Upravo ovo je ukratko pokretač Montessori programa, savršene slobode za vaše mališane, koji podstiče spontano učenje u idejama bogatom svijetu.

Nezavisnost, odgovornost, postovanje reda, uspjeh… Ovo je sve sto želimo da kroz vaspitanje dobije naše dijete. Zvuči kao neki teški poredak? Ne, zvuči kao ljubav. A iz te ljubavi rodio se čitav ovaj sistem odgoja, vaspitanja i učenja.

Banjalučki Montessori Kindergarten vrtić, nakon nešto više od dvije i po godine sprovođenja ovog programa, očekuje akreditaciju. Potvrda kvaliteta stiže i od inostranih predstavnika programa. Meliz de Ruder Tanović, osnivačica Montessori vrtića u Sarajevu i škole “Blooming Child”, i Vendi Kompson, predsjednica akreditacionog odbora za Montessori program iz Londodna, posjetile su ovaj dječiji svijet i uvidjele na koji način se sprovodi Montessori ideja, koliko i u kojim pravcima djeca napreduju i da li su postavljeni pravi standardi ove vrste obrazovanja u predškolskom uzrastu.

Tako banjalučki kutak, prvi akreditovani, postaje mjesto koje je dostiglo visoke standarde u oblasti predškolskog vaspitanja.

“Uz njihovu podršku želim da podignemo cijelu ovu priču na zavidan nivo. Kao neko ko u Banjaluci stoji iza Montessori ideje, želim da ovo bude ustanova koja može pomoći da djeca ostvare dobre životne ciljeve i da zajedno radimo na razvoju talenata koje imaju”, kazala je Danijela Risović, direktor Montessori Kindergarten vrtića u Banjaluci.

Kompson je oduševljena onim što je vidjela. Kako je istakla, odmah po ulasku vidjelo se da vrtić živi Montessori ideju, a da djeca, s kojom je neko vrijeme provela u igri, vrlo lijepo usvajaju ono što im vaspitači prenose.

“”Više nije stvar u igračkama, prostoru, već u tome kako će nastavnici i djeca percipirati čitavu ideju. Ono što sam vidjela ovdje je zaista izvanredno i mogu samo da čestitam Danijeli na svemu što je za kratko vrijeme postigla”, istakla je Kompson, koja će, po dolasku u London, za akreditacionu komisiju prirediti izvještaj o dešavanjima u banjalučkom Montessoriju.

Montessori svijet nalazi se u Grčkoj ulici na broju tri. Posjetite ih i vi i uvjerite se da u ovom prostoru vaše dijete stasava u čovjeka.

Nakon završenog studija Žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Banjaluci shvatila je da, ma koliko divan taj poziv bio, ipak nije za nju. Spakovala je kofere i otišla na master studij u London, u potpuno drugom, privrednom i poduzetničkom pravcu. Nakon nekoliko godina provedenih na vodećoj, direktorskoj poziciji, u velikoj bosansko-hercegovačkoj kompaniji shvatila je da je postigla sve što je htjela, stisnula pesnice i zube i opet se usudila upustiti u nešto novo, još veće. City mall – prvi veliki šoping centar u srcu Banja Luke, rame uz rame sa svjetski poznatim centrima.

“Prije svega, želim građanima Banjaluke, ali i okoline pokazati šta to znači vjerovati. Ja iskreno vjerujem u ovaj ogromni, milionski projekat, jer je nešto novo i osvježavajuće za naš grad, ali i širu regiju. Ne, nismo jedini centar takve vrste, ali ćemo dati sve od sebe da budemo jedinstveni i prepoznatljivi. Banja Luka je zanimljiv i živ organizam koji raste iz dana u dan i treba nove sadržaje. Ne mogu reći da nema negativnih, ali nas ipak pozitivni komentari i reakcije na ovaj projekat tjeraju dalje. Ja ne sumnjam u uspjeh, da sumnjam ne bih se ni sama usudila doći na tako odgovornu poziciju kao što je biti direktorica” kaže Danijela i dodaje kako je Banja Luka ogroman, ali neiskorišten potencijal. Čvrsto vjeruje da će ovaj centar uskoro postati svratište mnogobrojnih putnika i turista koji prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu, a kroz par godina da će se čak i namjenski dolaziti u Banjaluku, baš kao što to trenutno rade građani Bosne i Hercegovine odlazeći u velike evropske gradove da bi kupili nešto što im je u našoj državi nedostupno.

“Iako je završetak radova na City mall-u planiran za kraj 2018. godine, mi već sad vrijedno radimo i pripremamo teren da bismo, kada dođe taj trenutak mogli svim klijentima i mušterijama da pružimo što raznovrsniji sadržaj koji će ih motivisati da nam se vraćaju. Čak i pri samoj izgradnji centra, odlučili smo da želimo pružiti priliku domaćim operativcima. Zašto dovoditi strane kompanije da prave domaći proizvod?”

Da, možda će da bude malo sporije nego inače, ali ja kao direktorica sa cijelim svojim timom iskreno vjerujem u domaće snage i sgurna sam da niko neće da nas iznevjeri, jer izabrali smo najbolje”.

City mall će biti šoping centar koji će sa punim pravom moći da stane rame uz rame za europskim centrima. Previđena je izgradnja prostora od 55.000 kvadratnih metara, od čega će čak 20.000 biti namijenjeno kao prodajni prostor. Od četiri predviđena niova, dva su namijenjena prodajnim objektima dok su druga dva rezervisana za prodajno-zabavni karakter, a koji će uključivati ugostiteljske objekte. Izgradnja ovakvog šoping centra će imati višestruku korist za grad Banjaluku, ali i regiju koja će napokon dobiti prostor za kupovinu, ali i novo mjesto za okupljanje i zabavu.

Osim što je uspješna u korporativnom, biznis svijetu i može da stane na crtu bilo kojem muškarcu iz branše, stisnula je zube i donijela u Banjaluku još nešto novo – Montessori vrtić! Lola je već u nekoliko tekstova pisala šta je to Montesori način vaspitanja, iako je takav vid vaspitanja u Bosni i Hercegovini još uvijek nedovoljno zastupljen. Nakon što je postala majka, a uz sve poslovne obaveze, Danijela je odlučila da potraži nešto novo, drugačije. U stvari, htjela je najbolje za svoje dijete, a u njenoj glavi krcati vrtići sa premalo vaspitača to nisu bili. Korak po korak i samostalnim istraživanjem je otkrila upravo Montesori i odlučila da to jednostavno mora da postoji i u Banjaluci. Iako postoji tek nekoliko godina i tek treba da se razvije, Danijela kaže da je najviše ponosna na činjenicu kako su mladi roditelji spremno i pozitivno dočekali ovu priču.

“Posebno sam ponosna na roditelje djece koja pohađaju naš vrtić. To su mahom mlade mame i tate koji nisu došli samo da svom djetetu pruže nešto novo što se pojavilo, već zato što zaista vjeruju u takav sistem obrazovanja, informisani su i prepuni podrške i želje da učestvuju, što je više moguće”.

Danijela dodaje i koliko je bitan upravo predškolski dio odgoja u kojem se djeca uče osnovnim stvarima i postavljaju postulate za budućnost. Dijete i um se razvijaju do šeste godine života i to je najkritičniji period u kojem je djeci potrebno pružiti svu pažnju, ali ih u isto vrijeme naučiti kako da djeluju samostalno. Prije samog pokretanja vrtića, uložili su vrijeme i resurse u obuku stručnog kadra koji radi sa djecom, jer Montesori vaspitač nije klasični vaspitač već je potrebno dosta učenja i spoznaje različitih informacija da bi se što bolje pristupilo procesu odgoja i brige o djeci

Danijela svakodnevno ulaže vrijeme, novac i puno ljubavi u sve što radi i smatra da je to osnovni pokretač i preduslov dobro obavljenog posla.

“Jako je bitno da volite i vjerujete, čak i kad  se čini baš teško. Rezultate bilo čega je nerealno očekivati preko noći, jer ništa ne može da se sagradi bez uloženog truda i vremena. Bilo da je riječ o poslu ili odgoju djeteta, i jedno i drugo zahtjeva svakodnevnu, dugogodišnju pažnju da bi se primjetili rezultati”.

Lola vjeruje da upravo žene kao Danijela mogu i mijenjaju svijet. Na bolje!

Nezavisnost, odgovornost, poštovanje reda, uspjeh… Ovo je sve što želimo da naše dijete dobije kroz vaspitanje. Zvuči kao nauka? Ne – zvuči kao ljubav iz koje se rodio čitav sistem odgoja, vaspitanja i učenja. Svijet zvan Montessori svijet!

U centru ove izvanredne ideje je upravo dijete kojem je omogućeno obrazovanje kako bi samo pronašlo svoju ulogu, mjesto i cilj postojanja, jer život će mu svakako ponuditi mogućnosti da to i ostvari. Nezavisnost je drugo ime Montessorija, jer dijete teži da bude što samostalnije u toku razvoja. Pratite svoje mališane i uvjerićete se da je ovo istina. Kada pomislimo na vaspitača u vrtiću svakako ne želimo zamjensku majku i upravo zato Montessori vaspitač nije ta vrsta zaštitnika već pažljivo prati djetetove potrebe te priprema prostor koji mu odgovara. Uvijek je na raspolaganju mališanu i čeka da mu se sam obrati kada za to ima potrebu.

Postoje li granice? Naravno!

Jer, ovo ne znači da je djetetu dozvoljeno da radi šta hoće, ali mora da spozna i da je sam svoj gospodar.

Saznaje šta je disciplina, poštovanje reda, odgovornost… Zapravo, granica djetetove slobode je sloboda drugih. U ovom šarenom svijetu okolina je pažljivo prilagođena mališanu kako bi se fizički, umno i duševno razvijao.

Učenje kroz igru ili igra kroz učenje – svejedno. Važno je da je igra itekako zastupljena. Didaktički materijali su s ljubavlju pravljeni. Oni podstiču aktivnost i kreativnost. I greške su dozvoljene, ali dijete ih samo uoči… Pravi red u svojoj spoznaji svijeta, od jednostavnijeg ka složenijem, od konkretnog prema apstraktnom. Razvija se i uči da misli svojom glavom.

Sve ovo, srećom, nije nam nedostupno. Montessori dječiji svijet postoji i u Banjaluci. Djeca vrijeme s radošću provode u njemu, u Grčkoj ulici na broju sedam. Taj mali, šareni svijet ušuškan je ljubavlju koja će naše dijete pripremiti za polazak u školu, dati mu slobodu da mašta i gradi, da se igra i uči, da upoznaje okolinu i spremi se da sigurno i bez zadrške napravi prvi korak u svijet odraslih.

Samopouzdanje zasnovano na znanju, kreativnosti i sigurnom koraku je pravi put u budućnost.

Lola bira Montessori!

Godine rada donijele su rezultate kojih se i danas, cijeli vijek od začetka Montesori metode, drže stručnjaci u vrtićima i školama. Ali možete je se držati i vi, u svom domu, prateći i podržavajući svoje dijete već od prvih koraka.

Budući da je ova metoda usmjerena na djetetov samorazvoj, sticanje nezavisnosti i samostalnosti, razvoj motorike jednako kao i kreativnosti, tu su različite igre, jer – zapamtite – to nikada nije SAMO IGRA.

Dijete kroz igru uči, saznaje, otkriva, vježba svoje tijelo i mozak podjednako.

A pošto Lola voli djecu, igru i osmijehe, danas vam donosi prijedloge kako da sve to iskombinujete i krenete na put učenja sa svojim djetetom.

Motorika, kreativnost i logika

Vezanje pertli izgleda kao jednostavna stvar, ali zapravo je kompleksno pa učenje uvlačenja i vezivanja pertli jedna je od aktivnosti koju možete raditi sa svojim mališanom, kako bi se poboljšala njegova motorika.

A onda dolaze aktivnosti poput presipanja zrna graha iz zdjelice u zdjelicu, uz pomoć lopatice, što doprinosi osjećaju koordinacije, orijentacije i kontrole pokreta ili igra sa novčićima, u kojoj dijete uz pomoć pincete ili hvataljke prebacuje novčić po novčić iz jedne posude u drugu, čime razvija preciznoct i stisak, baš kao i igra u kojoj iz čaše u čašu presipa vodu.

Pustite da svaki predmet opipa, osjeti u svojim rukama svaki oblik, ispupčenje, udubljenje, hrapavost ili glatkoću, mekoću ili tvrdoću. Pustite da se raspu zrna graha, novčići ili da se prospe voda. Važno je da u procesu učenja dijete samo ispravlja greške, da samo pokupi zrnevlje ili pokupi krpom vodu sa stola. To utiče na njegovo osamostaljivanje, kao i na osjećaj odgovornosti.

Isto takvo dejstvo imaće i kućni poslovi. Da, zaista, ono što vama djeluje da su zamorni svakodnevni zadaci, ne samo da će biti zabavno vašem djetetu, već će uticati da od malena uči kako svijet funkcioniše i da se ne oslanja na druge u onome što su njegove buduće obaveze. Zato mu dopustite da uzme metlu i lopaticu, da čisti s vama, dajte mu malu krpu da briše prozore ili prašinu sa stolića. Makar i morali da prebrišete poslije njega, dajte mu do znanja da radi dobar posao. I nemojte da dijelite poslove na muške i ženske.

Kuhinja stvarno može biti izvor frustracija za vas, ali za vaše dijete to je izvor sreće i mogućnosti za učenje i razvoj motoričkih, ali i logičkih sposobnosti. Igra u kojoj zadate vašem mališanu da složi viljuške sa viljuškama, kašike sa kašikama (noževe, ipak, izbacite iz igre) pomaže u razumijevanju sličnosti i razlika predmeta. S istim ciljem, možete istresti kutiju pahuljica ili grickalica različitog oblika i igrati se razvrstavanja i grupisanja istih na gomilice.

Još jedna odlična vježba, koja podstiče logiku i uči razaznavanju boja i oblika, jeste sortiranje čarapa. Razdvojite sve čarape, stavite na veliku gomilu i neka traženje dvije iste počne.

Kada smo stigli do boja, za vježbanje motorike, ali i ispoljavanje kreativnosti, tu je nezaobilazan i plastelin. Uz plastelin, uvijek imajte blokove i tempere. Pustite dijete da istišće boje, da ih miješa, da ih nanosi četkicom i rukama, jer svaki pokret je važan, sloboda svakog pokreta je važna.

Matematika, logika i činjenice

Već od druge godine, možete svoje dijete polako uvoditi u svijet matematike i logike. Idite postepeno i imajte u vidu da dijete ipak tek sa sedam godina počinje da razumije princip konzervacije to jest da je, na primjer, količina novčića jednaka i kada se promijeni oblik figure sastavljene od njih ili da jasno shvata uzročno-posljedične veze.

Zato možete postepeno da krenete od učenja osnovnih brojeva, dajući djetetu da slaže napravljenje figure cifara od jedan do deset, a zatim da, u skladu sa odabranim brojem, složi jednak broj novčića ili figurica.

Za razvijanje apstraktnog mišljenja, tu su igre poput slaganja krugova od najvećeg ka najmanjem i obrnuto, koje treba da podstaknu učenje odnosa kao što su veće, manje i jednako na konkretnim predmetima. Čista apstrakcija, ipak, dolazi kasnije na razvojnom putu djeteta.

A kako bi dijete učilo i da razaznaje oblike, razvija logiku i istovremeno uči činjenice o svijetu – šta je to lopta ili ko je mačka – tu su jednostavne slagalice s kojima se kreće i prije druge godine, a onda se priča usložnjava, slagalice komplikuju, sve u skladu sa djetetovim uzrastom, interesovanjima i brzinom napretka. Slažite s njim, pričajte mu šta je šta, zbog čega je taj dio baš tu i kako da postavi sljedeći. Dajte mu jasne instrukcije, objasnite i pustite da shvati kako da riješi problem pred sobom. I zabavite se i vi. Dijete će to znati da cijeni.

I još jedna važna stvar: dozvolite djetetu da bira da li želi da se igra za stolom ili na podu. A kada odabere pod, tu je odlična igra koja doprinosi razvoju mišića i koncentraciji, a to je odmotavanje i zamotavanje ili rolanje posebne prostirke za igru. Prostirka je zabavna, ali će naučiti dijete da odredi svoj prostor za igru, gdje da donosi igračke i odakle da ih vraća na njihovo mjesto.

Uz sve predložene igre, probajte da imate u vidu da Montesori pristup podrazumijeva okolinu po mjeri djeteta. Potrudite se da za njega imate stolice uz pomoć kojih može da dohvati stvari na stolu, metlice ili četkice pogodne za njegove male šake i igračke na dohvat ruke, tako da može slobodno da bira i uzme šta poželi, kada to poželi, a ne da mora vas vući za rukav kada mu nešto treba.

I ako želi lutku, dajte mu lutku. Ako želi kamion, dajte mu kamion. Nebitno je da li je djevojčica ili dječak, dijete treba da osjeti samo šta voli, da dodirne svaku stvar svojim rukama. A ako neka stvar dodirne njegovo srce – ne uskraćujte mu je.

Nadamo se da smo vas inspirisali kako da sopstvenu kuću pretvorite u malu igraonicu i učionicu i kako da pomoću igara, zasnovanih na Montesori principima, dijete naučite da uči iz sopstvenih grešaka, da razvija čula, jača mišiće i kroz sve to spoznaje svijet oko sebe, svoje sklonosti i interesovanja.

Zato, pustite ga da pogriješi. Ukažite mu na grešku da bi je samo ispravilo. Ne namećite mu igru, neka je samo odabere i pustite ga se zadrži na njoj dok god ga zanima – ne požurujte ga i ne završavajte umjesto njega, jer ste nestrpljivi, jer vam se žuri nekuda. Kud vam se žuri? Igrajte se i uživajte sa svojim djetetom, učite polako o njemu, dok ono uči o svijetu koji ga čeka.

Izvor fotografija: Dana's Pink Ribbon

U britanskoj kraljevskoj porodici je zimus odlučeno: najmlađi član porodice, princ George će, baš kao i njegovi otac i stric, prinčevi William i Harry, svoja prva znanja sticati u Montessori školi – obdaništu koje svoj rad temelji na načelima dječije slobode, nezavisnosti i razvoja. To podrazumijeva poseban program, prostor i materijale kao i osoblje obučeno da bude uvijek tu za dijete. Da mu pomogne da – (skoro) sve uradi samo. Sve i svi oko njega su tu da njegove mogućnosti prate, podrže i “poguraju”. Djetetu se ne naređuje, dijete se podstiče, djetetu se ne nameće, već mu se ostavlja da samo otkrije.

I sama princeza Diana je bila njegovateljica u obdaništu koje je podržavalo Montessori program i kao najbolji izbor za vaspitanje svoje djece vidjela je stimulativno okruženje u kojem samostalnost djeteta dolazi kao rezultat njegove slobode da se razvija prema sopstvenim mogućnostima.

Vrtići koji rade po principima Montessori pedagogije od nedavno postoje i u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu su tu obdanište i privatna osnovna škola Blooming Child, u Banjaluci jaslice i vrtić Montessori Kindergarten, a u Zenici privatna predškolska Dječija Montessori kuća i Prva osnovna Montessori škola. Sve ove ustanove svoj rad baziraju na otkrićima prve italijanske doktorke Marie Montessori koja je svoj život posvetila pronalaženju najpodsticajnijih uslova i metoda za razvoj djeteta.

Stoga, nije čudno da to podrazumijeva bitne razlike u odnosu na klasične vrtiće kada je riječ o vaspitačima, materijalima, ali i samom prostoru u kom djeca borave.

„Glavna osobina Montessori vaspitača je njegova lična sposobnost da ostavi prostor djetetu da dođe do izražaja istovremeno prepoznajući u kom periodu osjetljivosti za razvoj se nalazi i shodno tome ga u pravom momentu, na pravi način spoji sa odogovarajućim materijalom,“ kaže Danijela Risović, osnivačica i vlasnica Montessori Kindergartena, koju su manjak vrtića i želja za drugačijim pristupom pokrenuli da otvori posebno mjesto za najmlađe. Uključujući i njenog sina.

A kako u tom, tako i u ostalim Montessori vrtićima, vaspitači usmjeravaju dijete dopuštajući mu da otkriva svijet, da bude slobodno da bira igračke, da se kreće, pa i da se isprlja. Jer – što da ne?

Igre u pjesku, sađenje biljaka u bašti, hodanje po zemlji, sve u čemu dijete uživa istovremeno služi i za razvoj njegovih čula i inteligencije u svim pravcima. Nenametljivo, poput klasične muzike u pozadini, cjelokupna posebno uređena i opremljena okolina djeluju pozitivno: prirodna svjetlost, nježne boje, lako dostupne igračke i materijali uklopljeni tako da na svakom koraku dijete osjeća sigurnost i slobodu.

„Ovdje je presudna sinergija između djeteta, vaspitača i Montessori materijala, to jest, cijelog ambijenta. Tako dijete gradi svoju bazu znanja i sposobnosti neophodnih za kasnije obrazovanje i život. Način na koji to radi vaspitač, zajedno sa djetetom, koristeći odgovarajuće materijale, je kao kada gradite skelu. Kada učvrstite osnovu, gradite korak po korak sve više i dalje,” ističe Danijela.

Koliko je ovaj pristup vrijedan pažnje govore njegova dugovječnost, rasprostranjenost, kako i nevjerovatan uspjeh onih koji su kroz njega prošli. Od slavnih imena s početka vijeka, poput malade jevrejske spisateljice Anne Frank, preko kolumbijskog pisca Gabriel Garcia Marqueza do osnivača Googlea, Larry Pagea i Sergeya Brina ili slavnog Georgea Clooneya.

A zanimljivo je da je i kod nas Montessori priča povezana s kraljevskim purpurom. Krenula je 2008. s crvenog tepiha kada je Maelys de Rudder Tanović, supruga bosanskohercegovačkog oskarovca Danisa Tanovića, pokrenula sarajevske centre. Baš uz njenu pomoć i uz podršku Montessori Centra u Londonu, od prošle godine i banjalučka djeca imaju mogućnost da svoje predškolske dane provode u Montessori obdaništu.

Najbolji odgoj je nadohvat ruke. Ipak, treba istaći da, bez obzira koliko posebna sredstva kojima raspolažu ovi vrtići činila dane mališana sadržajnijim, nezamjenjivu ulogu u odrastanju i razvoju, prije svega, igraju ljudi oko njega. Otvorenost i ohrabrenja koja dobija svakog dana su jednako bitni.

Zato, probajte primijeniti neke od Marijinih principa i sami: da na svoje dijete gledate kao na nekog kome samo treba malo pomoći da iskaže što umije; da ne radite stvari umjesto njega, već pokažete kako da ih uradi samo; da budete strpljivi i doslijedni; da uočite šta to privlači vaše dijete, šta mu okupira pažnju i da ga podržite u tome. Sva svakodnevna mala ohrabrenja mogu da mu pomognu da izraste u velikog čoveka kog svako dijete krije u sebi.

Suština Montessori pristupa leži u podršci koju dijete dobija, pažnji i spremnosti da se čuju i prepoznaju njegove potrebe. Vi ste, ipak, prva osoba koja je tu, na koju se oslanja prije i poslije dana u vrtiću. Tako da nije nužno da vaše dijete pohađa Montessori ustanovu da bi imalo potrebnu podršku gdje je ona najpotrebnija. Na kraju i ako ne možete upisati svoje dijete u Montessori vrtić, svakako možete slijediti savjete za roditelje italijanske fizičarke, ljekarke i genijalne pedagoginje Marie. Sigurno će donijeti rezultate. Pročitajte ih:

• Djeca uče iz onoga što ih okružuje.
• Ako dijete često grdimo, ono uči kako da osuđuje druge.
• Ako dijete često hvalimo, ono uči kako da cijeni druge.
• Ako prema djetetu pokazujemo neprijateljstvo, naučiće da se bije.
• Ako ste iskreni sa svojim djetetom, on će naučiti šta znači pravednost.
• Ako dijete često ismjevate, ono postaje stidljivo.
• Ako se dijete osjeća sigurno, ono uči da vjeruje ljudima.
• Ako djetetu prečesto govorimo “Sram te bilo”, ono će naučiti da se uvijek oseća krivim.
• Ako se dijete često ohrabruje, ono će imati veliko samopouzdanje.

• Ako djetetu pružite podršku, biće samouvjereno.
• Ako dijete živi u prijateljskom okruženju i osjeća da drugima treba, naučiće kako da nađe ljubav.
• Nikada nemojte da pričate loše o djetetu, bilo u ili van njegovog prisustva.
• Koncentrišite se na to da razvijate dobro u svom djetetu. Tako neće biti mjesta za loše.
• Uvek saslušajte i odgovorite na dječije pitanje ili molbu ukoliko vam se ono obrati.
• Poštujte dijete čak i kada napravi grešku. Tako će vrlo brzo moći da ispravi svoju grešku.
• Uvijek budite spremni da pomognete djetetu kojem je potrebna pomoć i da se povučete u stranu kada vidite da se snalazi.
• Pomozite djetetu da rano ovlada stvarima. To ćete učiniti tako što ćete se pobrinuti da je svijet oko njega ispunjen pozitivnošću, mirom i ljubavlju.
• Uvek se lijepo ponašajte pred djetetom. Pokažite mu kako da postane najbolja osoba koja može biti.
• Poštujte dijete koje odmara, posmatra aktivnosti druge djece ili razmišlja o nečemu što je radilo. Nemojte mu se obraćati, niti ga tjerati na neku drugu vrstu aktivnosti.