U trenutku kada se u Beogradu beleže novi slučajevi malih boginja, a broj nevakcinisane dece zabrinjava lekare, stručnjaci pokreću dodatnu MMR vakcinaciju dece rođene od 2019. do 2023. godine. Cilj je jasan – podići obuhvat imunizacijom i sprečiti širenje bolesti koja može izazvati ozbiljne komplikacije. Koje su generacije u najvećem riziku, zbog čega je važan kolektivni imunitet i kako izgleda nova vakcinalna akcija – objašnjava epidemiolog dr Ivana Begović Lazarević iz Gradskog zavoda za javno zdravlje, gostujući u jutarnjem programu TV Prva.

Zašto je organizovana dodatna vakcinacija MMR vakcinom?

– Pregledom obuhvata dece MMR vakcinom u drugoj godini života i unosa podataka u poslednjih pet godina, uočili smo da je u pojedinim domovima zdravlja taj obuhvat znatno ispod očekivanih. Na teritoriji Beograda, u prošloj godini imali smo ukupan obuhvat od 90%, dok je željeni obuhvat koji obezbeđuje kolektivni imunitet 95% – na početku razgovora kaže epidemiolog dr Ivana Begović Lazarević

– U domovima zdravlja Voždovac i Lazarevac, obuhvat je oko 80%, a za decu rođenu 2019. i 2020. godine još niži. Zato smo, u saradnji sa Institutom Batut, krenuli u dopunsku vakcinaciju po principu „otvorenih vrata” – dodaje dr Begović Lazarević

Bez zakazivanja, kod bilo kog pedijatra

Roditelji ne moraju da zakazuju termin niti da vode dete kod izabranog pedijatra.

– Mogu da dođu bilo kada tokom radnog vremena i da dete vakcinišu kod bilo kog pedijatra koji u tom trenutku radi u Domu zdravlja. Na Voždovcu imamo oko 2.000 nevakcinisane dece, a u Lazarevcu oko 800. Nadamo se da ćemo najmanje 50% te dece pozivima i vakcinacijom uspeti da obuhvatimo – rekla je dr Ivana Begović Lazarević.

Vakcinacija bez zakazivanja moguća je i u drugim domovima zdravlja

Na pitanje da li je princip bez zakazivanja specifičan samo za ova dva doma zdravlja, doktorka odgovara:

– U većini domova zdravlja, nevakcinisanu decu nikada ne vraćaju ako dođu. Ukoliko dete nema kontraindikaciju – vakcina se daje odmah.

Roditeljski strah od MMR vakcine: najčešća zabluda

Roditelji koji do sada nisu vakcinisali svoju decu često navode strah od autizma kao razlog. Doktorka odgovara jasno i argumentovano:

– Većina roditelja ima dilemu i plaše se da će im dete dobiti autizam. Ta bolest, odnosno autistički spektar poremećaja, je odavno dobro dizajniranim studijama odbačena kao posledica MMR vakcine. Naučno je dokazano da ne postoji uzročna povezanost kod dece do pete godine života.

Opasne komplikacije malih boginja

Umesto da se boje vakcine, roditelji bi, kako ističe doktorka, trebalo da se plaše komplikacija koje morbile mogu izazvati:

– Klinička slika morbila može da dovede do zapaljenja pluća, upale srednjeg uha, oštećenja rožnjače, što može ozbiljno da ugrozi vid. Na hiljadu obolelih, jedan može dobiti upalu moždanih ovojnica koja, čak i ako se preživi, uvek ostavlja trajne posledice.

Epidemija već traje: više od polovine obolelih su mala deca

– Na teritoriji Beograda od decembra prošle godine prijavljena je epidemija morbila. Zabeleženo je 57 slučajeva, a skoro polovina su deca mlađa od četiri godine – i sva su nevakcinisana – upozorava dr Begović Lazarević.

Ko ne sme da primi MMR vakcinu?

Postoje određena stanja kada se vakcinacija mora odložiti:

– MMR vakcinu ne mogu da prime deca sa oslabljenim imunitetom, bilo zbog bolesti ili terapije. Takođe, akutna bolest sa temperaturom preko 38°C je kontraindikacija. Alergija na jaje nije kontraindikacija – to je mit. Prava kontraindikacija može biti jedino alergija na želatin, koji je jedan od stabilizatora u vakcini – kaže na kraju razgovora dr Ivana Begović Lazarević.

Izvor: eklinika.telegraf.rs

“Nemam povjerenja u sistem vakcinacija. Nedostaje nam informacija i edukacije”, izjavila je 44-godišnja Vanja za AFP i zatražila da se njeno prezime ne navodi. “Osjećam veliku odgovornost i nije bilo jednostavno donijeti ovu odluku.”

Vanjin stav je sve češći u Crnoj Gori, koja ima najniži broj djece vakcinisane protiv ospica u svijetu. Samo 23,8 posto dojenčadi u 2020. vakcinisano je objema dozama, podaci su Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Pripremaju se za moguću epidemiju

Dramatičan pad stope inokulacije prisilio je stručnjake za javno zdravstvo da se pripremaju za skoru epidemiju ospica u Crnoj Gori i susjednim državama Balkana u kojima je vakcinisanje takođe palo, u velikoj mjeri zbog porasta dezinformacija, posebno tokom pandemije bolesti COVID-19.

“Rizik izbijanja epidemije ospica je visok,” rekao je za AFP službenik za imunizaciju u WHO-u Dragan Janković.

“Uvoz virusa ospica samo je pitanje vremena… čim se uveze u podložnu populaciju, poče će širenje.”

U susjednoj Sjevernoj Makedoniji 63 posto djece je vakcinisano prvom dozom vakcine za ospice, zaušnjake i rubeolu (MMR), dok je u Srbiji vakcinu primilo 78 posto djece.

Savršena oluja

Stručnjaci tvrde da je potrebno najmanje 95 posto vakcinisanih dvjema dozama kako bi se izbjeglo širenje ospica, vrlo zarazne bolesti koja se prenosi zrakom i može biti smrtonosna.

Virus može uzrokovati komplikacije, koje uključuju sljepoću, oticanje mozga i upalu pluća, a kod nevakcinisane djece je uočen najveći rizik od razvoja ozbiljnih slučajeva bolesti – uključujući i smrt.

Ipak, desetljećima postoji averzija prema MMR vakcini, koja je ukorijenjena u raširenim dezinformacijama vezanim uz studiju iz 1998. koja je ukazivala na vezu između autizma i vakcine, a u međuvremenu je naučno opovrgnuta.

Ujedinjeni narodi su u više navrata upozoravali da se sprema “savršena oluja” za nove epidemije bolesti koje se mogu spriječiti, uz pandemiju koja je poremetila rutinsko vakcinisanje.

I premda su ospice 2019. ubile više od 207.000 ljudi u svijetu, u mnogim su njegovim dijelovima pale stope vakcinisanja.

Stopa vakcinisanja prvom dozom pala je s 86 na 84 posto na globalnom nivou između 2019. i 2020., dok je prema podacima WHO-a tokom istog perioda samo 70 posto djece primilo drugu dozu.

Epidemiolozi smatraju da antivakserski stavovi na Balkanu nastaju zbog nekoliko čimbenika, a to su nepovjerenje u vladu, nedostatak ozbiljnih provedbenih mjera i poplava dezinformacija koje su preplavile društvene mreže tokom pandemije koronavirusa.

U Crnoj Gori ljekari su pozvali vladu da ozbiljnije pristupi ovom problemu te su upozorili da male novčane kazne za roditelje koji odbiju obvezno vakcinisanje nisu dovoljne da se antivakserski pokret zaustavi.

“MMR vakcina trenutno nije uslov za upis u škole i vrtiće”, rekla je za AFP Milena Popović Samardžić, epidemiologinja crnogorskog Instituta za javno zdravlje.

Gotovo trećina Crnogoraca vjeruje u teoriju zavjere po kojoj ljekari i vlada nastoje vakcinisati djecu vakcinama koja uzrokuju autizam, pokazalo je istraživanje Ipsosa objavljeno 2021. godine.

Isto izvješće je utvrdilo i da je više od polovine stanovništva zemlje uvjereno da su “globalne elite” stvorile koronavirus kako bi srezale populaciju planeta.

”Dosta mi je”

U Srbiji je vakcinacija obvezna za upis učenika u škole, ali stručnjaci kažu da dužnosnici često zatvaraju oči pred problemom sve dok ih epidemija ne prisili na reakciju.

“Država samo treba slijediti pravila koja je sama postavila”, rekao je Georgios Konstantinidis, šef srpske udruge pedijatara.

“Ali niko to ne radi – ni roditelji ni ljudi u vrtićima koji upisuju djecu ‘preko veze’.”

Srbija je posljednji put epidemijom ospica pogođena 2017., što je rezultiralo s 3800 zabilježenih slučajeva i 12 smrtnih ishoda, uključujući i dvoje djece.

Nakon izbijanja zaraze državni tužitelji pokrenuli su postupke protiv 43 istaknuta antivaksera zbog “izazivanja panike”, ali niko nije osuđen, rekao je Vladimir Cimerman, beogradski ljekar koji je pomogao u podizanju tužbe.

Ljekari u Srbiji sve su više frustrirani što se upozorenja ignorišu.

“Nedostaje nam društvena odgovornost. Dosta mi je svega”, rekao je Konstantinidis. “Osnovna ljudskost nestala je iz ovog društva, čak i na globalnom nivou.”

Preuzeto sa: dnevnik.hr

Za mnoge druge nije. Tu počinje pravi rat roditelja. Na kraju padaju teške riječi, žestoke uvrede. Jedni za, drugi protiv. Svi imaju čvrste argumente. A niko zapravo ne zna sve.

Ne znam mnogo o vakcinama. Ne znam šta je smućkano u epruvetama. Medicinska sestra u banjalučkom Savjetovalištu uvijek mi je ljubazno govorila protiv kojih bolesti moje dijete prima vakcinu i to mi je bilo dovoljno. Znaju šta rade, zavšili su školu. I ko sam ja da pametujem? Ne usuđujem se da se igram Boga.

Ne ulazim u rasprave, svako ima svoja objašnjenja, ali ja i dalje više vjerujem zvaničnim istraživanjima nego pričama rekla-kazala. Internet je čudo. Današnji roditelji tu mogu da pronađu sve što im odgovara, pa i podršku za svoje odluke.

Čitajući tako dolazim do priče CIN-a koji piše o dječaku Nedimu iz Sarajeva. Dječak je u petom mjesecu vakcinisan protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja te dječije paralize i hemofilusa B. Nakon toga je dugo plakao. Počeo je da koči noge i ruke. Utvrđeno je da zaostaje sa motorikom, a onda se na snimcima vide teška oštećenja mozga. U Ljubljani je ustanovljeno da je riječ o “encefalopatiji po vakcinisanju”. Međutim, nije urađeno vještačenje koje bi dalo odgovor na koju vakcinu je organizam reagovao i zbog čega.

Ne znam mnogo o vakcinama. Ne znam šta je smućkano u epruvetama. Medicinska sestra u banjalučkom Savjetovalištu uvijek mi je ljubazno govorila protiv kojih bolesti moje dijete prima vakcinu i to mi je bilo dovoljno. Znaju šta rade, zavšili su školu. I ko sam ja da pametujem? Ne usuđujem se da se igram Boga.

Stručnjaci za ovu oblast kažu da se komplikacije mogu dogoditi ako je dijete alergično na određeni sastojak vakcine, ako ima problem u imunološkom sistemu ili genetske predispozicije.

Banjalučanin Dušan M. “Loli” je ispričao da je bio žestoki protivnik vakcina. Njegovi sinovi danas su vakcinisani.

“Uvijek sam se svađao u Savjetovalištu, jer mi nisu znali objasniti šta se kombinuje u tim vakcinama. Imao sam osjećaj da vodim dijete na giljotinu, jer nikad ne znam da li će se baš njemu zalomiti onaj postotak koji umire od tih vakcina. Ipak, na kraju smo supruga i ja odlučili da ih vakcinišemo, jer su nas prozivali telefonom. Najužasniji osjećaj bio je dok smo čekali da je primi i trenuci poslije, plašili smo se da će se dogoditi nešto što nikome ne želimo”, kazao je Dušan.

Internet je čudo. Današnji roditelji tu mogu da pronađu sve što im odgovara, pa i podršku za svoje odluke.

Mnogo je i onih koji su isključivo protiv i ne žele da popuste. Na društvenim mrežama vode prave “male ratove”.

“Imam sinove od deset i osam godina. Nikada nisu primili vakcinu i mislim da sam donijela ispravnu odluku. Bila sam svjedok stravične priče u daljoj familiji, a sve se desilo zbog vakcine. Ne očekujem da me drugi roditelji razumiju, odluku sam donijela samo za svoju djecu”, kaže ova majka.

Druga opet dodaje: “Djevojčica je teško podnosila vakcine i primila je sve do MMR. Drugo dijete uopšte nisam vakcinisala. Ima mnogo razloga za i protiv, ali kod mene je prevagnulo protiv”.

Mene danas kopka da li stroge laboratorijske provjere, koje se provode u svijetu, rade i bh. stručnjaci. U Institutu za javno zdravstvo RS tvrde da je sve isto. Pa svoju djecu vakcinišu ovdje.

BiH nabavlja vakcine koje su prošle stroga testiranja Svjetske zdravstvene organizacije. Zatim, one prolaze kontrolu Agencije za lijekove, a dalje postupanje je strogo kontrolisano i dokumentovano kroz sistem takozvanog “hladnog lanca” sve do bezbjedne aplikacije.

Druga opet dodaje: “Djevojčica je teško podnosila vakcine i primila je sve do MMR. Drugo dijete uopšte nisam vakcinisala. Ima mnogo razloga za i protiv, ali kod mene je prevagnulo protiv”.

Posebne rasprave u BiH se vode zbog MMR vakcine, a koja se sve češće povezuje sa pojavom autizma kod djece. Prva doza ove vakcine djeci se daje sa navršenih godinu dana i zaštita je od morbila (ospica), rubeole i zaušnjaka. Čitava priča da MMR izaziva autizam potiče od gastroeneterologa Endrua Vejkfilda, koji je 1998. utvrdio da je pronašao vezu između vakcinisanja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole i autizma. Njegova teorija više puta je pobijena, a na kraju je i sam priznao da je lagao.

Bh. pedijatri, poznati i priznati, ističu da najveći broj vakcina djeca primaju u ranoj dječijoj dobi, ali i veliki broj dešavanja na zdravstvenom planu biva u istom periodu, tako da se poremećaji zdravlja, do kojih bi ionako došlo, pripišu vakcini. Neki poremećaji zdravlja nisu evidentni odmah, nego se manifestuju kasnije, rastom i razvojem djeteta pa i to zna da koincidira sa vakcinama. Roditelji tako odmah uspostave vezu koje zapravo nema.

Posljedice bolesti kod nevakcinisanog djeteta mogu biti teške i dalekosežne, kao što su upale pluća, mozga i moždanica i subakutni sklerozirajući panencefalitis, objašnjavaju pedijatri.

Posebne rasprave u BiH se vode zbog MMR vakcine, a koja se sve češće povezuje sa pojavom autizma kod djece.

Još jedno od najčešćih pitanja je – zašto da vakcinišem dijete ako ono svejedno može da dobije bolest protiv koje je primilo vakcinu. Istina je da dijete može da dobije tu bolest, ali su simptomi značajno slabiji, a posljedica prebolovane bolesti gotovo nema.

Zakoni u BiH propisuju kazne, ali su one potpuno nepopularne i gotovo niko ih ne sprovodi, a onda su ljekari na mukama jer moraju da objasne značaj doze koju će dijete primiti.

Srbija je to riješila dopunama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti prema kojem je vakcinacija obavezna i nije potrebna saglasnost roditelja za to. Ako se roditelji ogluše o ovu obavezu, biće više puta upozoreni, novčano kažnjeni, a na kraju i predati u nadležnost socijalne službe.

Strah u BiH doveo je do toga da danas ponovo imamo epidemije bolesti koje su bile skoro iskorijenjene. Ranije smo imali sporadične slučajeve, danas imamo toliko rasprostranjene bolesti da iz kuće ne bi trebalo da izlazimo.

To se desilo i pretprošle zime kada je ovim prostorima zavladala epidemija morbila. Univerzitetski klinički centar RS je ostao zaključan za posjete, a ja kao porodilja, ostala sam bez majčine pileće supe. Sedam dana bolničkog posta i pitanje zašto je, zbog nemara (ili kako god se to zvalo) drugih roditelja, moje dijete izloženo riziku zauvijek su me naveli na put obaveznog vakcinisanja. Dilema ne postoji. A nije da se nisam plašila i osluškivala gugutanje i pratila pokrete.

Strah u BiH doveo je do toga da danas ponovo imamo epidemije bolesti koje su bile skoro iskorijenjene. Ranije smo imali sporadične slučajeve, danas imamo toliko rasprostranjene bolesti da iz kuće ne bi trebalo da izlazimo.

Hrvatski Ustavni sud je ovakvu situaciju jednostavno riješio – PRAVO DJETETA NA ZDRAVLJE JE VAŽNIJE OD RODITELJSKOG PRAVA NA IZBOR. Tačka!