Četiri žene optužile su oskarovca i frontmena grupe Thirty Seconds to Mars Jareda Leta za seksualno nedolično ponašanje i krivična djela koja su se, prema njihovim tvrdnjama, dogodila dok su bile tinejdžerke, piše BBC.

Jedna žena tvrdi da ju je Leto seksualno napao u motelu kada je imala 17 godina, dok druga navodi da joj je prijetio seksualnim napadom nakon što je, kao 19-godišnjakinja, ostala sama s njim u hotelskoj sobi.

Treća žena kaže da je sa Letom imala seksualni odnos u Kaliforniji kada je imala 17, a on 34 godine. Budući da je dob pristanka u toj saveznoj državi Sjedinjenih Američkih Država 18 godina, takav odnos može biti kvalificiran kao zakonsko silovanje. Prema njenim riječima, Leto je zanemario razgovor o njenim godinama.

Dokumentarac BBC-a

Četvrta žena tvrdi da ju je Leto vrbovao koristeći status slavne osobe te da ju je, kada je imala 16 godina, više puta zvao i vodio seksualno eksplicitne razgovore. Kasnije joj je poslan sporazum o povjerljivosti kojim bi joj bilo zabranjeno govoriti o njihovom odnosu, ali ga je odbila potpisati. BBC navodi da je imao uvid u taj dokument.

Još četiri žene kazale su da su u mladosti primale neobične i često seksualno neprikladne pozive od Leta. Jedna od njih tvrdi da je glumac, kada je imala 14 godina, tokom potpisivanja autograma iznio nepristojan komentar o njenom tijelu i naredio zaštitaru da je odvede iza pozornice. Njena majka ga je suočila s tim, ali je on, prema navodima, ponovio komentar.

Ukupno je deset žena govorilo za BBC-jev dokumentarni film “Jared Leto: Hollywood's Dark Secret”, a devet ih je svoja iskustva prvi put iznijelo javno. Njihovi susreti s Letom navodno su se dogodili između 2002. i 2016. godine, kada je on bio u tridesetim i četrdesetim godinama. Danas ima 54 godine.

BBC navodi da je dio njihovih iskaza potvrdio razgovorima s prijateljima i članovima porodice kojima su žene u vrijeme navodnih događaja ispričale šta se dogodilo. U pojedinim slučajevima postoje i fotografije te poruke koje podupiru njihove tvrdnje.

Dvojica muškaraca koji su godinama radili s grupom Thirty Seconds to Mars kazala su da je osoblju bilo neugodno zbog načina na koji je Leto komunicirao s tinejdžerkama. Prema njihovim riječima, neke od njih pozivane su iza pozornice, u njegovu garderobu ili kuću u kojoj je grupa snimala muziku.

Leto nije odgovorio na navode koje mu je BBC uputio uprkos ponovljenim pokušajima da ga kontaktira.

Optužbe se ponavljaju

Jared Leto je poznat kao glumac još od devedesetih godina, a 2014. osvojio je Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu “Dallas Buyers Club”. Glumio je i u filmovima “Fight Club”, “Blade Runner 2049”, “Suicide Squad” i “Masters of the Universe”. Grupa Thirty Seconds to Mars osnovana je 1998. godine.

Optužbe o njegovom ponašanju prema ženama pojavljuju se već godinama. BBC je evidentirao više od 120 pojedinačnih navoda objavljenih na internetu. Prošle godine DJ-ica iz Los Angelesa Allie Teilz javno je tvrdila da ju je Leto napao kada je imala 17 godina, nakon čega su se oglasile i druge žene. Devet žena optužilo ga je i za seksualno nedolično ponašanje u tekstu američkog medija Air Mail, a Leto je tada negirao sve navode.

Žena predstavljena pseudonimom Isabel tvrdi da se napad dogodio 2002. godine, kada je imala 17 godina. Leta je upoznala u prodavnici u Las Vegasu u kojoj je radila, a potom pristala sastati se s njim u motelu. Kaže da ju je tamo seksualno napao te da je tek poslije, pretražujući njegove podatke, saznala da je bio u tridesetim godinama.

Bivši član ekipe, predstavljen kao Brad, rekao je da su tokom turneja lokalne modne agencije dobijale zahtjeve da manekenkama ponude besplatne VIP ulaznice. Prema njegovim riječima, zahtjev je dolazio direktno od Leta, a iza pozornice postojala je posebna prostorija za pozvane djevojke.

Bivša manekenka Alex tvrdi da je 2013, sa 19 godina, nakon koncerta u londonskoj O2 areni pozvana na zabavu, a potom nagovorena da ode u hotel. Kada je stigla, shvatila je da je u sobi samo Leto. Navodi da joj je uputio prijeteći seksualni komentar, nakon čega se osjetila nesigurno i otišla. Kasnije je o tome obavijestila prijateljicu.

Drugi bivši saradnik grupe, predstavljen kao Simon, tvrdi da su u kuću u kojoj je bend radio svakodnevno dolazile mlade djevojke kako bi vidjele Leta.

Iskustva žena

Žena predstavljena kao Clara kaže da je Leta upoznala iza pozornice 2006. godine. Prema njenim riječima, jedan njegov saradnik uzeo je njen broj telefona, nakon čega je kao 17-godišnjakinja otišla u Letovu kuću u Kaliforniji. Tvrdi da je s njim imala seksualni odnos te da je kasnije još nekoliko puta dolazila u njegov dom.

Taylor navodi da je Leta upoznala 2005. na muzičkom festivalu, kada je imala 14 godina. Tvrdi da joj je tokom potpisivanja majice uputio nepristojan komentar i pokušao je poslati iza pozornice. Njena majka, koja je svjedočila događaju, odmah se suprotstavila Letu.

Žena predstavljena kao Etta jedna je od pet koje tvrde da su od Leta primale seksualno neprikladne pozive. Upoznala ga je 2014. u jednoj losanđeleskoj modnoj agenciji, kada je imala 16 godina. Navodi da joj je tražio adresu elektronske pošte kako bi nju i majku pozvao na zabavu poslije dodjele Oscara, ali da su razgovori ubrzo postali seksualno neprikladni.

Etta tvrdi da je Leto njen broj proslijedio muškarcu kojeg je znala kao Christiana, predstavljajući ga kao osobu koja joj može pomoći u karijeri. Taj muškarac joj je potom navodno upućivao neprikladne ponude. Zbog sličnosti njihovih pitanja, Etta sumnja da su Leto i Christian možda bili ista osoba.

Prema njenim riječima, Leto ju je 2016. obavijestio da joj njegov advokat želi poslati sporazum o povjerljivosti. BBC navodi da je pregledao taj dokument, kao i prateće poruke i elektronsku prepisku. Etta sporazum nije potpisala.

Oslobođenje

Libela.org – Lepa Mlađenović, Foto: Photographee.eu / Shutterstock

Šta smo videle za ovih deset dana od kad je kampanja počela?

Epohalan međunarodni proces da se oko teme sa najviše tabua – seksualno nasilje – okupi možda i milion žena. Dakle istorijski je dogadjaj koji sam po sebi iza sebe nema istoriju, ali ima veliku predistoriju.  Nakon par decenija feminističkog pokreta protiv nasilja, ovog puta inicijativu su zahuktale žene iz Hollywooda, dakle bele, bogate, slavne – i nadovezale se na hiljade aktivistkinja iz najrazličitijih marginalizovanih zajednica.  Dakle nisu došle niotkuda, nego nakon ogromnog rada protiv seksualnog nasilja kojeg su u SAD pre 45 godina započele radikalne feministkinje. Tako da je, na primer, pre par godina država uložila ogroman novac u kampanju protiv seksualnog uznemiravanja na univerzitetima Na nama je (ItsOnUs), koju je promovisao sam podpredsednik tadašnje vlade. Tada je nastao dokumentarni film sa naslovom koji govori da je studentski grad polje za lov devojaka ‚Hunting Ground’ i potresna pesma koju je kao nominovanu za ‚muziku iz filma’ na dodeli Oskara 2016 (dakle u Hollywoodu) pevala, ili preciznije izvikala, Lady Gaga sa dvadest mladih ljudi na sceni najavljenih da su preživeli seksualno nasilje.

Sad smo još jednom videle šta znači moć ženske zajednice i to u imaginarnom internetskom svetu sve dok jedna po jedna devojka sedi pored svog mobilnog i zna šta je druga već napisala.  Jer samo da napiše I JA, morala je makar da zadrhti.  Da joj kroz tijelo prođe deo traumatskog sjećanja kome je na taj način otvorila vrata  …to si učinio, možda je psovala, u mašti je pljunula, ispljunula…  nisam izmislila, nisam izmislila, i stotine drugih nisu izmislile …    ti si kriva, nisi kriva, nisam kriva, nisam kriva…  Sad je kraj! Mi znamo da iza kraja ima još jedan kraj i tako redom. Ali svaka izgovorena tačka na traumu je veliki rad da se osećam dobro u sebi, a tako i zajednički svet žena o kome je pisla Adrienne Rich postaje fenomen širi od feminističkih krugova. ‚Naša osveta je da smo srećne’ slogan je bolivijskog ženskog pokreta.

Hvala, hvala i hvala svakoj ženi, onoj koja je napisala i onoj koja još nije, a ne mora nikad.

Da socijalna mreža ima svoje specifične karakteristike, pa se doživljava nekad kao siguran prostor a nekad kao neprijateljski prostor – pokazalo se i sad aktuelnim.

Pre svega društvene mreže i mediji su proširili inicijativu na razmere koje ona nikad nije imala, tako da možemo govoriti da je to jedna vrsta svetske kampanje raskrinkavanja seksualnih nasilnika.  Dakle, počela je kao inicijativa pa se u nekim zemljama proširila na kampanju, uključile su se jave ličnosti, sportiskinje, senatorke, aktivistice.

Prosvjed na ulicama Beograda

Tako je recimo francuska Ministarka za rodnu jednakost Marlene Schiappa prošle nedelje obećala nove zakone i o seksualnom uznemiravanju. U intervjuu od 20. oktobra 2017. pomenula je i  seksualnog nasilnika D. Strauss-Kahna, koji se izvukao iz dva sudska procesa za silovanje, jer je kao direktor Međunarodnog monetarnog fonda imao moć “muškog klana hijena” i novac. Da nas podsetimo:  feministkinje su u Beogradu organizovale ulični protest protiv ovog seksualnog zločinca 2013.  kada ga je tadašnji premijer Srbije pozvao za ekonomskog savetnika, dok su feministkinje u Francuskoj još od od 2011. na ulicama protiv svoje države koja štiti istog.  Tada je bilo jasno da svaka država ima svoje štićenike‚ notorne seksualne zločince:  Italija – Berluskonija koji je u zadnjih deset godina oslobođen četiri puta na sudskim procesima o seksualnom nasilju;  Srbija – Vladiku Pahomija Vranjskog iz Srpske pravoslavne crkve koji je bio optužen za seksualno zlostavljanje četvorice bogoslova u poznatoj “aferi Pahomije”. Međutim, zbog opstrukcije suda dva slučaja su zastarela, a dva su odbačena zbog “nedostatka dokaza”.  Vlasti Crne Gore su štitile svoje političare ‚sa vrha’ u procesu ‚Moldavke’ devedesetih, a činjenice o tome šta i ko je sve seksualno zlostavljao krijumčarene žene iz Istočne Evrope, znaju samo feministkinje iz Sigurne kuće u Podgorici.  Vlasti Hrvatske su nedavno štitile katoličkog svećenika (čiji identitet je javno zaštićen) koji je za silovanje maloljetnika još uvijek nepravomoćno osuđen na Općinskom sudu u Osijeku na godina zatvora, što je zamijenjeno za 730 sati društveno korisnog rada.

Ovog puta je u slučaju Afere Weinstein filmskog magnata iz SAD-a nešto drugačije. Zbog miliona žena koje su rekle I JA, skoro svako iz holivudske industrije je morao da se izjasni šta misli tim povodom, makar u sebi. Javna je tajna da dotični H.W. seksualno zloupotrebljava žene već 20 godina.  Dakle, trebalo je milion žena da potpiše I JA SAM da bi se jedan milijarder ženomrzac okružen klanom hijena srušio, i da bi izašao tekst Harvej je mrtav. To naravno ne znači mnogo, ali znači mnogo – ima simboličku funkciju, kompaniju će morati da preimenuje sa svog imena, ostaće simbol zloupotrebe žena u Hollywoodu, a žene koje mu se od sada približe imaće svest ježa.

S druge strane kako je rekla jedna tviterka: “Tko je seksualno zlostavljao milion žena?  Gde su ti muškarci da kažu JaSam”. Za početak bi bilo dobro da mogu da nauče da čuju Drugu, da puste svoj istorijski ego, i koncentrišu se da čuju kako su se žene osećale u ovim ponižavajućim činovima nasilja, da počnu da im veruju da bi uopće mogli da shvate koliko su razmere nasilja u kojima su sa-učestvovali.  Jer kako je rekla Catharine MacKinnon, muškarci ne razumeju silovanje kao zločin, čak i kad stignu u zatvor, oni misle da su imali lošu sreću jer zločin silovanja zbog čega su u zatvoru vide kao ‚malu razliku od onoga što većina muškaraca radi većinu vremena i zove seks.’ Tako je pre neki dan već osvanula vest kako neke od glumica koje su pisale o svom iskustvu dobijaju pretnje da će ih tužiti za klevetu, ili pak da su one iskoristile H.W.-a, a ne obrnuto.

Ako ponovo mislimo o famoznoj aksiomi liberalne demokratije, da niko nije kriv dok nije sudski dokazano, videćemo da feminističkih polemika oko ovog drevnog principa ima mnogo u zavisnosti kolika vrednost se daje državi, pogotovu jednoj seksističkoj državi koja i dalje ima zakone, svuda u svetu sem par država, da žene koje su preživele silovanje treba da dokazuju kako su se opirale, iako naučna istraživanja neurobiologije traume govore da u traumatskim situacijama ne možemo da se branimo, već se organizam brani tako što se ukoči. Dakle, seksualno nasilje je krivični napad koji ne možemo obuhvatiti principima sudskih institucija kakve su izumljene do sada – jednostavno žene ne prijavljuju seksualno nasilje niti u jednoj zemlji regiona, zar to nije dovoljan dokaz o neprimerenosti sudstva i mizoginiji države.

Za nas feministkinje šta je važno? Moja polazna tačka je uvijek bezuvjetno verovanje iskustvu žena kada je u pitanju seksualno nasilje. Ova kampanja može da bude za nas još jedan podstrek da verujemo drugarici, da pričamo jedna drugoj. Tako počinjem da verujem samoj sebi, ako mi ti veruješ.  Ako mi veruješ da ja nisam kriva, onda ću i ja moći da osetim da nisam kriva. Jer ako se milenijumima širi zarazna mizoginična hipoteza da ‚žene vole silovanje i da su same krive’, nije lako izaći na kraj sama sa sobom u toj institucionaliziranoj mržnji koju smo morale i same da prihvatamo, jer kako je rekla jedna žena iz Pakistana ‚krivica nam je došla sa majčinim mlekom’. Kad bude više nas na našim jezicima imale dovoljno javne podrške, onda ćemo i mi moći da izađemo sa svojim pričama I JA SAM BILA SEKSUALNO ZLOSTAVLJANA.

A za početak, mi feministkinje ne pravimo razliku između žena koje su izjavile i koje nisu izjavile I JA SAM, jer znamo da je svaka bila u nekoj sličnoj situaciji seksističkog seksualiziranog poniženja.  Znajući to, možemo svakoj ženi koja je napisala #i ja sam da zahvalimo za hrabrost, jer ženska solidarnost nas dira i budi našu snagu.

„Kako se Milena Radulović dobro brani”, rekla mi je nedavno prijateljica koja prati sudske postupke za seksualno nasilje – kaže za Tampon zonu advokatica Milena Vasić, iz Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM).

„Ali ona ne treba da se brani, ona je preživela nasilje, on je taj koji treba da se brani”, odgovorila je Milena Vasić svojoj prijateljici u razgovoru o procesu koji se vodi protiv učitelja glume Miroslava Aleksića, okrivljenog za silovanje i nedozvoljene polne radnje.

Iscrpljivanje pitanjima i diskreditacija žene, s ciljem da se negativno utiče na njeno svedočenje i posumnja u istinitost njenog iskaza – nisu neobični na suđenjima za seksualno nasilje.

Zoran Jakovljević, advokat okrivljenog Aleksića, kažnjen je u ovom procesu zbog „nepoštovanja suda”. Kazna je usledila nakon što se, piše Insajder, Jakovljević smejao, gledao u publiku i dobacivao.

„Zašto ste dolazili bez hulahopki na časove, da mu olakšate“, jedno je od pitanja koje je Aleksićev branilac postavio Mileni Radulović, koja je tog dana svedočila u ovom procesu.

Sudija je veliki broj njegovih pitanja odbio jer nisu relevantna i označena za dokazivanje, rekao je Jugoslav Tintor, advokat Milene Radulović.

U ovom slučaju, veliki problem su mediji koji prave sliku iz koje se stiče utisak da je Milena Radulović – koja je prva prijavila Aleksića za seksualno nasilje – okrivljena protiv nasilnika. Oni prenose suvišne informacije koje nisu od interesa javnosti, a njihovi tabloidni tekstovi o tome postaju najčitaniji.

„Zapravo je – formalno gledano – država ta koja je protiv nasilnika, a oštećena je samo svedok u postupku”, objašnjava Milena i dodaje:

„Nažalost, žena je svedena na to da se brani, kako pred pravosudnim sistemom tako pred medijima i širom javnošću. To može demotivisati mnoge oštećene da se upuste u postupak za seksualno nasilje”, kaže ona.

Diskreditacija žene utiče na svodečenje

Svedočenje o preživljenom nasilju samo po sebi je stresno, a dodatni faktor je provokativno i neprikladno ponašanje advokata odbrane. Nepovoljni efekti mogu biti produženi, ako se radi o javnim ličnostima, te mediji o tome izveštaju neetički, a pojavljuju se i zlonamerni komentari na portalima i društvenim mrežama – navodi Tanja Ignjatović, psihološkinja Autonomnog ženskog centra.

Nedolično ponašanje odbrane utiče na psihološko stanje žene koja je prijavila nasilje. Neposredne reakcije mogu biti uznemirenost, napetost, zbunjenost, osećaji stida i krivice…

„Zbog toga je važno da sudija na odgovarajući način sve vreme rukovodi procesom.”

Sa njom se slaže i Milena Vasić koja tvrdi da „dosta toga leži u rukama sudije koji vodi postupak”.

Šta može da uradi sud?

U slučaju uvrede učesnika u postupku ili narušavanja reda u toku pretresa, sud može da kazni advokata ili drugog učesnika postupka.

Branilac Zoran Jakovljević je u martu 2023. već kažnjen novčanom kaznom – zbog nepoštovanja suda – a potom je udaljen iz sudnice, zbog rasprave sa sudijom, izvestio je Insajder. U oktobru, iz istog razloga, sudija je Jakovljeviću naložio da plati duplo veću kaznu nego u martu.

Ako sudija kazni advokata ili drugog učesnika u procesu zbog uvrede učesnika ili narušavanja reda u toku pretresa, a kažnjeni nastavi isto ponašanje – sudsko veće ga može isključiti iz postupka, objašnjava Vasić.

Sudsko veće o tome može obavestiti advokatsku komoru, koja dalje može da sprovede disciplinski postupak protiv advokata, ali se, kaže ona, te odredbe veoma restriktivno tumače i retko primenjuju.

Veliki deo problema je odnos prema oštećenima u krivičnom postupku, jer one nisu stranke nego „tek sporedni procesno-pravni subjekti” – što znači da se u našem pravosudnom sistemu tretiraju više kao dokazna sredstva, nego kao osobe koje su preživele traumu.

Kako onda zaštititi žene koje svedoče?

I bez zakonskih promena, sudska praksa može mnogo da uradi, odbijajući neprikladna pitanja, kažnjavajući učesnike u postupku, koji ne poštuju oštećene, i primenjujući sva svoja zakonska ovlašćenja, kaže Vasić.

Kao mehanizam za zaštitu svedokinja u postupcima za seksualno nasilje, ona navodi institut posebno osetljivog svedoka, koji se dodeljuje svedoku ako je osetljiv zbog uzrasta, životnog iskustva, načina života, pola, zdravstvenog stanja, prirode, načina ili posledice izvršenog krivičnog dela…

Postoje pravila za ispitivanje posebno osetljivih svedoka:

„Pitanja mu se mogu postavljati samo preko organa postupka koji će se prema njemu odnositi sa posebnom pažnjom, nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice krivičnog postupka po ličnost, telesno i duševno stanje svedoka. Ispitivanje se može obaviti uz pomoć psihologa, socijalnog radnika ili drugog stručnog lica, o čemu odlučuje organ postupka”, kaže Vasić.

Ona dodaje da je moguće i ispitivanje posebno osetljivog svedoka pomoću video-linka, a suočenje sa okrivljenim samo ako to sam okrivljeni zahteva, a organ postupka dozvoli, vodeći računa o stepenu osetljivosti svedoka i o pravima odbrane.

Ovaj institut, smatra Vasić, nije dovoljna zaštita oštećenih i svedoka u slučajevima seksualnog nasilja i neophodne su određene zakonodavne promene, koje bi išle u pravcu šire odbrane:

„To je problem iz perspektive prava na odbranu, jer je nekada zaista teško ’iznivelisati’ pravo na odbranu okrivljenog kao pravo da iznese sve činjenice koje mu idu u korist i prava oštećenih da ne budu dodatno viktimizovane na sudu.”

Šta ženama poručuju psiholozi?

Najpre, da nisu krive, da veruju u sebe, da ne budu same u procesu prolaska kroz traumatsko iskusutvo i u postupcima – to psiholozi preporučuju ženama koje prijave i prolaze kroz proces za seksualno nasilje, kaže Tanja Ignjatović.

„One odlučuju da li hoće da uđu u postupak i u kom momentu, a ako se seksualno nasilje desilo neposredno, važno je da obezbede dokaze za slučaj odloženog prijavljivanja.”

Ignjatović dodaje da žene treba da razumeju emocije, misli i ponašanja koja se tada javljaju, jer je to „jedini način na koji mogu da se izbore sa zločinom koji im je učinjen”, kao i da „ne postoje ‘uobičajene’ ili ‘ispravne’ reakcije i ‘propisano’ vreme za oporavak.”

Da bi se izborile sa osećajem krivice, kaže Ignjatović, žene o sebi treba da misle kao o preživelima i da je nasilnik isključivo odgovoran i kriv.

Da bi se psihički pripremile za proces, Ignjatović ženama preporučuje da:

• potraže podršku bliskih osoba u koje imaju poverenje;
• ako je potrebno, potraže profesionalnu podršku;
• brinu o sebi;
• imaju informacije o institucionalnim postupcima kako bi znale šta da očekuju i zašto se nešto dešava

Oni koji podržavaju ženu koja prijavi nasilje treba da znaju da ona definiše svoje potrebe i da „saveti” šta treba da radi ili ne radi nisu korisni, posebno kada su nametljivi – čak i kada se veruje da je to najbolje za nju – ukazuje Ignjatović.

Ta su pisma objavljena na internetu, a Ashton i Mila na sebe su navukli mnogo mržnje jer su osobu koja je pred sudom proglašena silovateljem u tim pismima nazvali “uzorom”, čovjekom s “iznimnim karakterom” te su pisali kako je Danny protivnik droge i da je imao velik i pozitivan utjecaj na njih u tom pogledu. Inače, tužitelji su rekli da je Masterson drogirao žene prije nego što ih je silovao.

Što su Ashton i Mila rekli u “videu isprike”?

Očekivano, nakon što je javnost saznala da su Mila i Ashton slali pisma podrške za čovjeka osuđenog za silovanje, par je objavio “video isprike”. No to i nije bila isprika, već više objašnjenje zašto su poslali pisma.

“Svjesni smo boli koju su prouzročila pisma koja smo napisali u korist Dannyja Mastersona”, rekao je glumac, dok je njegova supruga dodala: “Mi podržavamo žrtve. To smo kroz povijest pokazali svojim radom i nastavit ćemo to činiti i u budućnosti.”

Kutcher je objasnio da je Mastersonova obitelj kontaktirala njegove bivše kolege i pitala ih da napišu pisma podrške kako bi sucu predstavili osobu koju poznaju 25 godina, a Kunis je izjavila: “Pisma nisu napisana da dovedu u pitanje legitimitet pravosudnog sustava ili valjanost odluke porote.”

A onda je Kutcher izjavio: “Pisma su bila namijenjena sucu da ih pročita, a ne da potkopaju iskaze žrtava ili ih na bilo koji način ponovno traumatiziraju. Nikada to ne bismo htjeli učiniti i žao nam je ako se to dogodilo.” Kunis je dodala da podržavaju svaku osobu koja je ikada bila žrtva seksualnog napada, seksualnog zlostavljanja ili silovanja.

Zbog rečenice da su pisma bila namijenjena samo sucu, mnogi ovu “ispriku” smatraju neiskrenom. Na internetu je hrpa reakcija nekadašnjih velikih obožavatelja ovoga para i većina ih misli isto – Ashton i Mila ne žale što su napisali pisma podrške osuđenom silovatelju, već im je žao što sada cijela javnost zna za pisma i što piše u njima.

@mollybmcpherson Ashton & Mila “apology” explains a lot. #ashtonkutcher #milakunis #dannymasterson #apology #pr #fyp #crisiscommunication ♬ original sound – Molly McPherson | PR

@sanilarena Replying to @Amara Purr #milakunis #ashtonkutcher ♬ sonido original – ☆𝕸𝖆𝖗𝖎☆

“Kako ih sada možemo ozbiljno shvatiti u njihovom podržavanju osoba koje su preživjele seksualno zlostavljanje ako pišu pisma sucu kako bi se smanjila kazna njihovom prijatelju silovatelju?”, “Izgubila sam poštovanje za njih”, “Odvratno je javno jamčiti za Dannyjev karakter unatoč dokazima koji govore suprotno. Trebalo bi ih biti sram”, neki su od komentara na društvenim mrežama.

Inače, Ashton je s bivšom suprugom Demi Moore prije više od deset godina osnovao zakladu posvećenu borbi protiv seksualnog iskorištavanja djece.

Par kritizira i Dannyjeva bivša djevojka koja ga je optužila za silovanje

Među onima koji ne kriju koliko sada ne podnose Ashtona i Milu je i glumica Chrissie Carnell Bixler. Ona je bila treća žrtva i dugogodišnja djevojka Dannyja Mastersona, no porota o tom slučaju nije mogla donijeti jednoglasnu presudu. Bixler je bila u vezi s glumcem pet godina, a na sudu je rekla da se jednog jutra probudila i vidjela da je siluje te da ga je povukla za kosu kako bi ga zaustavila.

Ponašanje Mile i Ashtona jako ju je uzrujalo pa je iznijela niz optužbi na društvenim mrežama na njihov račun.

Ashton Kutcher and Mila Kunis can keep their fake apology.

We’re not carrying deceptive energy into 2024.

— RazzLi (@razzli_) September 10, 2023

I understand vouching for a friend, but what Ashton Kutcher and Mila Kunis did is awful. Supporting a friend who committed such an act is one thing and can be done privately. Publicly vouching for their character despite evidence to the contrary is gross. They should be ashamed

— David (@dsalmon1449) September 8, 2023

“Dragi Ashtone, znam za tajne koje tvoj ‘uzor’ čuva za tebe. One koje bi te dokrajčile. Jesi li zaboravio da sam bila tamo? Bio si na razglasu one noći kada si nazvao Dannyja, 21. veljače 2001. Čula sam sve. Čula sam plan. Mislim da si jednako bolestan kao i tvoj ‘mentor'”, napisala je Bixler.

“Draga Mila, molim se da počneš procesuirati stvari koje si doživjela kao dijete na tom setu. Tvoji stari intervjui puno toga govore. Predlažem svima da ih pogledaju i sami odluče što vide i čuju prije negoli ih maknu s interneta. Znam i što se dogodilo u Torontu i poslije.

Pitanje: ako je to što vidiš kao normalan odnos s ‘figurom starijeg brata’, onda mi te jako žao i nadam se da ćeš razmisliti o odlasku na terapiju. Svi ste sigurno zaboravili da sam bila tamo cijelo vrijeme tih prvih pet godina serije Lude sedamdesete. Sjećam se svega”, dodala je Bixler.

Njezina objava izazvala je hrpu reakcija na društvenim mrežama, a fanovi imaju jako puno pitanja i nedoumica. Zbog njezine objave cijeli TikTok sada ponovno priča o ubojstvu koje se dogodilo 21. veljače 2001. godine.

@devotedly.yours Chrissie Bixler, one of Danny Masterson’s victims, calls out Ashton Kutcher and Mila Kunis for their support letters #dannymasterson #ashtonkutcher #milakunis #chrissiebixler ♬ original sound – Nuha

Šta se dogodilo u februaru 2001?

Zbog Chrissieine objave brzo su se svi prisjetili što se dogodilo tog kobnog 21. februara 2001. godine. Ashton je tada trebao otići na spoj s Ashley Ellerin, 21-godišnjom studenticom. No, kako on tvrdi, kasnio je na planirani spoj jer je s prijateljima pratio dodjelu Grammyja, no Ashley je to znala i nije se ljutila.

Kada je napokon stigao do njezine kuće, nitko nije otvarao vrata, iako su svjetla bila upaljena i njezin automobil bio je parkiran ispred. Ashton je pokušao otvoriti vrata, ali je bilo zaključano. Pogledao je kroz prozor i vidio je nešto crveno na tepihu, ali je, tvrdi, pretpostavio da su to mrlje od vina.

“Kucao sam na vrata, ali nije bilo odgovora. Pogledao sam kroz prozor i vidio da ima nereda u kući, ali nije mi to ništa značilo jer sam znao da se nedavno uselila. Na podu sam vidio nešto za što sam tad mislio da je proliveno crno vino. Nedavno je imala zabavu za useljenje na kojoj je bilo puno studenata pa mi to nije bio razlog za uzbunu. Kako nikog nisam vidio, otišao sam. Zaključio sam da sam se jednostavno prekasno pojavio i da je izašla s prijateljima”, rekao je Ashton 2019. godine na sudu.

Mnoge zanima koje tajne Ashton čuva u vezi te kobne noći

Idućeg jutra , dan nakon što je trebao ići na spoj s Ashley, saznao je da je ona brutalno ubijena i zabrinuo se da bi zbog otisaka mogao biti optužen. “Moji otisci prstiju su bili na njenim vratima. Uspaničio sam se”, priznao je na sudu.

Ashley je pronašla cimerica i imala je 47 uboda po vratu, prstima, trbuhu i leđima. Za ubojstvo je osuđen Michael Gargiulo. Kako je dokazano na sudu, ubio je Ashley u njezinu domu u Hollywoodu, dok se ona spremala za izlazak s Kutcherom. Michael je proglašen krivim i za ubojstvo 32-godišnje Marije Bruno 2005. godine te pokušaj ubojstva Michelle Murphy, koja mu je 2008. godine uspjela pobjeći.

S obzirom na to da je Brixler spomenula Ashtonov poziv upućen Dannyju te noći kada je Ashley ubijena, mnogi se sada pitaju što glumac skriva u vezi tog slučaja, pogotovo jer ga je Bixler prozvala “bolesnim” i rekla da zna njegove tajne koje bi ga mogle dokrajčiti.

@morgann.20 #ChrissieBixler has posted more on instagram about #dannymasterson #ashtonkutcher and #milakunis #that70sshow ♬ original sound – morgann

Bixler je objavila i hrpu videa na Instagramu na kojima su Mila, Ashton ili Danny u mlađim danima, kojima želi ukazati na njihovo ponašanje i odnos tijekom snimanja Ludih 70-ih.

Bude li osuđen, Weinstein – koji se izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice – mogao bi biti osuđen na više od 100 dodatnih godina iza rešetaka.

Weinstein, koji je u invalidskim kolicima, na sudu se pojavio odjeven u tamnoplavo odijelo sa svijetloplavom kravatom.

Potencijalno dugotrajan izbor porote počeo je u ponedjeljak, a nadzire ga sutkinja Lisa Lench.

Rasprostranjene optužbe za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje protiv Weinsteina eksplodirale su u listopadu 2017., a njegova presuda u New Yorku 2020. prekretnica je za pokret #MeToo.

U lipnju nije uspio njegov pokušaj da poništi presudu za šest seksualnih kaznenih djela. Također su ga zasebno optužili britanski tužitelji za nepristojan napad na ženu u Londonu 1996.

Weinsteina je za uznemiravanje i napastovanje ukupno optužilo 90 žena, uključujući Angelinu Jolie, Gwyneth Paltrow i Salmu Hayek.

Angelina Jolie tvrdi da je i nju pokušao napastovati Weinstein, on negirao: To je drska neistina!

The Los Angeles Times u petak je citirao njegova odvjetnika Marka Werksmana da će svjedočiti poznate osobe.

– Neke od tih žrtava ljudi će prepoznati. Neke od tih žena, vidjeli ste ih u filmovima, neke su u reklamnim kampanjama, neke su uspješne glumice ili modeli – rekao je Werksman, a navodi list.

The Times piše da je jedna od pet tužiteljica – a sve će biti formalno poznate kao “Jane Doe” – Jennifer Siebel Newsom, supruga kalifornijskog guvernera Gavina Newsoma.

– Poput mnogih drugih žena, moju je klijenticu seksualno napastovao Harvey Weinstein na navodnom poslovnom sastanku koji se pokazao zamkom – rekla je odvjetnica Elizabeth Fogan za list.

– Ona namjerava svjedočiti na njegovu suđenju i tražiti neke mjere pravde za žrtve, i u sklopu svojeg životnog rada na poboljšanju života žena – dodala je.

Siebel Newsom prije je o Weinsteinovu ponašanju pisala u eseju objavljenome 2017. ne navodeći pojedinosti o navodnim napadima.

Weinstein kaže da su njegovi seksualni susreti bili sporazumni, a njegov odvjetnik novinarima je rekao da optužbe iz Los Angelesa “potiču od prije mnogo godina” i ne mogu se “potkrijepiti forenzičkim dokazima” niti “vjerodostojnim svjedocima”.

U dokumentarnom filmu “Phoenix Rising” koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Filmskom festivalu Sundance, glumica je rekla da je scena u kojoj su trebali simulirati seksualni odnos, navodno, otišla u krivom smjeru. Isto tako, Evan je naglasial da su ona i pjevač prije snimanja raspravili o toj sceni no, da je on krenuo po svom kada su se uključile kamere.

– Nisam pristala na to – otkrila je u dokumentarnom filmu koji se temelji na njezinim privatnim i poslovnim životom.

Naime, glumica tvrdi da su joj tijekom snimanja spota točili apsint i da je jedva bila pri svijesti kada ju je Manson, navodno, silovao. Dodala je i kako je za snimanje spota te pjesme doživjela najneprofesionalnije radno okruženje koje je dotad iskusila.

– Bilo je potpuno kaotično i nisam se osjećala sigurnom. Nitko nije pazio na mene – rekla je iskreno Wood.

Glumica sada priznaje kako se u to vrijeme nije znala zauzeti za sebe i reći ‘ne’ jer je bila ‘istrenirana’ da ne radi probleme već da odradi svoj dio posla. Uz to, tvrdi da je filmskoj ekipi više puta rekla da joj je neugodno, ali da nitko nije znao što treba napraviti.

Zbog navodnog incidenta Wood kaže da se osjećala odvratno i da je napravila nešto čega bi se trebala sramiti.

– Bila sam prisiljena na komercijalni seksualni čin pod lažnim tvrdnjama. Tada je protiv mene počinjen prvi zločin i bila sam suštinski silovana pred kamerama – ispričala je pa dodala da joj je Manson dao jasne upute za opisivanje spota novinarima kako bi ‘prodao iluziju’.

– Trebala sam reći ljudima da je sve bilo romantično i da smo se lijepo proveli, a ništa od toga nije bila istina. Bojala sam se napraviti bilo što, što bi moglo naljutiti Mansona. Spot je bio samo početak nasilja koje je eskaliralo kako je naša veza napredovala – rekla je glumica.

Wood je upoznala Mansona 2006. godine kada je imala 18 godina dok je on imao 38 godina. Samo godinu dana nakon glumica i glazbenik su završili u vezi koja je trajala do 2010. godine. Wood tvrdi da ju je glazbenik pripremao za vezu dok je još bila tinejdžerica te da ju je godinama zlostavljao na grozne načine.

– Isprao mi je mozak i manipulirao mnome do te mjere da sam mu bila potčinjena – priznala je.

Manson je u to vrijeme tijekom razgovora za radio postaju BBC Radio One rekao da je inspiraciju za pjesmu ‘Heart-Shaped Glasses (When the Heart Guides the Hand)’ pronašao u romanu ‘Lolita’ Vladimira Nabokova i razlici u godinama između sebe i Wood.

– Čitao sam Lolitu i inspirirala me moja djevojka Evan Rachel Wood koja je očito znatno mlađa od mene, ali koja je to na sarkastičan način istaknula tako što je jedan dan k meni došla sa srcolikim naočalama poput onih na posteru za Kubrickov film. Ja sam joj potom rekao ono što je u refrenu pjesme – rekao je Manson.

Pjevaču Mansonu optužbe za zlostavljanje i silovanje samo se nižu. Njegove žrtve odlučile su progovoriti o traumatskim iskustvima, a među njima je i britanska glumica Esmé Bianco (39). koja ga je na kraju i tužila.

U tužbi stoji da se od Bianco očekivalo da će odsjesti u Mansonovom domu u Los Angelesu, a ne u unaprijed rezerviranoj hotelskoj sobi. Također, Bianco je rekla da za snimanje spota nije bila angažirana filmska ekipa već da ga je Manson planirao snimiti mobitelom.

Bianco tvrdi da ju je Manson bičevao, napadao elektrošokerom i pokušao natjerati na seks s drugom ženom. Rekla je i da joj je Manson prijetio da će joj po noći ući u sobu i silovati je. U tužbi stoji da su Bianco i Manson kasnije te godine započeli vezu na daljinu.

Manson je 2011. godine ponovno pozvao Bianco u Los Angeles, ovaj puta kako bi glumila u filmu Phantasmagoria koji je ovaj trebao režirati, no taj je projekt propao. Bianco tvrdi da joj Manson tada nije dopustio da izlazi iz kuće bez njegovog dopuštenja te da ju je sa sjekirom u rukama naganjao po cijeloj kući. Glumica tvrdi i da ju je bez njezinog dopuštenja rezao ‘nacističkim nožem’ te da je zatim fotografirao te porezotine i bez njezinog dopuštenja objavljivao na internetu.

Mansona se u četiri sudske tužbe tereti za seksualne napade, fizičko nasilje i zlostavljanje, a policija trenutno istražuje optužbe i za obiteljsko nasilje.

Nominirana redateljica za Oscara, Amy Berg (51) režirala je dokumentarni film “Phoenix Rising” za nagradu Oscar, a film prati stvaranje prijedloga zakona da se produži rok zastare za zločin obiteljskog nasilja. Film bi se trebao početi prikazivati na HBO u ožujku 2022. godine.