Mislite unaprijed

To što vi imate osebujan stil, ne znači da trebate kupiti sve što vam je u momentu atraktivno. Razmišljajte unaprijed i uložite u namještaj koji je klasičan i koji će vam se sviđati i za deset godina. Uvijek možete kroz detalje izraziti svoju kreativnost, ali vjerujte da se isplati uzeti dobar radni sto koji će poslužiti istoj svrsi, kao i onaj koji je ekstravagantan, a nakon par godina vjerovatno prevaziđen. Često pojedinačni komadi namještaja izgledaju savršeno, ali uklopljeni u cjelinu vašeg novog doma, potpuno izgube na tom wow efektu koji ste imali kad ste ga prvi put ugledali.

Dobra organizacija

Vaš prvi stan vjerovatno neće biti ogroman, a možda ćete živjeti sa jednom ili dvije osobe. Zato je veoma važno dobro se organizovati. Kupujte pametno i nastojte pronaći namještaj koji je multipraktičan. Primjer su kreveti sa ladicama ispod, sklopivi namještaj i višenamjenske police. Koristite visinu prostora i dobićete više.

Urednost i minimalizam

Minimalizam je uvijek u modi, ma šta vam drugi rekli. Najbolji način da izbjegnete nered, jeste upravo stvaranje navike da ne sakupljate nepotrebne stvari. To ne znači da ne trebate dekorisati prostor, ali uradite to sa stilom i nemojte pretjerivati. Na primjer, Lola predlaže ladice ispod stola koje omogućavaju da sve potrebne dokumente, notese i knjige svrstate ispod, a radni sto ostavite samo za računar. Manje je više, vjerujte.

Istaknite najbolje komade namještaja

Vaša ličnost može biti izražena kroz nekoliko upečatljivih komada namještaja. Najjednostavniji način za to su boje. Jedan primjer je ispod, a čak  se ne morate odlučiti za novi komad namještaja, već uložiti malo novca u boje i prefarbati postojeći. Dajte mašti na volju i za malo novca možete obojiti stare stvari u nove boje.

Iskoristite zidove

U malim stanovima, gdje nemate mnogo prostora, najbolje rješenje za korištenje prostora jeste korištenje visine, odnosno zidova. Police na zidovima, visoki ormari, ljestve kao prostor za saksije cvijeća. Mnoštvo ideja krije se svuda oko nas. Savjetujemo da ih potražite i vidjećete koliko ćete dobiti na prostoru. Odličan izvor inspiracije je društvena mreža Pinterest.

Nakon što smo vas i riječima i fotkama proveli kroz neke najvažnije savjete, imamo možda i najvažniji prijedlog – potražite stare komade namještaja kod rodbine, roditelja, prijatelja. U garažama i podrumima kriju se prave riznice namještaja koji je izgubio svoju svrhu, jer za njega nije bilo više mjesta. Ukoliko se selite u drugi grad, gdje nemate nikog svog, poranite ujutro, potražite buvljak (ili neku pijacu sličnu našem buvljaku), guglajte oglase. Nemojte davati mnogo novca, jer to nije garant kvaliteta.

I ne žurite. Ne možete srediti stan za mjesec dana. Proces pretvaranja vašeg stana u nešto lično traje godinama. Prepustite mu se i uživajte. Zaslužile ste.

Šta ako sam najsrećnija kada je sve u redu i bez trzavica?

Ako sam jednostavno osrednja i odlučila sam živjeti s tim?

Svijet je tako bučno mjesto, koje svojim ubrzanim tempom života tjera ljude da se dokazuju, izgrađuju, takmiče i uvijek žele više. Teže većim i boljim stvarima, žrtvuju san za produktivnost, težeći izvrsnosti. Ljudi su postali automatizovani i ako nisu postigli nešto ogromno odlaze kući. Vjeruju da su bezvrijedni. Ali to ne mora svima biti tako.

Šta ako ja takav poriv nemam u sebi i ne želim biti izvrsna, jer me svaki neuspjeh ostavlja tužnom, potrošenom i isrcpljenom? Znači li to da nisam dovoljna?

Šta ako nikada ne postignem ništa u životu, osim da budem mama, sestra i supruga? A ti ljudi koji su mi najbliži shvate da ih volim i da bih ponovo izabrala isto da mogu. Može li to biti dovoljno?

Šta ako nikada ne uspijem pomoći sirotište u Africi, ali pošaljem namirnice i pronađem načine da pomognem nekoj od djece u komšiluku?

Šta ako ponudim svijetu male stvari koje imam za njega? Hoće li to biti dovoljno?

Ako jednostavno ne želim napisati knjigu i pokrenuti biznis ili držati javne govore pred hiljadama ljudi? Ali imam potrebu da pišem, zato što imam nešto za reći i investiram u male zajednice i organizacije žena u koje vjerujem i potičem ih da se brinu o sebi. Zato što veće nije uvijek i bolje, a individualnost se cijeni. Mogu biti dovoljna i samo s time.

Šta ako prihvatam osrednjost u svakom pogledu i ne težim nekim velikim stvarima, a ne moraju biti ni malene? Jednostavno prihvatam ono što se nalazi između i živim s tim. Bilo da se radi o kilogramima viška ili manjka, poslu koji je sasvim solidan, a ne pretjerano zanimljiv, jednostavno sve je ok, a ništa nije sjajno, može li tako?

Šta ako volim praviti jela, ali pri tome naručujem nekad i picu i jedem brzu hranu?

Ako volim da planiram budžet, ali volim i kršiti pravila pa nekad prekoračim isti?

Ako jednostavno ne volim dekoracije po kući, ni nikakve fensi stvari i smatram da je kuća mjesto u kojoj se jednostavno prespava, jede i žive?

Ako jednostavno želim biti zdrava, odmorna i naspavana, bez da mnogo vježbam i poredim se sa onima koji imaju energije na pretek i čine se tako smireno i staloženo uvijek?

Ako sam previše religiozna za neke, a premalo spiritualna za druge? Nekima nejasna, a opet posvećena i spremna da podijelim sa nekim sve svoje trenutke i skrivene strahove, sumnje i neisgurnosti? Može li to biti moj način vjere i može li to biti dovoljno?

I ako sam udata dvadeset i jednu godinu i volim svoga supruga danas više nego juče, ali nikada nisam slijedila pravila romantične veze i savjete “eksperata” o tome kako voljeti nekoga istinski i apsolutno? Ako nemam sve zajedničke aktivnosti sa njim i ne mislim da možemo imati sve zajedno? Ako volim i vrijeme kada smo odvojeni jedno od drugog, može li to značiti da nam je brak dovoljno dobar?

Šta ako sam majka koja je oduševljena svojom djecom, ali treba i vrijeme za sebe i nekada jednostavno želi sebi biti na prvom mjestu i ne igrati se sa njima, ali koja ih voli i podržava u svemu? Jedna osrednja majka koja ne mora ispuniti sva očekivanja, ali nekada uspjeva svoja?

Mogu li jednostavno prihvatiti minimalizam koji želim da prenesem i na svoju djecu, barem kada je u pitanju organizacija stvari u kući. Jednostavno znam da svega ima previše i želim da to nekako organizujem.Svakih pet mjeseci sređujem ormar svoje djece i odlučujem o tome šta je viška i šta im više ne treba. Svjesna toga da je potpuno nemoguće da takvih stvari ne bude, jer uvijek imaju toga za bacanje.

Minimalizam u igračkama podrazumijeva tačno i precizno odvajanje potrebnih i nepotrebnih stvari, sa namjerom da se one daju nekome kome će zaista poslužiti. Nekima su lego kockice bile smetnja na putu i zabijale se u stopala svaki put kada krenu na spavanje. A onda su odlučili da ih se riješe.

Ja vjerujem da je moguće dobro se organizovati, čak i kada je riječ o dječijim stvarima. Jednostavno se vodim logikom da je bolje imati malo igračaka, ali onih sa kojima će se djeca stvarno igrati, nego gomilu bespotrebnih, koje će stajati u sobi. To ne znači da sam protiv igračaka, već da sam za djecu.

Jednostavno želim da se fokusiram na prave stvari u životu i da to prenesem i na svoju djecu. Da ne mare za stvari, već za ljude. Da ne misle da su posebni ako imaju stotine igračaka, jer je cilj u igri, a ne u posjedovanju.

Moje djetinjstvo je bilo takvo. Skromno, ali ispunjeno radošću življenja. Može li to biti dovoljno?

Ako nekome uskratite nešto da biste mu omogućili mnogo, zar to ne može biti dovoljno?

Ako prihvatam svoja ograničenja i ne pokušavam ih preći i prevazići. Ako sam se pomirila sa onim kakva jesam i cijenim i druge koji su uradili isto. Ako je sve što sam htjela imati maleni, usporeni, jednostavni i osrednji život. Predivan, tih i miran život. Može li to biti dovoljno?

Ja mislim da može.

Izvor: Nosidebar

Uprkos tome što ja nemam u potpunosti minimalistički stil života, postoji određena vrsta slobode koju vežem uz njega i želim je omogućiti svom sinu. To je sloboda življenja bez otežavajućih okolnosti, nepotrebne i besmislene monotonije, pronalasku strasti i svrhe, ali i sloboda fokusiranja na ono što stvarno vrijedi u životu. Prije nekoliko mjeseci sa porodicom sam razgovarala o tome šta trebamo promijeniti u životu. Moj suprug, minimalista, odgovorio je kako trebamo mnogo izbaciti, što me navelo da se uplašim za sve one predstojeće gubitke.

Za samo nekoliko mjeseci uspjeli smo se odreći mnogih stvari, kako bismo kvalitetnije provodili vrijeme koje imamo. Minimalizam je za nas značio način za bijeg od svega što nas okružuje. Konzumerizma, materijalnih stvari, pretjeranosti, sumnje, ometanja, buke i jurnjave za nečim što možda neće stići nikada. Zato sam odlučila na taj način da odgojim i svog sina.

Želim da se snalazi

Najlakše je ubrati gotove plodove, ali želim mu dati mogućnost učenja kroz rast i razvoj biljke. Zato želimo da se snalazi i da bude sposoban da preživi sam u različitim uslovima. Polako ga počinjem učiti kako da priprema sam hranu. Suprug i ja radimo na farmi, sami uzgajamo svu hranu, a on direktno učestvuje u procesu uzgoja, prvenstveno posmatrajući svog oca kako se posvećeno bavi uzgojem, a onda i mene kako zalivam biljke svaki dan brižljivo znajući da će jednog dana sve uloženo da se vrati. Jednako je i sa nama koji pomažemo njemu da izgradi svoju budućnost. Trenutno je malen i bespomoćan, ali jednog dana će narasti, uspjeti se osamostaliti i biti svoj čovjek. A to je sva sloboda koju želim.

Želim da ima životnu energiju, a ne novac

Život se ne svodi na rad 40 sati sedmično, za prosječnu platu. Ali se ne treba svoditi ni na rastrošnost kada jednom dođe ta plata. Zato želim da nauči dosta toga uraditi sam, jer na taj način će uštedjeti i vrijeme i novac. Ne zahtjeva sve pomoć drugih ljudi. Zato je veoma važno osposobiti djecu da rade sama stvari koje zaista i mogu bez pomoći drugih. Moj suprug i ja sada radimo manje, jer smo uspjeli uštedjeti novac, na stvarima za koje smo ranije izdvajali previše. Želim svom sinu da se oslobodi svih prepreka i doživi novac kao sredstvo, a ne kao cilj svog rada i života, jer je mnogo važnije imati elan koji te vodi kroz život od svog stečenog novca.

Želim da sakuplja uspomene, a ne stvari

Kada se osvrnem na svoje djetinjstvo, prisjećam se iskustava koja sam imala, a ne igračaka sa kojima sam se igrala. Nadam se da će i moj sin raditi isto. Želim da bude srećan i ispunjen svakog trenutka kada se osvrne na svoju prošlost i shvati kako je proživio mnogo toga, izašao iz svoje zone komfora i uradio nešto novo, ludo, spontano i zabavno. Zato mu ne želim ni poklanjati uobičajene stvari, jer to je nešto što može imati kad god poželi od bilo koga na svijetu. Kao roditelji uvijek mu poklanjamo avanturu, jer znamo da će takvo nešto pamtiti cijeli život. Tako smo mu za jedan rođendan poklonili njegov prvi pečat na pasošu i otputovali u Costa Ricu. I dan danas priča o tome, više nego što bi ikada pričao o nekim igračkama.

Uvijek je imao minimalno igračaka sa kojima se igra, a bio je srećan. Zato koristi više svoju maštu, jer se trudi da od postojećeg napravi nešto novo i zanimljivo, umjesto da vjeruje kako je sve već servirano i spremno za igranje u takvom obliku. Jedna od najboljih odluka je bila ona da se riješimo viška igračaka.

Želim da cijeni ljude u svom životu

Ne postoji mjerna jedinica za neke ljude u vašem životu, a zato je veoma važno da ih cijenite, čuvate i pridajete im značaj. Nemoguće je porediti ljude i stvari, a upravo zato je neophodno raditi na tome da djeca shvate šta je važnije i na koji način pokazati ljudima da im je stalo. Prije svega trebaju naučiti voljeti sebe, kako bi voljelii druge. John Green je to lijepo rekao jednom:”Ljudi su stvoreni da budu voljeni. Stvari su stvorene da budu korištene. Razlog zbog kojeg je svijet u haosu jeste upravo u tome što smo počeli voljeti stvari, a iskorištavati ljude”. Zato mu želim objasniti da ne treba tako. Ljubav prema drugima najveće je što može imati.

Izvor: Mothering

“Na svjetskoj blogerskoj sceni došlo je do kulminacije 2012. godine. Tada je nekako i počela intenzivnija priča sa mojim blogom. U BiH su tek počeli modni blogeri da se pojavljuju, a ja sam odlučila pratiti stranu blog scenu kako bi vidjela šta su trendovi. U tom trenutku nisam nikoga poznavala ko se bavi time. Bila sam laik, nisam imala čak ni profi fotografa. Nisam bila svjesna svijeta u koji sam ušla”.

A onda je otkrila da postoji još nekoliko djevojaka, koje su takođe blogale, a sa njom išle na razne ivente gdje su razmjenjivale iskustva i znanja. Nakon višemjesečnog rada, dobila je poziv za saradnju na šta je ostala šokirana, jer nije imala predstavu šta je sve očekuje.

Mnogo blogera danas počinje da se bavi bloganjem, jer znaju konačni ishod, odnosno šta mogu dobiti. Ja to nisam znala. Bila sam presretna kada sam prvi put radila recenziju za proizvode.

Onda se ozbiljnije posvetila tome i krenula na blogerska druženja. Tako je krenuo ozbiljnije njen blog. “Blizanac sam, u podznaku strijelac i veliki perfekcionista, a i individualista. Ne dozvoljavam nikome da se miješa. Bila sam najbolji bloger 2014. godine, što je bio presedan u dodjeli za najbolji blog upravo u ovoj oblasti. Sve sam radila sama”.

Biti bloger nije samo ono što se vidi. Ja sam stilista, dizajner, PR menadžer, fotograf, frizer, million profesija. Ne želim jedan jedini detalj da bude pogrešan, a takva sam i u životu.

Tačka kulminacije je bila 2014. godine kada je radila i kao zaštitno lice za kampanje, kod nas i u svijetu, a onda se desio maksimum 2015. godine, nakon čega je došla do kraja tog dijela karijere. Shvatila je da je postigla sve što je trebala postići. “Promijenila sam stil od damskog do klošarskog. Nisam željela dalje. Već tad se osjetilo da se dobri blogovi zatvaraju. Tih pet, šest blogerica su bile najbolje, a danas je došlo do izvikanosti ovog poziva, jer su svi neki fešn i bjuti blogeri, a zapravo ih je veoma malo kvalitetnih”.

Midheta ističe kako je BiH mala zemlja gdje blogeri nisu razvijeni. U svijetu su oni na mjestu, dizajneri, gdje koriste medijsku pažnju i zarađuju od toga. Jako malo ljudi se posvećuje maksimalno blogu. A to je potrebno za konkretne rezultate. O konkursima za bloganje ističe kako ljudi često nemaju material za ponuditi, jer se površno bave time.

“Eksperimentisala sam i sa androgenom modom, muškom odjeća koju i dan danas nosim. Pronašla sam se sada u minimalizmu, jer sam osjetila zasićenje. A sve te godine sam se tražila u svim sferama života. Čitala sam psihološke analize koje ističu da samo psihički stabilni ljudi mogu svijet izraziti kroz crnu i bijelu. Ne moraju skretati pažnju na sebe nekim ekscentričnim detaljima”.

Za Midhetu vrijedi ona: “Intelligence is sexy”, jer ne smatra da su današnji ideali ljepote ispravni. Prema njenom mišljenju živimo u vremenu Kardašijanki, koje u prvi plan stavlja ženske atribute, a ne jednostavnost i pravu eleganciju. Njen savjet svim djevojkama i ženama jeste da sagledaju svoju unutrašnju ljepotu i shvate da ona dolazi iznutra, a ne podliježu uticaju društva i trendovima. Upravo kao što je i njen stil jednostavan, a upečatljiv, tako i ženska ljepota može biti svedena u minimalizam, ali sa maksimalnim efektom. Nas je ova insta žena osvojila.