Nagradu je pokrenula i podržava Fondacija Singer-Zahariev, a riječ je o prvoj međunarodnoj nagradi posvećenoj isključivo savremenoj umjetnosti balkanske regije. Njen cilj je pružiti umjetnicima međunarodnu vidljivost, kritičko priznanje i prostor za dijalog unutar evropske umjetničke scene i izvan nje.

O nagradi je odlučivao međunarodni žiri u sastavu: Bénédicte Alliot (Francuska), René Block (Njemačka), Milena Edvig (Bugarska), Snejana Krasteva (Bugarska) i Sanja Kojić Mladenov (Srbija). Među 27 prijavljenih radova iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Rumunije, Srbije i Slovenije, žiri je odabrao sedam radova za uži izbor.

Uz Miljanovića, među finalistima su bili Armando Lulaj (Albanija), Krasimira Butseva (Bugarska / Ujedinjeno Kraljevstvo), Robert Jankuloski i Monika Moteska (Sjeverna Makedonija), Biljana Đurđević (Srbija), Ivana Ivković (Srbija) i Nika Autor (Slovenija).

U obrazloženju užeg izbora žiri je istakao širinu i aktuelnost pristiglih radova. Odabrana djela, nastala u medijima slikarstva, videa, instalacije, fotografije i performansa, bave se sjećanjem, traumom tranzicije, migracijama, patrijarhalnim strukturama i svakodnevnim životom u uslovima strukturne nestabilnosti. Ona otvaraju pitanja naslijeđene boli, institucionalnog nasilja, ekološkog gubitka i tijela kao prostora otpora. Žiri je naglasio da umjetnost regije, iako duboko ukorijenjena u vlastitom iskustvu, govori daleko izvan svojih geografskih granica te predstavlja dio najživlje i društveno najangažovanije umjetničke produkcije u Evropi danas.

O nagrađenom radu

„The Final Battle“ dokumentuje četiri izvedbena događaja organizovana u formi audicija za zamišljeni ratni film. Projekt uključuje osobe čije je iskustvo rata neposredno ili posredno: veterane, civilne žrtve rata, osobe s invaliditetom i osobe koje nose posljedice ratne traume.

Prijavljujući se za učešće u filmskoj bici, učesnici ulaze u eksperimentalni filmski projekt i subverzivni društveni eksperiment. Umjesto očekivane simulacije sukoba, suočavaju se s njegovim stvarnim posljedicama. Taj susret postaje potresna lekcija o nasilju i traumi, kako za učesnike tako i za publiku.

Kao antiratni umjetnički i filmski projekt, „The Final Battle“ propituje privlačnost rata i nasilja te načine na koje ih mediji i popularna kultura predstavljaju i normalizuju. Susret s osobama koje žive s posljedicama nasilja razotkriva udaljenost između ratnog spektakla i stvarnog iskustva, usmjeravajući pažnju na dugotrajne psihološke i društvene posljedice sukoba.

Nastao u vremenu ratova na Bliskom istoku i u Ukrajini, projekt problematizuje ubrzanu militarizaciju i prihvatanje rata kao dijela svakodnevice. Istovremeno otvara pitanja o tome kako trajna izloženost nasilju otežava suočavanje s traumom, pomirenje i obnovu društvenih odnosa.

Miljanović ističe da mu nagrada posebno znači jer je dodijeljena za njegov najnoviji filmski projekt i dolazi od žirija čiji rad visoko cijeni. Zahvalnost upućuje svima koji su pomogli realizaciju filma, posebno direktoru fotografije i koproducentu Gregu Blakeyju, Irfanu Hošiću, koji ga je nominovao iz Bosne i Hercegovine, te svojoj porodici na strpljenju i kontinuiranoj podršci.

Biografija

Mladen Miljanović rođen je 1981. godine u Zenici, u tadašnjoj Jugoslaviji. Srednju školu završio je u Doboju, nakon čega je pohađao Školu rezervnih oficira. Godine 2002. upisao je studij slikarstva na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Uz umjetničku praksu i istraživački rad, predaje Novu medijsku umjetnost na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.

Već na početku umjetničke karijere uvršten je u međunarodni izbor umjetnika mlađih od 33 godine „Younger Than Jesus — Artist Directory“, koji su priredili kustosi New Museuma Laura Hoptman i Massimiliano Gioni. Učestvovao je na 55. Venecijanskom bijenalu, 15. Video bijenalu u Busanu i 13. Bijenalu u Kairu, kao i na brojnim drugim grupnim izložbama. Samostalne izložbe i projekte realizovao je u institucijama i galerijama kao što su MUMOK u Beču, Gallery MC u New Yorku, ACB Gallery u Budimpešti, Antje Wachs Gallery u Berlinu i Neue Galerie Graz.

Svojim konceptualnim i provokativnim pristupom Miljanović propituje okruženje u kojem živi i uslove koji ga oblikuju. Njegov rad snažno je obilježen iskustvom odrastanja tokom rata i poratnog perioda u razorenoj, osiromašenoj, etnički i teritorijalno podijeljenoj te međunarodno izolovanoj zemlji. Drugi važan izvor njegove umjetničke prakse čine vojno obrazovanje u Školi rezervnih oficira i iskustvo rada u radionici za izradu nadgrobnih spomenika.

Polazeći od slikarskog obrazovanja, Miljanović povezuje performativne i konceptualne strategije u pluralistički, društveno angažovan i subverzivan pristup savremenoj umjetnosti. U takvom pristupu umjetnost nije cilj sama po sebi, već sredstvo djelovanja.