Predstavljajući Bosnu i Hercegovinu, Miroslav se našao među 80 učesnika iz 30 zemalja, te demonstrirao svoje vještine. O pobjednicima je odlučivalo sedam sudija iz Danske, SAD, Engleske, Belgije, Mađarske, Maroka i Njemačke.

“Takmičenje je bilo sjajno organizovano, a prikazane masaže su postajale umjetnost. Ona sa kojom sam se ja predstavio je moj pristup kombinaciji osnovne Švedske masaže i klasične masaže sa integrisanim elemenatima slobodnog stila. Taj način rada je rezultat dugogodišnjeg usavršavanja i istraživanja u oblastima masaža, što mi je donijelo odličan rezultat i nagrađeno medaljom”, priča Miroslav za magazin Lola.

Takmičari su nastupali u pet kategorija, a on je u konkurenciji Švedske masaže osvojio drugo mjesto i odlukom sudija se plasirao među osam najboljih masera u opštem plasmanu. Kako ističe, pored vještina u masiranju, takmičari su morali da polažu tekstove iz anatomije, fiziologije, patologije i istorije masaže.

Čarobnom svijetu masiranja priključio se 2004. godine, da bi tri godine nakon toga odlučio da se masažama potpuno posveti i na njima izgradi karijeru.

“Tokom proteklih devet godina stalno sam radio na svojoj edukaciji i usavršavanju, te sam svoje sertifikate pored zemalja regiona stekao i na Steiner Academy u Londonu. To je bila sjajna prilika da po prvi put istražim i naučim mnogo o indijskim ajurvedskim, kao i o tajlandskoj Thai poultice masaži”, priča nam on, te dodaje da su pogodnosti masaža brojne, od preventivnog i terapeutskog, pa do kozmetičkog smisla. Učestalost odlaska na masaže zavisi od svake osobe pojedinačno, ali je preporuka terapeuta da to bude jednom u 15 dana.

Kada je počela priča Libra Studio i kako je nastala ideja?

Libra Studio pod ovim imenom i konceptom, funkcioniše već neke četiri godine, a ideja ja nastala u trenutku kada sam shvatio da „ne znam nikog ko zna nekog“ da bi počeo raditi u nekoj od zvaničnih medicinskih institucija, a da porodica mora da se izdržava – konstantno.

Kakvi tipovi masaže postoje i koliko često je potrebno dolaziti kako bi se osjetili efekti?

U našem studiju najčeće klijenti žele terapeutske masaže, jer ljudi imaju raznih problema sa leđima, vratom, lumbalnim dijelom. Pored terapeutskih u ponudi su TPM (Trriger point massage – tretman trigger tačaka) relaksacione masaže, anti-celulit tretmani, ali i šijacu tretmani.

Pod pojmom masaža većina ljudi misli na relaksaciju i odmor. Međutim, kada je riječ o terapeutskim masažama, one znaju biti bolne, jer se usmjeravaju na bolne tačke. Možeš li predstaviti zapravo o čemu se radi i na koji način djeluju masaže?

Tačno je da se kod terapeutskih masaža može pojaviti bol u toku tremana. Taj bol može da se osjeti i dan nakon tretmana i najsličniji je bolu koji se javlja prilikom upale mišića. Klijenti često dolaze sa velikim mišićnim napetostima, mielogalozama i bolnim procesima. Da bi tretman bio uspješan, bol otklonjen, a klijent sretan nekada se mora ići sa dubljim i jačim hvatovima koji prodiru duboko u mišić, u samu srž problema. To često nije najprijatniji osjećaj za klijenta ali je zato krajnji rezulata odličan–oslobađanje od bola i napetosti te poboljšanja svakodnevnog kvaliteta života.

Za masažu je potrebna određena uvertira kao i prikladna atmosfera poslije masaže. Šta preporučuješ svima da urade prije i poslije?

Prije masaže poželjno je tuširanje te ne bi trebalo jesti bar sat vremena prije masaže. Ako je baš neko gladan – onda nešto laganije. Poslije masaže poželjno je “odležati” u miru bar petnaest minuta, da se utisci i emocije stalože. Nakon toga čaj je odlično osvježenje. Takođe, bilo bi idealno otići i naspavati se dobro. Nedostatak sna je izvor mnogih zdravstvenih tegoba.

Je li danas potreba za relaksacijom još veća u odnosu na ranije zbog velike količine stresa i jesi li nekada i psiholog osim što si maser?

Definitivno sve veći broj ljudi dolazi na masažu i uvode istu u svoje živote kao redovnu praksu. Stresa je mnogo. Sam čin života na Balkanu povećava u startu nivo stresa kod svakog od nas. Balkan je jedno veoma stresno područje i to se na leđima svakog od nas odražava. Što se tiče psihologije, klijenti se razlikuju, ali se pojedini zaista otvore, kažu šta ih muči, a bilo je i suza. Masaža pored tjelesnog pokreće i ono tanano, suptilno u nama, a ispod površine se krije mnogo toga.

Šta je ono što Libra studio čini oazom mira i izdvaja ga od drugih sličnih studija?

Libra Studio je definitivno oaza mira i zadovoljstva. Razlika je u konceptu masaže u koji sam utkao preko dvanaest godina masažne prakse, ali isto tako po pristupu–vrhunski preparati, odlična muzika, kvalitetni čajevi te istinska posvećenost svakom klijentu.

Koji su savjeti onima koji nisu nikada bili na masaži, ali i onima koji često mijenjanju masera. Koliko je važno dolaziti uvijek kod iste osobe?

Oni koji nikada nisu bili na masaži definitivno treba da je probaju, jer masaža je iskustvo koje treba da je blisko i poznato svakom od nas. Posebno mi je zadovoljstvo kada baš ja nekom budem izbor za prvu masažu. Ako znate nekoga da nikada nije bio na masaži, a da mu je rođendan uskoro, u ponudi imamo poklon bonove, kojima možete obradovati dragu osobu i uvesti je u svijet masaže.

Što se tiče mijenjanja masera, generalno je OK isprobati nove terapeute, posebno ako koriste neku drugu tehniku u odnosu na terepauta kod kojeg odlaze, ali isto tako, klijenti će najbolje znati čiji im dodir i pristup najviše odgovaraju. Svako od nas, masera, raduje se kada mu se klijenti vraćaju i kada masažu i studio preporuče dalje. To je jasna potvrda da se radi dobar posao i da vas ljudi cijene kao terapeuta.

Jesu li u tvom studiju češće žene i na koji način komentarišeš žensku posvećenost izgledu i tijelu u odnosu na muškarce?

U Libra Studiju žene su češći posjetioci, mada u zadnje vrijeme dolazi više muškaraca, a često dolaze i parovi. Kod mojih ženskih kolegica, recimo, ima više muških klijenta. To je neka suptilna fobija tipa–kako mene muškarca, da masira muška ruka. Opet se vraćam na termin–Balkan.

Što se tiče ženske posvećenosti, tako je bilo oduvijek i biće. Jednostavno, žene vole da budu lijepe i da se tako osjećaju i na tom ne štede ni vrijeme ni novac. Muškarci opet često dolaze kada je već neki proces u toku, kada boli “ko đavo”. To je jednostavno tako.

Za kraj vam dajemo toplu preporuku da posjetite studio i prenesete nam svoje utiske. Osim na pomenutim stranicama, možete ga kontaktirati i na broj telefona 065 696 367. Lola se raduje novoj masaži, a Đurica vam poručuje:

Volite svoje tijelo i brinite o njemu. Tijelo je hram naše duše. Hram treba da je uredan i lijep da bi se duša u njemu osjećala – veličanstveno. Ne dozvolite da za godinu dana više para uložite u auto nego u vlastito zdravlje.

U martu sam sticajem okolnosti provela dan u kampu sa izbeglicama iz Sirije u Holandiji, gradu Nijmegenu! Osmi mart, dan žena, organizovana je klopa, muzika i šta svako od nas može da im ponudi da se žene u kampu osete kao žene vredne pažnje. Ja sam mogla da ponudim masažu ruku, manikir i moju energiju.

Ulazak preko gvozdene ograde, 35 minuta iz centra Nijmegena bajsom, u sred šume…tristotine i nešto duša našlo je krov nad glavom u tom prostoru. Žene sa decom, bez dece, stare, mlade, devojčice i tinejdžerke. Prvo su bile zbunjene, šta mi nudimo to, zašto im dobrovoljno dajemo išta…poput uplašenih srna polako su prilazile i pitale šta mogu da dobiju. Neke su pričale jako malo engleskog, neke nisu znale ništa, ali jezikom tela sve smo se lako sporazumele. A onda, kad su se malo otvorile, napravio se red za sve „usluge“, pogotovo moju, manikir i masaža, sve su htele nalakirane nokte, dodir ulja, masažu i energiju.

Od 13 do 17 i 30h, sedela sam i masirala ih, potpuno izgubivši pojam o ličnim potrebama i vremenu. U tom trenu i ogromnom prilivu različitih energija vreme je stalo. Neke su se “tukle” oko reda, neke su mirno stajale i strpljivo čekale, a neke su samo suznih očiju pitale mogu li i one da dođu na red…bilo je i onih čija duša je bila na tom dlanu koji sam masirala. Poput slomljenih breza, tek umivenih lica punih briga i ožiljaka, pričale su sa mnom bez i jedne reči. Samo dodirom dlana o dlan i očima.

Nismo znale isti jezik, ali smo se razumele!  Jednu ženu neću zaboraviti, suze mi teku i danas kada je ugledam u mom sećanju. Negovane ruke, divno negovano lice, ali puno tuge, topli dlanovi, elegantna kosa i vidljiva muka i grč.  Iz priče saznala sam da ima oko 50 godina…sama je u kampu…želi da se vrati, ne želi da živi bez porodice i prijatelja koje je negde usput izgubila. Shvatila sam da su nju prvu dovezli u kamp, a da joj je rečeno da će joj muž doći istog dana, ali nikada se nije pojavio. Decu nije pominjala, kao da je i to jedan tužan deo njenog života koji nije želela da otvara…ali njena energija je bila toliko čista i divna da sam se posle osetila kao nakon kupanja u moru. Divnih otvorenih dlanova, koji pričaju svoju priču samo vibracijom, ona je meni pružila više nego ja njoj.

Većina žena je dolazila i grlila nas, iznenađene, srećne i tog dana vesele.

Sve od pribora koji sam ponela, moja kolekcija lakova i makazica za nokte, mirišljavih ulja, sve sam im dala kao omađijana, jer šta će meni…i šta će mi! Njima je to bilo kao kuća! Kao mali znak pažnje i simbol da su i dalje žene, vredne poklona i nege.

Izašla sam iz kampa umorna, srećna, tužna i puna neke čudne energije…vožnja bajsom nazad me je probudila, počela je i kiša, ali ništa mi više nije smetalo. Ni te kapi u mojim očima dok sam vozila, glad koju sam osećala, žeđ, bol u nogama od bajkinga i sedenja. Ništa me nije bolelo i sve sam mogla…45 min mi je trebalo do kuće.

Čekao me ON, sa šoljom tople kafe, zagrljajem i širom otvorenih očiju videvši moje lice. Samo sam skinula sve sa sebe, obukla široku majicu i legla pored njega…tog trena na tom kauču sve moje brige su nestale. Bila sam zahvalna na svemu što imam, bilo mi je žao što sam ikada i pomislila da mi treba više.

Kroz glavu mi je samo prolazilo : „Hvala živote na svemu…hvala na ovom danu, hvala na njegovom zagrljaju, hvala na ovoj kafi koju pijem sada, hvala na kiši I suncu, hvala što mi je toplo i hvala što dišem, hvala što osećam moje telo, hvala što me sve boli, hvala što imam kijavicu…to su sve podsetnici da si živ ovde i sada. Hvala, oprosti i izvini„.

Autorka teksta: Mina Kalina

Slušala je predavanja Dalaj Lame, spavala na 4350 metara nadmorske visine, putovala preko Himalaja, živjela sa plemenskim narodom Lahu među kojima je i stekla prva saznanja o tajlandskoj masaži i jogi, ali i naučila mnogo i o njihovim običajima.

Nataša je za Lolu otkrila detalje sa svojih uzbudljivih putovanja, objasnila šta se podrazumijeva pod tajlandskom masažom i jogom, a ukoliko želite da iz prve ruke osjetite kako se vaše cijelo tijelo može preporoditi ovom terapijom imaćete priliku baš ovog ljeta. Kako, kada, gdje? Pročitajte intervju sa Natašom do kraja i otkrijte.

Terapeut ste za tajlandsku masažu. Možete li našim čitateljkama objasniti šta tačno podrazumijeva ova terapija?

Tajlandska masaža je efikasna i ugodna forma rada na tijelu. Njen izvorni naziv je Nuat Phaen Boran. Ona nije masaža klasičnog tipa i mnogo se razlikuje od ostalih formi masaža. Tehnika i pristup su potpuno drugačiji, gledano sa stanovišta zapadne medicine. U pitanju je holistička terapija (na engleskom jeziku whole znači jedno, cijelo) koja osobu posmatra kao cjelinu. Ona je dio tradicionalne tajlandske medicine, fizikalne terapije i kao takva predstavlja jednu od najstarijih istočnjačkih tehnika liječenja. Vijekovima se prenosila sa učitelja na učenika i duboko je vezana za budističku duhovnu praksu. U sebi objedinjuje akupresuru i refleksnu masažu, gnječenje, ugodno istezanje, opuštanje i duboko disanje. Thai masaža se obično radi na podu, udobnoj podlozi, a pacijent je obučen. Poslije adekvatne dijagnostike na osnovu teorije elemenata, terapeut odlučuje koju formu rada će odabrati na pacijentu. Za različite poremećaje, disbalanse koristimo i različite tehnike i alate. Neke od njih su ventuze, grebanje, Tok Sen, rad sa ljekovitim Thai uljima i vrućim biljnim kompresama.

Osim tajlandske masaže, postoji i Thai joga . Možete li nam reći nešto više o tome? Na čemu se ona zasniva, da li je povezana sa jogom i vježbama disanja?

Možda smo trebali prvo krenuti od Thai joge pa da dođemo do masaže. Naime, Thai joga je relativno nov naziv, ali tehnike su stare. Pravo ime je Reusi Dat Don i to je sistem vježbi koji je potekao od Reusa sa Tajlanda (Rišija, Jogija). Kasnije, tokom vremena, proizašla je Thai masaža. To su drevne vježbe koje se koriste se za samoodržavanje zdravlja i čišćenje Sen kanala (fizičkog i suptilnog tijela). Sastoji se od vježbi disanja, samomasaže, akupresure, dinamičkih vježbi, postura, mantri, vizualizacije i meditacije. Vrlo su korisne i njihovim redovnim vježbanjem utiče se na balans tri tijela (fizičko, energetsko i mentalno). Što se tiče joge valja napomenuti da ona dolazi sa indijskog polukontinenta, ali nije samo Hindu kako većina misli. Širenjem budizma formirale su se i druge tradicije kao na primjer nepalska, tibetanska, Thai, Šri Lankan joga i tako dalje. Sistemi su se miješali i sa lokalnim liječenjem pa smo tako dobili jednu bogatu kulturu sa svojom tradicionalnom medicinom i vjerovanjem.

Ko sve može doći na tretman tajlandske masaže? Postoje li neka ograničenja (na primjer trudnice, starije i bolesne osobe, djeca)?

Primjerena je za sve uzraste. Ja redovno masiram svoju baku koja ima 83 godine i odlično se osjeća poslije toga. Isto tako mogu i djeca. Što se tiče trudnica, mogu i one, ali naravno ako su zdrave i normalno aktivne. Postoji niz određenih stanja gdje se masaža ne preporučuje kao što su postoperativna, otvorene rane, tumori, ozbiljniji problemi sa srcem i tako dalje. Cilj ove masaže je da se tijelo vrati u ravnotežu. U istočnjačkoj medicini životna energija se smatra važnijom od bilo čega drugog što može tijelo održati snažnim i zdravim. Stres, emocionalne traume, fizičko iscrpljivanje, nezdrave dijete i virusi mogu itekako oštetiti naš energetski sistem i kasnije preći u različite zdravstvene poremećaje. Zato je vrlo važno preventivno djelovati kako do takvih stanja ne bi ni došlo. No kako je danas tempo života ubrzan, ljudi najčešće nemaju dovoljno vremena da se posvete sebi, pa većina klijenata dođe kad je problem već prisutan. Redovni su klijenti koji imaju probleme sa bolom u vratu, ramenima, donjoj kičmi, išijas, ali isto tako i oni koji imaju probleme sa probavom, lošim držanjem, plitkim disanjem. Kako se otpušta emotivna napetost tokom tretmana, masaža djeluje pozitivno i kod stanja kao što su depresivnost, anksioznost, strahovi i tako dalje. Takođe pomaže čovjeku da razumije pravi razlog poremećaja i boli.

Odakle potiče ta Vaša želja da se bavite ovim poslom?

Od samog početka u žiži mog interesovanja bio je holistički pristup i liječenje. Masažom i jogom sam se počela baviti još davne 2002. godine. Pravo otkrivanje je krenulo kad sam odlučila otići malo dalje gdje su te drevne vještine i nastale, u Aziju. Od malena sam maštala kako ću putovati Azijom, ali je trebalo vremena da se ta vrata otvore. Sjećam se teškog perioda u našoj državi kad su nam trebale vize i taj osjećaj izolovanosti je u meni još samo povećao želju za odlaskom. Prvo sam otišla u Italiju gdje sam radila kao spa terapeut u luksuznim hotelima i to mi je donijelo novčanu sigurnost i radno iskustvo u tom polju. No, to nije bilo dovoljno već sam okrenula smjer i kupila moju prvu kartu za Indiju. Kako sam po prirodi avanuturističkog duha i jako volim putovati od tad nisam stala i vrata su se sama počela otvarati. U početku krenete putovati kao turista pa kasnije vremenom naučite kako građevine i nisu više tako posebne, već ljudi koji žive na tim prostorima. Pošto sam dugo živjela, takoreći, zatvorena u jednoj priči o tri naroda i sve što je bilo vezano za naš prostor, zanimalo me da vidim kako neki drugi ljudi žive, kako se hrane, liječe, razmišljaju. Izazov je bio još veći kad vidite da su oni materijalno siromašniji, ali duhovno dosta bogatiji.

Kako ste se odlučili na to da se bavite baš masažom i jogom? Kako je teklo Vaše usavršavanje u tom pravcu?

Valjda je to mene odabralo. Kažu ljudi sudbina. Kako se masažom bavim već dugo svakako ulažete u vaše znanje i idete na razne edukacije. Bitnija prekretnica je bila kad sam radila u Italiji; tamo sam dobila bazno obrazovanje za Ajurvedskog terapeuta i liječenje biljem sa Tirolskih Alpa. Počela sam da radim svoje prve časove joge. Kasnije će me to odvesti do uvida da je joga terapija ono što ja želim da radim, pa malo po malo i do Thai masaže. Godine 2009. sam boravila u Indiji četiri mjeseca. Tad sam završila svoju prvu edukaciju za joga učitelja i mimo toga se upoznavala sa ostalim terapeutskim tehnikama kao što je Reiki, kristaloterapija, tibetanska masaža i razne vrste meditacija. Kako se moje putovanje nastavilo iz mjesta u mjesto, htjela sam da vidim i iskusim druge škole joge pa sam se zadržala u Rishikeshu gdje sam učila i od poznate Uša Devi, iz škole Ijengar joge.

Tokom svoje edukacije boravili ste na Tajlandu i sa plemenskim narodom Lahu. Kakva iskustva nosite iz tog perioda i sa tog mjesta?

Prvi put sam posjetila Tajland 2011. godine. To je prekrasna zemlja puna cvijeća, osmjeha i nevjerovatnih prirodnih ljepota. Najviše sam boravila u Čijan Maji – u na sjeveru zemlje gdje je Thai masaža nesto poput joge u Rišikešu. Tajlanđani su pomalo povučeniji od Indijaca, vjerovatno zbog jezičke barijere, ali dragi i opušteni ljudi. Kasnije sam se opet vraćala i učila od različitih učitelja. Odlučila sam da moje prvo iskustvo u učenju Thai masaže bude u malom selu sa plemenskim narodom Lahu. Bila nas je grupica od 18 ljudi znatiželjnih poput mene. Spavali smo u skromnim bambus kućicama, hranili se sa njima, pjevali i na kraju dobili magijsku zaštitu od lokalnog šamana. Samim tim što je pleme oni imaju svoja pravila. Postoji i poglavica ili moderno rečeno gradonačelnik sela koji vas preko razglasa uredno obavještava o predstojećim događajima. Bave se uzgojem cvijeća koje na kraju prodaju u gradu. Sve životinje su slobodne, psi, kokoši, svinje, nema barijera i visokih ograda. Tokom nekog vjenčanja, učestvuju svi iz sela kako bi im se obezbjedio dom i dovoljno sredstava za početak zajedničkog života. Čitava atmosfera je prilično opuštena i niko nigdje ne žuri. Mi smo svojim boravkom tamo potpomogli selo i njihove mještane i još usput naučili nešto lijepo.

Kako je Thai masaža dio tradicionalne medicine, to joj samim tim daje na težini. Nije formirana i osmišljena na brzinu. Iza nje postoji učeničko nasljeđe i cijeli red učitelja. Sad sam i ja dio tog reda i ponosna sam na to, daje mi snagu i volju da još više napredujem i učim. Ona nije tako komercijalna i lako dostupna kao kineska ili Ajurveda indijska, ali nije ništa manje značajna i efikasna u liječenju. Bitno je naglasiti da je tradicionalna medicina Tajlanda derivat budističke medicine. Pružanje masaže ovdje je shvaćeno kao fizička aplikacija dobrote i ljubavi, a iskusni terapeut radi u meditativnom duhu, posvećen pravom i iskrenom liječenju svog pacijenta. Tad shvatite da ovo nema veze sa klasičnim trljanjem već da je prava istinska vještina kojoj se morate posvetiti i da su godine rada potrebne da biste postali kvalitetan Thai teraput. Zahvalna sam svim svojim učiteljima, posebno učitelju Danku koji mi je utkao jednu novu dimenziju Thai terapije, koji je bio voljan da me primi za učenika i prenese mi svoje znanje.

Osim na Tajlandu, bili ste i u Indiji, Nepalu, na Himalajima. Ispričajte nam neku zanimljivu anegdotu sa Vaših putovanja.

Tibetanski narod mi je posebno drag i htjela sam da ih bolje upoznam. Često sam čula priče o Ladaku (najsjeverniji dio Indije) gdje žive Ladačani koji su tibetanski budisti i žive poprilično izolovan život. Put je trajao oko mjesec dana i moram reći da je bilo izazovno i naporno. Išla sam preko Kasmira do Ladaka i vratila se preko Himačal Pradeša. Himalaji su nešto posebno. Ne možete vjerovati gdje i kako neki ljudi žive uz to još nasmijani i opušteni. Čudnovata priroda iznad 3500 metara. Manastiri koji su građeni na vrhovima brda, nomadi, oaze, vrtoglavi putevi. Najveći izazov je bio spavati na 4350 metara i preživjeti jedan od meni najstrašnijih planinskih prelaza Rotang pas.

Imali ste priliku slušate predavanja Dalaj Lame. Kakav utisak je on ostavio na Vas? Da li su Vam neke njegove riječi ostale posebno u sjećanju?

U to vrijeme sam boravila u Daramsali. To je mjesto u Himačal Pradešu, na sjeveru Indije, naseljeno većinom tibetanskim izbjeglicama. Za one koji ne znaju Dalaj Lama je vrhovni duhovni i politički vođa tibetanskog naroda. Smješten je u Daramsalu poslije progona sa Tibeta i to je njegov dom od 1959. godine. On je tada tri dana držao seminar i ja sam se prijavila na isti čim sam čula da dolazi. Kako često putuje nisam očekivala da bih ga tamo mogla vidjeti. Svi smo se gurali da sjednemo bliže. Morali smo noć prije donijeti jastuke na kojima ćemo sjediti kako bi rezervisali mjesta. Nije moguće bilo unositi fotoaparate tako da sam ostala bez slike, ali to nije ni bitno. Takve stvari se nikad ne zaborave. On uvijek za sebe kaže da je samo obični monah. I kad ga vidite zaista to i pomislite. Nema tjelohranitelja i posebnih vozila. Ljudi koji ga prate su njegovi bliski savjetnici i prevodilac. Teško je opisati to sve. Iako je predavanje bilo na temu budističke filozofije koja je jako teška i većina stranaca nije uspijevala da ga prati, ostalo je vrijeme da posmatrate njega i ljude oko sebe. Prelijepa energija puna ljubavi i pažnje. Tako možemo opisati i tibetanski narod. Jedna od glavnih smjernica tibetanskog budizma je dostizanje stanja nazvanog Bodicita. Željeti da se postigne prosvjetljenje koje je motivisano velikim suosjećanjem za sva živa bića. Imati čisto i dobro srce. Na osnovu toga Dalaj Lama kaže: “Mi smo posjetioci ove planete zemlje. Svako od nas boravi manje – više oko devedeset godina na njoj. Za to vrijeme moramo pokušati uraditi nešto dobro, nešto korisno sa našim životima. Ako se potrudimo da doprinesemo sreći drugih ljudi, naći ćemo pravi cilj, pravi smisao života”.

Koliko su Vaš rad i putovanja uticala na Vas kao osobu?

Puno. Ja sam spojila dvije stvari koje zaista volim – ugodno sa korisnim. Zahvalna sam na svakoj prilici koja mi je pružena u životu, ali morate prvo željeti i polako raditi na tome. Jako je bitno da ljudi putuju, pogotovo mladi. Sad ima više načina nego prije. Mene je promijenilo iz srži. Pobijedila sam mnoge strahove i usput izgradila vrline koje nisam ni znala da imam. Dobijete jedan zdrav stav i prema svojoj državi i narodu koji živi u njoj. Želju da doprinesete, pomognete jer je to normalno, očekivano ako želite da ljudima oko vas isto bude dobro. Sve granice i razlike nestanu, počnete da razumijete, osjećate da mi jesmo jedan organizam koji diše na ovoj planeti. Naučite da budete pažljiviji, nježniji prema sebi pa tako i prema drugima. Mržnja i bijes nestaju, znate da to nema smisla hraniti u sebi. Ja sam iz ove zemlje izašla sa određenim programima koji su mi bili umetnuti. O tome ko sam ja i kome pripadam. U početku nisam mogla da ih otpustim, nisam znala kako se to radi, ali sam znala da su pogrešni. Kad putujete to dođe spontano, ljudi vam se osmjehuju i vi se njima osmjehujete, dijelite hranu, razgovarate. Ja sad znam da je moj početak puta bio da vidim ima li tamo nacionalizma, rata, mržnje jer to je ono što je mene jako boljelo ovdje u to vrijeme. Htjela sam vidjeti je li moguć život bez tog tereta. Kad naučite kako, onda kad se vratite i budete druga osoba, ona koja je spremna dijeliti, davati, voljeti bez razlike i granice. Poslije koji god posao da radite biće smisleniji i ljepši. Kad putujem nikad ne idem preko agencije, već sve pronalazim sama. Od edukacija, škola, spavanja i tako dalje. Volim da neke stvari ne planiram i ne znam, u tome i jeste caka. Nepredvidivo i neočekivano je ono što volim. Zanimljivije je i uzbudljivije. Zato, dragi ljudi, tražite način kako da putujete jer vam to zaista može promijeniti život.

Kako Vas naše čitateljke mogu kontaktirati u slučaju da žele doći na masažu?

Mogu me kontaktirati na Email natasa_radanovic@yahoo.com ili natasaterapije@gmail.com

Planirate li početi sa časovima joge i samomasaže u Banjaluci?

Kako je sad u žiži mog interesovanja prvenstveno Thai terapija biće prilike u budućnosti da se organizuje neka radionica na temu Thai joge. Ove godine opet planiram odlazak na Tajland, željela bih provesti neko vrijeme sa monasima i učiteljima, proučavanju filozofije budizma i meditacije, a samim tim i duboko raditi na sebi. Svoju budućnost vidim u edukaciji drugih, kad se stvari poslože i otvore, biće prilike i da se u Bosni uči Thai masaža.

Tekst pisala i masažu probala: Vesna Drakulić