Novi plan upravljanja Maču Pikčuom svrstava ovo svetilište u širi globalni napor za suzbijanje prekomernog turizma kroz poreze, ograničenja broja posetilaca i stroža pravila pristupa. Tokom 2026. destinacije od Japana do Španije koriste slične mere kako bi se zaštitile od posledica masovnog turizma.

Postoje dva glavna načina na koje države ili regioni upravljaju prekomernim turizmom. Jedan je uvođenje turističkih taksi koje dodaju dodatni trošak, na primer na hotelski smeštaj, a koje vlasti mogu namenski koristiti za upravljanje turizmom. Drugi je smanjenje broja posetilaca kojima je dozvoljeno da istovremeno posećuju određeno mesto. U mnogim slučajevima ove mere funkcionišu paralelno radi boljeg upravljanja turistima, ponekad uz dodatne akcione planove – poput podsticanja posetilaca da ostanu duže ili da posećuju manje poznata obližnja područja.

Strategije protiv prekomernog turizma u Japanu

Japan je dobar primer zemlje koja se poslednjih godina bori protiv prekomernog turizma. Prema podacima Nacionalne turističke organizacije Japana (JNTO), Japan je u martu 2026. ugostio nešto više od 3,6 miliona međunarodnih putnika. To je rast od 3,5% u odnosu na 2025.

Planina Fudži ograničava broj planinara na stazi Jošida na 4.000 dnevno. Naknada za penjanje povećana je na 4.000 jena sa prethodnih 1.000 jena. To je samo jedan primer kako Japan šire pristupa problemu prekomernog turizma. Službenici grada Fudžikavagučiko postavili su crni zid kako bi pokušali da spreče navalu turista koji dolaze da fotografišu planinu Fudži u pozadini. Grad Fudžijošida otkazao je festival cvetanja trešanja kako bi ublažio zabrinutost lokalnog stanovništva i odvratio deo od oko 200.000 posetilaca koji dolaze u tom periodu. Kjoto uvodi višu taksu na smeštaj tokom 2026. – najvišu u zemlji. Pri čemu maksimalna taksa iznosi 10.000 jena po noćenju (oko 63 dolara).

Strategije protiv prekomernog turizma u Evropi

U Evropi, Edinburg od jula 2026. uvodi turističku taksu. Posetioci će plaćati dodatnih 5% na cenu hotelskog smeštaja za prvih pet noćenja. To je prvi škotski grad koji uvodi takvu meru.

Od 1. aprila 2026. godine, kako bi pomogla finansiranje pristupačnog stanovanja i smanjila broj posetilaca, Barselona će udvostručiti turističku taksu. Posetioci će plaćati i do 15 evra po noćenju.

Nekoliko drugih evropskih gradova zadržaće postojeće kontrole nad brojem posetilaca. Dobar primer je Venecija, koja naplaćuje ulaznu taksu za jednodnevne posetioce. Iznos zavisi od vremena rezervacije. Santorini je uveo ograničenje od 8.000 putnika sa kruzera dnevno.

Strategije protiv prekomernog turizma u Maču Pikčuu

Vlada Perua nedavno je usvojila glavni plan za Maču Pikču do 2031. kako bi ograničila prekomerni turizam na toj lokaciji. Plan uključuje strožu kontrolu posetilaca, definisane rute obilaska, prioritete očuvanja i veće uključivanje lokalne zajednice. To je posebno važno zbog kontroverzne izgradnje međunarodnog aerodroma Činčero u blizini. Otvaranje je planirano za 2027.

Za Heder Kispe Puente de la Vega, osnivača turističke kompanije Maču Travel Peru sa sedištem u Kusku, koja organizuje putovanja isključivo za male grupe od šest do osam putnika, plan predstavlja neophodnu evoluciju. Trenutak njegovog usvajanja smatra ključnim. Kako kaže, zahvaljujući tome „Maču Pikču će se doživljavati organizovanije. Sa manje gužve i na smisleniji način“, čime se štiti „kulturno i prirodno nasleđe koje pripada celom svetu“.

Ključno je i to što strategija podržava diverzifikaciju turizma izvan samog Maču Pikčua. Podstiče putnike da istraže širu oblast Svete doline i okolne regione. Na taj način se ekonomske koristi ravnomernije raspoređuju, dok se pritisak prekomernog turizma na samo svetilište smanjuje. Heder kaže: „Ovaj plan potvrđuje ono za šta se odgovorni turistički operateri zalažu već godinama“.

Aleks Ledsom, saradnica Forbes

Nacrt propisa objavila je Uprava za kibernetički prostor Kine (CAC), a odnosi se na širok spektar AI proizvoda i usluga koje su dostupne korisnicima u zemlji, prenosi BBC.

Planirana pravila uskoro bi, nakon javnih konsultacija, trebala postati obavezujuća i predstavljaju jedan od najambicioznijih pokušaja regulacije ubrzano rastuće tehnologije.

Kompanije koje razvijaju i nude AI sisteme morat će osigurati da njihovi modeli ne generišu sadržaj koji promoviše kockanje ili druge oblike štetnog ponašanja.

Posebno su naglašene obaveze zaštite maloljetnika, uključujući uvođenje personaliziranih postavki, vremenskih ograničenja korištenja te pribavljanje saglasnosti staratelja prije pružanja usluga emocionalnog “društva” ili razgovora namijenjenih podršci djeci.

Za operatere chatbotova propisana je obaveza da u svim razgovorima koji se tiču samoubistva ili samopovređivanja obavezno interveniše čovjek, odnosno da ljudski operater preuzme komunikaciju.

Uz to, zahtijeva se da čuvari ili hitni kontakti korisnika budu odmah obaviješteni ukoliko postoji opasnost po život ili sigurnost.

Također, tražilo se i sprječavanje širenja “sadržaja koji ugrožava nacionalnu sigurnost, narušava nacionalnu čast i interese ili podriva nacionalno jedinstvo”.

CAC je poručio da ohrabruje upotrebu vještačke inteligencije za promociju lokalne kulture, razvoj alata za društvo starijih osoba i druge društveno korisne svrhe, pod uslovom da su sistemi sigurni i pouzdani.

Objava nacrta je uslijedila nakon snažnog rasta broja chatbotova u Kini i svijetu, pri čemu su pojedine kineske kompanije postigle globalnu vidljivost.

Kineska AI firma DeepSeek ove godine dospjela je na vrh ljestvica preuzimanja aplikacija, dok su startupi Z.ai i Minimax, koji zajedno imaju desetine miliona korisnika, najavili planove za izlazak na berzu.

Direktor OpenAI-ja Sam Altman ranije je isticao da je način na koji chatbotovi odgovaraju na teme samopovređivanja jedan od najtežih izazova za kompaniju.

U Kaliforniji je protiv OpenAI-ja podignuta tužba zbog smrti šesnaestogodišnjeg mladića, u kojoj porodica tvrdi da je ChatGPT ohrabrio tinejdžera da sebi oduzme život, što je prvo pravno postupanje u SAD-u u kojem se kompanija tereti za krivicu za smrt korisnika.

Izvor: Klix.ba

Ali s pojavom omikrona to se promijenilo. Incidencija veća od hiljadu više ne vodi automatski u novi lokdaun – koji se ranije u Njemačkoj uvodio već kada bi bilo više od sto novih slučajeva na 100.000 stanovnika za sedam dana. Bitna razlika u odnosu na prošlu zimu je to što su danas milioni ljudi vakcinisani.

Uprkos tome, vijesti poput one o ukidanju antipandemijskih mjera u Danskoj još uvijek iznenađuju. Ta zemlja je od 1. februara ukinula skoro sva ograničenja i to bez obzira na nedjeljnu incidenciju veću od 5.200.

Kakvo je trenutno stanje?

Danska trenutno bilježi veliki broj novozaraženih: 1. februara sedmodnevna incidencija iznosila je 5.236. To je znatno više nego u Njemačkoj, gdje je istog dana incidencija bila 1.206.

Važno je napomenuti da je teško porediti brojke, jer svaka zemlja ima svoju strategiju testiranja. Njemačka je, recimo, zbog preopterećenosti laboratorija, nedavno odredila prioritetne grupe koje imaju prednost prilikom PCR testiranja. Nasuprot tome, u Danskoj svako može preko interneta da se prijavi za PCR test.

Ni incidencija više nije jedini odlučujući faktor. Zbog vakcine mnogi zaraženi imaju samo blage ili čak nikakve simptome. U Danskoj je potpuno vakcinisano 81,4 odsto stanovništva, od toga više od 61 procenat čak tri puta. U Njemačkoj je dva puta vakcinisano 74 odsto stanovništva, a trećom dozom 53 procenata.

Koja ograničenja se ukidaju?

Od 1. februara u Danskoj više ne moraju da se nose zaštitne maske. Ne moraju da se pokazuju ni potvrde o vakcinisanju ili ozdravljenju od korone, a nije potreban ni test. Za velike manifestacije više nema ograničenja broja učesnika. I na fudbalskim stadionima od sada smiju da se popune sva mjesta, a ponovo je moguć i odlazak u klubove ili barove.

Koje je obrazloženje za ukidanje mjera?

Danska premijerka Mete Frederiksen kaže da je sada bitno to koliko ljudi je ozbiljno oboljelo. Ta brojka se u Danskoj smanjuje. U zadnje vrijeme je relativno niska i takozvana stopa letaliteta, koja označava udio broja umrlih od neke bolesti u odnosu na broj (potvrđeno) zaraženih od te bolesti. Ta stopa u Danskoj iznosi 0,22 odsto, u Njemačkoj 1,18, a u Španiji, gdje je vakcinisan otprilike isti broj ljudi kao i u Danskoj, 0,94 procenta.

“U Danskoj su praktično sve zaraze uzrokovane omikronom”, objavio je na Twitteru Mihael Bang Petersen. Taj politikolog vodi najveći projekat koji proučava ponašanje stanovništva u doba pandemije i savjetuje vladu u pitanjima vezanima za koronu. “Kombinacija omikrona i velikog broja trostruko vakcinisanih ljudi pobrinula se za to da zaraza više nije povezana s ozbiljnim oboljenjima.”

To ističe i danski ministar zdravlja Magnus Hojnike. Incidencija je u zadnje dvije nedjelje porasla s 3.000 na više od 5.000, ali se istovremeno od početka januara upola smanjio broj pacijenata na odjeljenjima intenzivne njege, kaže ministar Hojnike.

Osim toga, kako navodi Petersen na Twitteru, nastavak ograničenja uzrokuje štetu po “privredu, zdravlje i demokratska prava”. “Lokdan izaziva nepovjerenje, pa je zato pametno olabaviti mjere, ako je moguće”, piše Petersen. “Ako sve još nije završeno – ako ponovo mora da se uvede lokdaun – društvu će biti potrebno što je moguće više povjerenja i solidarnosti.”

Koja pravila i dalje važe?

U bolnicama i domovima za njegu starijih i nemoćnih i dalje postoji obaveza nošenja maske, a posjetioci moraju i da pokažu potvrdu o vakcinaciji ili da su ozdravili. Na taj način se želi da se zaštite posebno ranjive grupe stanovništva.

Osim toga, još četiri nedjelje na snazi zabrana ulaska u tu zemlju za nevakcinisane. Preciznije, onaj ko nije vakcinisan ili nije preležao koronu, smije da uđe u Dansku, ali mora da se testira najkasnije 24 sata prije ulaska u zemlju.

Preuzeto sa: nezavisne.com

Ovaj argument je iznesen u izvještaju koji je objavilo Vijeće ekonomskih savjetnika Bijele kuće. U njemu se tvrdi da su se kaznene politike usmjerene na oštre kazne, za protekle tri decenije, pokazale kao nedjelotvorne i neučinkovite. Ponekad su bile čak i kontraproduktivne.

Izvještaj o rezultatima istraživanja pokazuje da duže kazne nisu samo nedjelotvorne kao sredstvo odvraćanja, nego često povećavaju vjerovatnoću ponavljanja pojedinog krivičnog djela. U nedavno objavljenom članku, procjenjuje se da povećanje prosječne dužine zatvorske kazne od 10% odgovara smanjenju od 0 do 0,5% stope maloljetničkih hapšenja. Dakle, rezultat gotovo ravan nuli. Nedavna studija, takođe, pokazuje da svaka dodatna godina kazne uzrokuje prosječno povećanje broja budućih okrivljenih od 4% do 7%.

Istraživači koji stoje iza ovog izvještaja smatraju da treba promijeniti pristup ovom problemu. Da bi se nastavilo sa smanjivanjem stope kriminaliteta, koji je u stalnom padu od devedesetih godina prošlog vijeka, donosioci odluka moraju razmišljati o vanzatvorskim mjerama. Oni su prikazali najcitiranije podatke sugerišući da bi povećanje policijskih snaga i pristup obrazovanju bio od pomoći.

U prijedlogu ove malo manje ortodoksne politike, autori tvrde da bi brzo podizanje minimalnog dohotka takođe učinilo čudo. U izvještaju se navode statistički podaci iz Biroa za pravosuđe, koji procjenjuje da bi podizanje minimalnog dohotka sa 7.25 na 12 dolara na sat u 2020. godini moglo uzrokovati smanjenje stope kriminaliteta od 3% do 5%. S druge strane, potrošnja još 10 milijardi dolara na zatvorski sistem povukla bi stopu kriminala na dole od 1% do 4%, a pri tome, za razliku od prve mjere, imala bi negativne efekte po budžet. I tu nije riječ o malim ciframa: izbor između prve i druge mjere izbor je između osam do sedamnaest milijardi dobiti i osam milijardi “minusa”, kada je o neto društvenoj dobiti riječ.

Ideja je da bi se uticanjem na materijalnu sigurnost, čiji nedostatak često tjera ljude na zločin, dobio djelotvorniji način podsticanja i daleko veći rezultati kada je o pridržavanju zakona riječ. Bilo bi efikasnije uticati na ljude i odvratiti ih od krivičnog djela nego ih stavljati u zatvor nakon što ga počine.

Djelotvornost, naravno, nije jedini razlog koji ide u korist povećanju dohotka u odnosu na povećanje najvećeg zatvorskog sistema u svijetu. Primjer analize koju su uradili Amerikanci, koji čine 5% svjetske populacije, a pri tome se u njihovim zatvorima nalazi 20% zatvorenika cijelog svijeta, daje empirijsku osnovu za zaključak da humanost ne samo da ne isključuje efikasnost i efektivnost, već im i doprinosi. Ovo je još jedan način da se tvrdi da ulaganje u ljude nudi daleko veću korist od kažnjavanja, kako za pojedince, tako i za cijelo društvo.