Napomenule su da je Poslovnikom o radu NSRS predviđen rok od šest mjeseci koje predlagač ima od nacrta do prijedloga zakona, te da je taj rok istekao 3. maja.

“To znači da je ovaj zakon bačen u vodu. Osim što je najteži oblik nasilja nad ženama nazvan pravim imenom, najveća novina jeste regulisanje postupka hitne mjere zaštite, a sve kako bi se obezbijedila brža reakcija nadležnih i da bi se spriječio upravo taj najteži oblik nasilja, odnosno ubistvo”, rekla je Vukomanović.

Dodaje da je najviše bure na javnim raspravama bilo upravo oko člana 6. ovog zakona, koji definiše šta je femicid, u čemu, tvrdi ona, nema ništa sporno.

“To što ministarstvo ćuti daje nam prostora da naslutimo da su popustili pod pritisokm onih koji tvrde da će uvođenje termina femicid ugroziti tradicionalnu prodicu i diskriminisati muškarce.

To nije tačno, osim ako se nasilje u porodici smatra tradicionalnim. Neshvatljivo je da u 21. vijedu sabotira borba protiv nasilja i da se prokocka šansa da Republika Srpska ode korak naprijed kada je u pitanju borba protvi nasilja u porodici, koje je u preko 90 odsto slučajeva nasilje nad ženama”, navodi Vukomanović.

Ona je postavila pitanje da li su u međuvremnu riješeni problemi nasilja u porodici “pa nam zakon više ne treba” i kako to odjenom u Vladi uvažavaju glas javnosti, “koga nisu čuli kada su po hitnom postupku kriminalizovali klevetu”.

“Bilo im je važnije zaštititi sebe od novinara, nego žene od nasilnika. Da li Vlada čeka još jedno ubistvo da opet najavi novi zakon? Statistika je crna, a realnost još crnja, jer niko ne zna koliko žena ćuti i trpi nasilje, a sa ovakvim odnosom vlasti ćutaće i dalje”, poručila je Vukomanović, dodajući da se ni postojeći mehanizmi koje zakoni u Srpskoj omogućavaju ne koriste dovoljno, za ubistva žene kojima je prethodilo nasilje u porodici dobijaju se minimalne zatvorske kazne jer pravosudna zajednica još “nema senzibilitet prema ovom obliku ubistva”.

Zašto je Vlada Srpske bacila vrijeme i novac na zakon od koga će na kraju odustati – upitala je Savić-Banjac podsjećajući na crnu statistiku kada je u pitanju nasilje nad ženama.

Ako se malo pažljivije udubite u izjavu hrvatske glumice Leone Paraminski, otkrićete suštinu opstanka današnjeg glumca, ali i lepezu problema s kojima se susreću u regionu. Ništa bolja ni drugačija situacija nije ni u BiH i Republici Srpskoj. Kultura, u ovom slučaju ona teatarska, svedena je na najniže grane. Njegovanje, da bi opstala i razvijala se, postao je posao rijetkih emocionalnih atleta koje pronalazimo u ovdašnjim glumcima.

Sve ovo Lola potkrepljuje činjenicom da je, onima koji osjećanja stavljaju publici u ruke i nesebično se daju na scenama, plata, dok su bili na godišnjim odmorima, smanjena za čak 30 odsto. Krivica za sve to pripisana je nevažećem Opštem kolektivnom ugovoru, ali i nepotpisivanju Posebnog za oblast prosvjete i kulture. Šteta je bila načinjena sa junskim platama, a onda je uslijedio glumački uragan. Sve je riješeno, kažu nam, jer su digli bunu.

“Mi izgleda kao da komuniciramo sa Ministarstvom poljoprivrede, jer se sve radi ispod žita. Na godišnjem odmoru saznajemo da nekim kolegama smanjuju primanja za 30 odsto. To je sve bilo rekla- kazala, da bi se na kraju okupili i saznali da je to istina”, kazao je ogorčeno Dragan Banjac, glumac u Dječijem pozorištu RS.

A onda su sindikalni predstavnici došli sa dobrim vijestima pa su oni i Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS, potpisali i posebni dokument koji garantuje radnička prava kulturnjacima.

Iako se bura trenutno stišala, treba napomenuti da je resorni ministar najavio i da će uskoro biti jasnije definisano donošenje propisa o platama.

“Instrukcija iz Ministarstva stigla u računovodstvo Narodnog i Dječijeg pozorišta da se smanje platne grupe, dodatak koji glumci imaju u zavisnosti od broja odigranih predstava i nagrada, za 15-30 odsto. Brzo smo reagovali i imali sastanak sa ministrom, koji je obećao da smanjenja neće biti u budućnosti i da se Zakon o platama mora precizirati”, pojašnjava i potrvrdjuje Zorana Šuman, glumica Dječijeg pozorišta RS.

Sandra Ljubojević, mlada članica ansambla Narodnog pozorišta RS, ističe da su plate vraćene na stari nivo, ali sve to zahvaljujući brzoj reakciji.

“Da nismo uradili šta jesmo, vjerovatno bi sve ostalo isto. Sve se to desilo da niko ne zna. A naravno da smo morali da reagujemo, jer, zamislite da, dok nikoga nema, nadležni kažu: ‘Odlučili smo da smanjimo primanja’. Nije u redu”, razočarana je Ljubojević.

Dragan Gnjatić, predsjednik republičkog Sindikata obrazovanja, nauke i kulture, istakao je da je potpisivanjem dokumenta završen posao rađen mjesecima i da su definisana prava i obaveze zaposlenih i poslodavca.

“U ovom trenutku smo relativno zadovoljni, ali nastojaćemo da neke stvari ispravimo i da poboljšamo materijalni i socijalni status članova Sindikata”, obećao je Gnjatić.

Cijela priča svedena je na nivo radnik -poslodavac, a saglasićete se, kultura ne smije da se svede na te grane, iako je jasno da mora da ima okvir. Zadovoljan umjetnik vlada scenom, širi talenat i velika djela dočarava običnom čovjeku koji uživa gledajući ga i upija svaku riječ. Ima li onda talenat cijenu?

Zamislite život bez teatra.

Zamislite narod bez kulture.

Zamislite situaciju u kojoj rad i trud nisu nagrađeni.

Entuzijazam u takvim okovima ne traje dugo. Zamislite mrak!

Srećom, nova pozorišna sezona je pred nama. A neka ovo bude kraj prvog čina i uvod u novo dizanje pozorišne zavjese.