Mlada studentica, ljubiteljica znanosti

Rođena je kao Maria Sklodowska 1867. godine u Varšavi. Iako je odrasla u vremenu u kojemu je ženama pristup obrazovanju bio ograničen, Curie se rodila u obitelji koja je cijenila akademsko obrazovanje i znanje. Marie se vrlo dobro snalazila u školi, pa je uskoro otišla u Pariz te upisala studij na Sorboni.

Dvije Nobelove nagrade

Godine 1894. upoznaje fizičara Pierrea Curieja, s kojim brzo razvija odnos. Već iduće godine par se oženio, a osim privatnog života počinju dijeliti i poslovni te skupa istraživati. Istraživali su godinama te 1903. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Predavanje je održala Marie, dok je Pierre ostao u Parizu zbog bolesti.

Isprva je odbor planirao izostaviti Marie, smatrajući je samo muževom asistenticom, no Pierre im je uputio oštru kritiku, pa su brzo uključili oba člana obitelji Curie. Pierre je poginuo u prometnoj nesreći 1906. godine, a Marie je bila devastirana. Spas je pronašla u poslu. Otkrila je radij i polonij, što joj je donijelo još jednu Nobelovu nagradu, za kemiju 1911. godine.

Tako je postala prva žena dobitnica Nobela, ali i prva žena koja ima Nobela iz dva različita znanstvena područja. Curie je također pionirka Sveučilišta u Parizu, gdje je postala prva profesorica.

Doprinosi znanosti

Ono što joj nije uspjelo je članstvo u Francuskoj akademiji znanosti, u koju nije primljena zbog nekoliko glasova razlike. Njena je kći kasnije izjavila da joj je majka bila “heroj i ponos Francuske kada su u pitanju inozemne nagrade, no kada su domaće u pitanju, ništa više od nepoželjne strankinje”.

Francusku akademiju znanosti osnovao je Luj XIV. davne 1666. godine

Marie Curie je cijelog života nosila poljsko prezime i trudila se svoju djecu naučiti o njihovim korijenima. Desni znanstveni časopisi često su umanjivali njen doprinos znanosti, čak i kada se radilo o presedanima i revolucionarnim otkrićima. Špekuliralo se i da je Židovka, što joj nije išlo u prilog u vrijeme raširenog antisemitizma.

Njezina postignuća u znanosti vrlo su brzo implementirana u praksi. Zbog otkrića radioaktivnosti naglo se povećao broj istraživanja o raku te je uveden pojam radioterapije. Glavni institut koji se bavi istraživanjem i liječenjem raka u Parizu danas nosi njezino ime.

Curie je umrla 1934. godine od aplastične anemije, tada slabo poznate bolesti koja se javlja nakon dugotrajnog izlaganja radijaciji. O njenoj smrti izvještavali su gotovo svi mediji od SAD-a do Rusije. Bila je priznata već za života, a nakon smrti njezin lik i djelo samo su još više dobivali na značaju. Smatra se najvećom feminističkom ikonom u znanosti.

Index

Rođena je u Varšavi u Poljskoj 1867. godine. Od malena se izdvajala među drugom djecom, a sa pet godina naučila čitati i pisati. Bila je odlična učenica, a po završetku srednjoškolskog obrazovanja nagrađena je zlatnom medaljom za uspjeh. S obzirom na to da se u to vrijeme u Poljskoj nije moglo obrazovati, ako ste žena, Marija je zajedno sa grupom ljudi organizovala svoje studije pod nazivom Pokretni univerzitet.

Otišla je u Pariz 1891. godine gdje je živjela sa sestrom. Studirala je matematiku, fiziku i hemiju, a studij je završila kao najbolja studentica, prva u klasi fizike i hemije, a druga u klasi matematike. Tokom studiranja upoznala je Pjera Kirija, velikog naučnika i svoju najveću ljubav.

Naučnik Henri Bekarel bio je njen mentor, sa kojim je radila nakon što je on 1896. godine otkrio da soli urana emituju zrake, prodorne jačine kao x-zraci. Upravo zato, Marija je u sklopu svoje doktorske disertacije odlučila da se posveti proučavanju uranijumovih zraka. Različitim istraživanjima došla je do otkrića radioaktivnosti. Njen suprug se odlučio priključiti u daljem radu pa su zajedno otkrili dva nova radioktivna elementa.

Prvi od njih bio je polonijum koji su nazvali po njenoj domovini, Poljskoj. Nekoliko mjeseci kasnije otkrili su i radijum, kojije dobio ime zbog velike radioaktivnosti. Čitave procese istraživanja obavljali su u šupi u kojoj se nalazila laboratorija, u kojoj su provodili većinu vremena i preradili 8 tona uranijumove rude, da bi konačno 1902. godine izolovali jednu desetinu grama radijuma.

Godinu dana kasnije, Pjer, Marija i Anri Bekerel dobili su Nobelovu nagradu za fiziku, kao priznanje za rezultate istraživanje u oblasti radioaktivnosti. Iste godine Marija je doktorirala na Univerzitetu u Parizu, čime je postala prva žena u Francuskoj koja je dostigla taj nivo obrazovanja.

Pjer i Marija su bili izvanredan tim, koji je uprkos opasnostima po svoje zdravlje nastavio istraživati o uticajima radioaktivnosti na ćelije. Došli su do otkrića da se bolesne, kancerogene ćelije izložene radijaciji mnogo brže unište nego zdrave. To je otkriće doprinijelo narednim istraživanjima i razvoju terapija za liječenje oblika kancera. Nakon što je Pjer poginuo 1906. godine, Marija Kiri je postala profesorica na Univerzitetu u Sorboni umjesto njega. Time je postala i jedina žena na toj poziciji.

Nastavila je raditi na svojim otkrićima, da bi 1910. godine izolovala čist metal radijum iz pomoć svojih kolega. Iste je godine dobila svoju drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za hemiju, čime je postala jedina žena koja je dobila dvije nagrade u dvije različite oblasti. Uz njenu podršku osnovan je Institut Kiri u Parizu 1914. godine, čija je ujedno bila i direktorica.

Zajedno sa ćerkom Irenom, osmislila je vozilo koje je služilo za radiografisanje i koje su slale na front da pomogne ranjenim vojnicima. Radila je uprkos opasnostima po svoj život, vjerujući je da ne postoji uspjeh bez napornog i teškog rada. Umrla je od leukemije 4. jula 1934. godine, nakon čega je sahranjena na groblju u Skou pored svog supruga Pjera. U čast njihovim otkrićima 1995. odlučeno je da se premjeste u pariški Panteon.

Nastavila je raditi na svojim otkrićima, da bi 1910. godine izolovala čist metal radijum iz pomoć svojih kolega. Iste je godine dobila svoju drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za hemiju, čime je postala jedina žena koja je dobila dvije nagrade u dvije različite oblasti.

U vrijeme njihovog rada nije bilo poznato koliko radiaktivne supstance mogu štetiti ljudima, ali je kasnije otkriveno da su njihova laboratorijska oprema, knjige i bilješke i danas toliko opasne i štetne da se ne bi smjele koristiti niti dodirivati. To ih pak nije tada spriječilo da uprkos svemu rade. Rizikujući svoj život za dobrobit čovječanstva.