‘Ideja majčinstva je idealizirana’

“Ideja majčinstva je  često u našem društvu idealizirana, pri čemu se ne uzimaju u obzir psihofizičke i psihološke promjene kao što su fluktuacije hormona, promjena identiteta majke, promjene u obiteljskim odnosima i partnerskoj dinamici, također se ne uzima u obzir kako neke socijalne i egzistencijalne okolnosti mogu utjecati na taj period”, naglašava.

Objašnjava nam da se takozvani „baby blues“ javlja u do 80 posto rodilja neposredno nakon poroda, a nastaje radi naglog pada koncentracija hormona koji su bili prisutni tijekom trudnoće, te posljedično tome dolazi do hormonalnog disbalansa.

Od simptoma javljaju se nagle promjene raspoloženja, od plačljivosti do euforije, može se javiti osjećaj nemira, iritablinost, pojačana briga i anksioznost te osjećaj preplavljuće tuge. Takvo stanje ne zahtijeva liječenje, javlja se dan ili dva nakon poroda te traje do dva tjedna.

“No ako simptomi perzistiraju i nakon dva tjedna, te se uz depresivno raspoloženje pojavi bezvoljnost, nemogućnost brige o sebi i djetetu, zabrinutost ‘jesam li ja dovoljno dobra majka’, ideje krivnje, promjene u apetitu i snu možemo govoriti o postpartalnoj depresiji”, napominje.

Dodaje da se postpartalna depresija ne mora nužno razviti nakon „baby bluesa“ već se simptomi mogu javiti bilo kada unutar godine dana od poroda. Opcije liječenja ovise o kliničkoj slici. Depresija može biti blaga, tada da bi se stanje stabiliziralo dovoljno je psihoterapijsko i suportivno lijecenje. Ako je srednje teška tada se uz psihoterapijski i suportivni pristup uvode i lijekovi. Kad je teška u obzir dolazi i bolničko liječenje. No ne zahvaća postporođajna depresija samo rodilje već i cijelu obitelj, potvrđuje psihijatrica.

Kako pomoći?

“Znamo koliko je odnos majka-dijete važan posebice unutar prve godine života, nemogućnost uspostave emocionalne povezanosti može kasnije dovesti do različitih problema u ponašanju djeteta. Vrlo često se dogodi da se tada pojave problemi i u partnerskim odnosima, nerazumijevanje, nesuglasice i manjak podrške”, napominje.

Provjerili smo i kako partneri, obitelj i prijatelji mogu pružiti podršku majci koja pati od postporođajne depresije. Psihijatrica objašnjava da obitelj i prijatelji moraju pokazati razumijevanje za bolest, pristupiti na empatičan način i pružiti podršku u smislu izravne pomoći pri čuvanju djeteta, uskočiti s pripremom obroka i pomoći pri obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova, učiniti sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi majka imala vremena naspavati se, ne kritizirati je i imati negativan stav. Takođe potrebno je ohrabriti majke da potraže stručnu pomoć ukoliko je to potrebno.

“Ako nije pravovremeno prepoznata te se ne liječi, može preći u veliki depresivni poremećaj koji je kronični oblik bolesti. U ekstremnim slučajevima mogu se javiti i suicidalne misli ili misli da se naudi djetetu. Takav oblik bolesti je puno teži za liječenje”, naglašava stručnjakinja.

Upitali smo ju može li se i kako smanjiti rizik od razvoja mentalnih poteškoća i depresije u postpartalnom razdoblju?

Kaže da je bitno da si buduće majke ne postavljaju nerealne ciljeve, da prihvate pomoć drugih, da odvoje vrijeme za sebe i svoje potrebe bez osjećaja krivnje, te da ideal majčinstva nije savršena majka već ona koja ovisno o vlastitim, a ne nametnutim mogućnostima zadovoljava potrebe djeteta.