“Ovdje se radi o tome da li mi u 21. stoljeću imamo pravo na svoje tijelo”, govori Latić – Hulusić, napominjući da mi ne živimo samo u Bosni i Hercegovini.

Da, Iran jeste geografski daleko, ali da slični slučajevi zamaraju i nama bliži prostor, podsjetila je i Maja Gasal – Vražalica.

“Prije ovog slučaja desilo se silovanje 11.-ogodišnje djevojčice u Prištini. Mene je zaprepastio muk u BiH. Šta da se nešto slično desi u našoj državi? Podsjetit ću vas da je prije svega nekoliko godina održana rasprava vezana za kodeks oblačenja na Univerzitetu u Sarajevu. Da je to prošlo – postavlja se pitanje gdje bi bila naša sloboda. Tu prvenstveno govorim o ženama, koje su većinska populacija u BiH”, podsjeća Gasal – Vražalica.

No, ne osjeća da su samo njena ženska prava ugrožena u ovoj zemlji. Dodaje da se ni kao ateistkinja u BiH ne osjeća slobodno.

“U Sarajevu me se gleda kao da sam mrziteljica neke od vjere. I to ograničavanje mene u tim aspektima u kojima nisam dio većinskog stanovništva treba da se preispita, te da različitost ne prihvatam samo deklarativno”, upozorila je Gasal – Vražalica.

“Poništavamo ono za šta su se naše nane borile”

Žene su, kao većinsko stanovništvo u BiH, upravo krive što se odlučuje umjesto njih, stav je koji ponavlja i Latić – Hulusić.

“Vi ovdje imate paradigmu u kojoj se kandidatkinja za predstojeće izbore na predizbornom skupu pravdala kako nije feministica. Društvo je takvo da danas reći da si feministica očito povlači neki drugi kontekst. Imamo žene koje otežavaju drugim ženama posao. Mi danas poništavamo ono za šta su se naše nane izborile”, navodi Latić – Hulusić.

Za N1 je podijelila i neka od ličnih iskustava.

“U BiH mi imamo online moralnu policiju koja vas stavlja na stub srama. Ja sam na nju navikla, ali brojne djevojčice nisu. Postoji i druga vrsta moralne policije, ona koja čuva ono što predstavlja “građanskim pravima”, pa meni pokrivenoj ne dozvoljava da se kupam na Panonskim jezerima, koja su javno dobro”, napominje Latić – Hulusić.

Sagovornice su podsjetile i na to da u Bosni i Hercegovini još uvijek nemamo pravnu kvalifikaciju femicida. U 2019. godini desilo se 12 ubistava žena koja su počinili njihovi bračni ili vanbračni partneri, a u periodu 2015. do 2020. godine njih 56. Maksimalna kazna je deset godina. Sa pravnom kvalifikacijom maksimalna kazna bi se mogla izreći i do 45 godina zatvora. Stoga, u programu N1 uslijedio je i poziv svim kandidatkinjama na izborima: Ne slijedite ‘muški’ način vođenja kampanje. Odvažite se, izađite i obećajte da ćete se boriti za pravnu kvalifikaciju femicida u Krivičnom zakonu BiH.

Više svjedoka izjavilo je kako su djevojku tukli u policijskom kombiju, no iranska policija odbacila je te tvrdnje kao neutemeljene optužbe. Njenu porodicu obavijestili su nekoliko sati nakon hapšenja da im je kći prebačena u bolnicu, na odjel intenzivne njege, nakon što je pala u komu.

Tokom hapšenja, njenoj porodici poručili su kako će im vratiti kćer nakon “preodgojne sesije”, no čini se kako je nešto pošlo po zlu tokom preodgoja iranske policije. Nakon što je Amini prebačena u bolnicu, njenu su porodicu obavijestili kako je doživjela srčani udar, no u bolnici su joj kazali kako im je kći u komi, te da je nastupila moždana smrt.

Iranski predsjednik, ultrakonzervativni muslimanski sveštenik Ebrahim Raisi, naredio je Ministarstvu unutarnjih poslova da provede internu istragu slučaja koji je doveo do smrti mlade djevojke.

Upravo je Raisi najodgovorniji za njeno hapšenje, jer je radikalni iranski predsjednik ove godine dodatno postrožio zakone koji kažnjavaju kršenje strogih pravila oblačenja  za žene u Islamskoj Republici Iran. Sredinom avgusta potpisao je uredbu kojom se povećavaju kazne za žene koje prekrše pravila, ne samo u javnosti, već i na internetu.

Državna televizija izvijestila je u petak o smrti Amini, ponavljajući službenu verziju događaja. “Nažalost, umrla je, i njeno tijelo je prebačeno kod mrtvozornika”, rečeno je na televiziji. “Iznenadno je doživjela problem sa srcem dok je bila u društvu drugih koji su primali usmjeravanje, te je smjesta prebačena u bolnicu, uz saradnju hitnih službi”.

U trenutku “iznenadnog problema sa srcem”, Amini se nalazila u zatvoru, zajedno s drugim ženama koje su primale “usmjeravanje” od vjerske policije o tome kako se prikladno oblačiti i ponašati.

Amnesty International pozvao je na kaznenu istragu okolnosti njezine smrti. “Takozvana ‘moralna policija‘ u Teheranu proizvoljno ju je uhitila tri dana prije njezine smrti, u sklopu provođenja zlostavljajućih, ponižavajućih i diskriminatornih državnih zakona koji nameću prekrivanje”, kazali su iz Amnestyja u saopštenju. “Svi agenti i službenici koji su odgovorni za to moraju odgovarati”.

Iranski zakon zabranjuje ženama da pokazuju kosu i vrat u javnosti, gdje ju moraju prekriti hidžabom. Proteklih godina, sve više iranskih žena pobunilo se protiv tih zakona tako što bi hidžab nosile visoko, te bi im kosa provirivala sprijeda, što su iranske vlasti prešutno tolerisale, dok Raisi nije nametnuo nova i stroža pravila sprovedbe zakona.

Preuzeto sa: jutarnji.hr