Ta su pisma objavljena na internetu, a Ashton i Mila na sebe su navukli mnogo mržnje jer su osobu koja je pred sudom proglašena silovateljem u tim pismima nazvali “uzorom”, čovjekom s “iznimnim karakterom” te su pisali kako je Danny protivnik droge i da je imao velik i pozitivan utjecaj na njih u tom pogledu. Inače, tužitelji su rekli da je Masterson drogirao žene prije nego što ih je silovao.

Što su Ashton i Mila rekli u “videu isprike”?

Očekivano, nakon što je javnost saznala da su Mila i Ashton slali pisma podrške za čovjeka osuđenog za silovanje, par je objavio “video isprike”. No to i nije bila isprika, već više objašnjenje zašto su poslali pisma.

“Svjesni smo boli koju su prouzročila pisma koja smo napisali u korist Dannyja Mastersona”, rekao je glumac, dok je njegova supruga dodala: “Mi podržavamo žrtve. To smo kroz povijest pokazali svojim radom i nastavit ćemo to činiti i u budućnosti.”

Kutcher je objasnio da je Mastersonova obitelj kontaktirala njegove bivše kolege i pitala ih da napišu pisma podrške kako bi sucu predstavili osobu koju poznaju 25 godina, a Kunis je izjavila: “Pisma nisu napisana da dovedu u pitanje legitimitet pravosudnog sustava ili valjanost odluke porote.”

A onda je Kutcher izjavio: “Pisma su bila namijenjena sucu da ih pročita, a ne da potkopaju iskaze žrtava ili ih na bilo koji način ponovno traumatiziraju. Nikada to ne bismo htjeli učiniti i žao nam je ako se to dogodilo.” Kunis je dodala da podržavaju svaku osobu koja je ikada bila žrtva seksualnog napada, seksualnog zlostavljanja ili silovanja.

Zbog rečenice da su pisma bila namijenjena samo sucu, mnogi ovu “ispriku” smatraju neiskrenom. Na internetu je hrpa reakcija nekadašnjih velikih obožavatelja ovoga para i većina ih misli isto – Ashton i Mila ne žale što su napisali pisma podrške osuđenom silovatelju, već im je žao što sada cijela javnost zna za pisma i što piše u njima.

@mollybmcpherson Ashton & Mila “apology” explains a lot. #ashtonkutcher #milakunis #dannymasterson #apology #pr #fyp #crisiscommunication ♬ original sound – Molly McPherson | PR

@sanilarena Replying to @Amara Purr #milakunis #ashtonkutcher ♬ sonido original – ☆𝕸𝖆𝖗𝖎☆

“Kako ih sada možemo ozbiljno shvatiti u njihovom podržavanju osoba koje su preživjele seksualno zlostavljanje ako pišu pisma sucu kako bi se smanjila kazna njihovom prijatelju silovatelju?”, “Izgubila sam poštovanje za njih”, “Odvratno je javno jamčiti za Dannyjev karakter unatoč dokazima koji govore suprotno. Trebalo bi ih biti sram”, neki su od komentara na društvenim mrežama.

Inače, Ashton je s bivšom suprugom Demi Moore prije više od deset godina osnovao zakladu posvećenu borbi protiv seksualnog iskorištavanja djece.

Par kritizira i Dannyjeva bivša djevojka koja ga je optužila za silovanje

Među onima koji ne kriju koliko sada ne podnose Ashtona i Milu je i glumica Chrissie Carnell Bixler. Ona je bila treća žrtva i dugogodišnja djevojka Dannyja Mastersona, no porota o tom slučaju nije mogla donijeti jednoglasnu presudu. Bixler je bila u vezi s glumcem pet godina, a na sudu je rekla da se jednog jutra probudila i vidjela da je siluje te da ga je povukla za kosu kako bi ga zaustavila.

Ponašanje Mile i Ashtona jako ju je uzrujalo pa je iznijela niz optužbi na društvenim mrežama na njihov račun.

Ashton Kutcher and Mila Kunis can keep their fake apology.

We’re not carrying deceptive energy into 2024.

— RazzLi (@razzli_) September 10, 2023

I understand vouching for a friend, but what Ashton Kutcher and Mila Kunis did is awful. Supporting a friend who committed such an act is one thing and can be done privately. Publicly vouching for their character despite evidence to the contrary is gross. They should be ashamed

— David (@dsalmon1449) September 8, 2023

“Dragi Ashtone, znam za tajne koje tvoj ‘uzor’ čuva za tebe. One koje bi te dokrajčile. Jesi li zaboravio da sam bila tamo? Bio si na razglasu one noći kada si nazvao Dannyja, 21. veljače 2001. Čula sam sve. Čula sam plan. Mislim da si jednako bolestan kao i tvoj ‘mentor'”, napisala je Bixler.

“Draga Mila, molim se da počneš procesuirati stvari koje si doživjela kao dijete na tom setu. Tvoji stari intervjui puno toga govore. Predlažem svima da ih pogledaju i sami odluče što vide i čuju prije negoli ih maknu s interneta. Znam i što se dogodilo u Torontu i poslije.

Pitanje: ako je to što vidiš kao normalan odnos s ‘figurom starijeg brata’, onda mi te jako žao i nadam se da ćeš razmisliti o odlasku na terapiju. Svi ste sigurno zaboravili da sam bila tamo cijelo vrijeme tih prvih pet godina serije Lude sedamdesete. Sjećam se svega”, dodala je Bixler.

Njezina objava izazvala je hrpu reakcija na društvenim mrežama, a fanovi imaju jako puno pitanja i nedoumica. Zbog njezine objave cijeli TikTok sada ponovno priča o ubojstvu koje se dogodilo 21. veljače 2001. godine.

@devotedly.yours Chrissie Bixler, one of Danny Masterson’s victims, calls out Ashton Kutcher and Mila Kunis for their support letters #dannymasterson #ashtonkutcher #milakunis #chrissiebixler ♬ original sound – Nuha

Šta se dogodilo u februaru 2001?

Zbog Chrissieine objave brzo su se svi prisjetili što se dogodilo tog kobnog 21. februara 2001. godine. Ashton je tada trebao otići na spoj s Ashley Ellerin, 21-godišnjom studenticom. No, kako on tvrdi, kasnio je na planirani spoj jer je s prijateljima pratio dodjelu Grammyja, no Ashley je to znala i nije se ljutila.

Kada je napokon stigao do njezine kuće, nitko nije otvarao vrata, iako su svjetla bila upaljena i njezin automobil bio je parkiran ispred. Ashton je pokušao otvoriti vrata, ali je bilo zaključano. Pogledao je kroz prozor i vidio je nešto crveno na tepihu, ali je, tvrdi, pretpostavio da su to mrlje od vina.

“Kucao sam na vrata, ali nije bilo odgovora. Pogledao sam kroz prozor i vidio da ima nereda u kući, ali nije mi to ništa značilo jer sam znao da se nedavno uselila. Na podu sam vidio nešto za što sam tad mislio da je proliveno crno vino. Nedavno je imala zabavu za useljenje na kojoj je bilo puno studenata pa mi to nije bio razlog za uzbunu. Kako nikog nisam vidio, otišao sam. Zaključio sam da sam se jednostavno prekasno pojavio i da je izašla s prijateljima”, rekao je Ashton 2019. godine na sudu.

Mnoge zanima koje tajne Ashton čuva u vezi te kobne noći

Idućeg jutra , dan nakon što je trebao ići na spoj s Ashley, saznao je da je ona brutalno ubijena i zabrinuo se da bi zbog otisaka mogao biti optužen. “Moji otisci prstiju su bili na njenim vratima. Uspaničio sam se”, priznao je na sudu.

Ashley je pronašla cimerica i imala je 47 uboda po vratu, prstima, trbuhu i leđima. Za ubojstvo je osuđen Michael Gargiulo. Kako je dokazano na sudu, ubio je Ashley u njezinu domu u Hollywoodu, dok se ona spremala za izlazak s Kutcherom. Michael je proglašen krivim i za ubojstvo 32-godišnje Marije Bruno 2005. godine te pokušaj ubojstva Michelle Murphy, koja mu je 2008. godine uspjela pobjeći.

S obzirom na to da je Brixler spomenula Ashtonov poziv upućen Dannyju te noći kada je Ashley ubijena, mnogi se sada pitaju što glumac skriva u vezi tog slučaja, pogotovo jer ga je Bixler prozvala “bolesnim” i rekla da zna njegove tajne koje bi ga mogle dokrajčiti.

@morgann.20 #ChrissieBixler has posted more on instagram about #dannymasterson #ashtonkutcher and #milakunis #that70sshow ♬ original sound – morgann

Bixler je objavila i hrpu videa na Instagramu na kojima su Mila, Ashton ili Danny u mlađim danima, kojima želi ukazati na njihovo ponašanje i odnos tijekom snimanja Ludih 70-ih.

Milene Markovne Kunis.

Jednima je znana kao holivudska glumica, a drugima kao supruga Eštona Kučera.

Priča koja slijedi je priča jedne Milene.

A zapravo je priča svake žene čiji rad i postojanje su svedeni na društveni status supruge, biološku sposobnost nošenja i donošenja ljudskog bića na svijet ili bilo koju drugu titulu unaprijed određenu rodom i polom.

Više nikad nećeš raditi u ovom gradu…

Rečenica jeste kliše, ali tim riječima mi je producent zaprijetio kada sam odbila da poziram polugola za naslovnicu muškog magazina u svrhu promocije našeg filma. Ali, za razliku od nekada, više nisam bila voljna da se potčinjavam naivnom kompromisu.

“Nikad više neću raditi u ovom gradu?”

Pobjesnila sam, osjetila sam se manipulisanom, i prvi put u svojoj karijeri rekla sam “ne”. I, nećete vjerovati, svijet nije prestao da se okreće. Film je zaradio mnogo novca i radila sam ponovo u ovom gradu.

I ponovo. I ponovo. I ponovo.

Ono što ovaj producent možda nikada neće shvatiti jeste da je naglas izgovorio upravo onaj strah koji svaka žena osjeti kada bude suočena sa rodnom pristrastnošću na radnom mjestu.

A to je ono u šta smo uslovljene da vjerujemo – da će naša osnovna sredstva za život biti ugrožena ako se zauzmemo za sebe, da će nas zauzimanje za sebe dovesti do same smrti. Ne želimo da budemo otjerane iz pijeska zato što smo “kučke”. Pa kompromitujemo svoj integritet radi održavanja statusa kvo i nadamo se da će promjena doći.

Ali, ta promjena ne dolazi dovoljno brzo da pomogne mojim prijateljima, mojim vršnjacima ili čak mojoj djeci. Zapravo, nedavno sprovedena studija Američke asocijacije univerzitetskih žena je pokazala da se platna nejednakost zatvara tako sporim tempom da će biti potrebno još 136 godna prije nego što žene budu plaćene isto koliko i muškarci.

136 godina.

A platna nejednakost je ništa do jedan jasan kvantifikator akutnog potcjenjivanja doprinosa žena na radnom mjestu.

Tokom moje karijere, bilo je momenata kada sam bila vrijeđana, gurana u stranu, plaćena manje, kreativno ignorisana i na druge načine umanjena na osnovu mog roda.

I uvijek sam nastojala vjerovati u nevinost ljudi. Možda su znali više od mene, možda su imali više iskustva, možda je bilo nečega što nisam uvidjela. Naučila sam svoju lekciju – da bih uspjela kao žena u ovoj industriji, moram da igram po pravilima kluba dječaka.

Ali, što sam više odrastala i što sam više radila u ovoj industriji…

sve više sam shvatala da je ovo čisto sranje.

I, što je još gore, shvatila sam da sam saučesnica.

Samim time što sam dozvoljavala da bude tako.

Zato sam započela svoj klub.

Pokrenula sam produkcijsku kuću sa tri nevjerovatne žene. Energično radimo na razvijanju kvalitetnih televizijskih programa sa jedinstvenim glasovima i perspektivama. Od našeg početka, imale smo sreće da sarađujemo sa nevjerovatnim producentima, kako muškim, tako i ženskim, koji su nas tretirali kao istinski jednake, kao partnere.

Nedavno smo potpisali partnerski ugovor sa uticajnim muškim producentom za projekat koji bi ukazao na jedan važan društveni problem. Ironično, u pitanju je inkluzija i univerzalno ljudsko iskustvo koje svi dijelimo.

U procesu nabacivanja programa velikoj televizijskoj kući, standardni follow-up e-mailovi su poslati izvršnim direktorima ove kuće. U ovom e-mail lancu, ovaj producent je odlučio da pošalje sljedeće:

A Mila je mega zvijezda. Jedna od najvećih glumica u Holivudu i uskoro Eštonova žena i majka!!!

Ovo je cijela poruka.

Činjenične nepravilnosti na stranu, ono što je on učinio ovom porukom jeste da je sveo moju vrijednost na ništa više do moju vezu sa uspješnim muškarcem i sposobnost da nosim djecu, ignorišući tako značajni kreativni i logistički doprinos, kako moj lični, tako i cijelog mog tima.

Povukli smo se iz ovog projekta.

Da, to je samo jedan običan komentar.

Ali, upravo se sa takvim komentarima žene suočavaju svaki dan u kancelarijama, na telefonskim pozivima i u e-mailovima – mikroagresijama koje obezvređuju doprinos i vrijednost žena koje naporno rade.

Suptilna rodna pristrasnost je često skoro neprimjetna, i čak u potpunosti neprimjećena od strane onih koji je dijele.

U potonjim e-mailovima od ovog producenta, postalo je jasno da on uopšte nije bio svjestan zašto su njegove riječi bile toliko užasne. Ono što je on okarakterisao kao “dobroćudni” komentar je zapravo bilo duboko potkopavanje mog doprinosa i sposobnosti da budem shvaćena ozbiljno kao kreativni partner.

Nemam nikakvu želju da omalovažavam ovog čovjeka. Da od njega pravim zlikovca. Slijepe rodne pristrasnosti su utkane u svaki aspekt naših života. Pojačane su od strane naših obrazovnih institucija: muškarci dominiraju među ličnostima iz istorije o kojima učimo, uticajnim imenima matematike, nauke i tehnologije, i autorima političkog diskursa kojeg nas uče da poštujemo.

Preplavljeni smo pričama o muškoj superiornosti u toj mjeri da postajemo slijepi za arhitekturu naših ličnih odnosa. Sama riječ “slijepi” govori sve. Niko se ne uznemiri kada slijepa osoba udari u zid, ali zid ne prestaje da pruža otpor.

Dosta mi je toga da pravim komprimise.

Zapravo, dosta mi je toga da budem kompromitovana.

I zato, od sada pa nadalje, svaki put kada budem izložena jednom ovakvom komentaru, suptilnom ili otvorenom, smjesta ću mu se suprotstaviti.

Zaustaviću se u tom momentu i učiniti najbolje što mogu da edukujem. Ne mogu da garantujem da će moje primjedbe biti usvojene, ali barem ću znati da učestvujem u stvaranju okruženja u kojem postoji šansa za rast.

A ako moji komentari na jedno uho uđu, a na drugo izađu, izabraću da odem iz te priče.

Ako se ovo dešava meni, dešava se svim ženama.

I to daleko agresivnije.

Srećna sam što sam došla do tačke kada mogu da prestanem sa kompromisama i kada mogu čvrsto da se zauzmem za sebe, a da se ne bojim kako tačno ću da stavim hranu na svoj sto. Takođe, srećna sam što imam platformu na kojoj mogu da pričam o ovakvim iskustvima, u nadi da ću tako dati još jedan glas ovoj konverzaciji, kako bi se žene na radnom mjestu osjećale manje usamljene i više osnažene da se bore za sebe.

Radiću ponovo u ovom gradu, ali ne sa tobom.

Priča je originalno objavljena 2. novembra na medium.com.

Kao osoba koja stoji iza prevoda Milinih riječi, konverzaciji bih dodala samo par tipično balkanskih “treba“momenata.

Mogućnost da se čvrstim stavom i čeličnim riječima zauzmeš za sebe ne bi trebalo da bude pitanje sreće, zar ne? Nepristajanje na kompromise, kako u poslovnoj, tako i u privatnoj sferi ne bi trebalo da bude privilegija žena koje su osigurale komad hljeba na stolu, zar ne? Snaga da na sav glas kažeš da su mikroagresije jednako, ako ne i u većoj mjeri, kobne po društvo kao i otvoreno diskriminisanje ne bi trebalo da bude predmet razgovora samo kada “Eštonova žena i holivudska rodilja” pokrene konverzaciju, zar ne?

Ne bi trebalo.

Ali bi trebalo da čujemo još glasova žena koje su odbile da igraju po pravilima nefer igre te da vidimo univerzalnost problema kroz individualne perspektive, kako bi svaka od nas, nezavisno od toga da li živi u prerijama Amerike ili džunglama Balkana, dobila snagu da se bori za taj vrli novi svijet u kojem će žena, baš kao i muškarac, biti cjelovito biće, a ne svoje rodne i polne odlike.

U kojem će, kako žene, tako i muškarci biti ono što žele da budu, a ne ono što društvo očekuje od njih ili ono što im je majka priroda penetrirala u njedra. U kojem biologija neće određivati zakon, a zakon neće odobravati segregaciju baziranu na društvenim normama.

Vrli novi svijet u kojem nećemo biti isti, jer to hromozomno nikada ne možemo ni biti.

Samo jednaki.

Samo uvaženi kao jednako vrijedni.

Samo jebeno poštovani kao jebena ljudska bića.

Jer između tebe i jedne Milene Markovne Kunis, za sada nema mnogo razlike.

Ona je Eštonova, a ti možda Stefanova, Josipova ili Emirova žena.

Na kraju dana, zbir svake je jedna riječ.

Mikroagresija.

Naslovna fotografija – www.matarney.blogspot.ba