Rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u BiH, Arnhild Spence, istakla je da djevojke u Bosni i Hercegovini i širom svijeta svakodnevno pokazuju izuzetnu otpornost, hrabrost i liderske sposobnosti:

„Važno je da smo danas ovdje – jer spajamo dokaze i glasove. Znam da su s nama istraživačice i istraživači, kretorke i kreatori politika, predstavnice i predstavnici poslovne zajednice, civilnog društva i sami mladi  – da zajedno utvrdimo šta funkcioniše i kako to možemo unaprijediti i proširiti. Želimo da učešće djevojaka u donošenju odluka postane trajno i da obrazovanje vodi ka stvarnim prilikama, dok istovremeno zahtijevamo inkluziju. Inkluzija nije privilegija – to je pravo. Dok danas slušamo rezultate istraživanja, diskusije i glasove djevojaka, obavezujmo se da ono što naučimo uključimo u strategije, budžete i svakodnevnu praksu. Jer kada ulažemo u djevojke – ulažemo u snažnije zajednice, pametnije ekonomije i pravednije, mirnije društvo”.

Zamjenica predstavnika UNICEF-a u BiH, Alexandra Illmer, podsjetila je da ulaganje u adolescentice znači oblikovanje generacije žena koje će voditi sutrašnje društvo.

„Iako smo svjedoci velikog napretka, djevojke se i dalje suočavaju s duboko ukorijenjenim stereotipima, nejednakim pristupom tehnologiji i izazovima mentalnog zdravlja. Samo 46% djevojaka uzrasta od 15 do 19 godina u BiH osjeća se sigurno u korištenju računara, u poređenju sa 66% mladića. To pokazuje da digitalna uključenost nije samo pitanje pristupa, već i osjećaja pripadnosti,“ rekla je Illmer, dodajući da djevojke žele učiti, voditi i biti saslušane – ali im trebaju prilike, podrška i siguran prostor da to ostvare”.

U uvodnom obraćanju prof. Zilka Spahić – Šiljak iz Gender resursnog centra Univerziteta u Sarajevu kazala je kako u proteklom periodu jeste napravljen ogroman civilizacijski iskorak u pogledu ljudskih prava, ali kako ostaje problem kulture, društva, načina razmišljanja i društvene odgovornosti:

“Dan djevojčica je vrijeme kada se trebamo prisjetiti ne samo onoga što djevojčice obilježavaju i slave u ovom periodu, nego da djevojčice imaju i velike potencijale i ambicije i svoje snove koje im trebamo omogućiti. I onda je važno da se zapitamo u kakvom društvu živimo, u kakvom kontekstu. Djevojke nisu manje sposobne i manje talentirane. Potrebno im je samo da budu malo više ohrabrene i da im se da prostora, jer vjerujem da mogu napraviti sjajne stvari samo ako ih podržimo. Danas je dan kada slavimo vaše snove, ambicije i talente, ali isto tako uz to da budemo svjesni naše odgovornosti, da vam pomognemo da to sve i osvarite.”

Tokom događaja predstavljeni su rezultati istraživanja o položaju adolescentica, uključujući studiju o uticaju IT Girls klubova i implementaciju programa za osnaživanje djevojaka, a učesnice i učesnici skupa s predstavnicama i predstavnicima Poslovnog savjetodavnog vijeća UNICEF-a su u grupnim diskusijama razgovarali o uključivanju djevojaka u procese odlučivanja, podršci marginalizovanim grupama, te o načinima da uspješne prakse postanu trajni programi i politike.

Na panel diskusiji učestvovali su predstavnice i predstavnici institucija, organizacija civilnog društva i privatnog sektora, među kojima su Agencija za ravnopravnost spolova u BiH, Vijeće za djecu Federacije BiH, Bosanskohercegovačke asocijacije za dječiju i adolescentnu psihijatriju i srodne struke, humanitarna organizacija Genesis, NELT grupacija i UN Women BiH. Učesnice i učesnici su istakli važnost rodne ravnopravnosti, edukacije i stvaranja sistema podrške za djevojke u BiH.

Događaj ima za cilj i potaknuti zajedničko djelovanje svih partnera u jačanju rodne ravnopravnosti, stvaranju sigurnog i podržavajućeg okruženja za djevojčice, te širenju uspješnih modela podrške poput programa IT Girls i UPSHIFT. Istaknuto je da je neophodno nastaviti rad na četiri ključna prioriteta: kvalitetno obrazovanje, podrška mentalnom zdravlju, efikasan sistem zaštite od nasilja i diskriminacije, te politike zasnovane na podacima koje čine vidljivim sve djevojke – posebno one iz romskih i ruralnih zajednica te djevojke s invaliditetom.

Dan djevojčica, kako se pojednostavljeno zove, ustanovljen je radi njihovog slavljenja, isticanja problema sa kojima se mlade ženske osobe susreću širom svijeta i pokretanja diskusija o rješenjima. Organizacija Plan International, koja ovaj dan obilježava na globalnom nivou, objavila je rezultate istraživanja sprovedenog u Kolumbiji, Španiji i Ugandi, koje otkriva da polna i rodna nejednakost i dalje bujaju širom svijeta.

Naglašava se činjenica da obrazovanje ne bi trebalo da bude određeno polom djeteta, ali opet 130 miliona djevojčica širom planete nije u školskom sistemu, a 15 miliona njih, iako su osnovnoškolskog uzrasta, nikada neće ni ući u učionicu.

Kao glavnu prepreku većem učešću djevojčica u školovanju ovaj izvještaj vidi dječije brakove, odnosno brakove u koje djevojčice stupaju u vrlo ranoj životnoj dobi. Svake godine, 15 miliona djevojčica mlađih od 18 godina se uda – po jedna na svake dvije sekunde!

U izvještaj je uključeno i mnoštvo ličnih svjedočanstava, koja pružaju uvid u njihove probleme iz prve ruke.

„Vidim da moji roditelji još uvijek imaju taj mentalitet da djevojka mora da nauči da radi ovo (kućanske poslove) zbog svoje budućnosti. A moj brat, jer je dječak, teško da zna išta od njih da radi“, rekla je 14-godišnja Julia iz Španije.

Slične rečenice čule su se i na sasvim drugom kontinentu, od Paole (16) iz Kolumbije.

„Kod kuće moram da čistim, perem suđe i bratovu odjeću. On je na svijet stigao kao trofej koji se čisti i o kojem se brine, i loše se osjećam zbog toga. Kako je moguće da ja moram da radim sve, pa i da perem njegovu odjeću? Može i on da nauči“, kazala je ona.

U svjetlu toga, tema ovogodišnjeg Dana djevojčica je #GirlsTakeOver, inicijativa koja se dešava u 60 zemalja svijeta sa ciljem da djevojčice i mlade žene učini vidljivijima nego do sada.

U Republici Irskoj, na primjer, Plan Ireland šalje djevojčice da „preuzmu“ različita mjesta širom države, od funkcionerskih kancelarija do sjedišta međunarodnih korporacija. Cilj je da se pokaže kako su djevojčice jednake sa dječacima.

„Ne radi se o tome da uradimo nešto za njih, već da ih inspirišemo i podržimo u tome da same urade to za sebe. Dinamika nije ’ja mogu ovo da uradim za tebe’, već pomjeranje sa tačke u kojoj ljudi misle da znaju stvari bolje od njih i podržavanje njih da preduzimaju korake za sebe“, pojasnila je Emily Logan, irska komesarska za ljudska prava.

Upravo funkcioneri mogu i treba da učine više.

„Političari su uzori velikom broju mladih, zajednici i članovima klana. Oni mogu da doprinesu situaciji u kojoj se nalaze djevojčice i dječaci kroz vođenje dijaloga sa zajednicom o unapređenju polne jednakosti i rješavanju drugih izazova“, smatra Odonogo (16) iz Ugande.

Njena vršnjakinja Adriana iz Kolumbije misli da, uz političare, postoji još jedna, još značajnija grupa ljudi koja treba da preduzme korake ka promjeni.

„Predsjednik, gradonačelnik, guverner i drugi lideri, oni poznaju prava i mogu da stvore društvo gdje ćemo imati jednakost. Oni su živjeli u svijetu u kojem su mogli da vide kako to izgleda. Takođe, važni su i roditelji, jer sve kreće iz kuće“, zaključuje ona.

Izvor: TheJournal.ie