne brinite se sve će biti u redu.“</p>
<p>Šta se desilo? Porađala se od sedam uveče do tri ujutru, a na kraju je rađen carski rez i to hitan uzdužni.</p>
<p>„Mislila sam, kako se sve žene porađaju tako ću i ja. Mužu sam sad rekla ovo ti je sin jedinac. Dosta od mene!“, kategorična je.</p>
<p>Tada sam rekla sebi:</p>
<p>„Draga moja, sledeći put kada poželiš da rodiš dete, to će biti onda kada za to skupiš pare!“</p>
<p>Kao što kaže žena iz sobe prekoputa: Jedino te tako, u zemlji Srbiji, tretiraju kao čoveka. Na žalost.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/03/17/mika-da-ja-sam-ta-koja-je-platila-porodaj-i-evo-zasto-cu-to-ponovo-uciniti/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/pregnant-woman-1910302_1920.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Samo njen: Zašto volim svoju ženu</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/03/17/samo-njen-zasto-volim-svoju-zenu/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=samo-njen-zasto-volim-svoju-zenu</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/03/17/samo-njen-zasto-volim-svoju-zenu/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ljudi s olovkama]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Mar 2023 11:54:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[konkurs]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=155475</guid>

					<description><![CDATA[Ne volim te jer si savršena supruga, već zato što se BORIŠ da budeš majka, žena i supruga. Zaljubim se u tebe svaki put kad se nasmiješ. Znaš da sam mnogo izbirljiv, ali sam izabrao da se do kraja života s tobom budim. Volim te zato što uvijek kasniš i nikad ne stigneš zatvoriti vrata za sobom. [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><span style="font-weight: 400;">Ne volim te jer si savršena supruga, već zato što se </span><b>BORIŠ</b><span style="font-weight: 400;"> da budeš majka, žena i supruga. Zaljubim se u tebe svaki put kad se nasmiješ. Znaš da sam mnogo izbirljiv, ali sam izabrao da se do kraja života s tobom budim.</span></p>
<p><b>Volim te zato što uvijek kasniš i nikad ne stigneš zatvoriti vrata za sobom.</b></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Volim to.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Jer onda sam siguran da ćeš se vratiti.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Volim te jer prihvataš moju prošlost. Zbog svih nedosanjanih snova koje zajedno snivamo. Moja ljubav je tako ništavna i mala kad vidim tvoju prema našoj djeci.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Volim te što si se odrekla vitkog tijela zarad da rodiš nam dijete. Uvijek imaš jedno rezervisano mjesto za moje nepredviđene situacije.</span></p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-large wp-image-33231" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/pexels-photo-218925-1-1024x683.jpeg" alt="" width="1024" height="683" /></p>
<p><b>U ovom svijetu poraza ti si moja pobjeda.</b></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Ti si moje sunce i kada je noć. Ja sam ništa, ali sa tobom sam sve. Ti si moj početak, sredina i kraj, cijelo moje biće i &#8220;motor&#8221; zbog kojeg sam živ. Moje sve terete ti rado nosiš na svojim leđima.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Da tebe ne sretoh, moje postojanje ne bi imalo svrhu. Moje poštovanje samo ti zaslužuješ. Moja si svijest i nesvijest. Davno sam prestao da od Boga nešto tražim, samo mu se zahvaljujem na tebi.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moj si smisao u ovom besmislu. Život u smrti. Radost u žalosti. Bijela tačka u crnilu. Imam nju niko me se ne tiče više.</span></p>
<p><b>Ja, sitan, nebitan, čime tebe zaslužih?</b></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Znate li vi da se od sreće ne spava?! Ja kad nju vidim kako na mojim prsima spava srce tako zaigra bojim se da je taj ples u mojim grudima ne probudi. Bojim se da ako zaspim ugušiće me ovolika doza sreće.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Ne bojim se glasnog smijeha, jer sa tobom tihe sreće i radosti nema. Uz tebe nema neostvarnog sna, sve je moguće i prelijepo. S tobom ni duga nije daleko.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Zbog tebe bih prepješačio sve daljine, obišao sva mjesta samo da te usrećim.</span></p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-large wp-image-33229" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/pexels-photo-40525-1024x682.jpeg" alt="" width="1024" height="682" /></p>
<p><b>Pisao bih pjesme, iako mi to ne ide od ruke.</b></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Pjevao bih u centru grada i prosio za tvoju ljubav.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Bio bih najsrećniji prosjak.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moj osloncu.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moj živote.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moje uporište.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moja boginjo.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moja srećo.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Majko naše djece.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">Moj osmijehu.</span></p>
<p><span style="font-weight: 400;">VOLIM TE!</span></p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/03/17/samo-njen-zasto-volim-svoju-zenu/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/5ZI00JSCIY.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Kanita Jahić: Iza zida</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/03/17/kanita-jahic-iza-zida/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=kanita-jahic-iza-zida</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/03/17/kanita-jahic-iza-zida/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Mar 2023 11:52:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[konkurs]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=155470</guid>

					<description><![CDATA[Ne znam da li je to tebi ostalo u sjećanju, ali meni baš jučer naumpade onaj insekt, vrlo sićušan, koji se sklupča kada mu se čovjek približi i pokuša ga dodirnuti. To krhko biće ne dozvoli ni sekund da prođe a da ono ostane nezaštićeno, već se, brže-bolje, sakrije u sopstveno okrilje. Sivkasto stvorenje, veće [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Ne znam da li je to tebi ostalo u sjećanju, ali meni baš jučer naumpade onaj insekt, vrlo sićušan, koji se sklupča kada mu se čovjek približi i pokuša ga dodirnuti. To krhko biće ne dozvoli ni sekund da prođe a da ono ostane nezaštićeno, već se, brže-bolje, sakrije u sopstveno okrilje. Sivkasto stvorenje, veće od mrava, a manje od gliste, ničim drugim nije ni moglo privući pažnju. Sjećam se kako smo ga kao djeca znali izazivati, a ono bi ostalo sklupčano na jednom mjestu dok naša upornost ne bi popustila.</p>
<p>Sjetih se ovog bića kad sam, prije neki dan, posmatrala čovjeka. Postoji izvjesna sličnost koja me tjera da o takvom ljudskom biću pišem ono što znam. U životu sam i ja samo jedno srela, pa ipak vjerujem da svaki čovjek ili poznaje ili je on sam takva osoba. Među gomilom ljudi koja se provuče kroz naše svakodnevnice, sretne se nekad i onaj koji će se skupljati i zatvarati kada neko pokuša da priđe njegovoj nutrini. Poput insekta koji se uvlači, tako i on spušta glavu, želeći da, na neki način, zauzima manje prostora na ovom svijetu. Skuplja ruke i noge, preusmjerava pogled i izbjegava razgovor.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33224 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/1-2.jpg" alt="" width="900" height="598" /></p>
<p>Međutim, mogu pouzdano reći da takav čovjek ne želi sve što je u njemu prešutjeti, ostaviti u tami svoje nutrine i ne osvrtati se na to. Njegova želja je obično da savlada ono što ga sputava i jednostavno razgovara. Ipak, potrebno je i znati da ga težina onoga što je u njemu uporno lomi, a jedan čovjek nikad ne može znati koliko toga drugi nosi na duši.</p>
<p>Pokušaj, eto, zamisliti u kakve crve se misli i osjećaji mogu pretvoriti kad su dugo nagomilani u zatvorenom prostoru. U takvom okruženju ni jedno ni drugo ne znaju gdje im je mjesto. Izobliče se, postanu glomazniji i bolniji nego što bi trebali biti i čovjek razvije sklonost da im posvećuje više pažnje nego što to zaslužuju. On vidi zmije umjesto crva. Tamo gdje se pojavi iskra, on već osjeća toplinu vatre i nikad ne prestaje dodatno se mučiti zamišljanjem kako njegovo ponašanje izgleda tebi. Kao da on to može pretpostaviti. Može mu danima biti na umu par tvojih riječi, koje si, eto, slučajno izgovorio, pa ako ih on protumači povoljno po svoju ličnost, bit će miran, a ako ne, naljutit će se sam na sebe.  Da&#8230; jedan čovjek je, svojom ludošću, i to kadar učiniti.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33225 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/2-1.jpg" alt="" width="900" height="596" /></p>
<p>Čim uočiš čovjeka koji je izgradio cijeli dvorac oko svoje unutrašnjosti, uljepšao ga s vana, a ne dozvoljava ti da vidiš kako je unutra, možeš biti siguran da ga je strah da će ono što je iznutra narušiti ljepotu te vanjštine.</p>
<p>Dok ga pokušavaš nagovoriti da ti se otvori, moraš imati na umu i to da on ne može, kao ti, tek tako početi govoriti, iako to želi. Za njega je svaka izgovorena riječ kao stub oko kojeg će hiljadu puta obići nakon što ga izgradi kako bi se uvjerio da je dovoljno stabilan i da građevini ne prijeti opasnost od rušenja. Kad počne govoriti, vrlo brzo bi se mogao i povući ako ne dobije podršku, razumijevanje ili suosjećanje s druge strane. A sa svakom izgovorenom riječju osjećat će kao da polahko skida prekrivač sa svoga tijela, ne prepoznavajući samog sebe dok to čini. To je razlog što će se htjeti povući i odustati.</p>
<p>Ali ti ga nikako nemoj osuđivati. Nije tvoje da određuješ razloge njegovog ponašanja, tvoje je da ga prihvatiš i da budeš s njim strpljiv, da mu daš do znanja da se trudiš i da ti je iskreno stalo do njegove smirenosti. Nasmiješi mu se. Svaki čovjek će ti lakše prići ako s osmijehom kreneš prema njemu. Ali nikad nemoj silom vući pokrivač, niti rušiti zidove.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33226 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/3.jpg" alt="" width="900" height="596" /></p>
<p>Možda će ti se, ako ga ne poznaješ, takav čovjek učiniti tužno, pospano, nezainteresovano ili mrzovoljno, ali molim te nemoj ga kao takvog u svojoj glavi naslikati, već uvijek pokušaj  pogledati iza tog zida i potrudi se da razumiješ. Budi otvoren i pozitivan prema njemu pa će i on ubrzo promijeniti svoje držanje.</p>
<p>Pokušaj držati na umu sve ovo sljedeći put kad ti se pruži prilika. Ja sam sigurna da ćeš, uz malo truda i volje, spoznati da tvoj prijatelj ima veliko srce kojim je spreman baš tebe zavoljeti. Onda ćeš mi biti zahvalan što se sjetih onog insekta i što odlučih da ti ovaj savjet udijelim.</p>
<p>&nbsp;</p>
<h6>Kanita Jahić</h6>
<h6><em>Moje ime je Kanita. Volim književnost mnogo više nego što joj se posvećujem. Volim otkrivati nova mjesta, učiti nove jezike, biti sama ili uživati u društvu pojedinaca. Želim učiti i napredovati svaki dan svoga života. Pišem jer postoji nešto u meni što mi ne da da to ne činim. Ne želim nikad biti zadovljna samom sobom, jer ću taj dan sigurno prestati na sebi da radim. </em></h6>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/03/17/kanita-jahic-iza-zida/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/naslovna-2-3.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Alexandra: Koliko je važno da budeš dobar profesor</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/03/17/alexandra-koliko-je-vazno-da-budes-dobar-profesor/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=alexandra-koliko-je-vazno-da-budes-dobar-profesor</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/03/17/alexandra-koliko-je-vazno-da-budes-dobar-profesor/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Mar 2023 11:46:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[konkurs]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=155465</guid>

					<description><![CDATA[Postoje među nama oni  koji su rođeni u srećnim porodicama. Oni koji ne nose rane na duši i ne pamte detinjstvo po lošem. Gde su međuljudski odnosi zdravi, gde se roditelji vole i gde su ljubav, poverenje i međusobno poštovanje  glavne merne jedinice. Ima i onih kojima su bake i deke važan deo detinjstva. I [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Postoje među nama oni  koji su rođeni u srećnim porodicama. Oni koji ne nose rane na duši i ne pamte detinjstvo po lošem. Gde su međuljudski odnosi zdravi, gde se roditelji vole i gde su ljubav, poverenje i međusobno poštovanje  glavne merne jedinice. Ima i onih kojima su bake i deke važan deo detinjstva. I njih nazivam srećnicima, jer je to posebna vrsta odnosa i topline. Ne zaboravimo i braću i sestre kao nezamenljivi deo života uopšte i najvredniji dar od roditelja. I koliko god da je važno za pojedinca da raste u složnoj porodici, postoje ljudi „sa strane” koji vam obeleže život. To nisu članovi porodice, stoga je zahvalnost za njih duplo veća. Nekome je to drug, drugarica, momak ili devojka, kolega sa posla, običan komšija, poznanik. U mom slučaju je to profesorka književnosti u srednjoj školi.</p>
<p>Ako ste imali predane nastavnike, znate o čemu govorim. To nije žena koja je svima davala petice, pa je zbog toga bila omiljena. To je žena koja je „samo” radila svoj posao, a radila ga je sa puno topline i odmerenosti. Sa uvažavanjem drugačijeg mišljenja i poštovanjem ličnosti učenika. Možda je to zbog samog predmeta u kome se prepliću i filozofija, psihologija, geografija, istorija, pravo.  Ili je ipak u pitanju pojedinac koji voli  svoj posao<strong>. U društvu, kao i u jednoj državi, sve počinje od pojedinca, voljnog da radi na sebi i daje svoj maksimum.</strong></p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33211 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/knjige-složene-1024x640.jpg" alt="" width="1024" height="640" /></p>
<p>Sa setom se sećam ushićenja i magije kojima nam je predstavljala knjige, otkrivajući nam nepresušni izvor inspiracije. Koliko je važno ne preskočiti dela klasične književnosti, koja srednjoškolcima (ne svim) nisu naročito zanimljiva. I ne, na prvo čitanje nisam bila oduševljena Prokletom avlijom, Dervišom i smrti, Anom Karenjinom. Zbog nezrelosti i godina, nisam razumela sve skrivene poruke koje pisci tako lukavo provuku. Zahvaljujući njoj, dobila sam želju da ponovo  prelistam neke sadržaje i vratim se nekim delima.</p>
<p>I to nije najvažnije što sam ponela iz srednje škole. To je žena čije vam reči dugo godina kasnije odzvanjaju. Kao putokaz. Kao podsetnik da možete više i bolje. Podsetnik da u životu tražite suštinu<strong>. I u nekim teškim životnim trenucima, kad naiđete na opšte nerazumevanje društva, okoline, živi sećanje da neko veruje u vas.</strong> Da vas je neko prepoznao baš takve kakvi jeste, nesavršene, ali radoznale i voljne da učite i razvijate se.</p>
<p><strong>Da bi neko bio deo vas, ne morate da budete stalno u kontaktu, da pijete zajedno kafu, da se čujete telefonom, lajkujete na fejsu. Dovoljno je da životni trenutak koji vam je dodeljen iskoristite na najbolji mogući način.</strong></p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33212 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/ruke-zajedno-1024x682.jpg" alt="" width="1024" height="682" /></p>
<p>Sa očajanjem u glasu govorila nam je<em>: <strong>Nemojte, molim vas, biti od onih ljudi kojima je životni cilj da budu siti, čisti i na suvom…</strong> </em>I još tada, znala sam da sam na pravom mestu i da je gimnazija bila dobar izbor srednje škole. Svi kojima je predavala bili su svesni privilegije. Nas nekoliko vapilo je za takvim porukama, jer ih, na zalost, nismo slusali kod kuće. Prepoznavali smo tu goruću želju da od nas napravi bolje i kvalitetnije ljude. Ljude koji vide šire.</p>
<p><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="alignnone wp-image-33213 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/pomoć-u-usponu-1024x676.jpg" alt="" width="1024" height="676" /></p>
<p>Ovim tekstom zelim joj reći veliko hvala i na svim divnim preporukama za knjige i autore. Povodom omiljenog Meše Selimovića, citiraću profesorku jos jednom: <strong><em>Od srca vam  želim da svi živite i doživite ljubav poput ljubavi u romanu Tvrđava i da ne pristanete ni na šta manje od toga</em>.</strong> Ja sam je poslušala. A vi?</p>
<h6>O autorki: Radoznala, uporna, pravedna, osecajna. Master učitelj po profesiji.</h6>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/03/17/alexandra-koliko-je-vazno-da-budes-dobar-profesor/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/profesori-naslovna.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>Jelena Glišović: U potrazi za poslom</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/03/17/jelena-glisovic-u-potrazi-za-poslom-2/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=jelena-glisovic-u-potrazi-za-poslom-2</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/03/17/jelena-glisovic-u-potrazi-za-poslom-2/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Mar 2023 11:40:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[konkurs]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<category><![CDATA[mtel]]></category>
		<category><![CDATA[proza]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=165450</guid>

					<description><![CDATA[Položiš sve ispite, odbraniš diplomski rad i kako to obično biva, krećeš u potragu za poslom. Kažu ti:”Ma samo ti diplomiraj, sve ćeš posle lako!” Ne dajte da vas lažu. Najgori period tek sledi. Počneš da “sređuješ” CV pa se setiš da si volontirao i u kampu za debele 2001. Setiš se i da si [&#8230;]]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Položiš sve ispite, odbraniš diplomski rad i kako to obično biva, krećeš u potragu za poslom. Kažu ti:”Ma samo ti diplomiraj, sve ćeš posle lako!” Ne dajte da vas lažu. Najgori period tek sledi.</p>
<p>Počneš da “sređuješ” CV pa se setiš da si volontirao i u kampu za debele 2001. Setiš se i da si prodavao šešire u Guči 2005. Piši, sve se računa. Član si i Mense i menze i svega ikada. Rad na računaru advanced level al&#8217; se ne sećaš kad si poslednji put otvorio excel. Engleski pričaš k'o maternji. Služiš se španskim. No puedo mas. Ubaciš neku svoju fotografiju sa telefona, sa apsolventske večeri, isečeš ostatak društva, rokneš neki filter i VOALA. CV je spreman.</p>
<p>A onda počneš sa slanjem istog na kojekakve konkurse. Pa dobiješ mejl gde ti se oni izvinjavaju jer ne odgovaraš profilu koji traže. Pa šalješ i dalje. A onda jednog dana dobiješ mejl gde ti jave da si ušao u taj neki uži krug pa da dođeš na testiranje. Sad imaju te “krugove pakla”, pa u prvom krugu test logike, u drugom verbalni, u trećem numerički, u četvrtom test ličnosti, pa onda vas podele u grupe i daju neke glupave zadatke i vi kao treba to da rešavate, ma svašta. Nekad pomislim, možda sam konkurisala za rad u NASA-i a ne za mesto promotera. Elem, nemojte misliti da je ovo nužno loše. Dešavalo se da konkurišem za neko mesto i odmah me pozovu na intervju. Jednom sam dobila poziv iz neke manje firme da dođem na razgovor.</p>
<figure id="attachment_33196" aria-describedby="caption-attachment-33196" style="width: 1024px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-33196 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/bicikl-park-1024x576.jpg" alt="" width="1024" height="576" /><figcaption id="caption-attachment-33196" class="wp-caption-text">Foto: Dragana Stevanić</figcaption></figure>
<p>Dan pred razgovor za posao mi je kao dan pred isipt. Taj dan ne izlazim nigde, u sobi sam, čitam o toj firmi, spremam odgovore na ona najčešća pitanja koja se postavljaju na samom razgovoru. I tako, ja spremila sve odgovore, obukla se onako baš poslovno. Ulazim u kancelariju, i tu kreće agonija od 15 minuta. Čovek je pričao 15 minuta o toj poziciji, ne postavivši meni ni jedno pitanje. U jednom trenutku sam se zagledala u neku pticu na drvetu koju sam videla kroz prozor iza njegove glave. A on je i dalje pričao i pričao i pričao.</p>
<p>Praktično je intervjuisao samog sebe. Nakon završenog monologa, rukovali smo se, izašla sam i molila se da me nikad više ne pozovu. Sećam se isto tako intervjua u susednom gradu, gde su me dve osobe intervjuisale. Bombardovale su me pitanjima “gde vidiš sebe za 5 godina?”, “da li si pušač?”, “koja je tvoja najveća mana?”. Čak me jedna od njih pitala “Za šta sve olovka može da služi sem za pisanje?”. I dok sam se ja preznojila 20 puta i trudila se da na svako pitanje odgovorim što tačnije i spontanije, jedna od njih me je prekinula da bi ispričala uslove. Dakle, probni rad dve nedelje, nije plaćen, postoji mogućnost da ne nastavim da radim nakon tog perioda ukoliko ne budu zadovoljni.</p>
<figure id="attachment_33197" aria-describedby="caption-attachment-33197" style="width: 667px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-33197 size-full" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/prepreke.jpg" alt="" width="667" height="834" /><figcaption id="caption-attachment-33197" class="wp-caption-text">Foto: Nataša Maksimović</figcaption></figure>
<p>Ok, hajde, izdvojila bih pare za put za te dve nedelje, to bih nekako prebrodila. Onda  nastavlja dalje, kaže da je radno vreme od 8-16h ali da očekuje da svi njeni zaposleni ostaju prekovremeno, naročito “ovi novi” kako je naglasila. Naravno, podrazumeva se da prekovremeni rad nije plaćen. Hajde, i na to bih pristala, malo dokazivanja nije na odmet. Ali kad je rekla sumu za koju bih radila, mislila sam da sam u skrivenoj kameri. Ta suma bi pokrila moje troškove puta i obroka, a za ostatak bih mogla da kupim lekove da bih prebrodila taj stres. E, a kad su me na jednom razgovoru za posao pitali zašto želim da budem prodavac iako imam završen fakultet.</p>
<p>Zato što se trenutno ništa bolje ne nudi u ovoj našoj provinciji, rođače! Naravno, posao nisam dobila jer sam “prekvalifikovana”, odnosno znaju da bih otišla čim bi iskrsla neka bolja prilika. U pravu su skroz. Ali to ne menja činjenicu da sam “prekvalifikovana” za posao prodavca, a opet nemam iskustva da bih mogla da radim nešto za šta sam školovana. I tako se nalazim u nekom međuprostoru. Ni tamo ni &#8216;vamo.</p>
<figure id="attachment_33198" aria-describedby="caption-attachment-33198" style="width: 1024px" class="wp-caption alignnone"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-33198 size-large" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2017/03/sunce-kroz-mrežu-1024x685.jpg" alt="" width="1024" height="685" /><figcaption id="caption-attachment-33198" class="wp-caption-text">Foto: Nataša Maksimović</figcaption></figure>
<p>I nakon tih intervjua shvatila sam nekoliko ključnih stvari. Jedna od tih je da je intervju za posao dvosmerna ulica, i da i vi morate videti da li vam odgovara šta oni nude. Nemojte biti ponizni i zahvalni što vam uopšte nude posao za neku mizernu platu. Znate da možete bolje. Podrazumeva se da na svom budućem poslu vredno radite ali isto tako očekujte da se vaš trud ceni i plati. Kao što vas poslodavac bira, birajte i vi njega. Ukoliko vam “ne gori” pod nogama, birajte. Imate pravo na to. Ako mislite da zaslužujete i možete bolje, tražite bolje. Nemojte raditi po svaku cenu i pod svakakvim uslovima. Loš posao je kao loša ljubavna veza. Nemojte ostajati u vezi čisto da biste bili u vezi. Često je loša veza razlog vašeg nezadovoljstva. U tom slučaju, raskid je oslobađajuć.</p>
<p>Naslovna fotografija: Dragana Stevanić</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/03/17/jelena-glisovic-u-potrazi-za-poslom-2/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/naslovna-u-potrazi.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>J. Č.: Sjećam se</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/02/18/j-c-sjecam-se/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=j-c-sjecam-se</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/02/18/j-c-sjecam-se/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Brankica Rakovic]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 18 Feb 2023 12:10:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Uncategorized]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=169538</guid>

					<description><![CDATA[Teške kapi kiše lupaju po krovu kao za uzbunu. Bude me iz i onako površnog sna. Otvaram oči i kao i svako jutro, ugledam prazninu ove sobe koja daje sve od sebe da pomislim kako je moj dom. Kako se ništa nije promijenilo.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Sivilo neba jedva da pronalazi svoj prolaz kroz zamračeni krovni prozor. Nepomična sam u krevetu. Sve se čini tako prazno. Nigdje čak ni sjene nema, pa ni moje. Jesam li uopće tu ili mi se samo čini?</p>
<p>Dok dišem osjećam dim cigareta koji je sinoć melankolično radio neke nepravilne oblike, a zatim nestajao. Slušam kišu kako neumorno i nemirno pada, osjetim je gotovo nasilnom i lice mi se pomalo mršti. Ali me taj zvuk potpuno obuzima…</p>
<p>Sjećam se kiše…</p>
<p>Kad nije lupala, nego mi kucala za dobro jutro.</p>
<p>Kad nije bila nasilna, nego zaigrana.</p>
<p>Kad nije bila tako siva, nego prozirna i čista.</p>
<p>Kad nije lomila krov, nego klizila po njemu.</p>
<p>Kad nije bila nemirna, već je svojom melodijom izazivala spokoj.</p>
<p>Kad nije padala za uzbunu, nego me zvala na ples u svom ritmu.</p>
<p>Sjećam se kiše…</p>
<p>Kad sam je razlikovala od suza na svom licu.</p>
<p>Kad me njen zvuk sretnu budio.</p>
<p>Sjećam se sebe…</p>
<figure id="attachment_51645" aria-describedby="caption-attachment-51645" style="width: 1440px" class="wp-caption aligncenter"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="size-full wp-image-51645" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2018/01/Autorica-Martina-Knez1.jpg" alt="" width="1440" height="1080" /><figcaption id="caption-attachment-51645" class="wp-caption-text">Foto: Martina Knez</figcaption></figure>
<p>Kako otvaram oči i osmjeh mi se istog trena spušta na lice. Osjećam njenu blizinu. Okrenem se i vidim je kako još uvijek spokojno spava. Obuzima me sreća u tom trenutku kao da je prvi put, kao da se nisam već bezbroj puta pored nje probudila. Promatram joj lice, opušteno, mirno i najljepše. Upijam sve njegove crte, spremam ih u sjećanja kao da znam da će otići. Sjena joj pada na jagodice i ističe joj obraze. Usne nepomične i ravne. Kao i obično, ništa ne govore. Šute. A oči… ne mogu dočekati da se otvore. Jer kad se one otvore, skupa s njima kao da se otvori cijeli svijet. Sve prilike, sva radost, sva sreća, svaki cvijet; jer je upravo tad sunce izašlo.</p>
<p>Moje je tijelo potpuno rasterećeno i sve joj se više približava. Osjećam njenu kožu pod svojim prstima i kako se je sve složilo na svoje mjesto. Sve je upravo onako kako treba biti. Dah mi je opušten i usklađen. Sva osjetila izoštrena, da mogu osjetiti njen miris, glatkoću kože… Vidjeti joj lice, ramena, ruke, grudi, bokove… Čuti je kako diše. Osjetiti okus njenih usana kad me poljube.</p>
<figure id="attachment_51644" aria-describedby="caption-attachment-51644" style="width: 1440px" class="wp-caption aligncenter"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="size-full wp-image-51644" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2018/01/Autorica-Martina-Knez-3-e1517398570507.jpg" alt="" width="1440" height="1080" /><figcaption id="caption-attachment-51644" class="wp-caption-text">Foto: Martina Knez</figcaption></figure>
<p>Oči joj se otvaraju i pogledaju me sneno i nježno. U sljedećem trenutku već budno i preplašeno. Zatim ih ugledam kako se udaljavaju, blijede i nestaju, odnoseći sa sobom tišinu i puštajući sve jaču i jaču buku koja ispunjava prostor.</p>
<p>Teške kapi kiše lupaju po krovu kao za uzbunu. Bude me iz dubokih iluzija. Otvaram oči i kao nikad do sada, ugledam prazninu ove sobe koja se ni ne trudi da pomislim kako je moj dom. Kako je sve kao i prije.</p>
<p>Shvaćam tako jasno, kao kad osoba prvi put u ogledalu ugleda istinsku sebe, da je odnos s njom uistinu bio takav; ona je spavala, a ja je budna i željna gledala.</p>
<p>A kad bi otvorila oči, opet je nestajala.</p>
<p>Tražila sam je, toliko puta. Put do nje bio je zatrpan snijegom na kojem nije bilo ni otiska stopala, čak niti njenih. Samo pusta bjelina do točke do koje oči mogu vidjeti. A iza nje… Duša ne može naslutiti ni postojanje grančice na mjestu na kojem je možda prije živjelo neko drvo. Ne slutim ništa, osim praznine. Čudno, tu ni zraka nema. Promatram… Ovaj snijeg niti ne svjetluca. Niti puca pod stopalima.</p>
<figure id="attachment_51643" aria-describedby="caption-attachment-51643" style="width: 1440px" class="wp-caption aligncenter"><img loading="lazy" loading="lazy" decoding="async" class="size-full wp-image-51643" src="http://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2018/01/Autorica-Martina-Knez-2-e1517398596971.jpg" alt="" width="1440" height="1080" /><figcaption id="caption-attachment-51643" class="wp-caption-text">Foto: Martina Knez</figcaption></figure>
<p>To je mjesto u kojem sam se htjela udobno smjestiti ispred kamina?</p>
<p>Ali tu vatra ne može gorjeti.</p>
<p>To je mjesto na koje sam se htjela vraćati svaki dan?</p>
<p>Ali nema ni ulaznih vrata.</p>
<p>To je mjesto na čijim sam policama htjela ostaviti svoje stvari?</p>
<p>Ali tu nema ni zidova na koje se police mogu staviti.</p>
<p>To je mjesto na kojem sam htjela osjetiti toplinu ljubavi?</p>
<p>Ali hladno je.</p>
<p>Sjećam se nje…</p>
<p>Često je bila tu pored mene, tijelom. Znam to sa sigurnošću, jer znam kako izgleda svaki detalj njenog tijela.</p>
<p>Sjećam se…</p>
<p>Jednom, samo jednom je zaista bila tu. I dušom.</p>
<p>Ali na odlasku.</p>
<p>&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/02/18/j-c-sjecam-se/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/Autor-Martin-Knez.jpg" />	</item>
		<item>
		<title>&#8220;Moje dijete je najnaprednije, najbolje i najljepše na planeti!&#8221;</title>
		<link>https://lolamagazin.com/2023/01/18/ornela-colic-svijet-voli-pobjednike-a-mame-to-najbolje-znaju/?utm_source=rss&#038;utm_medium=rss&#038;utm_campaign=ornela-colic-svijet-voli-pobjednike-a-mame-to-najbolje-znaju</link>
					<comments>https://lolamagazin.com/2023/01/18/ornela-colic-svijet-voli-pobjednike-a-mame-to-najbolje-znaju/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lola Magazin]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 18 Jan 2023 09:52:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[PORODICA]]></category>
		<category><![CDATA[ljudi s olovkama]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://lolamagazin.com/?p=169547</guid>

					<description><![CDATA[Kad mama uzme stvar u svoje ruke. Tu trava više ne raste. Wow. To niste očekivali? Ipak mislim i da ova tema zaslužuje malo iskrenosti. Samo zrno mithbusting-a.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Niko ne osporava težinu i veličinu majčinske ljubavi i zalaganja, ali šta se desi kad ta briga pređe svaku mjeru umjerenosti?</p>
<p>U ova moderna vremena prva stvar koju opazite u interakciji sa ostalim ženskim jedinkama, poznatijim kao majkama, je konkurencija. Opće pravo da sve pretvaramo u kompeticiju i nadmetanje je postalo apsolutni <em>must have</em> moderne mame. Potresne su kategorije u kojima se borimo i takmičimo. Ali, ne u ulozi takmičarki već nastupamo kao trenerice. Snagu i znanje crpimo iz vlastitog iskustva. Retoriku smo naslijedile od starijih i mudrijih nam jedinki te smo ih samo malo prilagodile kako bi se upotpunosti uklopile u našu viziju odgoja <em>budućih naraštaja</em>. Za razliku od njih nama nisu date štafete i nije nam usađeno znanje u borbi za prvo mjesto ( naravno, jedino dostojno mjesto heroine).</p>
<p>Nama niko nije rekao kako možemo sve što poželimo i kako je igranje lutkama <em>passe </em>i da dječaci nisu jači i da fraza <em>jači spol </em>nema nikakvog uporište ni u psihološkom ni fizičkom svijetu. <strong>Ali zato novi naraštaji imaju tu sreću da smo mi svoje znanje akumulirale do te mjere da smo spremne na amazonski stil naobrazbe i odgoja.</strong></p>
<p>Postoje neke fraze koje odmah čujete kada dijete krene u školu. Ili ako odlučite svoje dijete upisati na neku od aktivnosti, ove tople riječi neće izostati: &#8220;Može to ona bolje.&#8221; &#8220;On ne daje svoj maksimum.&#8221; &#8220;Morate više raditi s njom/njim.&#8221; Ako se one dese, ili bolje reći kad se dese, majke &#8220;priskaču u pomoć&#8221;. Nekako instinktivno one namirišu krv slabije motivisane ili neambiciozne majke. Dijete nije u fokusu isprva, ali za majku nema izgovora. Bujica &#8220;vidi-kako-ja-sve-stignem&#8221; i &#8220;slušaj-šta-je-sve-moje-dijete-postiglo&#8221; motivacijskog podstreka će Vas čvrsto obuhvatiti i stisnuti tako jako da ćete poželjeti da Vas uguši!</p>
<p>Činjenica da Vaše dijete ima samo jednu aktivnost je više nego sramotno sama od sebe bez te neoprostive opaske da i toj jednoj jedinoj obavezi Vi svoje dijete ne gurate do krajnjih granica njene/njegove mogućnosti/nemogućnosti.</p>
<p>&nbsp;</p>
<p><strong>Šta Vi sebi umišljate? Da treninzi i probe postoje kako bi se dijete opustilo i rekreiralo? </strong></p>
<p><strong>Kakva ste Vi majka?! Kalendari sa treninzima su popunjeni. </strong></p>
<p><strong>Zimski raspust nije dizajniran da se djeca odmaraju već da rade nešto drugo što nisu stigli dok je škola trajala. </strong></p>
<p>Niste čuli za novi program koji se nudi tokom nastave, u kojem privatni instruktori nakon sati provedenih u školi uzimaju Vaše dijete i drže ga još 5 sati nad knjigom učeći ga matematiku ili bilo koji drugi predmet koji Vaše dijete nalazi očaravajućim ili mu se gadi!? I nakon toga to isto dijete trči na sate karatea, baleta, skijanja, gimnastike, klavira, fudbala, hokeja, tenisa, folklora, pjevanja, glume, hora, plivanja! Smatrate to pretjeranim? To odaje vrlo neambicioznu i prosječnu osobu, a to je općepoznata odlika mediokritetstva. Što vrlo logično vodi osudama i ima kao posljedicu izrugivanje i izolaciju. Ako Vam nije dosta, zaslužujete svu salvu hvaljenja i nabrajanja postignuća &#8220;pametnog i talentovanog, ambicioznog i svestranog&#8221; djeteta koje niže uspjehe u svemu čega se dohvati. U knjižici su sve same petice, a sve aktivnosti koje ima su naprosto odraz zdravog i inteligentnog malog stvorenja koje je gladno znanja i uspjeha. Posebno uspjeha.</p>
<p>Ne znam da li sam dovoljno istakla riječ uspjeh i ponovila je dovoljno puta kako bih Vam prenijela samo dio atmosfere. Uspjeha. I osvajanja prvih mjesta, nagrada, medalja i pohvala.</p>
<blockquote><p>Majka je ponosna. I sretna. Ispunjena i, dodala bih, napokon uspješna u nečemu.</p></blockquote>
<p>Shvatate? Ne znači da su te ambiciozne majke neuspješne u svom životu te tu frustraciju kanališu putem i kroz svoju djecu. Postoje majke koje su vrlo uspješne i ostvarene na poslu i privatno te očekuju da i juniori budu, ako ne isti, a ono puno bolji od prethodnika.</p>
<p>To je nama naša borba dala, dame i gospodo. Mi smo se borile za ravnopravnost, a dobile smo dokazivanje i natjecanje u svim sferama svog života. Granice ne postoje niti se smiju dovoditi u pitanje. &#8220;Moje dijete je najnaprednije, najbolje i najljepše na planeti!&#8221;. To je misao vodilja svake majke kojoj je istinski stalo do svog djeteta. To ona misli i javno pokazuje. Od takmičenja sa kolegama na poslu, sa prijateljicama u izboru partnera, u porodilištu na porodu do prvih zubića, puzanja, hodanja, prvih riječi i brojanja sa pet mjeseci te postizanja izvanrednih rezultata još dok su u pelenama. I sve je to dokumentovano i na dohvat ruke svaki put kad treba usmjeriti novopečenu mamu kojim pravcem ići ili naružiti neambicioznu majku.</p>
<p><img decoding="async" src="https://images.unsplash.com/photo-1578269174936-2709b6aeb913?ixlib=rb-4.0.3&amp;ixid=M3wxMjA3fDB8MHxwaG90by1wYWdlfHx8fGVufDB8fHx8fA%3D%3D&amp;auto=format&amp;fit=crop&amp;w=1000&amp;q=80" alt="yellow and white trophy" /></p>
<p>Same smo si krive, rekla bih ja. U tolikoj želji da pokažemo i dokažemo &#8220;da mi to možemo&#8221; malo smo se <em>premorale</em> i <em>prepokazale</em>! Umjesto da štafetu predamo hrabrim malim ženama i muškarcima, dale smo ih malim Frankenstein-ima koji grizu nokte, sikću na svoje vršnjake i rugaju im se na svaki znak slabosti što je neoprostiva karakteristika neustrašivih novih nada. Dale smo im dovoljno materijala za doživotnog posjeta psiholozima. Da li bi sad napokon mogle samo malo usporiti i pogledati šta smo to napravile? Da li postoji neka formula kojom se to sve može barem malo popraviti? Možda da porazgovaramo sa djecom i vidimo šta zaista njih interesuje i zanima? Da li oni zaista žele sve petice u knjižici i da li je to najbitnija stvar na svijetu za njih? Žele li pisati pjesme sa 7 godina i učiti ih napamet kako bi ih mame pokazivale okolo kao genije?</p>
<p>Možda ću zvučati apsolutno suludo i nemajčinski, ali neke stvari ipak treba prepustiti djeci da ih ona uzmu u svoje ruke. Vjerovati im i voljeti ih čak i kad izjave da će voziti kamion ili raditi kao „teta koja daje kapute“ u Narodnom. Biti sigurne da je najveći uspjeh kada djetetu ponudimo da bude dijete. Ni više ni manje.</p>
<p><strong>Postoje sada sve moguće aktivnosti za nas velike. I uspješne i propale. Idite, budite balerine i teniserke. Pobijedite propalicu ili prvakinju u sebi. To će Vas učiniti sretnom. I one oko Vas. Nadam se.</strong></p>
<p>Ornela Čolić</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://lolamagazin.com/2023/01/18/ornela-colic-svijet-voli-pobjednike-a-mame-to-najbolje-znaju/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
		<media:thumbnail url="https://lolamagazin.com/wp-content/uploads/2023/01/single-mom.jpg" />	</item>
	</channel>
</rss>
