Prošle sedmice pisao sam da kod nas tek počinje sezona rasprodaja. Tad sam se osvrnuo na neke korisne trikove koje potrošači treba da znaju. U decembru nastavljamo u duhu praznika.

Čin poklanjanja nije samo davanje poklona. To je momenat pokazivanja poštovanja, ljubavi i(li) pažnje. Sama činjenica da nas se neko sjetio često ima mnoooogoooo veću vrijednost od tržište cijene onoga što smo dobili. Danas se poklanjanje svelo na nekoliko najvažnijih datuma u godini. Rođendan, Nova godina, Osmi mart i eventualno još neki praznik.

Razmišljao sam o poklonima koji svaki finansijski osvješten pojedinac može (i treba) da pokloni.

Gledajući fotografije i objave po fejsbuku i instagramu svi već imaju divna druženja, prijateljstva, sreću, čitaju sjajne knjige, savršene živote i stanove. Pa, dobro, pa i caru je poklon drag. Hajde da iskoristimo praznične ponude da budemo još više pažljivi i uviđajni nego inače. Smisao poklona i jeste da nekoga obradujemo. Takođe, treba da biramo nešto što je posebno i(li) drugačije. Nešto što je neprolazno i inspirativno, ali ima i poruku.

Evo nekoliko ideja.

Osiguranje

Partneru možete ugovoriti osiguranje. Da, dobro ste pročitali. Možete pokloniti životno osiguranje za partnera, rođaka ili bliskog prijatelja. O važnosti osiguranja sam već pisao. Ova tema zahtjeva odvojen tekst. Sada ću tek da pojasnim razliku štednje i osiguranja. Zamislimo osobu koja ugovori osiguranje na 30 godina s ugovorenom svotom od, na primjer, 18.000 maraka. Recimo da se mjesečna renta iznosi oko 50 maraka. U slučaju da osoba umre pet mjeseci nakon prve uplate osiguravajuće društvo isplaćuje puni iznos osigurane sume. Bez obzira na to što je uplaćeno tek 250 maraka. Da je osoba iz primjera isti novac mjesečno štedila u banci, porodica bi dobila ušteđeni iznos uz ugovorenu kamatu. Dakle, finansijska sigurnost je veća za porodicu onoga kome se nešto loše dogodi ako je barem kratko plaćao osiguranje nego ako je kratko štedio. Međutim, imajući u vidu da je osiguranje priča na duuuuugiiii rok svako treba da sam odredi koje iznose uplata može da istrpi i u kojem period. Naime, osiguranje života ima uključen rizik smrti tokom cijelog trajanja osiguranja. No, da ne širim dalje. Pokazujući brigu za najdraže motivisaćete ih da brinu za svoju budućnost.

Poslodavci u razvijenim zemljama često osiguranje koriste kao način da zadrže kvalitetne radnike. U posljednjih nekoliko godina sam zaazio da mnogi poslodavci kod nas razmišljaju o tome. Bilo kako bilo, to je jako lijep način da se motivišu i zadrže dobri radnici.

Štednja

Za one koji nemaju povjerenje u osiguranje postoje i drugi pokloni. Djeci možete napraviti model oročene štednje sa višekratnim uplatama. Prema Zakonu o osiguranju depozita u bankama BiH svi depoziti fizičkih lica do iznosa u visini od 50.000 maraka su osigurani. Prema tome, ne treba da imate straha. Osim toga, teško da ćete ikome pokloniti baš 50.000 KM. Djeci možete da poklonite štedni račun ili kasicu sa “početnim kapitalom” u iznosu od nekoliko maraka u njoj. Roditeljima možda policu osiguranja sa štednom komponentom ili štednju.

Ukoliko želite da da štedite za svoju djecu potrebno je da kao roditelj (ili staratelj), otvorite dječiji štedni račun ili tzv. „knjižicu“ u banci. U slučaju da želite da otvorite štednu knjižicu svojim mladim rođacima ili kumovima, na koju biste mu uplaćivali novac treba da zamolite roditelje ili staratelje djeteta da u ime djeteta otvore račun štednje.

Blagosloven bio internet.

Moguće je naći mnoštvo ponuda banaka i osiguravajućih društava. Nabrojani pokloni će pomoći roditeljima u obrazovanju i odgajanju djece. Naime, taj potez staviće akcenat na važnost štednje i odvajanja novca za nešto konkretno. Na kraju, ovim poklonima pokazujete vašu ljubav i brigu za sigurniju finansijsku budućnost vama dragih osoba. Istovremeno, pokazaćete da planirate vašu budućnost “na duge staze”.

Trening

Možete nekome uplatiti časove fitnesa, aerobika ili termine za tenis, teretanu, plivanje, fudbal i tome slično. Međutim, termin “trening” ne podrazumijeva samo znojenje. Zavisno od toga kakav cilj ko želi da ostvari, postoje razne vrste treninga. Kod nas je moguće pronaći specijalizovane trenere za edukaciju iz oblasti komunikacije, dikcije, joge, javnog nastupa i sl. Ako znate da neko od vama dragih osoba želi da stekne ili unaprijedi neke vještine možete da uplatite nekoliko termina kod specijalizovanog trenera. Nakon što draga osoba bude bliža svojim ličnim i profesionalnim ciljevima vaš odnos će biti još bolji i dublji.
Izbor je veliki. Studentima možete da ponudite vaučere ili poklon kartice za instrukcije iz određe oblasti, karijeristima treninge neke specijalističke vještine ili joge, prijateljima časove stranog jezika…

Bitno je naglasiti dragim ljudima da želite da ih podstaknete da postignu bolje rezultate u profesionalnom i privatnom životu. Čisto da ne bacite novac. Iskrenost je najvažnija. To je recept za “win-win” efekat poklona.

Planer za vrijeme (i finansije)

Ako želite da voljenim osobama pokažete da bez dobre organizacije vremena nema ni uspjeha možete da im kupite planer. Prodaje se mnogo lijepo dizajniranih i uređenih planera sa različitim tablicama, kalendarima i olakšicama. Uglavnom su po pristupačnim cijenama. Planeri olakšavaju praćenje te sticanje i održavanje kontrole nad novcem. Takođe, ovakav poklon će smanjiti odugovlačenje i odlaganje. Istovremeno, na taj način suptilno ćete im poslati poruku da pronađu više vremena za druženje sa vama.

Stare dobre knjige

Knjiga je uvijek lijep poklon.

U našim knjižarama imamo zaista ta veliki izbor djela od priznatih autora kao što su Brajan Trejsi, Robert Kyiosaki, Robin Šarma i Toni Buzan te knjiga iz oblasti motivacije, psihologije i razne zanimljive (auto)biografije.

Jedna od najboljih knjiga za ulaganje je “A Random Walk down Wall Street: The Time-tested Strategy for Successful Investing”. Takođe, jedna od boljih knjiga za početnike na našem govornom području je i knjiga o trgovanju na berzi “Kako do zarade na berzi i pri tom mirno spavati” autora Simona Mastnaka i Darka Lakića.

Osim ove knjige, kao klasici finansijske pismenosti navode se autori Robert T. Kiyosaki i Sharon L. Lechter. Najpoznatija njihova knjiga koja je prevedena i na jezike sa ovih prostora je „Bogati otac, siromašni otac: šta bogati uče svoju djecu o novcu – a siromašni i srednja klasa ne“, te „Bogato dijete, pametno dijete: kako da svom djetetu pružite početnu prednost u svijetu finansija“.

Tokom posljednjih nekoliko godina su popularne platform za online trgovanja valutama ili robama. Jedna od boljih knjiga na tu temu je od autora Abe Cofnas „Forex – Kako uspješno trgovati devizama“. Uz nju zanimljiva je i knjiga Adama Granta „Daj i uzmi : Nova paradigma biznisa“. Ta knjiga pokazuje da je važnije kako upravljate svojim novcem, a ne koliko ga imate. Iz oblasti ekonomije još bih izvdojio knjigu Dejvida Gordona „An Introduction to Economic Reasoning“, Džina Kalahana „Economics for Real People“, Henrija Hazlita „Economics in one lesson“ i Roberta Marfija „Lessons for the Young Economist“.

 Za početnike u investiranju preporučio bih knjigu Andrea Kostolanija „Izazov berze“ te Pomenutog Kiosakija „Vodič u investiranje“. Za one koji se ozbiljnije bave finansijama opreporučio bih od Džona Marfija „Technical Analysis Of The Financial Markets“ i Bendžanija Grejma „Intelligent Investor“. Za ljubitelje političke ekonomije preporučio bih “Loši samarićani bogate zemlje, uloge politike i pretnja svetu u razvoju” autora Ha Džun Čanga i bestseler Nasima Nikolasa Taleba „Crni labud“.

Sjajna knjiga koja se spaja politiku, istoriju i ekonomiju je knjiga „Zašto narodi propadaju“ američkih ekonomista Darona Asemoglua i Džejmsa Robinsona. Onima koji prate i vole politiku preporučujem The Political Brain. Za one koje vole komunikaciju predlažem “25 tajni uspešne komunikacije” koje su napisali Dzon Maksvel i Les Pero. Takođe, odlična knjiga je i Menadžer na mafijaški način Vodič za korporativnog Makijavelija. Pretpostavljate, iz razumljivih razloga autor ovog zanimljivog štiva nije poznat.

Kao što rekoh, u knjižarama kod nas stvarno ima sjajnih naslova. Ukoliko i ne pronađete neku uvijek možete da naručite neko djelo preko internet.

Zapamtite, poklanjati ne treba samo tokom praznične euforije. Poklanjanjem pokazujemo ljubav i plemenitost. Iskoristite blagodeti pretraga na internetu i online naručivanja i obradujte vama drage osobe. Ovi pokloni pokazaće da mislite na očuvanje vašeg odnosa na duge staze. Navedene ideje su uglavnom iz oblasti ličnog usavršavanja i finansijske pismenosti. Ne treba se ograničiti samo na te oblasti.

Indeks bijede nakon svake objave ustalasa javnost. Prema posljednoj objavi Blumberga, prva na listi, dakle najjadnija zemlja, je Venecuela. Od zemalja iz regiona Srbija i Hrvatska su među top 15.

U izvornom obliku ovaj indeks je stvorio ekonomista Artur Okun. Računica prvobitnog indeksa je jednostavna i pouzdana. Potrebno je tek sabrati stopu inflacije i stopu nezaposlenosti. Što je veći zbir, veća je i bijeda. U ovom obliku indeks je stvoren za potrebe američkih predsjednika. Koristi se tako što se rezultat jednačine nakon određenih mjera, ili pred kraj mandata, uporedi sa stanjem od početka mandata ili od prije pola godine. Ako je dobijeni broj manji – dobro je. Smanjena je bijeda. Veći rezultat znači da su rezultati mjera loši i sljedeći mandat je upitan. Rezultati indeksa bijede za američke predsjednike potvrđuju da je, omiljeni američki predsjednik, Regan u godinama „slobodnog tržišta“ stvarno ostavio najbolje rezultate u posljednih 60 godina.

Izvorni indeks je godinama dorađivan. Na primjer, harvadski profesor Robert Baro je u izvornu jednačinu dodao prinos na dugoročne obveznice SAD i promjenu BDP-a. Prije petneestak godina ekonomista Stiv Henki, je jednačinu dodatno zakomplikovao promjenom poreskih prihoda, platnobilansnog deficita, deviznog kursa, privrednog rasta, produktivnosti i td. U njegovoj formuli, za vladu je povoljno ako je rezultat negativan a loše je ako je pozitivan. Mada je kasnije još preuređivan, indeks se najčešće koristi u izvornom obliku.

Ozbiljnim ekonomistima ovaj indeks ne smeta i rado ga koriste sve dok se on doživljava kao brz i simpatičan pokazatelj da nešto u ekonomskoj politici u određenoj zemlji ne štima. Pogotovo kada zemlja naglo mijenja „rezultat“ indeksa. Osim toga, indeks je prihvatio ugledni Cato institut. Vremenom se, zbog ugleda te institucije ali i zbog jednostavnosti i pitkosti forme indeksa, probio u velike medije kao što je Blumberg. Ipak, rangiranje zemalja i zaključivanje isključivo po ovom indeksu je pogrešno jer indeks ima ozbiljnih metodoloških propusta.

Prvo, iako jednostavan, zbir inflacije i nezaposlenosti metodološki predstavlja sabiranje baba i žaba.

Nezaposlenost predstavlja stanje, a inflacija godišnji tok. Nezaposlenost se kreće od nekoliko odsto pa do recimo 40% a inflacija može da ide i u beskonačnost. Osim toga, promjena stope nezaposlenosti sa 11 na 20 je prelaz od prosječne ekonomije do ozbiljne krize a inflacija od 11% do 20% ne predstavlja potres takve jačine. Ipak, u indeksu bijede, oba sabirka su isto teška.

Sad kad znamo indeks, naglasiću da bi BiH, zbog velike nezapslenosti, bilaq u vrhu. Međutim, kako nedostaju neki zvanični podaci od mjerodavnih institucija, ili barem podaci koji su približnih vrijednosti, ove godine su mnoge države, uključujući i i BiH „skinute sa liste“.

Ipa, bez uvida u druge druge bitne pokazatelje dobija se situacija da su zemlje poput Španije, Srbije, Hrvatske i Grčke među najjadnijim na svijetu a očigledno slabije ekonomije su bliže sredini liste. Da bi se ova „nepravda“ izbjegla koriste prilagođeni indeksi kao što su: Financial Secrecy Index (FSI), Property Prices Index, Political Globalization Index, Global Retail Development Index, Gini index pa čak i Big Mac Index. Svaki od njih ima dobre i loše strane.

U vezi sa zaključivanjem na osnovu ovakvih rang lista, ukazao bih na još jednu čestu zabludu u široj javnosti – zaključivanje samo na osnovu podataka o iznosu BDP-a (bruto društvenog proizvoda). Ovaj pokazatelj se često koristi za poređenje nivoa razvijenosti i uspješnosti zemalja, ali se i koristi kao indikator (pre)zaduženosti države. Prema opšteprihvaćenoj jednačini, BDP je zbir privatne potrošnje, investicija, državne potrošnje i razlike uvoza i izvoza. Postoji nekoliko metodologija procjene ali i autoriteta čije prognoze su priznate. Tako se kao najmjerodavnije uzimaju procjene MMF-a, Svjetske banke, Ujedinjenih nacija i td. Rezultati se malo razlikuju ali ne prave bitnu razliku u zaključivanju.

Ekonomisti se slažu da je BDP po stanovniku najmanje loš parametar za poređenje kvaliteta života od svih pomenutih. Sa naglaskom na najmanje loš. Naime, upoređivanje malog broja parametara troši mnogo energije i vremena. Takve rasprave građane, ali i političare, dovode u zamku donošenja pogrešnih zaključaka. Iz analiza se često, svjesno ili nesvjesno, osim razlika u mentalitetu i navikama, izostavljaju demografski podaci poput starosti populacije, nezaposlenosti ili broja penzionera. Diskusije se opterećuju stručnim žargonom a kao rezultat se dobije tek ilustracija o “prosječnom”. Prosječnom kvalitetu života, odnosu zaduženosti i bruto domaćeg proizvoda i slično. Dakle, ništa što bi značilo za život običnom ili prosječnom građaninu.

Za korisne zaključke potrebne su ozbiljnije analize od upoređivanja na osnovu BDP-a. Naime, obračun BDP-a uključuje “samo” robe i usluge koje su plaćene na tržištu. U skladu sa tim, rad koji je stvorio novu vrijednost a nije plaćen, nije statistički obrađen i neće uću BDP što u određenoj mjeri kvari zaključak o slici u zemlji.

Na primjer, naše prostore odlikuje fenomen izražene solidarnosti karakterističan za društva u kojima su društvene i porodične veze jake. Recimo, mi znamo da će nam bliski prijatelji i(li) rođaci besplatno popraviti elektro-instalacije, slavine i ostale popravke u kući. U nekim krajevima se još zadržala solidarnost mještana da se kuće prave zajedničkim radnim akcijama. Rođaci, prijatelji i komšije se udruže kada grade nekom kuću, ali taj rad nije (ili je vrlo malo) plaćen. Slično je i sa “baka servisom”, odnosno angažovanjem baka i djedova da pričuvaju unučiće. Vidite na šta ciljam. Sve ove “usluge” ne ulaze u obračun BDP-a.  Mnogo je i drugih aktivnosti koje odlikuju naš mentalitet a koje direktno ne povećavaju BDP. Na primjer, ljubav ka “kafenisanju” u kućama ili rekreacija na otvorenom. Takođe, naš domaćin će svom gostu iskazati veliko poštovanje time što će ga počastiti rakijom koju je sam napravio. Uz rakiju obično ide i „domaća meza“. Sve to ne povećava BDP jer najveći toga za statistiku – ne postoji. Osim toga, statistika teško „vidi“ učešće „sive“ ekonomije u ukupnoj ekonomiji. Ilustracje radi, trgovinu korištenim stvarima, prodaju robe i davanje usluga bez izdavanja fiskalnog računa, prodaju robe uvozene “na crno” i raznih drugih (zlo)upotreba. Prema nekim procjenama BDP per capita u BiH, iznosi oko 4.500 dolara. Uključujući procjenjenu sivu ekonomiju, iznosio bi i više od 6.000 dolara. Ovakav BDP po stanovniku BiH, opet statistički, omogućio „skok“ od nekoliko mejsta. Međutim, što je zemlja uređenija, statistički prosjek je mnogo bliži “pravom” prosjeku. Takve zemlje bi sporije napredovale na svim listama. Prosto, ima manje „sive“ ekonomije. Prema tome, sve zemlje u „našoj ligi“ imaju značajnu sivu ekonomiju.

S druge strane, problemi u porodici i na poslu povećavaju stres i narušavaju zdravlje. To statistika može da obuhvati kroz rast prodaje antidepresiva i ljekova. Slično, zbog posla ili razvoda, razdvojene porodice žive odvojeno i imaju veće troškove. Tokom razvoda, sporova i drugih problema koje smanjuju standard života plaćaju se advokati, sudski vještaci, socijalni radnici pa i psiholozi. Dakle, sve što sve povećava BDP.

Na kraju, razne rang liste zemalja jesu interesantne ali ih treba fleksibilno posmatrati. Prvo, za praćenje rezultata ovih istraživanja nužno je praćenje poslovnog ambijenta i investicione klime. Za analizu se treba fokusirati se na kretanja u jednoj zemlji po godinama. S druge strane, treba porediti određenu zemlju sa „komšilukom“. Svi drugi zaključci su gubljenje vremena.

Sve u svemu, nijedan pokazatelj ne znači mnogo ako se ne vezuje uz druge pokazatelje. Pa, ni indeks bijede.

Osim toga, jeste li sigurni da znate šta sve treba da imate u vidu kada štedite ili uzimate kredit?

Ovo nije jedan od tekstova tipa: “Saznajte SVE o kreditima.”

Ugovori koje potpisujete su nekoliko puta duži od ovog teksta. Ipak, čitanje ovog teksta će vam pomoći da lakše (ne) donesete neke odluke. Nerijetko se i finansijski stručnjaci zbune kada se govori terminima koji su gotovo isti, a odnose se na različite stvari. Zabuna je i veća kada se misli da su određeni termini sinonimi. Zato nije čudo što u svakodnevnoj komunikaciji pogrešno koristimo određene termine ili ih stavljamo u pogrešan kontekst. Tako često donosimo pogrešne odluke i zaključke.

Jedan od takvih primjera je iskazivanje efektivne kamatne stope. Efektivna kamatna stopa uzima sve troškove vezane za kredit pod određenim uslovima ili stvarni prinos koji se ostvaruje na oročen depozit. Kad uzmete kredit, ova stopa je skoro uvijek veća nominalne (obične) kamatne stope. Znate ono, mislite da je kamatna stopa za pozajmljivanje novca šest odsto, a ona je zapravo veća od devet odsto godišnje. Najkraće, efektivna kamatna stopa predstavlja trošak za zajmoprimca (za dužnika, za nas koji uzimamo kredit) ili povrat na depozit (opet za nas, ako štedimo u banci) nakon što se u računicu uključe svi troškovi i naknade vezane za odobravanje i vođenje kredita ili za oročavanje depozita. Dakle, efektivna kamatna stopa je mnooogooooo važnija od nominalne kamatne stope koje iskazuju banke.

Osim toga, efektivna kamatna stopa omogućava da uporedite troškove sličnih ponuda kod različitih banaka. Šta treba da znate o faktorima koji (ne) utiču na obračun efektivne kamatne stope? Nominalnoj kamatnoj stopi se pridaje najveći značaj i ljudi najviše pažnje obraćaju upravo na tu stopu. Ona je obično velikim slovima napisana u ponudama banaka. Sljedeći važan faktor je vremenski raspored plaćanja. To često zovu i frekvencija kapitalisanja, odnosno isplata ili uplata. Poenta je da što je češće to „kapitalisanje“ veća je i efektivna kamatna stopa.

Za one koji vole da matematički provjere, efektivna kamatna stopa se obračunava po formuli (u Excelu) e=((1+i/n)^n)-1 gdje je: e = efektivna kamatna stopa; i = kamatna stopa n = broj kapitalisanja u godini.

Vidimo da je efektivna kamatna stopa veća od nominalne ako kredit vraćate više od jednom u godini dana. Najčešće vraćamo dvanaest puta godišnje, tj. svaki mjesec. Idemo dalje. Pri računanju efektivne stope treba uzeti u obzir sve troškove i naknade koji se plaćaju za obradu i dobijanje kredita ili za oročavanje novca u banci.

Da bi stekao uvid u vašu kreditnu sposobnost, bankar će vam prvo tražiti izvode po tekućem računu ili platne liste u kojima vidi vaša redovna i neredovna primanja. Na primjer, ako je plata manja od 1 000 KM, mjesečna otplata može da iznosi do trećine plate, a ako je više od toga, onda mjesečna otplata može da iznosi i do pola plate. Osim toga, bankar će nastojati da se uvjeri da li je vaš poslodavac redovno izmirivao poreze i doprinose. Prije potpisivanja ugovora o kreditu (recimo za kupovinu automobila) i dobijanja novca, treba da potpišete najčešće tri mjenice. Obično jedna košta pet maraka.

Dakle, na početku vas neugodno može iznenaditi da već prije dobijanja novca treba da iskeširate petnaest maraka.

Sljedeća stvar koju treba da znate jeste činjenica da malo koja banka kredit odobrava sutra. Obično treba da prođe nekoliko dana.

Zamislite kredit od 4 000 KM koji se otplaćuje u četrdeset i osam jednakih mjesečnih rata po kamatnoj stopi od 5,99%. Ako je datum prve otplate 1. septembar ove godine, datum posljednje otplate biće 1. avgust 2020. Prema otplatnom planu od banke, ukupno ćete vratiti 508 maraka na ime kamate. Samo zbog načina otplate efektivna kamatna iznosiće 6,16%. Osim tri mjenice po pet maraka, po našem zakonodavstvu u obračun kamatne stope ući će i mjesečna naknada za vođenje računa. Ovaj trošak biste svakako imali ako imate račun u banci, ali on se uzima u obzir pri izračunavnju kamatne stope.

Primjera radi, uvedimo ovdje i naknadu za odobrenje kredita. Ona se obično izražava u procentu od iznosa koji posuđujete, ali ne može biti manja od određenog iznosa. Recimo da je ta naknada 50 KM. Neka mjesečni trošak vođenja kredita i vašeg računa u zbiru iznose 5,25 KM. U ovom primjeru, ukupno ćete banci vratiti 4 810,21 KM. U tom slučaju efektivna kamatna stopa iznosiće preko 9,5% godišnje. Ta kamata nije prevara. Ona će uredno biti naglašena u ugovoru koji ćete potpisati s bankom.

Ugovori s bankom sačinjeni su na nekoliko stranica, a efektivna kamatna stopa će biti navedena barem dva puta – među prvih nekoliko članova i uz otplatni plan. Osim ovih troškova, kod većih iznosa kredita vam banke nude i mogućnost osiguranja što još malo povećava efektivnu kamatnu stopu. Osim navedenih, treba uzeti u obzir i buduće troškove, naknade i promjene koje mogu nastati tokom trajanja ugovora sa bankom. Takođe, imaćete i troškove koji ne utiču direktno na obračun efektivne kamate. Na primjer, pri dobijanju hipotekarnog kredita treba platiti naknadu za osiguranje imovine. Ponekad, kada se radi o hipotekarnim ili založnim kreditima, treba platiti i vještake određene struke zadužene za procjenu vijednosti ili notare za ovjeru nekih izjava ili ugovora. Tek sa tom procjenom možete dalje pregovarati oko uslova kredita. Sličan postupak ćete proći i ako poželite da skratite ili produžite rok otplate kredita. Ovdje sam pretpostavio da su svi ostali papiri „čisti“ i da nema potrebe za trošenjem vremena i novca na uknjižavanja i prepise. Ipak, u obračun efektivne kamatne stope se uzimaju u obzir samo oni troškovi koji se mogu predvidjeti u momentu pregovaranja o kreditu ili depozitu. Ova okolnost je bitna kada uzimate kredit s promjenljivom kamatnom stopom ili ako je kredit ili vaš depozit u stranoj valuti.

Pretpostavka je da se u tom trenutku kamatna stopa na kredit neće promijeniti tokom trajanja kredita. Ipak, banka ima pravo da promijeni stopu tokom trajanja kredita. Međutim, svaka promjena nominalne kamatne stope i njen uticaj na efektivnu kamatnu stopu treba da vam budu saopšteni i prije nego što na snagu stupi novi obračun efektivne kamatne stope. Najčešće, banka u ugovor uključuje osnovicu koja će se koristiti za izmjenu stope i učestalost mijenjanja stope. Na primjer, ako imate u ugovoru klauzulu da je kamatna stopa zbir osnovne stope i EURIBOR-a, znajte da će vas banka barem jednom u godini obavijestiti da od sljedećeg mjeseca računa novu kamatnu stopu. Ova promjena će se odraziti na efektivnu kamatnu stopu, a samim tim i na otplatni plan.

Tijanu i mene je banka tokom zadnje dvije godine tri puta obradovala, jer se kamatna stopa, usljed smanjivanja EURIBOR-a, tri puta smanjila. Ček, šta ono bi EURIBOR? EURIBOR ili Evropska međubankarska stopa (engl. Euro Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na međubankarskom tržištu. Da – i banke posuđuju novac. Vaša kamatna stopa predstavlja zbir svih troškova koje banka ima, njenu maržu-zaradu i vrijednost EURIBOR-a.

Zašto se vrijednost EURIBOR-a mijenja? Najjednostavnije rečeno, zbog sezonskih uticaja. Nešto kao na pijaci. I novac je roba. Kada ga ima na tržištu novca – on manje vrijedi tj. kamatne stope su manje. S druge strane, kad ga nema, a traži se, kamatne stope su veće. Najznačajniji uzrok tim promjenama je faza ekonomskog ciklusa. Dalje, kada Evropska centralna banka nastoji da unaprijedi ekonomsku aktivnost u evro-području, povećava količinu novca, a kada želi zaustaviti neke aktivnosti (u strahu od “pregrijavanja”) ima instrumente da smanji količinu novca pa kamate su zato – veće. U praksi, zbog mnoštva faktora, njene akcije nisu lako i brzo izvodljive. U posljednjih petnaest godina, EURIBOR je značajno mijenjao vrijednost. U posljednje vrijeme je na rekordno niskom nivou. Recimo, maja 2015. godine je šestomjesečni EURIBOR iznosio 0,061. Ovih dana je čak i negativan. Šestomejsečni EURIBOR je oko – 0,189%. Zato nas je banka i obradovala. S druge strane, ne tako davno, oktobra 2008. godine, iznosio je čak 5,315%.

Nažalost ili na sreću, vaša banka ne može da ima uticaja na promjene vrijednosti EURIBOR-a. Vi treba da vodite računa o tome koji EURIBOR se koristi za obračun kamate i za koji period. Postoje različite mogućnosti. Na primjer, čitavu godinu može da važi dvanaestomjesečni EURIBOR od 1. januara. Međutim, moguće je da vam banka svaki mjesec koriguje kamatnu stopu i mijenja je zbog promjene tromjesečnog EURIBOR-a. Najčešće, banka vam ove revizije pravi dva puta godišnje. Ako štedite ili uzimate kredit, za vas je najbitnije da znate da je rizik promjena veći ukoliko ugovor sa bankom predviđa češće promjene obračunatog EURIBOR-a. Čuli ste i da promjene u nekim od deviznih kurseva mogu imati značajan uticaj na efektivnu kamatnu stopu.

Sjećate se kredita u švajcarskim frankama koji su bili popularni prije nekoliko godina? Nažalost, neki su te promjene i osjetili. U trenutku potpisivanja kreditnog ugovora, kamatna stopa je iznosila nekoliko procenata, a nekoliko godina kasnije iznosila je i do 20 odsto. Znam mnogo ljudi koji su nekoliko godina uredno izmirivali svoje obaveze po osnovu kredita, a nakon promjene kursa franka, u odnosu na konvertibilnu marku, iznos neotplaćenog osnovnog duga kredita je čak i porastao. Jednostavo, ostatak kredita preračunat u stranu valutu je bio veći od početnog iznosa iskazanog u markama. Za razumijevanje ovih promjena neophodno je znati kako se prave kreditni otplatni planovi. Naime, odnos kamate i glavnice opada u korist glavnice, ali se od početka otplate kredita najveći dio rate odnosi upravo na otplatu kamate. Najčešće je iznos koji plaćate za otplatu kredita tokom cijelog perioda otplate isti. On na početku otplate uglavnom sadrži najveći dio kamate, a na kraju otplate se odnosi skoro samo na glavnicu.

Na ilustraciji 2, vidite primjer kako se u mjesečnoj otplati (kolona 3) otplaćeni iznos kamate (kolona 4) smanjuje, a iznos glavnog duga (kolona 5) povećava s protokom vremena otplate kredita. Da je period otplate u primjeru duži, razlika u odnosu „kamata-glavnica“ bi bila još veća.

Promjene u deviznim kursevima su svakodnevne. Prema tome, nije realno očekivati da banka unaprijed može da izračuna efektivnu kamatnu stopu za narednih dvadeset godina i da to predstavi klijentima kao što to može kod kredita sa fiksnom kamatnom stopom. Ove efekte je moguće (djelimično) ublažiti ako unaprijed tražite prikaze otplatnih planova i objašnjenja za različite promjene deviznog kursa. Ako ništa, barem ćete se pripremiti na eventualne promjene. Na ilustraciji 3 vidite koliko ukupno kamate vraćate, zavisno od kamatne stope i roka otplate (gornji dio) i koliko vam iznosi mjesečna rata (donji dio) zavisno od kamatne stope i roka otplate kredita.

Na kraju, treba da znate da agencije za bankarstvo u BiH ističu da se efektivna kamatna stopa obračunava korištenjem metodologije koja je propisana svim bankama i mikrokreditnim ogranizacijama za sve kredite i depozitne ugovore. Efektivna kamatna stopa treba da bude jasno naglašena u ugovoru i u planu otplate. To će vam i bankar(ka) u vašoj banci naglasiti i pokazati u ugovoru efektivnu kamatu prije potpisivanja ugovora. Efektivna kamatna stopa možda i nije iskazana na svim promotivnim materijalima za sve uslove, ali će biti vidljivo naznačena ugovorima. Ako se efektivna kamatna stopa promijeni iz bilo kog razloga, banka će da vas obavijesti o tome prije nego što nova efektivna kamatna stopa stupi na snagu.

Ovdje možete da skinete fajl u kojem možete da izračunate ukupan iznos kamata (tabela 1) i iznos mjesečne otplate (tabela 2) zavisno od dužine otplate kredita i kamatne stope. Polja označena plavom bojom možete da mijenjate, a ostala se izračunavaju automatski.

Spomenuo sam prošli put da je većina stambenih kredita zbir određene kamatne stope i šestomjesečnog EURIBOR-a. Prema pravilima plasmana po kreditnim linijama, kamatne stope koje su vezane za EURIBOR obično se usklađuju dva puta godišnje.

U prošlom tekstu sam spomenuo da je Tijanu i mene banka tokom zadnje dvije godine tri puta obradovala, jer se kamatna stopa, usljed smanjivanja 6M EURIBOR-a, tri puta smanjila. Tokom prošle sedmice dobio sam nekoliko pitanja da li se sada isplati skraćivati rok otplate kredita, budući da je vrijednost 6M EURIBOR-a negativna. Drago mi je da čitaoci razmišljaju u suprotnom pravcu od produžavanja roka otplate i smanjivanja mjesečne rate kredita, ali – ovo je pitanje na koje odgovor ne može biti samo „da“ niti samo „ne“.

Da podsjetim, vrijednost EURIBOR-a se mijenja zbog različitih sezonskih uticaja. U posljednjih petnaestak godina, EURIBOR je značajno mijenjao vrijednost (ilustracija 1). U posljednje vrijeme je na rekordno niskom nivou. Šestomjesečni EURIBOR je oko -0,189%. Zato nas je banka i obradovala. Naša kamatna stopa se smanjivala, jer je zbir ugovorene kamatne stope i 6M EURIBOR-a sve manji.

Tokom ove godine, 6M EURIBOR je čak i negativan. To odražava činjenicu da i velike banke imaju troškove čuvanja odnosno „parkiranja“ novca. Nažalost ili na sreću, vaša banka ne može da utiče na promjene vrijednosti EURIBOR-a. To znači da bi bilo suludo očekivati da će vrijednost ovog „varijabilnog“ dijela kamatne stope do kraja otplate kredita ostati na istom nivou.

Recimo da je Lola počela da otplaćuje kredit u trajanju od dvadeset godina od 1. januara 2010. godine. Da bi primjer bio što jednostavniji, a što lakši za analizu, zamislimo da je kamatna stopa na stambeni kredit iznosila tačno pet odsto plus 6M EURIBOR. Na taj dan je 6M EURIBOR iznosio 0,9960%. Prema tome, nominalna kamatna stopa iznosila je oko šest odsto godišnje (tačnije 5,996%). Da bi ostale cifre bile „okrugle“, recimo da je iznos kredita bio 70 000 KM. To znači da je mjesečna rata iznosila oko 500 KM (tačnije 501,34 KM). Pod uslovom da kredit otplaćuje bez promjena, Lola bi posljednju otplatu imala 1. decembra 2029. To je 240. mjesec otplate kredita iz primjera. Na ilustraciji 2 vidimo odnose kamata i glavnice u zbiru mjesečnih otplata.

Vidimo da će Lola od svih otplata u posljednjoj godini na ime glavnog duga dati procentualno najveći dio. U zadnjoj godini otplata glavnice učestvuje čak sa 5 487 KM od 6 016 KM zbira svih otplata ili oko 97%. Dakle, na početku kredita u otplatama preovladavaju kamate na kredit.

Eh, sad, vidjeli smo da se 6M EURIBOR već neko vrijeme smanjuje. To može navesti Lolu da razmisli o prijevremenoj otplati kredita. Naime, po vrijednosti EURIBOR-a, ovih dana Lolina mjesečna otplata bi iznosila oko 454,58 KM. Dakle, skoro pedeset maraka manje od prvih mjesečnih otplata. Potpuno racionalno je da ona ovih dana razmišlja o skraćivanju perioda otplate kredita. Recimo da Lola želi da skrati kredit na još 10 godina. Do danas je izmirila osamdeset rata. Sad je u sedmoj godini kredita. Vraća kredit već šest godina i osam mjeseci. Sada želi da ostatak duga, od 1. septembra, izmiri u narednih deset godina po (n)ovoj kamatnoj stopi. Drugim riječima, ne želi da vraća kredit još trinaest godina i četiri mjeseca. Prema njenom planu, posljednja ratu bi isplatila 1. avgusta 2026.

Na internetu je lako naći modele za otplatne planove. Treba da pretražujte “loan calculator”. Tako i Lola može da nađe neki od šablona koji koriste banke i, jednostavno, unese ostatak kredita, podesi period otplate na narednih deset godina i dobija mjesečnu otplatu koja, prema novom planu, iznosi 577,28 KM. Dakle, mjesečna otplata jeste veća. Veća je čak i od početnih otplata, ali bi Lola ranije otplatila kredit. U sljedećoj ilustraciji imamo prikaz odnosa prema novom planu.

Ove primjere sam naveo samo hipotetički. Lola može kredit da skrati i na dvanaest godina. Tada bi joj rata iznosila 502,60 KM. Skoro kao i na početku, a opet bi isplatila kredit prije roka. Međutim, nije zanemariva činjenica da bi u slučaju da kredit vraća još dvanaest godina vratila 17 462,77 KM na ime kamata, a u slučaju da ga vraća još deset godina, još 14 362,40 KM. Sve ovo pod uslovom da vrijednost 6M EURIBOR-a ostane ista.

Blaža varijanta jeste da Lola pokuša da štedi pa da u jednom momentu – kada iznos ušteđevine i ostatka duga budu jednaki – otplati preostali dug. Nešto kao na ovoj slici.

Namjera je da se Lola mjesečno odriče istog iznosa, ali u ovom slučaju još ne priča sa svojom bankom o kreditu. Lola bi štedila po marku svaki dan pri svim nepromijenjenim uslovima i kredit bi otplatila 01.03.2029., to jest devet mjeseci prije nego što je predviđeno otplatnim planom. U slučaju da vraća kredit kao do sada, a da štedi 10 KM svaki dan, kredit bi isplatila 01.06.2024. ili 5,5 godina prije predviđenog roka. Ponavljam, u praksi nije realno očekivati istu kamatnu stopu do kraja otplate kredita.

Eh sad, zamislimo da je Lola odlučila da poveća mjesečnu ratu tako da je promijenila ugovor sa bankom na način da je sad obavezna da banci daje veći iznos svaki mjesec, u skladu sa novim planom. Dakle, odricala bi se istih iznosa kao u primjeru sa štednjom. Ako bi povećala mjesečnu otplatu za trideset KM svaki mjesec (po marku svaki dan), pri svim nepromijenjenim uslovima, kredit bi otplatila 01.06.2027., to jest čak dvadeset i šest mjeseci prije nego što je predviđeno otplatnim planom. Na slici je prikazan momenat otplate kredita u obje varijante.

Najvažnije je da znate da, bez obzira na koji period otplate želite da skratite kredit, imaćete nezanemarive troškove. Najviše boli to da, kada odlučite da mijenjate period otplate kredita, treba biti spreman za ponavljanje skoro svih radnji i troškova kao da ponovo uzimate novi kredit.

Službenik ili lični bankar će vam (opet), na osnovu vaših primanja i traženog iznosa i roka otplate kredita, objasniti pod kojim uslovima ćete moći da mijenjate period otplate. To podrazumijeva pripremanje vaših platnih listi i uvjeravanje službenika da su svi porezi i doprinosi za vas (a neke banke se usuđuju da traže i za vaše radne kolege) uredno plaćeni.

Kada se službenik uvjeri da nije bilo značajnijih promjena na plati od vašeg zadnjeg druženja, može (i uglavnom hoće) od vas da traži procjenu nekretnine koja je predmet razgovora. To znači da (opet) treba da vas posjeti procjenitelj odnodno sudski vještak, tj. procjenitelj građevinske i(li) arhitektonske struke. Njegov zadatak je da pripremi procjenu-izvještaj o vrijednosti stana ili kuće. Njegov dolazak i procjenu, tj. izvještaj o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine, ćete platiti oko 100 KM.

Sljedeći trošak se odnosi na trošak za promjenu otplatnog plana. Ova usluga se obično kreće oko 150 KM.

Najbolniji je sljedeći korak – odlazak notaru zbog aneksa kupoprodajnog ugovora. Bez obzira kojeg notara izaberete, aneks će da košta upola jeftinije u odnosu na osnovni ugovor.

Na kraju, prednosti skraćivanja kredita prilika je da ranije vratite dug. Nedostatak je činjenica da će se i EURIBOR vjerovatno mijenjati. Osim toga, banka će vam tražiti sve ostale dokumente, kao prvi put. To može značiti i određene dokumente od vašeg bračnog druga ili sudužnika što može podrazumijevati da i on od svog psolodavca traži određene dokumente.

Do odluke kreditnog odbora, koja ne mora biti po Lolinom planu, Lola je možda već imala i do 1 000 KM troškova. U svakom slučaju, više od jedne rate. Bez sumnje, skraćivanje perioda otplate kredita jeste ekonomski racionalno, da je kredit iz primjera na 25 godina. Do sada je Lola platila već 26 156,56 maraka na ime kamata i tek 9 911 maraka na ime glavnog duga. Da ništa „ne dira“ do 1. decembra 2034., vratila bi 70 000 kredita i čak 65 251,95 na ime kamata. Kada bi skratila ostatak kredita na još petnaest godina (umjesto na osamnaest godina i četiri mjeseca, kao do sada), uz ovu sad kamatnu stopu vratila bi još 24 304,61 KM kamata i ostatak duga.

Rezultati dobijeni u tekstu samo su orijentacioni. Dobijeni odnosi i zaključci nisu opšta pravila. Kao što ne postoje dvije iste priče o dva čovjeka na svijetu, tako su i priče o motivima, otplatama i sudbinama kredita različite. Ranija otplata kredita dobro zvuči, ali i povlači značajne troškove.

Ja nisam ovlašćeni investicioni savjetnik. Svi dobici i gubici proizašli kao zaključci nakon čitanja teksta idu na vašu odgovornost.

Imaš malo godina u odnosu na količinu iskustva koje nosiš na leđima i u glavi, šta te motivisalo, šta te vodilo naprijed?

Hvala za kompliment. Glavni motiv koji me vodi je želja za usavršavanjem. Sviđalo se nekome ili ne, u poslu smo svi roba i zamjenjivi smo. Ako ne radiš na sebi i ne usavršavaš stečena znanja i ne stičeš nova pregaziće te vrijeme odnosno nova znanja i mlađe snage.

Ako upadneš u zamku da si srećan i zadovoljan trenutnom pozicijom lako ćeš se razočarati za neko vrijeme.

Na primjer, Nokia je bila lider na tržištu mobilnih telefona prije 15 godina. U međuvremenu se uljuljkala dok su drugi radili i razvijali pametne telefone i aplikacije odnosno nudili nova rješenja. Prosječnom korisniku su nametnuta nova rješenja koja on nije ni tražio. Zahtjevi tržišta su se promijenili. a oni su ostali na istom mjestu. Prosječan korisnik je ubrzo za iste pare mogao da kupi sjajan pametni telefon. Slično je i sa ljudima. Ako ne pratiš inovacije i zahtjeve tržišta u svojoj struci brzo postaneš prevaziđen. Prešišaju te mlađi koji su rasli sa tastaturom i internetom. Osim toga, treba biti svjestan velike ponude radne snage.

Kako god da radiš svoj posao lako je naći nekoga ko će raditi isto kao ti, ako ne i bolje, za iste ili čak i manje pare od onih koje ti dobijaš.

Malo je poznato da si među prvima sa ovim prostora pisao za Bloomberg. Kako je došlo do te saradnje, šta je ona za tebe značila? 

Tako je. Iz Republike Srpske su pisali još Branko Kecman, direktor Advantis Brokera i Saša Stevanović, sada izvršni direktor za investicione poslove u društvu za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom Republike Srpske. Oni su tražili potencijalne saradnike. Trebali su im ljudi sa našeg podneblja da obogate svoju ponudu vijesti za svoje klijente. Mi smo imali resurse, saradnike i znanja koje oni traže.

Nosim sjajna iskustva. U početku smo slali samo procjene za cijene na berzi za određen period. To su bile preporuke za kupovinu, prodaju ili za držanje akcija. Prvu preporuku za kupovinu akcija koju smo poslali krajem maja 2009, bila je za kupovinu akcija “Telekoma Srpske” s ciljnom cijenom od 1,51 KM na rok od 12 mjeseci. Vrijednost akcija te kompanije taj dan iznosila je 1,27 KM. Tada smo dobili neke pohvale, ali i kritike na tu procjenu. Za manje od četiri mjeseca vrijednost akcija Telekoma je bila i veća od naše preporuke. Istovremeno, promet tim akcijama je bio oko tri miliona KM. Naravno da pri tom prometu nismo znali da utičemo na cijenu akcija velike kompanije. Međutim, iza svake naše procjene stajalo mnogo sati analiza, truda i rada.

Nakon prvog rezultata sam dobio “dozvolu“ od svojih šefova i od Blumberga da pišem sve moguće vrste vijesti: od najava isplata dividendi, preko komentara revizorskih izvještaja, javnih ponuda i do vijesti iz sfere politike.

Sigurno je bila velika stvar za “malog” dječaka iz Banjaluke da se njegov glas tako daleko čuje. Shvatile smo da si se ti brzo dopao njima, a oni tebi? 

Prva stvar koja mi se dopala kod njih bila je otvorenost svih sa kojima sam sarađivao. Komunikacija im je manje formalna od one koju bi neko očekivao za Blumberg.

Takođe, veoma poštuju različitosti. Mi mislimo da ovdje imamo nekih razlika u kulturama, a kod njih u istoj kancelariji sede ljudi deset različitih religija, korjena i kultura.

Velika lekcija koju sam tada naučio je da najmanje grešaka ima onaj koji ništa nije uradio. U Blumbergu mnogo cijene upornost, trud i pokušaje. Niko ne očekuje da svaki potez koji napraviš bude maestralan niti genijalan. Vole kada se vidi trud i da radiš po procedurama, a uspjeh će uz dobro mentorstvo doći. Imali smo sreću da je naš „mentor“ bio čovjek sa naših prostora, Omer Bugarinović. On je shvatao naš mentalitet i način rada tako da je bilo pravo zadovoljstvo raditi za Blumberg po njegovim instrukcijama.

A onaj zabavni dio te saradnje? Ima li zabave u svijetu ozbiljnog novinarstva? 

Najdraža anegdota iz tog perioda je vezana upravo za usavršavanje kroz zabavu. Zapazili smo da imaju česta druženja zaposlenih na kojima se podstiče razvijanje timskog duha, zajedništa i povjerenja. Nešto kao „happy hour“ i „team building“. To su druženja na kojima se, uz priču o poslu i rezultatima rada, popije i neko piće. Često idu zajedno na rekreaciju ili na paintball. Kada smo to „preveli“ na naše prilike i uslove počeli smo da skoro svaki petak ili vikend pravimo roštilje uz pivo. Koncept je isti. Opustiš sa kolegama uz muziku i druženje. Ćaska se o poslu, pa se pređe na sport i završite u provodu. Tada zapravo bolje upoznaš kolege. Tako stečene spoznaje ti omoguće da lakše pređeš preko nekih različitosti, nesuglasica ali i shvatitiš način rada kolege.

Tvoj CV je nešto na šta si posebno ponosan. Često u razgovoru s tobom smo čule kako si rekao: “Izgledaće dobro u CV-u”. Da li primjećuješ oko sebe, u svijetu u kojem se krećeš, da se ljudi toliko zalažu za svoje napredovanje? Da li si ti među rijetkima koji i dalje, uprkos državnom poslu, toliko rade na sebi?

Napraviću metaforu sa sportom. Zamislimo naš radni vijek kao utakmicu. Tvoja i moja generacija sada tek privodi kraju prvu četvrtinu utakmice. To je dovoljan period da se pokaže odnos snaga na terenu i naznake zanimljvih sutuacija, ali bilo kakav trenutni rezultat sigurno neće odlučiti ishod „utakmice“. Odigrali smo tek toliko da steknemo uvid u greške u odbrani, prilike za napad te u šanse za brz prenos lopte. Bez sudijske nadoknade, „igraćemo“ još više od 30 godina. Biće sigurno još promjena strategija, uzbuđenja, nepravde, nepredviđenih situacija, frustracija, padova, finti, euforije, aplauza i suza. Još nismo ni počeli da se znojimo kako treba. Ignorisanjem prilika i grešaka možemo samo od sebe izgubiti.

Volim da vjerujem da ti niko nije kriv ako ne savladaš vješine koje treba da imaš.

S tim u vezi, svaka stečena vještina jednom može spasiti ili potpuno preokrenuti karijeru na bolje. Na kraju, ako znaš da daješ sve od sebe, da se trudiš iz petnih žila, tada lakše podneseš i nepovoljan ishod jer nemaš sebi šta da zamjeriš.

Mislim da moj slučaj nije uopšte poseban. Mnogo ljudi se svakodnevno usavršava ali, nažalost, to se ne vidi jer nemaju priliku da to pokažu. Ako imaju sreće, rade ustaljene poslove na kojima se te vještine trenutno ne vide. Zato je biografija ili profil na društvenoj mreži kao izlog. Trudiš se da isturiš nabolje što misliš da imaš. Neko stavlja diplome, neko slike djece, automobila, cipela, svog tijela, prijatelja… Ništa nije za osudu. Svako je kovač svoje sreće. I ja imam stvari na koje sam više ili manje ponosan ali nastojim da u cv “obojim” ražličitim zvanjima, znajima i vještinama. Da istaknem sve što me čini konkurentnjim. Nema veze na kojoj si poziciji sada. Sve je podložno promjeni, neka od mene zavisi da li na bolje ili na gore.

Kad sam došao u Narodnu skupštinu mnogo sam sarađivao sa tadašnjim predsjednikom skupštine, gospodinom Radojičićem. On je, uz redovne poslove, mnogo energije ulagao na promociju i afirmaciju Republike Srpske u svijetu. U tom poslu mnogo dođu do izražaja neformalno obrazovanje i kontakti.

Ti si još uvijek u kategoriji “mladih”. Je li mladima stvarno tako teško danas, u vremenu kad jedino nezaposlenost cvjeta?

Malo je pravih prilika za mlade. Nedavno sam pratio konkurs za radna mjesta koja su tražila posebna umijeća. Poznavanje stranog jezika je bio je tek “jedan od” zahtjeva. Za šest mjesta prijavilo se preko 600 ljudi koji su ispunjavali sve uslove konkursa. Tako da se ne bih baš složio sa onom „ima posla, ali neće ljudi da rade“. Mnogi još nisu dobili pravu loptu na svojoj strani terena. Mislim da će u mojoj okolini nekoliko sjajnih bombi tek odjeknuti. Znaš da jedna dobra lopta može da preokrene tok istorije!

Osim toga, naša generacija je svjesna da im treba ono što im nijedan lopov neće ukrasti. Znanje. Međutim, i kada ga imaju oklijevaju sa iskorakom u novo.

Pa, misliš li da svaki glumac u pozorištu obožava svaku ulogu koju dobije? Naravno da ne. Ali ima volju, talenat i sposobnost da se prilagodi i pruži najbolje od sebe. Što više razlitičih uloga uvjerljivo odigra – više vrijedi.

Dotakosmo se famoznog državnog posla. Bio si i u privatnom, a sad si u državnom sektoru. Koje su prednosti, a koje mane? Je li taj državni posao stvarno takav kakvim ga predstavljaju narodne legende? 

Od ranih tinejdžerskih godina sam uz sestru radio u maminoj kancelariji. Mama je nakon tri decenije napustila sjajnu poziciju u SDK i pokrenula vlastiti biznis. I danas radi kao sudski vještak i stečajni upravnik. I sada, iako sam već tri godine u Narodnoj skupštini, kroz honorarne poslove, vještačenja i članstva u strukovnim udruženjima imam dodir sa privatnim sektorom.

Za one koji odgovorno prilaze poslu i žele da dobro rade je manje-više sve isto. Konkretno, na mojoj poziciji bi se svako zabušavanje brzo primijetilo.

Bez sumnje, premija rada na poslu koji se plaća iz budžeta je određena sigurnost. Ona se ogleda u dvije važne činjenice. Prva je da su obezbijeđena sredstva za rad i saradnici odnosno posao kao proces rada. Druga je plata koja pristiže na određen datum sa uplaćenim doprinosima. Ljudi u privatnom sektoru treba sami da nađu klijenta, urade posao koji mu je trebao biti gotov „juče“, onda da se izbore da im usluga bude plaćena i nadaju se da će na vrijeme uplatiti PDV, doprinose, takse i sve račune. Privatni preduzetnici uglavnom iznajmljuju poslovne prostore, plaćaju struju, druge obaveze i razne takse tako da trošak po radniku bude veći od dvije neto plate.

U biografiji na tvom blogu, Grujin svijet, na kraju stoji Helenin otac, Tijanin muž. Je li to posljednje ili ipak prvo u tvom životu? Koliko te to promijenilo? Na bolje ili na umornije? Šta je najveći izazov iz ugla oca? 

Stoji „Helenin tata“. „Otac“ mi zvuči kao administrativni termin, kao funkcija koja te zapala.

„Tata“ je pozicija koju zaslužiš i trudiš se da je zadržiš tako što ćeš zaraditi i neki lijep opisni pridjev kao prefiks.

Helena je Tijanin i moj centar svijeta. Ona prva stvar u životu. Na blogu sam u biografiji navodio stvari onim redom kako su se dešavale: završetak fakulteta, zaposlenje, sticanje licence za investicionog menadžera, članstva u udruženjima, objavljivanje kolumni i radova, naučno-istraživački rad, mijenjanje pozicija, sticanje licence za vještaka, vjenčanje, Helena pa magisterij.

Mislim da sam kao roditelj postao bolji čovjek, jer bolje razumijem neispavanost i posvećenost porodici. Sad shvatam šalu koju jedan prijatelj napravio kad je rekao da je uloga oca da ujutru izađe iz pećine sa toljagom i ide u lov drugim lovcima, a naveče se vrati sa mesom od slona ili nosoroga (smijeh).

Mislim da je „igrica“ ista, ali smo u 2016. na višem nivou. Osim toga, sad potpuno razumijem moje roditelje kada su se brinuli zašto im djelujem blijed i sa velikim podočnjacima.

Za sada, izazovi i očekivanja od mene su umjereni:

• ne pogriješiti stranu pelene,
• zabavljati se sa mojim curama
• i zagrijati hranu.

Tijana je preuzela veći dio obaveza. Namjerno neću da kažem „tereta“, jer nam je podizanje Helene najdraža obaveza. Tijana je „24/7“ sa Helenom, ali je i dalje najbolja supruga, prijatelj i cimer na svijetu.

U planovima si da upišeš ili si već upisao doktorat, kaži nam, kolika je vrijednost formalnog obrazovanja danas? 

Ovih dana očekujem izvještaj o podobnosti teme disertacije. Planiram da istražim neke pojave koje još nisu prisutne na našem tržištu hartija od vrijednosti.

Formalno obrazovanje jeste važno, ali nije ni presudan uslov koje poslodavci, tržište rada i sredina zahtjevaju. Treba biti spreman na promjene, na cjeloživotno učenje i biti u toku sa novim trendovima i zahtjevima. Osim toga, važno je steći ili usvojiti u kući neformalne vještine poput lijepog ponašanja i komunikacije. Prosto, za određena znanja se očekuje da ih imaš bez obzira na papir koji bi to dokazao.

Pa, ti si poslodavac. Da li bi prije zaposlila nekog ko ima fakultet, ali anemičan stav prema poslu ili nekoga energičnog, vrijednog i sa pozitivnom energijom koji ima nekoliko ispita do kraja?

Potpuno sam saglasna s tobom, uvijek glasam za ove iz druge kategorije, iako mislim da je diploma svakako važna. A sad malo tvoje omiljene teme – ekonomije. Koliko je finansijska pismenost važna, a koliko toga nismo svjesni? Imaš li puno pitanja drugara na razne ekonomske teme? 

Ekonomija je nastala od grčkog grč. oikos – kuća, domaćinstvo i nomos – zakon, pravilo o upravljanju. U slobodnom prevodu to je skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom. Sve zakonitosti proističu manje – više iz te osnove. I finansijska pismenost treba da potiče iz kuće. Roditelji sa djecom treba da razgovaraju o novcu i da im usade naviku da štede i promišljeno troše, a time ću se baviti i u tekstu koji će izaći na Loli sutra.

Međutim, očigledno je da ni većina odraslih ne zna mnogo o upravljanju novcem. Pa, naši roditelji su bili naših godina kada je inflacija „gutala“ zadnju ratu kredita.

Neki nisu ni svjesni da danas nije tako. Oni i njihovi roditelji su kredite dobijali i vraćali u dinarima a strane valute su imali u rukama najviše jednom godišnje – na odmoru. Danas je ponuda različitih finansijskih proizvoda i usluga toliko široka da ni ekonomisti ne mogu da prate sve.

Djeca svijest o novcu stiču već od treće godine kroz sitne, ali svakodnevne lekcije. Prema tome, uvođenje finansijske pismenosti u škole u doba kada je naša generacija dobijala tehničko obrazovanje ili domaćinstvo je prekasno. To kažem jer nije praksa samo kod nas da su se ljudi opekli zbog nepoznavanja osnovnih stvari. Nisu potrebna nikakva istraživanje ni strategije da vidimo da, kao društvo, nismo dovoljni informatički niti finansijski pismeni. Kao društvo nismo gori od većine.

To što neko jedva iskuca tekst u Vordu i poveže se na Fejsbuk ne čini ga kompetentnim da prosudi o kvalitetu finansijskog proizvoda ili usluge s kojim će doći u dodir.

Drugari više komentarišu i predlažu, jer su njima ekonomske teme dosta bliske. Od pitanja koje imaju ih zanima zašto nisam pisao o nekim temama koje smatraju aktuelnim. Međutim, svi su saglasni da je finansijska pismenost veoma važna tema.

Koja su tvoja tri zlatna, finansijska, lična pravila? 

Štednja, disciplina i izbjegavanje dugova.

Štednja je imperativ. Ne u smislu odvajanja od usta nego kao uzdržavanje od tekuće potrošnje. Čak i da se oslonite da „zarađenu“ penziju pitanje je hoće li vam to biti dovoljno za bezbrižno zlatno doba i za kupovinu ljekova. O putovanjima, pokazivanju brige za porodicu i društvo i trošenju na luksuz u tom dobu da i ne pričam.

Dalje, nabroj neke nalbolje ljudske osobine. Prve koje ti padnu na pamet. Slobodno.
Jel imaš tu: iskrenost, istrajnost, hrabrost, neustrašivost, požrtvovanost, posvećenost ciljevima, velikodušnost i upornost? Nijedne od njih ne bi bilo da osoba nema – disciplinu. Pod disciplinom smatram i upuštanje u igre na sreću. Svi oni koji igraju na sreću znaju da onaj koji sigurno zarađuje jeste – organizator. Ostalima zarada nije zagarantovana.

Izbjegavanje dugova ne znači da se nikad ne zadužimo. Pa, većina nas do sada ne bi uštedila ni za automobil ni za stan. Svi dugovi na svijetu su tri puta veći od bruto društvenog proizvoda. Bez poluge tj. bez duga nema ni razvoja društva ni država. Ipak, to ne znači da se treba zadužiti za ljetovanje, proslavu nečega ili kupovinu garderobe.

Na kraju, bolje da sebi zadamo neke okvire i nastojimo da ih poštujemo nego da bauljamo kud nas vjetar i vrijeme odnesu.

Mornaru koji ne zna kuda ide svaki vjetar je loš.

I za kraj, šta Lole da očekuju u narednom periodu od njihovog omiljenog ekonomiste?

Otićićemo korak dalje. Sad kad sam se predstavio kao autor proširiću priču o finansijama za primjere u kojima ću probati da razbijem ili potvrdim neke stereotipe koje slušamo godinama. Nastojaću da to obradim na pitak i originalan način. Nisu stvari uvijek onakve kakve nam se čine na prvi pogled.

Ako imamo mnogo informacija i logički razmišljamo ipak možemo doći do pogrešnog zaključka.

Znaš onaj vic kad dva lika čiste snijeg pred zgradom? Kaže jedan: „Jes’ čuo, bolan, da će zbog onog El Ninja usred avgusta ljeta padati snijeg?” A drugi zabrinuto otpuhne: “U’, bolan, pa ko će ga po onoj sparini čistit’?!”

Daleko od toga da su spoznaje posjetilaca Lole na nivou likova iz vica, ali u našem narodu ima mnogo stereoptipa o novcu kojih nikako da se riješimo.

Lole se raduju Miloševom tekstu koji ćete vi čitati sutra, a mi smo već ponešto naučile iz njega. Lolin drug, Miloš, nastavlja da sa vama zajedno otkriva svijet ekonomije i finansijske pismenosti na jedan sasvim drugi, mi bismo rekle, zabavniji način. A sigurne smo da dok on uči nas, u tom procesu uči i on.

Na početku da naglasim da ne kažem da ĆE cijene nekretnina padati već da postoje faktori koji bi na normalnim tržištima ukazivali na to. Drugo, tekst predstavlja uopšteno razmišljanje. Za ozbiljnu analizu koja ruši stereotipe treba mnogo više prostora. Treće, šta god ja mislio o kretanju cijena nekretnina u budućnosti, ovo nije preporuka za kupovinu ili prodaju nekretnina. Četvrto, sve odluke zavise od cijena, prilika na normalnom tržištu i od sticaja okolnosti.

Tržište može da podrazumijeva uticaj i pritisak raznih lobija ali podrazumijeva i racionalno ponašanje svih učesnika na tržištu.

Pretpostavke o uređenom tržištu i racionalnim učesnicima kod nas vrlo su diskutabilne. Osim toga, mnoštvo je faktora koji utiču na vrijednost nekretnine. Lokacija, starost, spratnost, kvalitet gradnje i sl. Pri tom, ima zgrada u kojima su svi stanovi, u rasponu od godinu, dvije, kupljeni po različitim cijenama. Dalje, kada bi mi neko ponudio pristojan stan u centru Banjaluke po 500 KM/m² naravno da bih nastojao da ga kupim. S druge strane, ima stanova u rubnim gradskim naseljima sa užasnim komšilukom, nerješenim imovinsko-pravnim odnosima i lošom reputacijom koje ne bih kupio ni u najluđem pijanstvu. Dakle, kupovina zavisi od prilika na tržištu te od subjektivne procjene kupca i prodavca, tj. od volje da po određenoj cijeni obave transakciju. Naravno da kupovina stana na neatraktivnim lokacijama nije dobra investicija, jer vrijednost stana dugoročno teži ka smanjenju. Međutim, upravo je subjektivna procjena koliko nešto vrijedi, uz stereotipe, najveća zamka procjene.

Vrijednost svake imovine se računa iskazujući njenu produktivnost u budućnosti. Tako je gruba procjena vrijednosti nekretnine jednačina:

Očekivani povrat od kupovine nekretnine = Očekivana promjena cijene plus prihod od iznajmljivanja minus troškovi održavanja i najma (uključujući period kada je nekretnina prazna, kada se renovira i sl.)

Mogućnost izjamljivanja, pak, zavisi od mnoštva faktora. Upravo u tome i leži zaključak. Dakle, cijenu u budućnosti možete izračunati uzimajući u obzir različite pretpostavke. Broj novih stanova, broj stanovnika, zaposlenost, poreske zakone, promjene valute itd. U skladu sa tim, svaki model, kao projekcija, zasnovan je na pretpostavkama. Na mnogo pretpostavki.

Ruku na srce, ne može baš sve ispravno iskazati novcem.

Nekretnina u kojoj živimo daje nam doživljaj mnogo veće vrijednost nego što bismo ostvarili njenom prodajom. Po tom rezonu i vozaču 15 godina starog automobila taj automobil vrijedi, više nego iznos koji bi za njega dobio prodajom. Ako ništa prevozi vozača i ne prokišnjava. Dakle, subjektivni doživljaji su teško mjerljivi. Toga treba biti svjestan pri napadanju argumenata koje ću iznijeti.

Prvi faktor koji ukazuje na pad cijena nekretnina je očajna demografska slika u zemlji. Ona ima nekoliko pod-faktora: smanjenje populacije, manje brakova, manje živorođenih, starenje stanovništa odliv stanovništva sl. Starimo, umiremo ne rađamo se, teško nalazimo posao više se razvodimo. Doduše, ova zadnja činjenica može povećati broj domaćinstava jer rastavljenim ljudima treba kuhinja, kupatilo, soba… S druge strane, broj useljivih nekretnina se povećava.

Izvor:      Prokikaz autora na osnovu podataka sa Agencija za statistiku BiH – Demografija do 2015. (stranice 5 i 7) http://www.bhas.ba/tematskibilteni/TB%20Demografija%202015_BS_ENG_www.pdf

Jeste li ikada naručivali ili plaćali nešto preko interneta? A zašto?

Online trgovina je u stalnom rastu. Procjenjuje se da će uskoro svaka druga kupovina biti obavljena preko interneta. Naša zemlja ne zaostaje za razvijenim zemljama po tehničkim rješenjima. S druge strane, prepreke za procvat online trgovine su mnogobrojne. Počinju sa skupom dostavom a završavaju sa nerazvijenim i neuređenim tržištem. Međutim, najveća prepreka za više online plaćanja i narudžbi je – strah.

Ljudi na ovim prostorima se uglavnom ne osjećaju ugodno pri online kupovini. Plaše se kupovine na internetu zbog raznih priča, iskustava i anegdota o krađi i zloupotrebi podataka. Sljedeći strah je da neće dobiti proizvod ili uslugu koju su naručili i platili. Oba straha su razumljiva. Oba su posljedica straha od nepoznatog.

Na ovim prostorima je još mnogo nepismenih. Osim sumornih brojki na ovim prostorima skoro 30 godina traju krize, predratna i ratna stanja, zaoštravanja odnosa i prevare. Takvo stanje ovo tlo čini još plodnijim za stvaranje nepovjerenja prema svemu novom. Prema investicionim fondovima, privatizaciji, internetu, ljekovima pa i online trgovini. Treći razlog su kombinacija donedavno očajne infrastrukture za internet i informatičke (ne)pismenosti. Većina naših građana posnosno tvrdi da zna da radi na računaru. Istina je da veliki dio jedva snimi neobrađen dokument i koristi fejsbuk. O ECDL licencama da ne pričam. Ovi podaci zahtjevaju mnogo ozbiljniju analizu od ovakvog teksta. Svjestan sam da rizikujem da izgledam površan ali na ovome se neću mnogo zadržavati.

Kao posljedicu straha od svega, na ovim prostorima imamo autističan odnos većeg dijela društva prema prema plaćanju i poslovanju preko interneta.

Moj motiv da plaćam online je što ne treba da idem banku ili poštu pa da čekam u redu tek da platim račune. Sve mogu platiti iz kuće ili u hodu, uz uglavnom, niže naknade. Potreban mi je samo pristup internetu. Slično je i sa naručivanjem knjiga preko interneta. Iz razgovora sa prijateljima, koji sigurno nisu mjerodavan uzorak, ali su barem uzorak, analizirao sam razloge “za” i “protiv” online trgovine i plaćanja preko interneta.

Mnogo ljudi preko interneta kupuju odjeću i obuću. Drugi su protiv toga. Razlog je strah da neće izabrati željenu veličinu, boju i materijal. Druga grupa će rado kupiti knjige, kozmetiku i ulaznice za razne događaje. Međutim, većina ljudi koji imaju iskustva sa online kupovinom ističu da kada očekuješ robu iz inostranstva možeš da imaš nepredviđene troškove poput carine. Osim toga, ljudi nemaju povjerenje da su informacije na sajtu, sa kojeg naručuju,  tačne. S tim u vezi, brinu da će željeni proizvod, čak i ako im neoštećen stigne u ruke, koštati više nego što očekuju. Realno, čak i kada sa sigurnošću utvrdimo cijenu sa dostavom proizvod se može oštetiti prilikom transporta. Još gore, može se desiti da ne dobijemo baš onakav proizvod kakav smo naručili. Pogotovo kada naručujemo polovne stvari.

Da bismo izgbegli ovakve neprijatnosti treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Prvo, treba provjeriti da li postoje navedeni telefoni i mejlovi ljudi iz prodaje. U kontaktu sa njima treba da provjerimo uslove dobavljanja. Takođe, treba provjeriti web stranice i profile na društvenim mrežama prodavača. Interesantno je da većina njih zaista brzo odgovara na upite na fejsbuku. Još važnije, postoji mnoštvo sajtova na kojima možete provjeriti kredibilitet nekog sajta odnosno da li je lažan ili ne. Najvažnije, ukoliko korisnik nije zadovoljan isporučenim proizvodom postoje Zakon o zaštiti potrošača i rokovi za reklamaciju. Postoje u zemlji. Ako naručujete iz inostranstva ovo može da bude problem. Mada, vjerovatnoća da vam dobijete bofl proizvod je obrnuto proporcionalna kredibilitetu sajta. Zgodan trik ljudi koji često naručuju i plaćaju preko interneta je da se provjeri sajt sa kojeg se naručuje poput ekstenzije za Firefox. Ovaj dodatak pokazuje validaciju sajta, od lokacije servera do “whois” podataka, pronalazi slične sajtove i recenzije kupaca.

Oni koji ne brinu da će dobiti ciglu upakovanu u kutiju plaše se da otkriju podatke sa svoje platne/kreditne kartice nekom zlonamjernom hakeru. Vaše podatke ne treba da zna niti da posjeduje niko osim vas i vaše banke. Sajtovi koji traže podatke koji nisu potrebni za transakciju, a mogu da iscure, su – pervara. Zaobilazite ih. Takođe, ne šaljite fotografisane i skenirane kartice nikome.

Stvarna prednost plaćanja elektronskim putem je što u svako doba imate pregled stanja i plaćanja na računu sa detaljima depozita.

Većina online servisa banaka omogućavaju preglede o stanju kredita i dospjelih obaveza po računima. Dakle, zahvaljujući internet bankarstvu na jednom mjestu imamo potpunu kontrolu nad svim računima i transakcijama.

Kako bi obezbjedili tajnost plaćanja banke klijentima najčešće daju tokene ili šalju sms na telefon sa šifrom. Radi se o šiframa koje je potrebno upisati za potvrdu plaćanja. Pomoću šifre se odobrava transakcija. Uglavnom, svi servisi pošalju sms kao potvrdu završetka transakcije. Još jednostavnije, većina banaka nam nudi i da skinemo aplikaciju koja olakšava plaćanje. Dakle, čak i kada neko želi da plati sa vašeg računa neće moći bez te šifre. Ako vam ukradu i telefon i karticu onda ste baš u problemu. Zato se preporučuje da ni kartice, ni tokene ni telefon ne posuđujete.

Najdraža meta cyber lopovima su ljudi koji neoprezno i neodgovorno koriste mogućnosti XXI vijeka. Sigurno ste već čuli za tzv. phishing. Znate ono kad prevaranti pošalju mejl za koji se čini da je važno obavještenje iz banke. U mejlu se navodi kako je kao posljedica nekih razloga došlo do problema sa vašim računom ili karticom. Često se navode bezbjedonosni razlozi, blokada računa ili slično. Od vas se traži da upišete svoje lične podatke, broj računa, PIN ili slično na web stranicu “banke”. U mejlu je priložen link na lažnu stranicu. Kada korisnici kliknu na link, otvori se sajt koji zaista izgleda kao stranica banke ili čak stranica na fejsbuku. Međutim, kada upišete svoje podatke kriminalcima predajete lične podatke. Te podatke oni poslije mogu iskoristiti za pražnjenje bankovnih računa, krađe identiteta ili ih mogu prodati. Savjet da se ovo zaobiđe je da u bookmarks imate snimljen sajt preko kojeg plaćate i da ulazite samo tako na njega.

Cyber kriminalci do podataka korisnika mogu doći i putem trojanaca, malvera i kilogera – alata koji prate sve što upisujemo putem tastature. Na taj način mogu dobiti korisnička imena, lozinke, šifre i razne druge informacije. Ove prevare najčešće se izode napadima na račune i/li naloge korisnika. Ljudi često i ne znaju da su „pokupili virus“. Dakle, nikada ne otvarajte linkove iz mejlova ili SMS-ova za koje se čini da su ih poslale banke. Ako ste dobili tako nešto od banke treba da znate o čemu se zaista radi.

Za kraj, tokom narudžbe preko interneta uvijek treba provjeriti da li je moguće stupiti u kontakt sa ljudima iz prodaje. Kada utvrdite da je neki sajt pouzdan memorišite ga u bookmark. Poslije toga uvijek mu pristupajte preko snimljene adrese. Kartice, tokene ni telefon ne posuđujete. Ne otvarajte linkove iz poruka za koje se čini da su ih poslale banke. Ako ste dobili tako nešto od banke provjerite o čemu se zaista radi. Za one koje se plaše a htjeli bi da probaju kako izgleda naruičivanje i plaćanje preko interneta preporučujem da probaju da naruče hranu preko Donesi.com. Za pet maraka barem će klopati bez motanja po kuhinji.

Sa tim predmetom treba početi još u osnovnoj školi. To je kao matematika. Počinje se od osnova pa se znanje nadograđuje. Međutim, nije samo na našim prostorima rasprostranjena činjenica da većina roditelja sa djecom nedovoljno razgovara o novcu.

Skretanje sa tema u kojima se spominje novac je posljedica toga zato što se i odrasli neodgovorno ponašaju prema novcu. Osim toga, roditelji izbjegavaju da sa djecom pričaju o novcu jer se plaše da će ih prerano opteretiti. Djeca, prije svega treba da budu djeca. Ipak, nauka kaže da roditelji nisu ni svjesni da njihova djeca o novcu, baš kao i o seksu, stiču saznanja mnogo ranije nego što oni misle. Ipak, iako imaju predstavu o obe teme – djeca ne shvataju kako to izgleda u praksi. Pa, prisjetite se, i vi ste ste bili djete.

Kada biste sa djecom razgovarali o novcu već od malih nogu, na način koji je primjeren za njihov uzrast, naučili biste ih da prihvate nočvani okvir koji definiše način života. Ta praksa je važna jer usađuje odgovorno ponašanje i navike koje će im pomoći i olakšati osamostaljivanje i donošenje odluka.

Pa, kad je pravo vrijeme za početi ćaskati o novcu s djecom?

Što prije, ali postepeno. Polako.

Djeca zapažaju da se svašta plaća ali mnogo toga ne shvataju. Na primjer, kako to da se nešto plaća novcem a nešto karticama ili da novac izlazi iz bankomata. Prema svim relevantnim istraživanjima psiholozi, statističari i profesori ličnih finansija tvrde da djeca već od treće godine prepoznaju važnost novca. Ipak, to ne znači da ih treba već tada učiti da sami izrade otplatni plan sa jednakim anuitetima.

Prikupio sam neke trikove o tome kako pristupiti djeci kada je tema novac. Većina tih situacija nas sve tek očekuje. Nema knjige „Najbolji roditelj“. Slijede tek sugestije koje možemo testirati.

1. Naglasite djeci da sve ima granice

Umjesto da odgovorite sa tek: „Nemam(o) novaca!“ treba da im objasnimo da “treba čuvati novac za nešto što će biti zaista važno da se plati”. Takvim pristupom ćemo ih naučiti da ograniče želje zbog potreba. Tako djeca usvajaju prvu i najvažniju lekciju ličnih finansija – uzdržavanje od tekuće potrošnje tj. štednju i raspolaganje novcem.

2. Upravljajte troškovima. Kontrolišite potrošnju zajedno.

Djeci treba pokazati svoj mjesečni račun za nešto. Na primjer, za telefon, gorivo ili za struju. „Dogovorimo“ se da ćemo da smanjiti račun sljedeći mjesec. Napravimo plan za ostvarenje tog cilja: manje telefoniranja (koristimo Viber), manje se vozimo, isključimo svjetlo, radio i televizor kada nismo u sobi. U iščekivanju računa za sljedeći mjesec povećava se djetotova odgovornost, ali i svijest o odricanju i trošenju – kroz igru sa proporcijama. Na primjer, ako nešto (količinu impulsa, goriva, poruka) smanjimo za toliko, za koliko ćemo smanjiti račun. Djeca će shvatati da ima troškova koji su nepromjenjivi.

To je druga najvažnija lekcija ličnih finansija – učimo kako se novac raspoređuje i kako se štedi

3. Naučite djecu da rasporede džeparac za različite ciljeve i potrebe.

Ovdje moram da se zadržim. Sve knjige i tekstovi o ličnim finansijama podrazumijevaju davanje džeparca djeci. Međutim, znamo gdje i kako živimo. Nemali broj roditelja, i ako prima platu, bude srećan ako mu poslodavac ne duguje nekoliko plata. Nažalost, postoje preče stvari od davanja džeparca. Osim toga, sve te lekcije o raspoređivanju džeparca potiču iz razvijenijih zemalja u kojima je nezaposlenost mnogo manja nego kod nas. Ipak, to nije tema teksta pa ćemo se držati teorije, ali i definisanih okvira naše stvarnosti.

Suština ovog savjeta je da što kasnije djecu uvedemo u svijet ličnih finansija biće im potrebno više vaše pomoći u pravljenju „budžeta“ i kontroli trošenja. Odvojimo jedan dio „džeparca“ (recimo 10% iznosa) za štednju, drugi dio (recimo 10%) za poklone, a najveći (ostatak od, recimo 80%) za trošenje. Dijete koje odvaja za ove tri namjene biće društveno odgovorno, ali će i steći naviku štednje. Osim toga, razvija svijest da obraduje roditelje i kupi nam nešto i kada odemo u penziju. Brinimo o njima – i oni će o nama. Ipak, insistirati na štednji bez cilja je suludo. Entuzijazam za štednju eskponencijalno opada. Treba ih podsticati pa ćemo biti ponosni kad pametno potroše taj novac.

4. Primjeren džeparac zavisi od vašeg budžeta. Tačka.

Ne zabijam vam nos u novčanik. Pretpostavlja se da svako troši najracionalnije što može. Ovakvi tekstovi su kao brainstorming – svako širenje vidika može dobro da dođe.

5. Ograničite džeparac.

Djeci možemo dati određen iznos za jednu sedmicu. Ako potroše taj iznos možemo im „posuditi”. Treba ih (na)učiti i da se bogatstvo ne mijenja isključivo radom tako što ćemo im iznos koji ne budu tražili ove sedmice dati sljedeće.

6. Naučimo dijete da postoje kasica ili štedni račun.

Od momenta kad je čovjek počeo koristiti metalni novac kao obračunsku jedinicu i sredstvo plaćanja pokušavao ga je sakriti. Uprkos ustaljenom mišljenju, “kasica prasica” nije dobila naziv po svinjama.

Naziv potiče od stare engleske riječi za vrstu gline – pygg, koja se u srednjem vijeku koristila za izradu posuđa. Novac se čuvao u posudama različitih oblika koje su Englezi zvali “pygg bank“. Posude su bile raznih veličina, a imale su prorez u koji se ubacivao novac.

Štedljivi ljudi su se dosjetili da bi novac mogli čuvati u glinenim posudama sakrivenim među posuđem. Ubrzo su počeli da prave i otvor za vađenje novca koji se zatvarao plutom. Otvor je s druge strane zbog simbolike priliva i odliva. Osim toga, pravljen je i da se često ne razbijaju „kasice“.  Mit dalje kaže da je nepoznati lončar izradio posudu za čuvanje novca u obliku svinje. U takvom obliku je stigao iz Velike Britanije u druge zemlje Europe. Tako je pygg postao pig, odnosno svinja. Nije poenta u prasici, već da se navika o štednji stiče i razvija i čuvanjem novca u kutiji od čaja, tegli ili konzervi.

7. Razgovarajmo o svakodnevnim vanrednim i nepredviđenim situacijama.

Normalno je da dijete izgubi ili ošteti igračku. Ne treba od djeteta kriti kvarove u domaćinstvu ili na automobilu. Važno je da ono spoznaje da se i ograničen budžet može i još smanjiti – ne njegovom krivicom. Pa, i nama su nekad ukrali kišobran, jaknu ili ogrebali automobil. Ružne stvari dođu i prođu. Bitno je da se razvije svijet o nužnosti nočekivane preraspodjele.

8. Ako dijete poželi nešto skupo treba napraviti „fond“.

U štednji za, na primjer bicikl, mogu učestvovati i bliži rođaci. Suština je da se prati rast „fonda“ i podstiče entuzijazam. Zajedno usaglašavajmo dinamiku rasta fonda. Na taj način djeca će se učiti odgovornosti i odricanju potrebnom da se kupi nešto što nije neophodno za život.

9. Ograničemo djelovanje potrošačkog društva.

Djeca su na udaru reklama već od prvih koraka. Nezavisno od imovinskog stanja, djeci treba nametnuti određena ograničenja. Nažalost, djeca koja ne nose statusne simbole „uspjeha“ često se osjećaju manje vrijednom. Ipak, ali ako ih od malena naučimo da najviše vrijedi ono što im nijedan lopov ne može ukrasti – znanje, narav i karakter, ojačaćemo im samopouzdanje.

10. Igrajte se.

Navedite ih da oni nekad „plate“ termin u igraonici ili nešto u prodavnici. Igrajte se trgovine ili kafića. Djeca tako najlakše stiču iskustva o trošenju.

Najbolji način da kontrolišete svoje troškove je jačanje samodiscipline. S tim u vezi, nastojaću da ukažem na greške i trikove koje bih volio da sam čuo prije nego što sam počeo da pratim svoje troškove.

Većina ljudi kojoj sam predložio da redovno zapisuje i anlizira svoje troškove je tu ideju brzo odbacila. Ljudi, uglavnom, smatraju da redovne mjesečne prilive jedva razvuku bez velikog prostora za uštede. Tako i sahrane moj prijedlog bez pokušaja da testiraju ideju. Istina je da se većina zapravo samo plaši svoje neodgovornosti. Eto, ruku na srce, koliko vas je ikad zapisivalo sve svoje troškove duže od dva mjeseca?

Suština praćenja troškova je planiranje i evidentiranje. Nemoguće je da planirate štednju ili investiranje, a da osim priliva ne znate koliko stvarno i na šta trošite.

Prvi korak u kontroli ličnih finansija je da, uz cifru očekivanog mjesečnog priliva, zapišete sve planirane troškove. Drugi korak je da uz troškove dodate kolonu u koju ćete napisati zbir ostvarenih troškova na kraju mjeseca.

Vremenom, ako budete istrajni, moći ćete da upoređujete troškove po mjesecima i još bolje – sa istim mjesecima prethodnih godina. Lako ćete da uočite i iznose „sezonskih trendova“: obnavljanja sezonske garderobe ili veće potrošnje na pivo tokom ljeta. Još važnije, prepoznaćete nepotrebne troškove.

Možda niste znali, ali četiri od pet svađa u porodici nastaje zbog – novca. Dakle, motiv za praćenje i planiranje troškova može biti i smanjivanje tenzija u kući.

Za početak, čak 7% Evropljana za praćenje i kontrolu finansija koristi dostupnosti i prednosti informacionih tehnologija. Svi oni, na neki način, upravljaju ličnim finansijama putem interneta: plaćanje računa, evidentiranjem troškova, planiranjem štednje i slično. Na internetu postoji mnogo jednostavnih i besplatnih aplikacija za vođenje evidencije o ličnim ili porodičnim prihodima i rashodima. Neke od njih koje sam isprobao su AceMoney, Google Wallet, Microsoft Money, Mint, Quicken i slično. Viđao sam i one, za razvijenija tržišta, koji su podešeni i za izradu poreskih prijava ili trgovanja na berzi. Uglavnom, sve koje nađete nude različite mogućnosti planiranja, analiziranja i izvještavanja. Za početak, poslužiće i rokovnik. Meni je od velike koristi Excel. Aplikacije za početnike su ipak komplikovane. Osim toga, ne treba vam da lutate i mislite o troškovima duže nego što ste sa prijateljima i porodicom.

Oni koji su stigli do ovog dijela smatraju me za škrticu. U svoju „odbranu“ kažem da, oni koji me poznaju, mogu potvrditi da ne živim u grču zbog troškova. U kafani mi je novčanik uvijek na stolu. Ne provodim sate nad troškovima. Smatram da imam konrolu nad svojim novcem i ne prostirem se više nego što mi je deka dugačka. Sva plaćanja karticom mi stižu na telefon tako da na praćenje i organizovanje troškova trošim oko minut . I to ne svaki dan. Obično sve evidentiram dok nekoga čekam. Račune plaćam preko interneta i uštedim i na vremenu i na provizijama.

Prije nego što počnete sa evidentiranjem troškova, važno je da ih rasporedite i planirate po „kategorijama“. Ekonomisti to zovu fiksni, relativno fiksni i varijabilni troškovi. Na primjer, kategorije kao što su „kredit“, „komunalni troškovi“, „kablovska” i “internet“ klasifikujte kao „fiksni troškovi“. To su oni koje morate da platite i koji su gotovo isti svaki mjesec. Relativno fiksni troškovi su troškovi „za automobil” (registracija, redovni servisi i održavanje), za struju, vodu, telefonske usluge i slično. Na primjer, račun za struju nije isti u januaru i u avgustu, ali je obavezan. Treća i najfleksibilnija grupa su troškovi kod kojih postoji najviše prostora za uštedu i alokaciju: „hrana“, „pića“, „cigarete“, „odjeća i obuća“, „gorivo“, „održavanje domaćinstva“, „lijekovi i medicinske usluge“, „obrazovanje i kultura“, „zabava, rekreacija i izlasci“, „higijena“ i „vanredni trošak“ klasifikujete kao „varijabilne” troškove. Zapazićete da možete da ih zovete kako želite, ali suština ostaje ista. Možete ih bojiti kao na semaforu: crvenom, žutom i zelenom bojom. Fiksni su crveni – tu nema diranja, žuti ne trpe mnogo korekcija, a zelene možete alocirati.

Ako niste znali – brzo ćete naučiti šta je ono što ekonomisti zovu „oportunitetni trošak“. To je termin koji se koristi za iskazivanje vrijednosti neke robe ili usluge nasuprot nečega drugog. Odluka da kupite šešir će vjerovatno uzrokovati smanjenje neke druge „stavke“. Dakle, svaka odluka ima svoju “cijenu” odnosno iziskuje trošak. Zato je potrebno planirati dostižne kombinacije u okviru ograničenog iznosa novca.

Planirani troškovi neka budu manji od prihoda. Važno je da predvidite od pet do deset odsto za „ostale“ i „vanredne troškove“. Ma koliko da ste zdravi imaćete neplanirane posjete zubaru ili apoteci. Osim toga, planirajte oko tri do pet odsto za nepredviđene troškove: vjenčanja, popravke u kući, poklone i slično. Na kraju, odvojite jedan dio samo za sebe i svoje uživanje. Ovo je najbitnija stavka. Treba se znati počastiti barem zarađenim koktelom u kojem ćete uživati nakon što osjetite rezultate svog truda.

Takođe, preporuka je da svaki (ali svaki) trošak unosite u rokovnik ili u telefon. Na kraju dana ili tokom prvog ispijanja kafe prepišete ih u tabelu koju ste pripremili za troškove. Oni na naprednijem nivou već imaju aplikaciju za to. Poželjno je da sami ili sa partnerom vodite ovu evidenciju, ali – svaki dan. Zašto svaki dan? Pa, pokušajte se danas sjetiti svih troškova tokom prošle sedmice? Ako ih niste zapisivali vrlo je izvjesno da ćete ispustiti značajan iznos.

Poenta je da se držite zadatih okvira. Ubrzo ćete moći da, prilično bezbolno, alocirate troškove ako vam se i omakne neka nepredviđena kupovina. To je prvi rezultat kontrole nad troškovima. Ruku na srce, zapisivanje troškova ne znači ništa ako ih ne analizirate, ne upoređujete i najvažnije – ako nemate plan štednje ili ulaganja. Bez plana štednje ili odvajanja za neku drugu potrošnju, dugoročno praćenje troškova je ipak gubljenje vremena. Dakle, suština čitavog napora je da zapisujete troškove zato što hoćete, a ne zato što morate. Napokon, sve to radite, jer želite da više novca uštedite ili potrošite za nešto drugo. Na primjer, za odlazak na fitnes ili na stručno usavršavanje.

Očekivano, oni koji doguraju sa praćenjem troškova do kraja prvog mjeseca biće neprijatno iznenađeni iznosom koji je „ispario“. Dobra stvar je što ćete prepoznati sitnice na koje ste trošili, a bez kojih ste mogli: ukrasi, mirisi za automobil, čokoladice i slično. Moje prvo zapažanje je bilo da pijem mnogo kafe i kupujem štampana izdanja novina. To su stavke koje možete smanjiti bez većeg udara na vaš standard.

Kada budete u stanju da planirate svoj budžet sa svim prilivima i odlivima moći ćete da više štedite ili ulažete. Kod planiranja većih godišnjih troškova poput putovanja, kupovine namještaja ili sanacija, upišite u odgovarajući mjesec i tako ćete izbjeći neugodna “iznenađenja”.

Skoro dvadeset puta sam spomenuo „plan“. Nužno je da pri planiranju i analizi budite iskreni. Ako lažete – obmanjujete samo sebe.

Svaku kategoriju izrazite kao procenat od ukupnih troškova i prihoda. To će vam pomoći da upoređujete na šta najviše trošite na mjesečnom nivou i čega najlakše možete da se odreknete zarad nečega drugog. Troškove upisujte u tabelu onda kada su zaista i plaćeni, ali pravite predviđanja za budućnost. To će vam olakšati praćenje, analizu i planiranje.

Na kraju, zapazio sam da žene unose troškove tako što uz konkretan proizvod navode proizvođača, model, količinu i cijenu. Na primjer, muškarci pišu samo „ulje“, a žene urođenom pedantnošću lakše mogu da ustanove da li je moguće neki proizvod naći na drugom mjestu pod povoljnijim uslovima.

Finansijska pismenost, uz dobro upravljanje novcem, ubraja se među najvažnije vještine. Bez obzira na to od čega neko živi, svakom treba da se finansijski obrazuje i usavršava. Ne dozvolite da novac kontroliše vas. Naučite kako da preuzmete kontrolu nad svojim novcem. Za to je potrebno samo da usvojite malo znanja, dobrih navika i discipline. Počnite već danas. Ako ništa, imaćate neku vrstu dnevnika u kojem je zabilježeno kada i gdje ste bili i koliko ste trošili.

 S druge strane, šira javnost spominje ovu pojavu kada priča o organizovanom kriminalu ili „stečajnoj“, „privatizacionoj“ ili nekoj drugoj zvučnoj „mafijaškoj“ grupi. Ipak, često se povećavanje rashoda s ciljem izvlačenja novca iz određenog projekta opisuje kao „pranje novca“. To je zabluda. Pranje novca je povećanje prihoda.

Prema procjenama MMF-a dva do pet procenata svjetske ekonomije čini opran novac. S druge strane, poznato tijelo za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma Financial Action Task Force, tvrdi da je tačne iznose „opranog“ novca – nemoguće utvrditi.

U aferama ili skandalima, kojima obiluje život društava u tranziciji, pranje novca je zastupljeno kao jedan od osnovnih (ne)djela. Gotovo po pravilu, kao jedno od krivičnih djela koja se stavljaju na teret članovima kriminalnih grupa je i pranje novca.

Način pranja novca je razradio poznati američki kriminalac Al Kapone. On je novac dobijen od kockanja, prostitucije, reketiranja i prodaje alkohola, za vrijeme prohibicije u Americi dvadesetih godina prošlog vijeka, legalizovao prikazujući ga kao prihod od svojih automatskih praonica veša. Naime, jedan od njegovih poslovnih poduhvata je bilo preduzeće u kojem su građani u mašinama prali i sušili veš plaćajući novčićima. On je nelegalno stečen novac prikazivao kao prihod dobijen od novčića ubačenih u veš mašine u kojima su građani prali veš. Na taj prihod je uredno plaćao porez i novac se prelivao u legalne tokove – bio je „opran“. Međutim, sistem je osmilio knjigovođa Mejer Lenski da bi svom prijatelju i poslodavcu, opet kriminalcu, Bagziju Sigelu omogućio da legalno stekne bogatstvo.

Prema Oksfordskom riječniku engleskog jezika, termin „pranje novca“ je prvi put upotrebljen u novinama koje su izvještavale o aferi finansiranoj „opranim“ novcem – Votergejt. Afera je posljedica aktivnosti koje je bivši američki pšredsjednik Nikson preduzeo između 1969. i 1971. godine, navodno radi državne bezbjednosti – kako bi spriječio curenje informacija. On je, bez sudskog naloga, odobrio prisluškivanje telefona vladinih zvaničnika i novinara. Čitava operacija finansirana je sa oko 730.000 dolara opranih preko raznih američkih banaka i advokata. Nikson je zbog toga 1974. podnio ostavku. Iz ove perspektive, ironija slučaja je što pranje novca u to vrijeme nije bilo – protivzakonito.

Izvještaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development ili OECD) kao idealni poslovi za pranje novca navodi djelatnosti koje obavljaju agencije za nekretnine i osiguranja, kockarnice, zlatarske radnje, kafići, restorani i draguljarnice. Dakle, najpoželjniji poslovi za pranje novca su oni u kojima je mnogo plaćanja u gotovini. Najkraće, motiv “pranja” novca je prikazivanje nezakonito stečenog novca, koji je zarađen izgjegavanjem poreza ili nelegalnim aktivnostima, tako da izgleda da je legalno zarađen. U oba slučaja radi se o netržišnim i neetičkim potezima. Najbitnije, izvor pranja novca su transakcije u gotovini koje nemaju zvanične dokumente.

Uviđate li sad razliku? Vlasnici pomenutih obrta mogu jednostavno da prikažu veći promet od stvarnog uz malo ili nikakvo povećanje rashoda. Najbitinije je na kraju platiti porez i novac će ući u legalne tokove. Prefinjeniji način podrazumijeva polaganje novca u banke iz egzotičnih zemalja koje garantuju diskretno poslovanje.

Uprkos uvrženom mišljenju u javnosti, novac se iz legalnih tokova može prilično jednostavno prebaciti u nelegalne. Taj proces je jednostavniji nego što možete zamisliti. Dovoljno je samo da vam ne izdaju fiskalni račun. Ipak, za razliku od „pranja novca“, ova pojava-“izvlačenje novca” se mnogo lakše uočava i sankcioniše.

Sada kad smo napravili razliku između „pranja“ i „prljanja“ novca, lako je zaključiti da lažno povećanje stvarnih troškova nekog posla s ciljem ostvarivanja imovinske koristi predstavlja prikriveno pljačkanje.

U modernim finansijskm sistemima, kakvom i naše društvo teži, provjeravaju se okolnosti pod kojima se obavljaju transferi sa većom količinom novca. Najčešće postoje ograničenja iznosa za koji ne treba dokazivati porijeklo novca. Na primjer, ako želite da položite novac u banku u iznosu većem od 30.000 KM slubenici će vam tražiti porijeklo ili izvor te sume.

Da posjedujem konkretna saznanja o pomenutim aktivnostima, prikupio bi dokaze i prijavio takve poslove nadležnim institucijama. Ovako, prenosim zaključke dobijene nakon izučavanja relevantnih izvora i istraživanja. Neki od tih zaključaka pokazuju da se prostor za pranje rapidno novca smanjuje. Na primjer, u Skandinaviji se tek par procenata transakcija obavlja u kešu. Istovremeno, centralne banke i policije u svijetu utvrđuju ograničenja čime obavezuju banke i brokerske kuće da prijave promete veće od limita. U prijavama ih obavezuju da utvrde navedu izvore tog novca. Ovakve mjere zasigurno neće potpuno spriječiti „perače“ novca, ali će ih usporiti navodeći ih da budu maštovitiji.

Sve u svemu, idealni poslovi za pranje novca su djelatnosti u kojima se mnogo plaća u gotovini. Glavni motiv, dakle, nije tek zarada. Taj novac je već zarađen. Dobit stečena kroz nelegalne aktivnosti će čak kroz oporezivanje biti i smanjena. Međutim, novac će biti uveden u legalne tokove. Sjetite se toga kada budete komentarisali neki posao u kojem se izvlači novac. Ogromna je razlika između zarade koja nastane prije i poslije štampanja fiskalnog računa.

Eh, kad to smo površno prešli kroz zarade od povećavanja prihoda na legalan i nelegalan način hajde da odemo i korak dalje. Zagovornici političke filozofije koja podržava lične slobode smatraju da lov na “perače” novca ima uspjeha samo ako sve države vuku iste poteze.

Slično paradoksu “zatvorenikove dileme”, država koja u tome ne učestvuje – profitira, dok se ostale – nepotrebno iscrpljuju. Kada bi zemlje sve radile usaglašeno, korist bi bila veća od zbira sadašnjih iznosa. Ipak, i pri potpunoj koordinaciji će ipak biti zemalja koje će, iz raznih razloga – zaostajati. Prema tome, kao najlakši efikasan od svih poznatih načina borbe protiv prljavog novca predlažu – legalizaciju “svjetlijih” aktivnosti od kojih dolazi „prljav” novac poput lakih droga ili kockanja. Pretpostavljaju da su odrasli ljudi dovoljno svjesni i odgovorni prema sebi i svojoj porodici. S tim u vezi ne treba trošiti novac svih poreskih obveznika da se popravi, sputa ili obuzda tuđi porok. Štaviše, te aktivnosti se mogu čak i dodatno oporezovati. S tim u vezi, zanimljivi su potezi vlasti u Urugvaju i Holandiji da dozvole trgovinu kanabisa i njegovo gajenje. Analitičari naglašavaju višestruku korist od „dekriminalizovanja“. “Zabranjeno voće” će biti dostupnije što će povećati poreske prihode, a oslobodiće se prostor za efikasnije angažovanje policije, pravosuđa, zdravstva i zatvora.