Ako ste odrastali 90-ih, vjerovatno ste barem jednom čuli da će vam kafa zaustaviti rast, da žvaka ostaje u želucu sedam godina ili da ne smijete plivati odmah nakon jela.

Budući da tada nije bilo Googlea da u sekundi provjerimo svaku tvrdnju, roditeljima smo uglavnom vjerovali. Neke od tih „činjenica“ bile su toliko uvjerljive da smo ih prihvatali bez mnogo pitanja.

„Od kafe nećeš porasti“

Kafa je bila piće za odrasle, a djeci se govorilo da će zbog nje ostati niska. Međutim, nema dokaza da kafa utiče na konačnu visinu. Na rast mnogo više utiču genetika, zdravlje i ishrana. To ipak nije značilo da je kafa bila dobar izbor za djecu, jer kofein može uticati na san i izazvati nervozu.

„Ako piškiš u bazenu, voda će promijeniti boju“

Ovo je bila gotovo savršena roditeljska prijetnja. Navodno bi posebna hemikalija odmah obojila vodu oko onoga ko to uradi. Takva hemikalija, međutim, ne postoji.

„Čokoladno mlijeko daju smeđe krave“

Ako bijele krave daju bijelo mlijeko, logika je bila jednostavna – smeđe krave daju čokoladno. Naravno, ni ova priča nije imala veze sa stvarnošću.

„Od koštice lubenice narast će lubenica u stomaku“

Jedna progutana koštica bila je dovoljna za ozbiljnu brigu. Ipak, u stomaku neće izrasti nikakva lubenica.

„Žvaka ostaje u želucu sedam godina“

Žvakaća guma se ne probavlja u potpunosti, ali ne ostaje godinama u želucu. Prolazi kroz probavni sistem i napušta tijelo.

„Ne smiješ upaliti svjetlo u autu“

Roditelji su insistirali na tome da unutrašnje svjetlo bude ugašeno tokom vožnje, posebno noću. Razlog je praktičan – svjetlo može ometati vozača – ali nije riječ o tome da je samo paljenje svjetla zabranjeno.

„Sjedneš li preblizu televizoru, pokvarit ćeš oči“

Generacije djece pomjerane su od televizora uz isto upozorenje. Gledanje izbliza može umoriti oči, ali samo po sebi neće trajno pokvariti vid.

„Pucketanje prstima izaziva artritis“

Krckanje zglobova roditeljima je često išlo na živce, ali istraživanja nisu pokazala da pucketanje prstima uzrokuje artritis.

„Nakon jela ne smiješ u vodu pola sata“

Ljetni klasik. Nakon sendviča ili sladoleda slijedilo je čekanje na peškiru. Ipak, nema dokaza da nakon uobičajenog obroka morate čekati tačno 30 minuta prije plivanja.

„S tetovažom nećeš dobiti posao“

Ovo upozorenje bilo je više povezano s društvom tog vremena nego sa stvarnim pravilom. Tetovaže su 90-ih bile mnogo snažnije povezivane s buntom i alternativnom kulturom. Danas su znatno prihvaćenije, iako pojedina radna mjesta i dalje imaju pravila o vidljivim tetovažama.

Na kraju, možda je upravo to najzanimljiviji dio odrastanja 90-ih. Roditelji nisu imali internet na raspolaganju, pa su neke savjete prenosili dalje onako kako su ih i sami čuli. Mi smo im vjerovali – sve dok nije došlo vrijeme da neke od tih „istina“ konačno provjerimo.

Oslobođenje

Kako navode, mnogi najmlađu djecu karakterišu kao razmaženu, bezbrižnu i zabavnu koja su se izvukla sa svime dok su im starija braća i sestre izgradili put.

Ova ideja važi za jednu od najupornijih u popularnoj psihologiji, piše Huff Post.

“Mislim da je najveći mit koji ljudi imaju ideja da je najmlađoj djeci lako. Ne mislim da mnoga najmlađa djeca smatraju da je to istina, a ni istraživanja ne podržavaju tu ideju”, kazala je porodična terapeutkinja Caitlyn Oscarson.

Ovaj stereotip razmaženog djeteta koje ima lakši život nije samo netačan, već i štetan te oblikuje način na koji porodice tretiraju najmlađe članove i kako ta djeca sebe doživljavaju kao odrasle osobe.

“Neka najmlađa djeca mogu dobiti više slobode, imati manje odgovornosti i odrastati s manje strogim verzijama svojih roditelja. Također, mogu se osjećati potcijenjenim i njihova iskustva se minimiziraju”, poručuje terapeutkinja.

Najmlađa braća i sestre mogu osjetiti teret ogorčenosti svoje starije braće i sestara, preuzimajući krivicu za porodičnu dinamiku u čijem stvaranju nisu imali utjecaja.

“To im se obija o glavu jer provode život pokušavajući dokazati da nisu nezreli ili razmaženi, što stvara pritisak koji može narušiti samopouzdanje”, kazala je.

Stručnjaci ističu da su mnoga najmlađa braća i sestre naučili koristiti humor i opuštenu ličnost kako bi održali mir u porodici, čak i dok se privatno bore s tjeskobom, sumnjom u sebe ili osjećajem da ih se ne razumije.

“Neka najmlađa braća i sestre se istinski predstavljaju kao zabavni i bezbrižni, ali to ne znači da ne nose emocionalnu težinu. Humor, spontanost i opuštenost mogu postati načini održavanja sklada, izbjegavanja sukoba ili osiguravanja da su voljeni i prihvaćeni”, poručuju.

Izvor: klix.ba

Autori navode da mnogi ljudi pogrešno veruju da je za istinsku ljubav potrebno da budeš moćan, uspešan i privlačan. Istraživanja pokazuju da je ljudima važnije da ih neko istinski razume nego da ih impresionira materijalnim stvarima.

Zašto se zaljubljujemo u partnerov potencijal, a ne u realnu sliku njega?

Ljubamirski, profesorka psihologije na Univerzitetu California i Rejs profesor psihologije na Univerzitetu Rochester u Njujorku, izdvajaju pet mitova koji stoje na putu osećaju voljenosti. Među njima su:

• Kad bih samo bio/bila privlačniji/a, moćniji/a ili uspešniji/a
• Kad bih samo mogao/mogla da se pobrinem da drugi znaju za moje pozitivne kvalitete i uspehe
• Kad bih samo mogla da sakrijem svoje nedostatke
•  Kad bi samo moj partner mogao da govori mojim jezikom ljubavi
• Kad bih samo mogla da nateram partnera da me voli više

Umesto toga, preporučuju promenu komunikacije kroz pažljivo slušanje, iskrenu radoznalost i postepeno otkrivanje važnih delova sebe.

Savetuju da ljudi ne prekidaju sagovornika, da postavljaju dublja pitanja i da umesto površnog odgovora podele stvarno stanje.

Ispostavilo se da osećaj ljubavi ne dolazi od promene nas samih ili drugih. Umesto toga, istraživanja su pokazala da dolazi od promene naših razgovora.

Autori naglašavaju i da društvena povezanost utiče na mentalno i fizičko zdravlje. Navodi se da osećaj usamljenosti povećava rizik od moždanog udara, demencije i prerane smrti, dok kvalitetni odnosi mogu doprineti boljem oporavku, jačem imunitetu i manjem riziku od depresije.

Zaključuju da bliskost ne nastaje iz samopromocije, već i uzajamne bliskosti, topline i saosećanja.

Superžena

Što je HPV?

HPV, ili Humani Papiloma Virus, predstavlja skup virusa koji utječu na ljudsku kožu i sluznice. Infekcije HPV-om su izuzetno česte, a mnogi ljudi dolaze u kontakt s ovim virusom tijekom svog života. S obzirom na raznolikost tipova virusa, važno je razumjeti ključne aspekte HPV-a. Postoje stotine tipova HPV-a, a neki od njih mogu uzrokovati promjene na koži i sluznicama. HPV se dijeli na niskorizične tipove, koji često rezultiraju genitalnim bradavicama, te visokorizične tipove, koji su povezani s većim rizikom od razvoja raka vrata maternice, ali i drugih karcinoma. Edukacija o HPV-u ključna je za javno zdravlje. Osiguravanje informacija o prijenosu, simptomima, prevenciji te dostupnim testiranjima može pomoći u smanjenju stigme povezane s ovom infekcijom te promicati odgovorno ponašanje i brigu o vlastitom zdravlju.

U zaključku, HPV je čest virus s potencijalno ozbiljnim posljedicama, ali prevencijom, cijepljenjem i sviješću možemo znatno smanjiti njegov utjecaj na javno zdravlje. Redoviti medicinski pregledi i praćenje vlastitog zdravlja ključni su u očuvanju dobrobiti i prevenciji komplikacija povezanih s HPV-om.

Kako se HPV prenosi?

Humani Papiloma Virus (HPV) jedan je od najčešćih seksualno prenosivih virusa koji značajno utječe na reproduktivno zdravlje. Razumijevanje načina prijenosa ključno je za očuvanje vlastitog zdravlja i prevenciju širenja ovog virusa.

1. Seksualni kontakt:

HPV se prenosi prije svega seksualnim kontaktom, uključujući vaginalni, analni i oralni seks. Bez obzira na vrstu seksualne aktivnosti, rizik od prijenosa HPV-a prisutan je kod zaraženih partnera. Prijenos može se dogoditi i kada nema prisutnih simptoma ili znakova infekcije.

2. Direktan kontakt s kožom:

HPV se može prenijeti direktnim kontaktom s kožom zaražene osobe. Ovo uključuje dodirivanje genitalnog područja, ali i drugih zahvaćenih dijelova tijela. Rukovanje i drugi oblici bliskog kontakta sa zaraženom kožom također predstavljaju rizik.

3. Seksualna aktivnost bez kontakta s tijelom:

Iako je rizik manji, HPV može biti prenesen i tijekom seksualne aktivnosti koja ne uključuje direktni kontakt s tijelom. Korištenje zajedničkih seksualnih igračaka ili drugih predmeta može poslužiti kao sredstvo prijenosa.

4. Prijenos s majke na dijete:

Trudnice zaražene HPV-om mogu prenijeti virus svojoj novorođenoj djeci tijekom porođaja. Ovaj oblik prijenosa može uzrokovati promjene na vratu maternice ili druge komplikacije kod djeteta.

5. Nezaštićeni seksualni kontakt:

Nezaštićeni seksualni kontakt povećava rizik od prijenosa HPV-a. Korištenje kondoma može smanjiti, ali ne potpuno eliminirati, šanse za prijenos. Cijepljenje protiv HPV-a također igra ključnu ulogu u prevenciji infekcije.

HPV i muškarci

Humani Papiloma Virus (HPV) često se povezuje s reproduktivnim zdravljem žena, ali važno je shvatiti da i muškarci mogu biti zahvaćeni ovim virusom. Razumijevanje rizika i mogućnosti prevencije ključno je za očuvanje zdravlja oba spola.

Rizici povezani s HPV-om kod muškaraca:

• Genitalne Bradavice: jedan od najčešćih simptoma HPV-a kod muškaraca su genitalne bradavice. Ove izrasline mogu se pojaviti na penisu, skrotumu ili u analnom području. Iako obično nisu karcinogene, mogu uzrokovati nelagodu i zahtijevaju liječenje.
• Karcinom: Iako je rizik od raka povezanog s HPV-om manji kod muškaraca u usporedbi sa ženama, određeni tipovi virusa mogu izazvati rak penisa, anusa i grla.
• Prijenos na partnere: muškarci koji su nositelji HPV-a mogu ga prenijeti svojim partnericama, što može rezultirati razvojem genitalnih bradavica ili povećanim rizikom od raka vrata maternice kod žena.

Prevencija HPV-a kod muškaraca:

• Cijepljenje: cjepivo protiv HPV-a nije rezervirano samo za žene. Muškarci također mogu primiti cjepivo koje pruža zaštitu od odabranih tipova virusa povezanih s genitalnim bradavicama i rakom.
• Kondomi: korištenje kondoma tijekom seksualnog kontakta može smanjiti rizik od prijenosa HPV-a. Međutim, kondomi ne pružaju potpunu zaštitu jer ne prekrivaju sva zahvaćena područja.
• Redoviti medicinski pregledi: muškarci bi trebali redovito posjećivati svog liječnika radi praćenja eventualnih simptoma HPV-a i drugih spolno prenosivih infekcija.
• Odgovorno seksualno ponašanje: razgovor s partnericom o seksualnoj povijesti, odgovorno ponašanje i korištenje zaštite doprinose prevenciji prijenosa HPV-a.

Važno je shvatiti da, iako se HPV često povezuje sa ženskim zdravljem, muškarci nisu imuni na ovu infekciju. Cijepljenje, kondomi i redoviti medicinski pregledi igraju ključnu ulogu u zaštiti zdravlja muškaraca od potencijalnih komplikacija povezanih s HPV-om.

Simptomi HPV-a kod muškaraca

Simptomi HPV-a (Humani Papiloma Virus) kod muškaraca mogu varirati, a važno je napomenuti da mnogi muškarci koji su zaraženi HPV-om ne pokazuju nikakve simptome. Međutim, u nekim slučajevima, mogu se pojaviti sljedeći simptomi:

1. Genitalne bradavice: to su izrasline koje se pojavljuju na genitalnom području, uključujući penis, skrotum ili analno područje. Bradavice mogu biti male ili velike, pojedinačne ili grupirane, ravne ili izbočene.
2. Rak: Iako je rizik od raka povezanog s HPV-om kod muškaraca manji u usporedbi sa ženama, određeni tipovi virusa mogu uzrokovati rak penisa, anusa ili grla.
3. Promjene u grlu: HPV povezan s određenim tipovima raka može uzrokovati promjene u grlu. Ovo može uključivati bolove, promjene u glasu ili poteškoće pri gutanju.
4. Zaražena koža i sluznice: HPV može inficirati područja kože i sluznica, uzrokujući promjene ili lezije koje nisu uvijek vidljive golim okom.

Važno je napomenuti da mnogi tipovi HPV-a ne uzrokuju nikakve simptome i često prolaze neprimijećeni. Unatoč tome, nositelji virusa mogu ga i dalje prenositi na druge. Cijepljenje protiv HPV-a igra ključnu ulogu u prevenciji nekih tipova virusa povezanih s genitalnim bradavicama i rakom.

Ako primijetite bilo kakve neobičnosti na genitalnom području ili imate zabrinutosti u vezi sa simptomima, preporučuje se konzultacija s liječnikom. Redoviti medicinski pregledi i odgovorno seksualno ponašanje doprinose očuvanju zdravlja i prevenciji spolno prenosivih infekcija, uključujući HPV.

Psihološki učinci HPV-a na muškarce

Psihološki učinci humanog papiloma virusa (HPV) mogu značajno utjecati na muškarce, iako se često naglasak stavlja na žensku populaciju.

Dijagnoza HPV-a može izazvati osjećaj stida i nelagode. Stigma povezana s ovom virusnom infekcijom može utjecati na emocionalno blagostanje muškaraca, što može rezultirati smanjenjem samopouzdanja.

HPV se prenosi seksualnim kontaktom, a dijagnoza može izazvati anksioznost u vezi seksualnih odnosa. Strah od prijenosa virusa partneru ili sumnje o vlastitom seksualnom zdravlju mogu biti izazovni emocionalni faktori.

HPV može utjecati na dinamiku međuljudskih odnosa. Otvaranje dijaloga o HPV-u s partnerom može biti teško, a nedostatak svijesti o virusu može rezultirati nerealnim strahovima ili nesigurnostima u vezi s intimnošću.

Iako je rizik od raka povezanog s HPV-om niži kod muškaraca u usporedbi sa ženama, postoji određeni postotak muškaraca koji razvijaju rak povezan s ovim virusom. Strah od ozbiljnih zdravstvenih posljedica može utjecati na emocionalno stanje.

Nedostatak informacija o HPV-u može doprinijeti negativnim emocionalnim reakcijama. Edukacija o virusu, njegovim tipovima i povezanim rizicima ključna je za smanjenje anksioznosti i stvaranje realnog konteksta za razumijevanje infekcije.

Psihološka podrška, poput savjetovanja ili grupnih terapija, može pomoći muškarcima u suočavanju s emocionalnim izazovima povezanim s HPV-om. Razgovor sa stručnjacima može pružiti prostor za izražavanje osjećaja i dobivanje informacija o upravljanju infekcijom.

U konačnici, važno je naglasiti da HPV ne bi trebao biti izvor srama ili stigmatizacije. Svestran pristup, uključujući edukaciju, podršku i razgovor, može pomoći muškarcima u suočavanju sa psihološkim izazovima povezanim s ovom infekcijom.

Vrste testova za HPV

Kod žena se HPV većinom dijagnosticira na temelju abnormalnog nalaza papa-testa. Postoje također i specifični testovi za dokazivanje prisutnosti virusa u organizmu, a najčešće se radi o molekularnim metodama dijagnostike pomoću kojih se identificira virusni genetski materijal. Kod muškaraca još nema pravog testa za dijagnozu HPV-infekcije, premda se također sve češće koriste molekularne metode.
Za dijagnostiku humanog papiloma virusa (HPV) kod muškaraca postoje različite vrste testova. Evo nekoliko uobičajenih metoda:

• PCR Test (Polimerazna lančana reakcija): ovaj test detektira genetski materijal HPV-a u uzorcima tkiva, kao što su brisevi kože ili sluznice. PCR test je vrlo osjetljiv i specifičan, omogućujući identifikaciju određenih tipova HPV-a.
• Testiranje na visokorizične tipove HPV-a: postoje testovi koji se fokusiraju na detekciju visokorizičnih tipova HPV-a, koji su povezani s povećanim rizikom od razvoja raka. Ovi testovi često koriste molekularne metode za identifikaciju određenih genetskih markera.
• Vizualni pregled i biopsija: liječnik može provesti vizualni pregled genitalnog područja kako bi identificirao promjene koje mogu ukazivati na prisutnost HPV-a. Ako postoje sumnjive lezije, može se izvršiti biopsija, što je uzimanje malog uzorka tkiva radi detaljnijeg ispitivanja.
• Penilna citologija: slična PAPA testu kod žena, penilna citologija je test koji uključuje uzimanje brisa s penisa kako bi se identificirale abnormalnosti koje mogu biti povezane s HPV-om.
• Serološki testovi: ovi testovi mjere prisutnost antitijela na HPV u krvi. Međutim, serološki testovi nisu uvijek korisni za identifikaciju trenutne infekcije, već često ukazuju na prethodnu izloženost virusu.
• Samotestiranje: postoje i kućni testovi za HPV koji omogućuju muškarcima samotestiranje. Uzimanje brisa kod kuće i slanje uzorka u laboratorij može pružiti rezultate bez posjeta zdravstvenoj ustanovi.

Važno je napomenuti da trenutno ne postoji rutinsko testiranje na HPV kod muškaraca kao što postoji kod žena. Testiranje se obično provodi samo u slučaju prisutnosti simptoma ili ako je muškarac bio izložen visokom riziku, na primjer, imao je partnericu s HPV-om ili je bio seksualno aktivan s više partnera. Prije donošenja odluke o testiranju, preporučuje se konzultacija s liječnikom.

Mitovi i zablude o HPV-u

Postoje brojni mitovi i zablude o humanom papiloma virusu (HPV) koji često dovode do dezinformacija, a najčešće zablude su primjerice:

• Ako nemate simptome, nemate HPV: većina ljudi zaraženih HPV-om nema vidljive simptome, pa ne možete pouzdano znati jeste li zaraženi samo na temelju prisutnosti ili odsutnosti simptoma.
• Samo ljudi s više seksualnih partnera dobivaju HPV: iako je povećan broj seksualnih partnera faktor rizika, moguće je dobiti HPV čak i s jednim partnerom. Virus može biti prisutan i dugi niz godina prije nego što dođe do pojave simptoma.
• Ako koristite kondome, ne možete dobiti HPV: kondomi smanjuju, ali ne eliminiraju rizik od prijenosa HPV-a jer virus može inficirati područja koja nisu pokrivena kondomom.
• HPV uvijek dovodi do karcinoma: većina HPV infekcija prolazi sama od sebe i ne dovodi do karcinoma. Međutim, određeni tipovi HPV-a, posebno visokorizični tipovi, mogu povećati rizik od razvoja karcinoma, posebno cervikalnog karcinoma.
• Ako imate HPV, uvijek ćete imati simptome: većina ljudi koji su zaraženi HPV-om nikada neće razviti simptome. Čak i kada dođe do pojave simptoma, oni se mogu pojaviti mnogo godina nakon infekcije.
• Samotestiranje za HPV je jednako pouzdano kao testiranje kod liječnika: samotestiranje može pružiti neke informacije, ali nije uvijek jednako pouzdano kao testiranje koje se obavlja pod nadzorom stručnjaka u zdravstvenoj ustanovi.
• HPV se može liječiti antibioticima: HPV je virus, a antibiotici su učinkoviti samo protiv bakterijskih infekcija. Nema specifičnog lijeka za HPV, ali postoje tretmani za ublažavanje simptoma i liječenje komplikacija.
• Ako ste cijepljeni, ne trebate brinuti o HPV-u: iako cjepivo pruža visoku razinu zaštite od određenih tipova HPV-a, nije potpuna zaštita. Cjepivo ne pokriva sve tipove virusa, stoga je važno i dalje slijediti preventivne mjere i redovito pratiti svoje zdravlje.

Razumijevanje istinitih činjenica o HPV-u ključno je za prevenciju i kontrolu infekcije. Važno je konzultirati se s kvalificiranim zdravstvenim stručnjacima kako biste dobili relevantne informacije i pratili preporuke za očuvanje svojeg zdravlja.

Cijepljenje protiv HPV-a

Cijepljenje protiv humanog papiloma virusa (HPV) igra ključnu ulogu u prevenciji ozbiljnih zdravstvenih problema povezanih s ovim virusom.

Postoje različite vrste HPV-a, a cijepljenje cilja specifične tipove virusa koji su povezani s razvojem raka, posebno cervikalnog karcinoma. Cjepivo također može pružiti zaštitu od drugih vrsta HPV-a koje uzrokuju genitalne bradavice.

I muškarci i žene mogu primiti cjepivo protiv HPV-a. Cjepivo se obično preporučuje u adolescenciji, prije nego što postanu seksualno aktivni, kako bi se postigla najbolja učinkovitost.

Cjepivo protiv HPV-a obično se primjenjuje u seriji doza kako bi se postigao optimalan učinak. Prema smjernicama, idealno je primiti cjepivo prije početka seksualne aktivnosti.

Cjepivo se pokazalo vrlo učinkovitim u prevenciji infekcija HPV-om i povezanih bolesti, uključujući neke vrste raka. Redovito cijepljenje može značajno smanjiti rizik od razvoja HPV povezanih oboljenja. Osim toga, cjepivo nije namijenjeno liječenju već postojećih infekcija HPV-om. Stoga se preporučuje cijepljenje prije nego što dođe do izloženosti virusu.

Cijepljenje protiv HPV-a sastavni je dio preventivne zdravstvene skrbi. Redovito cijepljenje i praćenje preporučenih rasporeda doza ključno je za postizanje maksimalne zaštite.

Ozbiljni nuspojavi su rijetki. Kao i kod svih cjepiva, mogu se pojaviti manji i prolazni nuspojavi poput boli na mjestu uboda.

Edukacija o važnosti cijepljenja protiv HPV-a ključna je za povećanje svijesti i poticanje roditelja, mladih i zdravstvenih stručnjaka na suradnju kako bi se postigla visoka stopa cijepljenja.

Cijepljenje protiv HPV-a ima dugoročne koristi u smanjenju incidencije HPV infekcija i povezanih bolesti. Razgovor s zdravstvenim stručnjakom o opcijama cijepljenja i pridržavanje preporuka doprinosi globalnim naporima za kontrolu i prevenciju HPV-a.

Izvor: poliklinika-binova.hr

1. Osnovna anatomija: što su zapravo vulva i vagina?

Vulva – sve što vidiš izvana

Vulva ili stidnica je zajednički naziv za sve vidljive dijelove ženskih spolnih organa, odnosno vanjsko spolovilo. Mnogi, bez obzira na spol, zapravo nisu sigurni što se sve tamo nalazi i kako to funkcionira. Počevši od vrha je mons pubis, velike usne, male usne, vulvino predvorje, klitoris, otvor uretre, otvor vagine i anus. Razumijevanje ovih dijelova prvi je korak prema tjelesnoj pismenosti.

Vagina – možda i najfascinantniji dio ljudskog tijela

Vagina ili rodnica je mišićna, elastična cijev koja povezuje maternicu s vanjskim dijelom tijela (vulvom) te kroz koju izlazi menstrualna krv ili prolazi beba pri porodu. Nevjerojatno je prilagodljiva: može se proširiti i do 200 % kako bi smjestila penis, tampon, menstrualnu čašicu ili bebu. Blago je kisela, što stvara idealno okruženje za zdrave bakterije i čini ju snažnim, samoregulirajućim organom. Dr. Susanna Unsworth, stručnjakinja za žensko zdravlje za Intimina, kaže: „Iznenađujuće je koliko zbrke još uvijek vlada oko ispravnog korištenja naziva vulva i vagina, a to je zaista važno kada govorimo o našim tijelima. Također je ključno zapamtiti da postoji ogroman raspon ‘normalnog’ kada je u pitanju izgled vulve. Trebali bismo se osjećati samouvjereno koristeći točan anatomski jezik. U riječima vagina ili vulva nema ničeg nepriličnog, no one su i dalje cenzurirane na društvenim mrežama, a ta stigma samo otežava poznavanje vlastitog tijela. Što više koristimo ispravnu terminologiju i govorimo otvoreno, ljudi će biti spremniji razumjeti što je za njih normalno i kada trebaju potražiti pomoć.”

2. Razbijanje mitova: miris i iscjedak

Vaginalni miris ne znači lošu higijenu. Vaginalni miris sasvim je normalan i može se mijenjati tijekom menstrualnog ciklusa. Na njega utječu hormoni, znoj pa čak i prehrana. Najvažnije je znati što je normalno za vas. Ako primijetite promjenu u mirisu, boji, količini ili konzistenciji, vrijeme je da obratite pažnju. Ako je promjena praćena boli, svrbežom ili drugim simptomima, to je još važniji signal.

Što je vaginalni iscjedak?

Vaginalni iscjedak potpuno je normalan i prirodan produkt tijela. Održava vašu vaginu čistom i zdravom. Sastoji se od stanica vagine i vrata maternice, sluzi, bakterija i vode. Iako ime možda ne zvuči posebno privlačno, iscjedak je zapravo izvrstan mehanizam: štiti od štetnih mikroorganizama, održava pH ravnotežu i pomaže da vagina ostane organ koji se sam čisti.

Nema razloga za brigu ako:

• Iscjedak mijenja konzistenciju, boju ili količinu kroz ciklus.
  ● Boja mu je bistra ili bijela.
  ● Ima lagani, prirodni miris (često opisan kao mošusan ili zemljast).
  Dr. Unsworth upozorava: „Česta je zabluda da svaki svrbež, iscjedak ili iritacija moraju biti gljivična infekcija (kandidijaza). Iako je gljivična infekcija česta, mnoga stanja kože, hormonalne promjene i druge infekcije mogu uzrokovati vrlo slične simptome. Stoga, ako se simptomi brzo ne smire jednostavnim tretmanom iz ljekarne, važno je otići na pregled.”

Laž o “menotoksinu”: menstrualna krv NIJE otrovna

Davnih 1920-ih bečki liječnik Bela Schick iznio je teoriju da menstrualna krv ima toksične učinke. Sve je krenulo od situacije u kojoj je medicinska sestra odbila dirati cvijeće jer je vjerovala da će uvenuti zbog njezine menstruacije. Dr. Schick zatim je proveo apsurdan “eksperiment” s dvije vaze i cvijećem koje je ”raslo” ako ga je on dotaknuo, a ono koje je dirala medicinska sestra uvenulo. Taj je događaj bio početak dugotrajnog, mizoginog i potpuno neutemeljenog mita o “menotoksinu”. Dobra vijest? Možete bez brige brati ili dodirivati cvijeće jer menstrualna krv nije otrovna niti štetna.

3. Izgled i osjetljivost: što je važno znati

Ako pratite svoj ciklus, možda ćete primijetiti zanimljiv obrazac. Osim emocija, i koža može biti osjetljivija tijekom određenih faza menstruacije. Estrogen inače pomaže jačanju kože, ali kako hormoni fluktuiraju, koža gubi dio svoje zaštite od boli. Ako želite izbjeći dodatnu nelagodu, smanjite čupanje dlačica tijekom menstruacije i svakako preskočite brazilsku depilaciju dok krvarenje ne prestane.

Porast trendova “pomlađivanja” vagine

Vaginalno pomlađivanje postalo je popularna tema unutar ženskog zdravlja i estetske medicine. Zahvaljujući napretku tehnologije, sve više žena istražuje tretmane koji se bave seksualnom funkcijom, manjim prolapsima ili problemima urinarne inkontinencije. Važno je razlikovati kozmetičke postupke “pomlađivanja” od rekonstruktivnih zahvata (poput popravka prolapsa ili posljedica traumatičnog poroda) koji su medicinski nužni i značajno poboljšavaju funkciju tijela. I zapamtite, normalne varijacije u izgledu vulve pravilo su, a ne iznimka. Od raznolikog izgleda vanjske vulve do nevjerojatno elastične, samočisteće vagine, ovi dijelovi tijel prava su remek-djela prirode. Razumijevanje normalnih promjena mirisa, iscjetka i osjetljivosti tijekom ciklusa ključno je za brigu o sebi i jačanje samopouzdanja. Razbijanjem mitova, od uvelog cvijeća do neutemeljene povezanosti mirisa i higijene, otvaramo put točnijem i osnažujućem pogledu na intimno zdravlje. Raznoliko je normalno. A ono što je normalno za vas, jedino je što uistinu vrijedi.

Izvor: femina.hr

Seksualno prenosive infekcije (SPI) su tema koja često izaziva neugodnost, pogrešna shvatanja i dezinformacije. I dalje postoji mnogo mitova o SPI koji dovode do nesporazuma, rizičnog ponašanja i mogućih dugoročnih zdravstvenih posledica. Bez obzira ko ste ili koga volite, važno je znati šta je stvarnost, a šta mit kada je u pitanju vaše seksualno zdravlje i SPI.

Evo nekoliko najčešćih mitova:

Mit br. 1: Uzimanje kontracepcije će vas zaštititi od polno prenosivih infekcija.

Stvarnost: Iako je uzimanje nekog oblika kontracepcije odlična ideja ako ne želite da zatrudnite, ono vas neće zaštititi ni od jedne polno prenosive infekcije.

Mit br. 2: Kondomi pružaju 100% zaštitu

Stvarnost: Iako kondomi značajno smanjuju rizik od mnogih polno prenosivih infekcija, oni ne pružaju potpunu zaštitu. Neke od najčešćih infekcija, poput HPV-a, majmunskih boginja, šuge, herpesa i sifilisa, mogu se prenijeti kontaktom kože na kožu na područjima koja nisu pokrivena kondomom.

Mit br. 3: Samo promiskuitetni ljudi dobijaju polno prenosive infekcije.

Stvarnost: Svako ko je seksualno aktivan može da dobije polno prenosivu infekciju, čak i ako je imao samo jednog partnera. Dovoljan je samo jedan susret sa zaraženom osobom da se zarazi polno prenosivim infekcijom, a mnogi zaraženi ljudi ne znaju da već nose polno prenosivu infekciju.

Čak i ako nikada ne učestvujete u penetrativnom seksu, i dalje postoji određeni rizik od zaraze polno prenosivom infekcijom, kao što je HPV, koja se može prenijeti kontaktom sa zaraženom kožom.

Virusne polno prenosive infekcije poput HIV-a, herpesa (HSV-1 i HSV-2), sifilisa, gonoreje, hlamidije i hepatitisa B i C takođe se mogu prenijeti sa majke na bebu tokom trudnoće i porođaja.

Važno je da sa svakim partnerom razgovarate o svojoj seksualnoj istoriji i poslednjem putu kada ste testirani na polno prenosive infekcije.

Mit br. 4: Samo mladi ljudi treba da brinu o polno prenosivim infekcijama.

SPI nisu briga za starije osobe.Stvarnost: SPI mogu uticati na osobe bilo kog uzrasta, pola, rase ili seksualnih praksi. Starije osobe su podjednako ugrožene, posebno ako su seksualno aktivne i ne koriste zaštitu.

Mit br. 5: Ne možete se zaraziti polno prenosivim infekcijama ljubljenjem ili oralnim seksom.

Stvarnost: Iako rizik može biti manji kod nekih seksualnih aktivnosti, neke polno prenosive infekcije, kao što su herpes, HPV i majmunske boginje, mogu se prenijeti kontaktom koža-na-kožu, uključujući ljubljenje dubokih usta, trljanje genitalija o genitalije, oralni seks i druge kontakte koža-genitalije. Važno je koristiti zaštitu, kao što su zubne brane ili kondomi tokom oralnog seksa kako bi se smanjio rizik od prenošenja.

Mit br. 6: Možete znati da li neko ima polno prenosivu infekciju po izgledu ili simptomima.

Stvarnost: Mnoge polno prenosive infekcije su asimptomatske, što znači da ne pokazuju vidljive znake ili simptome. Mnogi ljudi nose i prenose polno prenosive infekcije, a da ne znaju da su zaraženi. Zato je redovno testiranje toliko važno za svakoga ko je seksualno aktivan.

Mit br. 7: Ako ne razvijete znake infekcije u roku od dve nedelje nakon seksa, niste se zarazili polno prenosivom infekcijom.

Stvarnost: Neke polno prenosive infekcije imaju period inkubacije koji traje nedjeljama ili mjesecima. Mnogi ljudi sa polno prenosivom infekcijom nikada ne dožive nikakve simptome ili su znaci toliko blagi da infekcija ostane nedijagnostikovana (kao sifilis, koji može postati latentan).

Mit br. 8: Testiranje na polno prenosive infekcije je neophodno samo ako imate simptome.

Stvarnost: Redovno testiranje je ključno jer mnoge polno prenosive infekcije ne pokazuju nikakve simptome. Rano otkrivanje putem redovnih pregleda može sprečiti komplikacije i smanjiti širenje infekcija.

Mit br. 9: Jednom kada se izliječite, ne možete ponovo dobiti istu polno prenosivu infekciju.

Stvarnost: Možete ponovo dobiti istu polno prenosivu infekciju ako ste joj izloženi. Na primjer, gonoreja i hlamidija se mogu zaraziti više puta.

Mit br. 10: Ako ste bez polno prenosivih infekcija, i vaš partner je.

Stvarnost: Samo zato što jedan partner ima negativan rezultat testa na polno prenosivu infekciju ne znači da drugi nije zaražen. Kada ste prvi put izloženi polno prenosivoj infekciji, vašem tijelu može biti potrebno neko vrijeme da je prepozna i razvije antitela. To se naziva period inkubacije. Ako se testirate tokom perioda inkubacije, vaš tijest možda još uvijek neće prepoznati infekciju. Uvijek je najbolje da se vi i vaš partner testirate kako biste spriječili buduće komplikacije.

Mit br. 11: Možete izgraditi imunitet na polno prenosive infekcije.

Stvarnost: Ovo nije tačno, jer naša tijela ne razvijaju imunitet na polno prenosive infekcije. U stvari, dobijanje polno prenosive infekcije vas izlaže većem riziku od obolijevanja od drugih infekcija.

Mit br. 12: Sve polno prenosive infekcije mogu se izliječiti.

Stvarnost: Mnoge polno prenosive infekcije se mogu kontrolisati, ali ne i izliječiti. Gonoreja i hlamidija se mogu liječiti i izliječiti jer su bakterijske infekcije. S druge strane, virusne polno prenosive infekcije poput herpesa i HIV-a nisu izlječive, ali se mogu suzbiti različitim ljekovima. Ljekovi mogu pomoći u njihovom upravljanju i poboljšanju simptoma kada se pojave, ali infekcija nikada zaista ne nestaje, prenosi B92.

Izvor: Nezavisne

To je mit koji postoji decenijama, a ljekari kažu da izlazak napolje zimi sa mokrom kosom ne može izazvati prehladu, izveštava HafPost.

“Nema dokaza niti naučne literature koji bi ukazivali na takvu vezu”, rekao je dr Svapnil Patel, potpredsjednik odeljenja za medicinu u medicinskom centru Hakensak Meridijan Džerzi Šor.

“Izlazak na hladnoću sa mokrom kosom utiče da se brže gubi toplota, zbog čega osjećate hladnoću, ali to ne znači da ćete se razboljeti”, pojasnila je dr Parul Gojal, vanredna profesorka kliničke medicine na Univerzitetu Vanderbilt.

Šta hladnoća zapravo radi vašem tijelu

Ako nos počne da vam curi nakon što ste bili na hladnoći, sa mokrom ili suvom kosom, postoji jednostavno objašnjenje. “Niske temperature mogu izazvati sužavanje i širenje krvnih sudova. Hladnoća obično izaziva ono što se naziva vazokonstrikcija, ili sužavanje krvnih sudova”, rekao je Patel.

“Suprotno tome, topli tuš ili parno kupatilo opuštaju krvne sudove, otvaraju vaše sinuse i često vam daju bolji osjećaj, zbog čega vruće kupke donose olakšanje mnogim ljudima sa prehladom. Hladan vazduh ima suprotan efekat”, objasnio je Patel.

“Ako ste već zaraženi virusom, ali još uvek nemate simptome, hladno vreme može uticati na vaše krvne sudove i učiniti da se simptomi pojave ranije ili izraženije. Ali, mokra kosa nije uzrok infekcije”, dodao je.

Kako se prehlade šire i kako se zaštititi

Iako se nećete razboljeti ako izađete napolje sa mokrom kosom, prehlade se šire na druge načine. Zarazite se kada dođete u kontakt sa virusom, na primjer, kroz kapljice koje slete na površine ili kroz bliski kontakt sa bolesnom osobom.

“Najčešći način je kada neko kine, kapljice slete na površinu, a vi je dodirnete”, rekao je Patel. Takođe se možete prehladiti ako dodirnete oči, nos ili usta neopranim rukama.

“Dodatne mere, poput nošenja maski, takođe mogu pomoći, posebno ako ste u blizini bolesnih ljudi”, rekao je dr Patel.

Dr Gojal je dodala da je dobra ideja izbegavati kontakt sa bolesnim ljudima kad god je to moguće. Takođe je važno da bolesni ljudi ostanu kod kuće, a ako moraju da izađu, da nose masku kako bi smanjili širenje kapljica.

“Takođe preporučujemo redovno vježbanje kako bi imuni sistem bio spremniji za borbu protiv virusa”, isatkla je doktorka Gojal. Dovoljno sna i uravnotežena ishrana takođe pomažu u održavanju imuniteta.

“Preporučuje se izbegavanje cigareta i pušenja, koje može da vas učini podložnijim prehladama”, rekao je dr Patel.

A da sve to dovedemo na nivo normalnog, ravnopravnog, jednakog svijeta(koji još uvijek ne postoji) shvatili bismo da je sasvim normalno da i oni plaču, ali imaju problem zbog toga, jer niko to od njih ne očekuje. Mi žene, gledamo na to kao apstrakciju, a muškarci kao na povod za potkusirivanje na kafama, gdje će svaki govoriti koliko je muško, a onda biti isti onaj emotivni muškarac svojoj ženi kod kuće.

Pa i Obama plače i to javno. Plakao je prije četiri godine na skupu na kojem je govorio o masakru u kojem su stradala djeca u Sandy Hook osnovnoj školi. Mediji su prenosili vijest kao nešto neviđeno, gdje je u prvih nekoliko pasusa bilo odgovoreno na svih pet pitanja.

Ko? Obama.

Šta? Plače.

Gdje? Na skupu na kojem govori.

Kada? U Decembru.

Zašto? Zato što je muško i jer je to neviđeno.

Međutim, stereotipi o muškarcima koji ne plaču i koji sve to čuvaju u sebi i trpe, pronalazi svoje uporište u nauci od ranije. Žene plaču pet puta više na godišnjem nivou od muškaraca, sudeći prema istraživanju Ivana Nikliceka, Lidije Temošok i Ada Vingerhetsa, na Tilburg Univerzitetu u Nizozemskoj, koji su okupljeni u knjizi pod nazivom “Emotional Expression and Health”. Oni navode i kako muškarci plaču kraće pa njihov plač traje u prosjeku od dvije do tri minute, što je duplo manje od žena. Pri tome nisu uzeli u obzir višesatno jecanje, koje žene imaju s vremena na vrijeme.

Međutim, ono što je zanimljivo jeste kako vremenski intervali plakanja variraju od države do države, zato u Gani, Nepalu i Nigeriji, razlika između muških i ženskih suza gotovo da ne postoji, jer siromašnija društva plaču manje, ali intenzivnije suočavajući se sa svojim emocijama u istom trenutku kada ih dožive, za razliku od mnogih društava u Americi, gdje ljudi zbog ugleda i društvenog statusa suzdržavaju emocije, a onda više plaču i jecaju u samoći.

Muškarci plaču kraće pa njihov plač traje u prosjeku od dvije do tri minute, što je duplo manje od žena

Tok suza je drugačiji kod žena i muškaraca, a razlozi imaju svoj izvor u biološkoj osnovi. Žene imaju više hormona prolaktina, koji se ujedno nalazi i u majčinom mlijeku, a koji ih češće navodi na suze, dok testosteron kod muškaraca reguliše taj nivo u mjeri da oni plaču manje. Studija iz 1998. godine objavljena u časopisu Cornea govori kako žene koje imaju u predmenopauzi niži nivo prolaktina i viši testosterona plaču manje od onih koje imaju obrnutu situaciju, odnosno više prolaktina, manje testosterona.

A do puberteta plaču gotovo jednako, nakon čega se dešavaju hormonske promjene. Žene imaju pliće, kraće suzne kanale koji se lakše pune suzama, što dovodi do veće vidljivosti suza, navodi se u radu objavljenom u 1960. godine u časopisu American Journal of Physical Anthropology.

Međutim, muške suze su oduvijek bile skrivene od javnosti, a time su se pozabavili i u knjizi “Crying: A Natural and Cultural History of Tears” gdje su istraživali emocionalnu povezanost sa povećanom produktivnosti. Došli su do zaključka da se muškarci suzdržavaju više kako bi zadržali autoritativan stav na poslu, za razliku od žena, koje su dolazile na posao kao radnice, ali i ostajale kućama i bile domaćice. Njima suze nisu bile obespravljene, za razliku od muških, jer društvo nije imalo očekivanja od njih u pogledu uspješnog rukovođenja kompanijom.

Studija Kleenexa iz 2004. godine takođe se pozabavila razlozima ženskog i muškog plača. Naime, smrt bliske osobe okidač je za suze muškaraca u čak 74% slučajeva, dok prekidi, romantični filmovi i prekidi veza nemaju taj domet. Uprkos tome, Obamine suze su omogućile ljudima da se povežu s njim više i osjete bliskost, jer je i on emocionalno biće, koje je na taj način pokazalo svoju ranjivost. A upravo to pokazuju suze. Zato su vjekovima bile nespojive sa liderima, jer moć se ogleda i u sposobnosti vladanja nad sobom i svojim emocijom. A opet, ko to zaista može?

Muškarci  se suzdržavaju više kako bi zadržali autoritativan stav na poslu, za razliku od žena, koje su dolazile na posao kao radnice, ali i ostajale kućama i bile domaćice.

Osobe koje boluju od Sjogrenovog sindroma, koji im onemogućava da plaču, imaju veće probleme prilikom identifikovanja svojih emocija i izražavanja istih, u 22% slučajeva, što su podaci lista Clinical and Experimental Rheumatology i njihove studije iz 2012. godine. Upravo zato suze olakšavaju izražavanje emocija, zbližavanje sa ljudima i olakšanje.

A mi smo odlučili saznati i šta žene i muškarci misle o muškim suzama pa vam donosimo i obe perspektive. Erna Saljević vjeruje kako su suze jednostavno suze, razmazale maskaru ili ne. “Očigledno je da žene zaista mnogo lakše barataju emocijama, i ne nisam pogriješila kada tako kažem, jer one vrlo lako u tom smislu iskazuju svoje osjećaje, kada su tužne, kada su jako ljute, jače, pa i najače, pa sve isto i sa srećom. Dok kod muškaraca vi imate samo par osjećaja koje su oni spremni pokazati na svom licu. Množina, ne svi, jer generalizovanje je glupo”.

Ona dodaje i kako muške suze vrijede danas mnogo više, jer ih ne viđamo često.

“Na drugu stranu, naši balkanski dragi su od malena učeni da muško ne treba plakati, da je to za curice, pa i ne čudi da su vremenom razvili mehanizme koji suze povlači iz suznih kanala sve do ispod petnih žila dlakavih muških stopala. Mišljenja sam da su suze oslobađajuće, i u trenutku tuge i u trenutku sreće i da ih uopšte ne treba čuvati. One pokazuju drugoj osobi u trenutku sreće -vrijediš mi/takla si me u srce/vjerujem ti toliko da ću ti dopustiti da vidiš kako slinim, a u trenutku tuge pomozi mi/slomio sam se pred tobom/vjerujem ti dovoljno da se lomim i otvaram pred tobom.- Suze se nikako ne smiju pripisati osobini slabića, ni kod muškarca ni kod žene”.

Sličnog je mišljenja i naš muškarac, Đurica Štula koji govori:”Plač je zdrav. Kada mi djeca plaču i žensko i muško, ako je objektivno – podržim, umirim, pričamo. Ako je plač ucjenjivačko – interesnog tipa – pustim opet da se riješe stresa. I sam bejah u situacijama kada su me emocije izjedale i udarale bilo da su u pitanju muško – ženski odnosi, smrti i sahrane, ili neki divni trenuci uz djecu i muziku”.

Jednostavno je, za suze trebaš imati muda.

Erna poručuje za one koji/koje se pale na muške suze, odličan film koji će vas nasmijati do suza (i muških i ženskih) a tiče se uloge Rowene u filmu The Little Death.

Nisi nimalo manje muško ako plačeš, naprotiv.

Plači, jer znam da voliš, patiš, tuguješ, jednako kao i ja, samo ti društvene norme to osporavaju.

Plači, da se za tobom ne bi plakalo, jer nakupljanjem emocija u sebe i potiskivanjem, možeš samo pogoršati stanje. Upravo zato ovaj video je dio kampanje koja poručuje, plačite, jer trebate da plačete kako bi živjeli normalnim životom.

Ne susreće se svaka žena s istim problemima

Često znamo čuti da su žene za vrijeme predmenstrualnog ciklusa i menstruacija uvijek loše raspoložene te da na svaku ženu PMS i menstruacija djeluju isto, no to nije u potpunosti istina. Prema Uredu za žensko zdravlje predmenstrualni sindrom je kombinacija fizičkih i emocionalnih simptoma koje mnoge žene dobiju nakon ovulacije i prije početka menstruacije, a s njime se susreće više od 75 posto žena. Glavni uzrok mu je, smatra se, promjena u koncetraciji hormona.

Neke žene dobiju menstruaciju bez ikakvih znakova PMS-a ili uz vrlo blage simptome, dok kod nekih simptomi mogu biti toliko jaki da otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Fizički simptomi koji se najčešće pojavljuju su nadutost, glavobolja, otečene grudi, bol u leđima, grčevi, zatvor ili proljev. Emocionalni simptomi pak mogu obuhvaćati razdražljivost, osjećaj umora, promjene apetita, probleme s koncentracijom, napetost, ali i manju zainteresiranost za seks.

Razbijanje narodnih mitova

Barem jednom u životu svaka se žena susrela s pojedinim mitovima kojima je izvor neki oblik narodne primopredaje ili bapskih priča, a vrlo često se razlikuju od kulture do kulture. Smatramo važnim istaknuti ih nekoliko, a jedan od njih je da se za vrijeme menstruacije ne smije ništa raditi na zemlji, odnosno da je potrebno izbjegavati radnje poput sađenja cvijeća i povrća, uređivanja vrta i slično. Tako se u Južnoj Aziji ženama zabranjuje dodir s biljkama jer se smatra da će one propasti ili se osušiti. No ova teorija nije potvrđena, jer kako kažu iz UNICEF-a, biljke ne diskriminiraju već uspijevaju zahvaljujući kvalitetnoj brizi, neovisno o tome od koga ona dolazila.

Drugi mit je da se za vrijeme menstruacije ili PMS-a, trebaju izbjegavati fizičke aktivnosti, no brojni stručnjaci govore kako tjelovježba za vrijeme menstruacije ima pozitivne učinke. Ona potiče lučenje endorfina, a ujedno može djelovati i kao prirodni analgetik te pomoći u borbi s grčevima. Naravno, treba izbjegavati preintenzivne treninge te tjelovježbu uskladiti s vlastitim mogućnostima. Osim tjelovježbe, u dijelovima ruralne Indije, ženama se nalaže da izbjegavaju kuhanje tijekom menstruacije zato što se neopravdano smatra da će svojom ‘nečistoćom’ pokvariti hranu. Zbog takvog mita, čak 55 posto djevojaka s tog područja smatra da ne smiju ulaziti u kuhinju tijekom i četiri dana nakon menstruacije.

Afganistanska narodna tradicija nalaže pak da se žene tijekom menstruacije ne bi trebale kupati ili tuširati zato što time mogu prouzrokovati vlastitu neplodnost. Naravno, ovaj mit također je neistinit, ali i opasan, zato što smanjena briga o higijeni može dovesti do raznih infekcija intimnog područja i posljedica opasnih po reproduktivno zdravlje. Možda najčešći mit također je i stereotip o tome da su žene neuračunljive za vrijeme menstruacije ili PMS-a. Dakako, tada može doći do promjene raspoloženja kao jednog od emocionalnih simptoma, no ipak, neuračunljivost i bezobrazno ponašanje nisu u direktnoj korelaciji s predmenstrualnim ili menstrualnim periodom.

Menstrualno siromaštvo nije mit

Sa sramom smo se često susreli i u situacijama kupovanja uložaka, tampona ili menstrualnih čašica, ali i u trenucima odlaženja do toaleta s uloškom u rukama. Rijedak nije ni osjećaj neugodnosti kada ‘dobijemo’ u nezgodnom trenutku pa druge moramo pitati za uložak ili tampon. No, ponekad nije samo nelagodnost u pitanju, već i nemogućnost osiguravanja osnovnih menstrualnih potrepština.

Upravo zbog izbjegavanja teme menstruacije i PMS-a u javnosti, dolazimo do pojave problema kao što je menstrualno siromaštvo, a ono nažalost nije mit kojeg trebamo razbijati već stvarna situacija koju je potrebno istaknuti. Prema istraživanju koje je provela Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter krajem 2020. godine, trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima zato što su im preskupi.

Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka kako bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih uopće si ni ne može priuštiti uloške ili neki drugi oblik menstrualnih potrepština.

Također, oko 10 posto ispitanica bilo je u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje boli tijekom menstruacije, dok je 8.8 posto njih navelo da im se događa situacija da uložak/tampon ne promijene duže od šest do osam sati jer ih si ne mogu osigurati dovoljno.

#ZaVaginu

Zbog važnosti ovih rezultata i daljneg nedovoljnog progovaranja o temi menstruacije i predmenstrualnog ciklusa, za koje se smatra da se tiče samo žena, Libresse je pokrenuo društveno odgovornu kampanju #ZaVaginu. Cilj ove kampanje upravo je osvijestiti javnost o važnosti ove teme te potaknuti otvoren dijalog o svemu što nas zanima.

Kroz kampanju se povlači znak dva prsta kao zamjena za V, a koji je glavni motiv kampanje te znak potpore i borbe protiv menstrualnog siromaštva. Stoga se menstruacija ne bi trebala povezati samo sa ženama, već je o njoj potrebno educirati sve članove našega društva.

Feministkinje koje mrze muškarce su mit jer zalaganje za emancipaciju žena ne uključuje mržnju prema muškarcima.

Jane Fonda je izjavila da je kasno postala feministkinja jer je bila u zabludi da biti feministkinja znači mrziti muškarce.

Istraživanje, u kojem su učestvovale žene koje se identifikuju kao feministkinje i one koje se ne identifikuju kao feministkinje, pokazalo je da ovih 10.000 ispitanica ima pozitivan stav prema muškarcima.

Istraživanje je rađeno u 9 zemalja  – Japan, Italija, SAD, UK, itd. Žene su upitane koliko se toplim i naklonjenim osjećaju prema muškarcima, koliko ih vole, a koliko prema njima imaju negativne emocije poput prezira.

Feministkinje i ne-feministkinje su, uglavnom u jednakoj mjeri, bile pozitivnog stava prema muškarcima, s malo dokaza o bilo kakvoj razlici u njihovim stavovima.

Zapravo, istraživanje koje je ispitivalo ljude oba pola o njihovim osjećanjima prema muškarcima otkrilo je da feministkinje nisu više ,,mrziteljice muškaraca’’ od samih muškaraca.

Feministkinje vide muškarce kao veću prijetnju od ne-feministkinja, što se temelji na njihovom saglasnošću s izjavama poput – ,,mnoge žene žive u strahu od muške agresije’’.

Međutim, ovo nam samo govori o političkom stavu feministkinja o jednakosti između polova – stoga i njihov poziv za emancipaciju žena.

Feministkinje zapravo vide muškarce kao slične ženama.

Istraživanje, koje je vodila dr. Aife Hopkins – Doyle, psihologinja sa Univerziteta u Surreyu, navodi: ,,Feminizam je postigao mnoge impresivne napretke za žene i djevojčice, kao i za muškarce i dječake.

U isto vrijeme, štetni stereotip o feminizmu, prema kojem je feminizam motivisan antipatijom i mržnjom prema muškarcima, uspio je da utiče na pokret za žensko oslobođenje. ‘’

Autori dodaju da je potpuno stereotipno i netačno misliti da je korijen feminizma mržnja prema muškarcima jer prema istraživanjima ovo se pokazalo kao netačnim.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Psychology of Women Quarterly, pokazuju da su feministkinje često percipirane kao “neženstvene, mrziteljice muškaraca i lezbejke”.

Ovaj stav navodno je odvraćao žene od pridruživanja feminističkom pokretu i poticao muškarce da se protive feminizmu.

Takođe su se istraživali nesvjesni stavovi feministkinja prema muškarcima, kao i oni koje su eksplicitno deklarisale.

Istraživači su to postigli procjenom koliko brzo i precizno učesnici istraživanja mogu povezivati riječi poput ,,gospodin’’ i ,,Kevin’’ s pozitivnim i negativnim riječima poput ,,divno’’ i ,,grozno’’.

Ako su ljudi brže kategorisali riječi  ,,gospodin’’ I ,,Kevin’’ s pozitivnim riječima, to je ukazivalo na pozitivnije stavove prema muškarcima.

I feministkinje i ne-feministkinje imale su pozitivne nesvjesne stavove prema muškarcima, i nije bilo razlika između njihovih stavova.

Dr. Hopkins-Doyle je rekla: “Uspoređujući s ne-feministkinjama, feministkinje su vidjele muškarce kao veću prijetnju dostojanstvu i dobrobiti žena.

To je povezano s manje pozitivnim stavovima prema muškarcima.

Međutim, suprotstavljajući se ovoj tendenciji, takođe su percipirale da su muškarci i žene sličniji, što je ipak dovelo do pozitivnijih stavova.

Istraživanje je pokazalo da su mnogi ljudi, uključujući i feministkinje, pogrešno mislili da feministkinje imaju negativne stavove prema muškarcima.

Feministkinje mogu ne voljeti zlostavljanje žena od strane muškaraca pod patronatom patrijarhata, a da pritom ne mrze muškarce.”

Victoria Allen

Prevela: Iris Janković