Naši klijenti imali su priliku da kroz jedinstvenu turu osjete nezaboravan doživljaj vožnje najnovijih modela.

Spajajući prirodne ljepote naše zemlje sa snagom Porsche motora, 15. Porsche Road Tour u BiH je predstavio kompletnu ponudu.

I ove godine defile najboljih modela krenuo je ispred Porsche Centra u Sarajevu. Kolona od 12 moćnih automobila je tokom cijelog puta do Mostara privlačila pažnju prolaznika. Uz to, ovaj put je organizovan i dinamički test na pomoćnoj pisti u Mostaru, koji je donio posebno uzbuđenje.

Kombinujući otvorenu cestu i stazu, Porsche je ove godine predstavio sljedeće modele: Boxstera, Targa 4 , 911 Turbo S coupe, Macan S, Taycan turbo Cross Turismo II, Cayenne turbo, Taycan 4S i Taycan turbo.

„Roud Tour veoma važan segment za sve u Porscheu, jer samo vožnja na otvorenoj cesti može dočarati sve ono što nudi svaki od modela“, istakao je Armin Mulović, Porsche brand manager za BiH.

On je naglasio da su ove godine uveli novitet – testiranje vozila na pomoćnoj pisti u Mostaru, gdje su uspjeli demonstrirati svu snagu i izdržljivost odabranih modela. U kontrolisanim uslovima, ispitane su sve performanse i električnog Taycana, čime su prisutni bili posebno oduševljeni.

Porsche Road Tour u BiH je ovaj put definitivno pomjerio granice u odnosu na prethodne godine, a iz Porsche Centra Sarajevo ističu da su veoma ponosni što su u mogućnosti da na jedinstven način, uz  svu raskoš enterijera i eksterijera Porsche vozila, prezentuju ono najvažnije od svakog modela.

Dugoočekivani trenutak stigao je vrlo neočekivano u ponedeljak ujutru, dizajnerka Fibi Filo je napokon pokrenula svoj brend i sajt. Ona je strateški pripremala svoj povratak još od 2017. godine kada je napustila brend Celine, na veliko razočaranje svih žena koje su obožavale njene modele.

Ovo je sigurno najduže iščekivana kolekcija u istoriji mode, i strateški pripreman povratak koji je Fibi najavila još prošle godine u junu. Armija žena strpljivo i verno već šest godina čeka ovaj dan. Nemoguće je preuveličati nivo ekstaze i oduševljenja koje je ponovno pojavljivanje boginje mode donelo fešn zaljubljenicama, ali dovoljno je reći da se kolekcija uprkos izuzetno visokim cenama skoro rasprodala za jedan dan.

U čemu je njena tajna

Filo je pre svega ispunila sva očekivanja – moćan udar slika i silueta koji će vam zavrteti mozak. Kolekcija Fibi Filo je primer originalnosti, erotike i humora koju tako vešto krije među odećom koja je jednostavno savršeno nosiva. Njena ubeđenja i stavovi zrače beskompromisnim samopouzdanjem kroz svaki kroj i dezen i predstavljaju odu jakoj ženi.

U izložbenom salonu iza pročelja jedne zgrade u Londonu sve je bilo vrlo jasno – brend Fibi Filo nije rođen samo kao kompletna kolekcija, već kao nova luksuzna modna kuća. Ima svoj sopstveni atelje i perfekcionističke standarde kako bi se izjednačila sa najboljima iz Pariza (o čemu Fibi očigledno zna sve).

Ono što je ponudila sa prvom kolekcijom obuhvata skoro sve –  kožne jakne, sjajne kapute, casual komade, njene čuvene pantalone za koju da nemaju konkurenciju, kombinacije za posle radnog vremena, cipele, torbe, naočare za sunce i nakit. Iako je velika većina već u rukama njenih fanova, za nekoliko preostalih torbi treba izdvojiti oko 6.800 evra.

Ali ono što je posebno važno kod Fibi jeste ekonomičnost stila. Genijalnost Fibi Filo – element koji je tako dugo nedostajao njenim vernicima – je način na koji ona stavlja svoj lični pečat na nove proporcije i provocira nove načine nošenja stvari. Sa ovom kolekcijom, njena jednačina je jasna: velika, zaobljena linija ramena, pantalone i uvek, uz sve, visoke potpetice, ali one udobne u kojima možete provesti ceo dan.

Nove varijante vrlo specifičnih potpetica, visoke mokasine koje nisu klasične, sa štiklama koje su oblikovane tako da budu čvrste i široke pozadi, a ipak tanke iz profila; ludo smešne rese; i ozbiljno seksi cipele na štikle čija cena se kreće od 990 evra pa i preko 1.800.

Predimenzionirana ramena uz zaobljeni luk koji odlučujuće menja stvari predstavlja posebnu igru umetnosti i kreativnosti koju njeni modeli savršeno dočaravaju. Ovakvi komadi koštaju od 2.800, a idu i preko 8.900 evra.

Filofilima nisu potrebna predavanja o njenoj izvrsnosti u dizajnu pantalona – talenat i preciznost kroja koje je praktično učinila svojim životnim delom još kada je bila student. Sada je tu veliki izbor filo-pantalona.

Modeli koji sa prednje strane izgledaju savršeno pravilno, ali koji su podeljeni rajsferšlusima, tačno uz zadnji deo svake noge, od poruba do pojasa (otkopčajte po želji da biste otkrili štikle ili malo više.) Dekonstruisani šabloni kargo pantalona, sa kaiševima za vezivanje na kolenima. A onda, tu su i neverovatno skrojene farmerke za svaki dan upotrebu i idealne helanke za svaki tip tela. Ipak, za jedan ovakav komad potrebno je da izdvojite oko 3.800 evra, ali i malo sreće, jer je 80 posto modela već prodato.

Ova kolekcija će biti dostupna samo online, i to u etapama, a namenjena je, na neki način kao oružje protiv trenda, bez sezonske etikete jer poenta je da se stvori proizvod koji odražava trajnost.

Filofilke

Tome u prilog govore i žene koje već skoro decenijama skupljaju i nose proizvode iz perioda Phoebe era Celine.

Gospođa Lohof živi u Dortmundu, u Nemačkoj, i sakuplja Celine od 2013. godine. Kako je rekla – gospođa Filo za nju predstavlja to kako bi volela da se oseća kao žena – prijatno u svojoj koži.

Slično mošljenje je iznela i Linet Najlander, izvršna urednica i direktorka magazina Dazed: „Ona je bila neko ko je ušao u naše cipele.

Razlog zašto je Celine iz ere Phoebe i dalje aktuelan je jer su te stvari napravljene za žene s ženske tačke gledišta i to do najsitnijih detalja – koliko su joj široki prorezi za ruke, činjenica da je uvek spajala stvari sa patikama…

To je žena koja nema životni stil ‘od ivičnjaka u taksi’. U metrou sam, znojim se, ali ipak želim da izazovem neki osećaj fantazije. Fibi je bila majstor baš za to“.

 

Neobična instalacija dio je retrospektive karijere srbijanske umjetnice Marine Abramović.

Za one kojima je neprijatno da se provlače između nagih modela, postoji poseban ulaz.

Izložba je inače dobila različite kritike – Guardian ju je nazvao “bitnom”, ali Times navodi da je “bezdušna”.

Ulazak između dvoje nagih izvođača tjera posjetioce na “sukob između golotinje i spola, seksualnosti, želje”, rekao je direktor izložbi Kraljevske akademije Andrea Tarsia.

Neobičnu izložbu su prvi put postavili 1977. godine Abramovićeva i njen tadašnji njemački partner Ulay. Par je stajao blizu jedan na drugom na vratima, tjerajući posjetitelje da prođu između njih.

Kritičar Telegrapha, Alastair Sooke, rekao je da je bio “zaokupljen time da im ne stane na prste” dok je prolazio tokom nove instalacije u Londonu.

“Ne morate proći između modela. Postoji obilaznica, ali to je varanje”, dodala je Laura Freeman iz Timesa. “Progurala sam se, uvukla sam stomak, pokušavajući da nikome ne nagazim na prste i ne dotaknem modele.”

Retrospektiva prikazuje poluvjekovnu karijeru Marine Abramović. Ona je prva žena umjetnica koja je imala samostalnu izložbu u glavnim galerijama Kraljevske akademije u njenoj 255-godišnjoj historiji.

Povelja je objavljena početkom septembra ove godine i prema njoj modeli su dužni da prije samog castinga dostave “validni ljekarski sertifikat koji potvrđuje njihovo dobro zdravlje i radnu sposobnost”. Prema njoj je zabranjen rad sa modelima mlađim od 16 godina, a propisane su i veličine odjeće koje moraju nositi. Mjere su izražene u francuskim veličinama odjeće pa tako manekenke moraju nositi barem broj 34, a manekeni broj 42.

Za modele starosne dobi od 16 do 18 godina važiće sljedeća pravila:

• Ne smiju raditi u periodu od 22:00 do 06:00
• Obavezno je prisustvo staratelja koji odredi njihova agencija ili roditelja i svaki model mlađi od 18 godina mora biti smješten u istom prostoru gdje je i njegov/njen staratelj ili roditelj.
• Povelja zahtijeva od brendova da od agencija traže da se pobrinu da modeli ispunjavaju svoje školske obaveze, te da redovno prisustvuju nastavi.

Sve to moraju da poštuju i “LVMH” i “Kering” u čiji se portfolio ubrajaju sljedeći brendovi:

LVMH: Berluti, Céline, Christian Dior, Edun, Emilio Pucci, Fendi, Givenchy, Kenzo, Loewe, Loro Piana, Louis Vuitton, March Jacobs, Moynat, Nicholas Kirkwood, Rimowa i Thoma Pink.

Kering: Gucci, Bottega Veneta, Saint Laurent, Alexander McQueen, Balenciaga, Brioni, Christopher Kane, McQ, Stella McCartney, Boucheron, Dodo, Girard-Perregaux, JeanRichard, Pomellato, Qeelin i Ulysse Nardin.

Prije samo neoliko mjeseci James Scully, direktor za casting progovorio je o užasnim uslovima rada na castinzima Balenciage u vlasništvu “Kering”-a. On je tada izjavio da je 150 djevojaka moralo tri sata čekati svoj red na tamnom stepeništu. Takođe je detaljno opisao rasizam u “Lanvin”-u i šeme da se zaposle maloljetni modeli za brend koji nije imenovao. U martu 2017. godine su i iz “LVMH”-a i “Kering”-a saopštili da će sarađivati s njim kako bi se stvari promijenile. Scully je dobio veliku podršku i počelo se raditi na tome da se u ovaj posao vrati sreća i humanost.

Početkom septembra Scully je svoje pratioce na Instagramu obavijestio o povelji i naglasio da je to samo početak.

“Ovo je veliki korak naprijed koji su napravile dvije najvažnije kompanije na svijetu i oni su posvećeni tome da to bude trajno”, napisao je Scully.

“LVMH” i “Kering” su krenuli stopama Francuske i Izraela koje su zabranile rad modela čiji je indeks tjelesne mase manji od 18.5. Iako stvari još uvijek nisu idealne, ohrabrujuće je to što ova dva modna giganta zajedno rade na tome da modeli širom svijeta budu zdravi i bezbjedni.

Izvor: Huffington Post

Obratite pažnju na fotografiju iznad ovog teksta – radi se o naslovnoj strani poslednjeg broja američkog izdanja časopisa Vogue. Ove devojke na plaži su sedam trenutno najpoznatijih modela sa modnih pista i kampanja. Sleva na desno su: Liju Ven, Ešli Grejam, Kendal Džener, Điđi Hadid, Iman Hamam, Adžoa Aboa i Vitorija Ćereti. Sve ovo bi moglo da izgleda kao jedna obična grupna fotografija supermodela, ali nekoliko detalja ju je pretvorilo u jednu od najviše polemisanih naslovnica u poslednjih nekoliko meseci.

1. Zašto Ešli Grejam (druga sleva) rukom prekriva deo svoje noge, a ostale devojke ne?
2. Zašto Ešli Grejam jedina nosi crni šorts, dok ostale devojke nose šarene šortseve?
3. Zašto je ruka Điđi Hadid, plavuše u sredini, toliko ispružena da izgleda kao vanzemaljska?

Odgovori koji su se najčešće mogli čuti su sledeći:

1. Zato što na taj način prikriva obim svoje noge i čini ga sličnijim obimu nogu njenih koleginica.
2. Zato što crno čini da izgleda vitkije i mršavije na fotografijama.
3. Zato što su je verovatno retuširali kako bi mogla da prekrije veći deo stomaka Grejemove i da ga na taj način prikrije.

Ešli Grejam, model koji se ne uklapa, nije nikakva početnica. Počela je da se bavi manekenstvom sa 12 godina, bila je unajmljena od strane modne agencije Ford sa 17 godina, a kada je napunila 18 telo joj se promenilo i tada je postala plus size model (model većih konfekcijskih brojeva). Uvek se branila govoreći da ima „telo prosečne američke žene“ i izjašnjavala se kao „aktivista ženskog tela“.

Forbes ju je 2016. godine izabrao kao jednu od 30 najuticajnijih osoba ispod trideset godina u svetu umetnosti i stila. Sledeće cifre govore u njenu korist – pet naslovnih strana velikih časopisa prethodne godine, zatim 2015. godine je dobila naslovnicu u časopisu Sports Illustrated i zaradila je više od 1,6 miliona dolara od prodaje linije donjeg rublja koju je dizajnirala za kanadsku marku Adition Elle. Razloga de se nađe na ovoj naslovnici nije manjkalo.

Ova mlada dama iz Omahe (Nebraska, SAD) takođe sarađuje sa firmom kupaćih
kostima Swimsuits For All, gde radi kao direktorka kreativnog odeljenja i model linije koja nosi njeno ime. U poslednjoj kampanji, ona nosi šarene kupaće kostime, pokazujući mnogo više kože nego u američkom časopisu i okružena je mršavijim modelima (u belim kupaćim kostimima).

U poređenju sa prvom, ova fotografija ima daleko pozitivniju konotaciju od one koju Ana Vintur prikazuje u časopisu Vogue. Mada, ne zaboravimo da se radi o istoj urednici koja je u dokumentarnom filmu The September Issue izjavila da je „morala da koriguje“ fotografije Dženifer Garner zato što na njima „deluje kao da je trudna“, kao i da ju je kroz šalu napala kako joj je „potrebno retuširanje“ i da bi trebalo da „ide u teretanu“.

FOTO: EL PAIS

Publikacije, i to ne samo one koje se tiču mode, i dalje razvijaju određene „fobije“ od plus size modela, kada treba da se fotografiše lice za naslovnu stranu. Urednici se kriju iza samonametnute diktature fotogeničnosti i straha da ljudi neće potrošiti nekoliko evra više na časopis ako model prvom planu nije mršava žena. Evo nekoliko praktičnih primera koji se stalno ponavljaju u ovakvim slučajevima.

Spasite naslovnicu krupnim kadrom

Adel je u tome ekspert. Brza pretraga svih naslovnica na kojima se ona pojavila kroz čitavu svoju karijeru potvrđuje da se ova sjajna dobitnica pet Gremija za svoj poslednji album uvek slika u krupnom kadru. Na pozitivne reakcije naišla je njena naslovnica za magazin Rolling Stone, sa efektom sveže umivenog lica, ali ipak dosta drugačija od naslovnica drugih zvezda (magazin je poznat po fotografisanju žena za naslovnice bez grudnjaka, ili u majicama na bretele. Dokaze za ovo možete pogledati ovde).

FOTO: EL PAIS

Iz istih razloga, jedna od najkritikovanijih je bila i trostruka naslovnica koju je američko izdanje časopisa Elle pripremilo za specijal Žene televizije 2014. godine. Mindi Keljing je delila prvi plan sa drugim glumicama (Ejmi Poler, Alison Vilijams i Zoe Dešanel), ali se samo ona pojavljuje u krupnom kadru, dok se na fotografijama njenih koleginica vidi celo telo.

FOTO: EL PAIS

Pokrijte je!

Šta se dešava ako se žena „plus veličine“ pojavi na naslovnoj strani zajedno sa drugim ženama?

Najverovatnije je da će, ako se ne pribegne krupnom kadru, izabrati da je pokriju, kao što se desilo sa Ešli Grejam u časpisu Vogue, ili sa naslovnom stranom za Elle na kojoj se našla glimica Melisa MekKarti u novembru 2013. godine. Dok se glumica Šajlin Vudli pojavljuje kupaćem kostimu, a Riz Viterspun u haljini sa izrezom sa strane, glavnu glumicu filma Ghostbusters, Melisu MekKarti su obukli u jedan (fenomenalan) kaput dizajnerke Marine Rinaldi kako bi prikrili njenu figuru, što nije prošlo neprimećeno i izazvalo je snažnu lavinu kritika.

FOTO: EL PAIS

Ono što je sigurno je da bi ovaj strah od objavljivanja slika žena „plus veličina“ mogao da bude neosnovan. Javnost ne reaguje uvek negativno na naslovnice sa modelom ili likom čiji je fizički izgled daleko od striktnih mera tela nametnutih od strane samih časopisa. Barem ne kada to donosi zaradu. Naslovnica na kojoj se našla Adel 2012. godine je bila druga najprodavanija naslovnica časopisa Vogue u Sjedinjenim Američkim Državama (nekih 410.000 primeraka).

Nemamo podatke o broju prodatih časopisa koji nisu specijalizovani za modu, ali možemo da potvrdimo da je obnaženost pevačice Bet Dito na naslovnici časopisa Love 2009. godine bila jedna od najpohvaljenijih i ostavila je najveći utisak. Kejti Grand, tadašnjoj urednici časopisa je to bilo odmah jasno: „Betin izgled ne ističe njene nesavršenosti, već naše… Ona je zadovoljna sobom i svojim izgledom. Zar ne bismo sve želele da se osećamo tako kada se probudimo ujutru?“.

Prevela: Aleksandra Milosavljević

Izvor: iSerbia

Sve na jednom mjestu sakupio ih je fotograf Peter Lindbergh, što je kasnije pjevač George Michael iskoristio kao inspiraciju za video spot pjesme Freedom.

Cindy Crawford

Rođena 1966. godine, Cindy Crawford je magazin Forbes 1995. godine proglasio najplaćenijim modelom na svijetu. Zauzela je treće mjesto na listi najzgodnijih žena iz 90-ih godina, te se našla među 100 najzgodnjih žena svih vremena, po izboru časopisa Men's Health. Cindy je jedna od pet originalnih supermodela iz 90-ih godina, a njen zaštitni znak je mladež iznad gornje usne.

Pored manekenske karijere, glumila je u flmovima, a dizajner Michael Kors za nju je rekao da je promijenila percepciju “seksepilne američke djevojke”, jer je klasičnu plavušu sa plavim očima zamijenila šarmantna brineta, koja se prema poslu odnosila sa velikom dozom profesionalnosti.

Karijeru supermodela je napustila 2000. godine, nakon čega se nekoliko puta pojavljivala u različitim modnim časopisima.[nextpage]

Naomi Campbell

Porijeklom iz Engleske, Naomi Campbell je u svijet mode ušla već sa 15 godina, da bi tokom 80-ih i 90-ih godina postala jedan od najtraženijih modela na svijetu. Rođena je 1970. godine i jako brzo se upisala među top pet supermodela na cijelom svijetu.

Zanimljivo je da se u javnosti pojavila već sa sedam godina i to u spotu Boba Marlija za pjesmu Is This Love, a prije 16. rođendana se pojavila na naslovnici britanskog časopisa Elle. U svom radu se često suočavala sa rasizmom, ali je imala i nesebičnu podršku svojih koleginica. Turlington i Evangelista su čak jednom prilikom tvorcima brenda Dolce & Gabbana rekle da neće raditi za njih, ukoliko ne angažuju i Naomi.

Iako je osvajala modne piste i časopise, Elite Model Management otpustio je 1987. godine zbog njene loše naravi, te je opisao kao manipulativnu i nepristojnu osobu sa kojom se ne može sarađivati. Mediji su tokom godina mnogo izvještavali i o skandalima koji su pratili njenu blistavu karijeru, prvenstveno o njenim napadima na saradnike i fotografe, ali i ovisnosti o drogi i alkoholu.[nextpage]

Linda Evangelista

Najpoznatiji model iz Kanade, Linda Evangelista rođena je 1965. godine. Smatra se jednom od najuticajnijih manekenki svih vremena, a pojavila se više od 700 puta na naslovnim stranama različitih magazina.

U manekenske vode uplovila je sa 19 godina, kada je potpisala ugovor sa Elite Model Managementom i preselila se u Njujork. Zbog njenih fizičkih transformacija su je zvali kameleon, a povukla se 1998. godine. Nakon toga se povremeno pojavljivala u svijetu mode, ali se nije dugo zadržavala.

Nakon što je 1988. godine na snimanju probala kratku periku, odlučila je da ošiša svoju dugu kosu. Međutim, to nije naišlo na dobar prijem u modnom svijetu, pa su joj otkazali 16 revija na kojima je trebala da se pojavi. Ipak, na proljeće 1989. godine upravo takva frizura je bila u trendu i nazvana je baš po njoj.

Poznata je njena izjava da se modeli ujutru i ne bude ukoliko im nije ponuđeno 10.000 dolara za taj dan.[nextpage]

Christy Turlington

Christy Turlington rođena je 1969. godine u Kaliforniji, a modelingom se počela baviti sa 14 godina. Već sa 18 se preselila u Njujork kako bi se potpuno posvetila svojoj karijeri. Više od 500 puta se pojavila na naslovnicama različitih magazina a radila je za brendove kakvi su Calvin Klein, Chanel, Yves Saint Laurent, Marc Jacobs, Donna Karan, Prada, Valentino, Versace…

Kasting agent je za Christy izjavio da se radi o najboljem modelu svih vremena, te da kada bismo sve modele sabrali u samo jednu osobu, ona ne bi bila ni blizu onoga što je Christy.

Tokom 2010. godine pokrenula je humanitarnu organizaciju Every Mother Counts (Svaka majka je bitna), koja je posvećena stvaranju sigurnosnih uslova za trudnoću i porod žena širom svijeta. Putem ove organizacije se prikuplja novac za zdravstvene programe koji se realizuju na globalnom nivou.[nextpage]

Tatjana Patitz

Rođena u Njemačkoj 1966. godine, Tatjana Patitz je peti supermodel model svih vremena. Sa 17 godina je ušla u finale takmičenja Elite Model Look, nakon čega je potpisala ugovor za Elite Model Management i preselila se u Pariz. Nakon dvije godine pojavila se na naslovnici magazine Vogue, da bi se uskoro preselila u Njujork i sarađivala sa najpoznatijim fotografima.

Njenu ljepotu na fotografijama su opisivali kao nešto delikatno i lomljivo, uz elemente senzualnosti i intenzivnih emocija.

Tokom 90-ih godina je kombinovala studije glume u Los Anđelesu sa modelingom, a pojavila se na više od 200 naslovnica. Njena prva filmska uloga je u filmu Rising Sun, da bi se zatim pojavljivala u TV serijama, filmovima i muzičkim spotovima. Njena najveća uloga je u filmu Restraining Order.