Svjetionik je postao svojevrsni zaštitni znak parka, a lokalno ga zovu i Lav Tauer. Nadimak duguje igri riječi u kineskom jeziku – njegov naziv izgovorom podsjeća na izraz za “voljeti nekoga”.

Do njega vodi oko kilometar dugo Rejnbou Roud šetalište, intenzivno plave podloge preko koje se prelivaju pruge različitih boja. Zajedno sa svjetionikom postalo je jedan od najčešće fotografisanih dijelova parka. Najviše posjetilaca stiže predveče, kada se s platforme uz svjetionik može posmatrati zalazak sunca nad morem.

Zimi je prizor sasvim drugačiji jer se uz obalu Bohajskog mora stvara led, pa se crveno-bijeli toranj izdvaja iznad zaleđene obale.

Bokšija Bej nije uređen samo oko svjetionika. Park obuhvata obalnu rekreativnu zonu, prostor za kampovanje, velike skulpture kitova, ljuljaške uz more i kafić uređen u neobičnim kapsulastim objektima. Ulaz u park je besplatan, pa je mjesto popularno za šetnju, fotografisanje i posmatranje zalaska sunca.

Izvor: nezavisne.com

Nije bilo interneta, aplikacija za rezervaciju smještaja niti navigacije koja vas vodi do odredišta. Ipak, odlazak na Jadran bio je jedan od najiščekivanijih trenutaka u godini.

Pripreme su trajale danima

Sve je počinjalo mnogo prije polaska. Koferi su se pakovali danima, a u automobil je trebalo smjestiti gotovo cijelu kuću. Peškiri, suncobran, gumeni dušek, lopte, rekviziti za plažu, frižider-torba, pa čak i poneki lonac ili šerpa, morali su pronaći svoje mjesto.

Ko je imao fiću, stojadina, „stojku“, tristaća ili juga, dobro zna koliko je svaki centimetar prostora bio dragocjen. Na krovni nosač vezivali su se koferi i šatori, dok su djeca na zadnjem sjedištu sjedjela stiješnjena između torbi i dušeka na naduvavanje.

Na put se kretalo u zoru, često već oko tri ili četiri sata ujutro, kako bi se izbjegle najveće vrućine.

Dok je otac vozio, majka je držala geografsku kartu i pazila da se ne promaši skretanje, a djeca su svakih pola sata postavljala isto pitanje: „Jesmo li stigli?“

Put do mora bio je posebna avantura

Jadranska magistrala bila je prepuna automobila sa tablicama iz svih krajeva tadašnje države. Klima-uređaja nije bilo, prozori su bili širom otvoreni, radio je svirao najveće hitove tog vremena, a putovanje je trajalo satima.

Ali nikome to nije smetalo.

Prva pauza bila je gotovo obavezna. Na haubi automobila ili drvenom stolu pored puta otvarali su se domaći sendviči sa parizerom, pohovane šnicle ili piletina, kuvana jaja, paradajz, sokovi i kafa iz termosa. Danas zvuči jednostavno, ali mnogi će reći da nijedan restoran nije mogao da zamijeni taj doručak.

A onda bi se, poslije dugih sati vožnje, iza posljednje krivine konačno ukazalo more. Bio je to trenutak koji se nije mogao opisati riječima. Djeca su jedva čekala da istrče iz automobila i potrče prema vodi.

Ljetovanje za sve

Malo ko je odsjedao u luksuznim hotelima. Mnoge porodice ljetovale su u sindikalnim odmaralištima svojih preduzeća ili u kampovima uz samu obalu.

U odmaralištima nije bilo velikih razlika među gostima. Direktori, radnici i njihove porodice zajedno su sjedjeli za stolom, igrali šah, karte ili boćali, dok su djeca bez problema sklapala prijateljstva koja su trajala godinama.

Mnogi se i danas sjećaju kako su svakog ljeta na istom mjestu ponovo sretali drugare iz Sarajeva, Skoplja, Zagreba, Ljubljane, Beograda ili Titograda.

Plaža bez telefona bila je sasvim dovoljna

Na plaži nije bilo bluetooth zvučnika, influensera ni beskrajnog fotografisanja. Čuli su se samo talasi, dječji smijeh i lopta koja leti preko improvizovane mreže za odbojku.

Gradile su se kule od pijeska, skupljale školjke, ronilo za kamenčićima, igrale se karte i „Ne ljuti se, čovječe“, dok su odrasli satima razgovarali sa ljudima koje su tek upoznali.

Bilo je to vrijeme kada se prijateljstvo moglo sklopiti za nekoliko minuta.

Sitnice koje bude najljepše uspomene

Neka ljetna zadovoljstva danas su gotovo nestala, ali ih mnogi i dalje pamte.

Providne plastične sandale koje su čuvale stopala od morskih ježeva.

Prodavac koji plažom nosi korpu i glasno doziva: „Krofne sa džemom! Krofne sa čokoladom!“

Sladoled u kugli ili plastičnoj loptici koja je poslije postajala omiljena igračka na plaži.

Razglednice koje su se posljednjeg dana slale rodbini uz nezaobilaznu poruku: „Puno pozdrava sa sunčanog Jadrana.“

I foto-aparat sa filmom od 24 ili 36 snimaka. Fotografisalo se pažljivo jer nije bilo brisanja i ponavljanja. Tek po povratku kući, kada bi se razvile fotografije, vidjelo se da li je uspomena uspjela.

Večeri koje se ne zaboravljaju

Nakon dana provedenog na plaži svi su se sređivali za večernju šetnju rivom ili korzom.

Miris pečenog kukuruza, palačinki i sladoleda širio se ulicama, dok su sa terasa hotela dopirali zvuci žive muzike. Djeca su jurila balone, odrasli ispijali Cocktu ili neko drugo hladno piće, a more je bilo kulisa najljepših ljetnih večeri.

Više od običnog odmora

Možda tada nije bilo luksuznih apartmana, klima-uređaja, interneta ni društvenih mreža. Ali bilo je nečega što danas mnogima nedostaje – osjećaja bezbrižnosti.

Ljetovanje u Jugoslaviji nije bilo potraga za savršenom fotografijom niti trka za što skupljim smještajem. Bilo je to vrijeme kada je put bio dio avanture, kada su nepoznati ljudi lako postajali prijatelji, a deset dana na moru ostavljalo uspomene koje traju cijeli život.

Zato mnogi i danas, čim osjete miris mora ili čuju neku staru ljetnju pjesmu, makar na trenutak ponovo postanu djeca koja nestrpljivo čekaju da otac zatvori gepek, majka još jednom provjeri da li je sve spakovano i automobil konačno krene prema moru.

Jer tada odlazak na more nije bio samo godišnji odmor.

Bio je mali praznik, prenosi CdM.

Izvor: seesrpska.com

Scene seksa u vodi imaju tisuće varijacija u filmskim izvedbama i uvijek izgledaju privlačno i tako lako izvedive. Ipak, kao i s mnogim stvarima na filmu – nije baš tako kako se čini. Seks u vodi je svakako nešto što ne treba prekrižiti sa svog popisa želja, ali treba imati na umu da ne ide sve tako glatko kao na filmu, a može biti i pomalo rizično za zdravlje

“Seks u vodi također može biti malo rizičan, ako je na javnom mjestu, a zasigurno može uzbuditi i zakuhati rutinu, čak i ako se radi samo o zajedničkom kupanju”, kaže seksualna terapeutkinja Debra Laino. A promjena rutine i isprobavanje novih stvari vašu vezu mogu učiniti dubljom, dodaje ona. Velika je prednost, kaže Laino, potisak koji voda daje. To omogućuje isprobavanje različitih poza koji bi možda bilo nezgodno izvoditi na suhom. Naravno, seks u vodi malo je drugačiji od seksa ispod plahti i može iziskivati vješto manevriranja kako bi bio što ugodniji.

“Ako ste u kadi, bazenu ili hidromasažnoj kadi, svakako se oslonite na nešto kako se ne biste potopili ili izgubili ravnotežu”, kaže Laino. “Također ćete htjeti započeti s puno predigre, budući da se vlažnost obično gubi u vodi”, kaže Laino koja preporuča pozu u kojoj je žena gore.

Ipak, spolni odnos u vodi može zadati rizik od nekoliko različitih infekcija. Postoji nekoliko potencijalnih problema kojih biste trebali biti svjesni.

Neće biti toliko vlažno

Čini se da bi voda bila sjajan lubrikant – uostalom, mokra je. Ali to zapravo nije tako: “Voda uopće nije dobar lubrikant”, kaže Jessica Shepherd, medicinska sestra sa sveučilišta Baylor. Također može isprati prirodno mazivo koje tijelo stvara i isušiti rodnicu, kaže ona. Kao rezultat toga, bit će teže zadržati vlažnost tijekom seksa u vodi.

Suhoća će dovesti do “vaginalnih suza”

Taj nedostatak podmazivanja može predstavljati problem, a može dovesti i do povećanog trenja u rodnici, kaže dr. Shepherd. I ne govorimo o dobroj vrsti trenja. Imajte i ovo na umu: ako partner nosi kondom, veće trenje povećava vjerojatnost da će se rastrgati, kaže ona.

Moguća je infekcija

Sve one bakterije koje žive u vodi mogu se zavući u mokraćnu cijev tijekom seksa, povećavajući rizik od razvoja infekcije mokraćnog sustava (UTI), kaže dr. Wider. Odatle, bakterija se može provući kroz mokraćnu cijev do mokraćnog mjehura, gdje može rasti i uzrokovati infekciju urinarnog trakta. A to može dovesti do svih vrsta neugodnih simptoma, poput boli i peckanja tijekom mokrenja, osjećaja kao da morate neprestance mokriti, pa čak i krvi u mokrenju, navodi američki ured za žensko zdravlje. Profesionalni savjet, dr. Shepherd: Uvijek mokrite nakon spolnog odnosa kako biste pokušali isprati bakterije.

Može se povećati rizik od gljivične infekcije

Ovo postaje sve “bolje i bolje”, zar ne? Spolni odnosi u vodi mogu povećati rizik od gljivične infekcije, a klor može iritirati rodnicu i poremetiti osjetljivi pH rodnice. Ako se pH poremeti, to može probuditi prekomjerni rast gljivica, što dovodi do infekcije, kaže dr. Shepherd. A to može uzrokovati vaginalni svrbež, bol tijekom seksa i nenormalan iscjedak, prema CDC-u.

Postoji veći rizik od spolno prenosivih infekcija

Žao nam je, ali voda, nažalost, nema čarobna svojstva sprječavanja spolno prenosivih infekcija. S obzirom na to da je pomalo nezgodno koristiti zaštitu pod vodom, a posebno je teško pravilno je koristiti, ovo je prilično problematično. Još jedna važna stvar koju treba imati na umu, prema doktoru Wideru: Trenje zbog seksa može uzrokovati gore spomenute vaginalne suze – a to također može povećati rizik od zaraze SPI (spolno prenosivih infekcija).

Miss7

Nije slučajno što se mnogi ljudi pored vode osećaju lakše, smirenije i srećnije. Taj osećaj ima i svoje objašnjenje, a zove se Blue Mind Theory — teorija koja govori o tome kako more, voda i plava boja utiču na naš mozak, telo i raspoloženje.

Prema ovoj teoriji, posmatranje vode ili boravak u njoj može da pomogne u smanjenju stresa, opuštanju nervnog sistema, boljem raspoloženju i osećaju unutrašnjeg mira.

Plava boja deluje kao pauza za mozak

Plava je boja koju najčešće povezujemo sa morem, nebom, tišinom i prostranstvom. Za razliku od intenzivnih boja koje nas bude, ubrzavaju ili privlače pažnju, plava ima mekši i mirniji efekat.

Zato se često doživljava kao boja mira, sigurnosti i predaha. Kada gledamo u more, naš mozak ne dobija agresivan vizuelni stimulus, već nešto ritmično, poznato i umirujuće. Talasi se ponavljaju, horizont je stabilan, a prostor deluje otvoreno — i sve to telu šalje signal da može da uspori.

Zbog toga mnogi ljudi pred morem osećaju da im se misli raščišćavaju, čak i kada ne rade ništa posebno.

Zašto nam more toliko prija

More nije samo lepo za gledanje. Ono istovremeno angažuje više čula: vidimo plavu površinu, čujemo ritam talasa, osećamo vazduh, miris soli i vlagu na koži. Taj spoj deluje kao prirodan reset.

Boravak pored vode može da smanji osećaj napetosti, dok samo posmatranje talasa često ima efekat sličan meditaciji. Ne moramo posebno da se trudimo da se opustimo — more to nekako uradi umesto nas.

Zato se posle dana provedenog na plaži često osećamo umorno, ali na lep način: telo je opuštenije, glava lakša, a raspoloženje bolje.

Šta se dešava kada uđemo u vodu

Efekat postaje još jači kada uđemo u more. Plivanje, plutanje ili samo stajanje u vodi stvaraju osećaj lakoće jer telo više nije pod istim pritiskom gravitacije. Mišići se opuštaju, disanje se usporava, a um dobija priliku da se odmori.

Boravak u morskoj vodi ne opušta samo psihu, već i telo. Zbog minerala, plutanja i osećaja bestežinskog stanja, more pomaže da se telo oslobodi napetosti, disanje uspori, a nervni sistem umiri.

Talasoterapija, odnosno korišćenje morske vode i morskog okruženja u svrhu oporavka i relaksacije, zasniva se upravo na toj ideji: more nije samo kulisa za odmor, već prostor koji može da pomogne telu da se vrati u ravnotežu.

Plava nije samo boja leta, već boja unutrašnjeg mira

Plava boja ima posebno mesto u našem doživljaju sveta. Ona nas istovremeno smiruje i poziva na introspekciju. Nije nametljiva, ne traži pažnju, ali je snažno osećamo.

Možda baš zato more ima toliku emocionalnu moć. Ono nas podseća da ne moramo stalno da budemo u pokretu, da ne moramo sve da rešimo odmah i da ponekad zaista pomaže samo da gledamo u daljinu i dišemo.

Kako da iskoristite Blue Mind efekat i kada niste na moru

Ne morate uvek biti na plaži da biste osetili makar deo ovog efekta. Pomaže i šetnja pored reke ili jezera, gledanje u bazen, slušanje zvuka talasa, tuširanje bez žurbe ili unošenje plavih tonova u prostor u kom boravite.

Naravno, ništa ne može potpuno da zameni more, ali ideja Blue Mind teorije je jednostavna: voda nas vraća sebi. Smiruje nas, usporava i podseća da je odmor ponekad najlekovitija stvar koju možemo da uradimo za sebe.

Zadovoljna.hr

Bijeg od stvarnosti

Jedan od najpozitivnijih razloga čitanja knjiga je bijeg u drugi svijet. Knjige nas odvode na razna mjesta, daleke otoke, druge države, kulture, čarobna mjesta, egzotične destinacije… Dok čitamo, naša mašta se budi i možemo se privremeno izgubiti u intrigantnim pričama te se povezati s likovima. To nam omogućava da se opustimo od stvarnosti i svakodnevnih problema i briga, barem na neko vrijeme.

Relaksacija i opuštanje

Ljeto je vrijeme kada definitivno imamo više slobodnog vremena nego u ostatku godine. Uzimanje vremena za čitanje može nam pomoći da usporimo tempo, smirimo um i uživamo u trenutku. Bilo da odaberemo roman, inspirativnu knjigu za samopouzdanje i rad na sebi, zbirku kratkih priča, autobiografiju, knjige nam pružaju prostor za opažanje vlastitih osjećaja te pokreću misli i potiču nas na razmišljanje. Uzimanje vremena za čitanje omogućuje nam da se fokusiramo na sebe i svoje emocionalne potrebe te dopuštamo da nas priče i likovi odvedu na putovanje i bijeg od stvarnosti.

Proširenje horizonta

Ljeto je savršeno vrijeme za širenje horizonta i istraživanje novih ideja i perspektiva. Čitanje knjiga nam omogućava da se upoznamo s različitim kulturama, životnim situacijama, iskustvima i pogledima na svijet. Kroz književnost se možemo suočiti s raznim političkim, socijalnim i moralnim temama. To nas potiče na razmišljanje i razumijevanje drugih ljudi i perspektiva. Otvorenost prema različitim književnim djelima pomaže nam razviti empatiju i šire razumijevanje te prihvaćanje svijeta oko nas.

Iskoristite ovu sezonu da se prepustite čarima književnosti i obogatite svoje ljetne dane čitanjem. U nastavku vam donosimo nekoliko naših favorita koji će se ovog ljeta možda naći i na vašem popisu za čitanje.

Pronaći ću ključ, Alex Ahndoril

Omiljeni autorski par skandinavskih trilera, poznat pod imenom Lars Kepler, donosi nam nešto posve novo pod imenom Alex Ahndoril. Prva knjiga iz novog serijala, Pronaći ću ključ, napeta je i briljantna kriminalistička slagalica koju nećete moći ispustiti iz ruke. Privatnoj detektivki Juliji Stark nenajavljeno na vrata dolazi vlasnik jedne od najuspješnijih švedskih obiteljskih tvrtki i pokazuje joj šokantnu fotografiju na svom mobitelu. Želi da mu Julia pomogne saznati je li počinio ubojstvo.

Dan prije imali su skupštinu tvrtke i bogatu večeru na svom imanju, a ujutro je na mobitelu ugledao fotografiju čovjeka s vrećom na glavi kako leži u lokvi krvi. On ne zna tko je snimio fotografiju, niti zna tko je čovjek na njoj, ali prije negoli slučaj prijavi policiji, želi saznati je li on ubojica, jer se ničega ne sjeća zbog prevelike količine alkohola. Julia Stark u pomoć poziva bivšega supruga, policajca Sidneyja Mendelsona, i njih dvoje odlaze na raskošno imanje usred šume, te s osebujnim članovima obitelji pokušavaju razriješiti misterij fotografije i trupla kojeg nema.

Žene koje kupuju cvijeće, Vanessa Montfort

U malenom kvartu u središtu Madrida prepunom kazališta i galerija, u kojem žive moderni ljudi različita kova, a arheolozi tragaju za Cervantesovim kostima, u cvjećarnici poetskog imena Anđelov vrt, kod tajnovite Olivije, pet žena kupuje cvijeće. No nijedna ga ne kupuje za sebe: jedna za svoju tajnu ljubav, druga za ured, treća da ga slika, četvrta za klijente, a posljednja za pokojnika.

Žene koje kupuju cvijeće zabavna je, romantična i uzbudljiva priča o prijateljstvu pet potpuno različitih žena i njihovoj potrazi za neovisnošću i ostvarenjem snova. Vanessa Montfort pomirila je naizgled nemoguće: njezin je roman pitak za čitanje, a dubok za promišljanje.

More bez zvijezda, Erin Morgenstern

Knjiga je neobična. Korice su joj od platna boje burgunca koje je od bogate tamnocrvene izblijedjelo do beživotne. U njih su nekoć bila utisnuta zlatna slova, no zlata više nema. Djeluje staro, ali kad je na polici knjižnice Sveučilišta u Vermontu otkrije student Zachary Ezra Rawlins, u njoj će pronaći priču o svome djetinjstvu. Odlučan da otkrije kako je završio u toj neobjašnjivoj knjizi, Zachary slijedi tragove koji ga vode na zabavu pod maskama, a potom i do tajanstvenih vrata iza kojih, duboko ispod površine zemlje, čeka drevna knjižnica.

S Mirabel, divljom, ružičastokosom čuvaricom, i Dorianom, pristalim, bosonogim muškarcem čiji glas opija, Zachary će putovati kroz zavojite tunele i mračna stubišta, krstariti plesnim dvoranama i tajnim obalama, samo da bi otkrio svoju svrhu, u ludo lijepoj knjizi koju nećete zaboraviti, i izvan nje.

Bilo jednom slomljeno srce, Stephanie Garber

Evangeline Fox, otkako zna za sebe, vjeruje da prava ljubav mora završiti sretno… Sve dok ne dozna da se muškarac njezina života ženi drugom. I to njezinom polusestrom. Iznevjerena i očajna odluči spriječiti vjenčanje i spasiti vlastito ranjeno srce te sklopi pogodbu s karizmatičnim, ali zlobnim Princem Srca kojemu zauzvrat obeća tri poljupca.

No nakon što ostvari prvi dio pogodbe i podari poljubac čovjeku odabranom za tu čast, Evangeline otkrije svu opasnost dugovanja besmrtnicima jer Princ Srca, pravim imenom Jacks, od nje želi mnogo više. Iako se među njima javljaju osjećaji, on ne odustaje od svojeg nauma: zahtijeva da Evangeline za njega otvori vrata prošlosti i usprotivi se ubojitoj magiji, pa i pod cijenu izdaje. Njezina će ljubavna priča stoga završiti ili kao najljepša bajka na svijetu… ili kao najveća tragedija.

Operacija Šakal, Frederick Forsyth

Šakal je profesionalni ubojica na samom vrhuncu svoje vještine, čovjek bez identiteta i bez prošlosti, nepoznat svim tajnim službama svijeta. Nakon niza neuspjelih atentata fanatični vođe Tajne oružane organizacije odlučuju se na posljednji, očajnički potez: unajmiti savršenog profesionalca kako bi uklonio francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea. Njegova je misija toliko tajna da čak ni njegovi poslodavci ne znaju njegovo pravo ime, a on se služi nizom pomno osmišljenih lažnih identiteta i genijalno prikrivenim oružjem kako bi se neopaženo kretao Europom.

Dok Šakal s gotovo znanstvenom preciznošću planira svaki korak, francuske vlasti shvaćaju da se suočavaju s neprijateljem kakvog dosad nisu poznavale. Ministar unutarnjih poslova povjerava istragu Claudeu Lebelu, iskusnom i metodičnom načelniku policije, koji započinje iscrpljujući lov na čovjeka bez lica. Kako se približava 25. kolovoza, dan proslave oslobođenja Pariza, napetost raste iz minute u minutu. Jedan čovjek s puškom u ruci mogao bi promijeniti tijek povijesti, dok drugi pokušava spriječiti atentat koji se čini savršeno isplaniranim.

Dobri sin, You-jeong Jeong

Uzornog studenta prava Han Yu-jina iz sna budi intenzivan miris, a kad konačno otvori oči, ima što i vidjeti – posve je prekriven tamnom, sasušenom krvlju. Uznemiren, shvaća da se ne sjeća ničega od prethodne večeri. Je li doživio još jedan od svojih teških napadaja jer nije popio svoje lijekove? Krvavi tragovi nisu samo svuda po njemu, protežu se cijelom sobom i vode u prizemlje, gdje ga, kao u košmaru, dočekuje beživotno majčino tijelo. U maničnim satima koji slijede Yu-jin se pokušava prisjetiti detalja, uvjeravajući se da je sigurno izbila svađa, da je majka bila bijesna, da se morao braniti… U stan potom stiže i njegov brat, zatim teta, pa policija, a sjećanja polako izviru na površinu, otkrivajući mračnu prošlost cijele obitelji.

Vango – Između neba i zemlje, Timothée de Fombelle

Zadivljujuća pustolovina međunarodno nagrađivanog autora Timothéea de Fombellea donosi nezaboravnu potragu za identitetom kroz prostranstva Europe. Pariz, 1934. Ispred katedrale Notre-Dame, usred mnoštva započinje potjera. Mladi Vango, koji je upravo trebao položiti svećeničke zavjete, iznenada postaje bjegunac. Bježi pred policijom koja ga optužuje za ubojstvo, ali bježi i pred tajanstvenim silama s još mračnijim namjerama. Vango ne zna tko je i mora otkriti tajne svoje zagonetne prošlosti te dokazati nevinost prije nego što bude prekasno. Njegove ga pustolovine vode kontinentom – vlakom, brodom, pa čak i legendarnim Graf Zeppelinom – od pariških krovova preko sicilijanskih otoka do maglovitih šuma Škotske.

Tajanstven, nezaboravan i romantičan Vango – Između neba i zemlje donosi uzbudljivu priču koja će očarati sve ljubitelje smjelih podviga i junaka koji prkose pravilima. Riječ je o fantastičnom spoju avanture, mašte i emocije koji slavi snagu djetinjstva i njegovu čaroliju.

Kraj se piše sam, Evelyn Clarke

Arthur Fletch, jedan od najuspješnijih pisaca na svijetu, povučen je genij poznat po jedinstvenim likovima i paklenim obratima radnje. Kad šestero autora kojima karijera zapinje na piščev poziv dolazi provesti vikend na njegovu privatnom škotskom otoku, dočeka ih šokantna tajna. Nigdje nema Arthura Fletcha, a njegova je posljednja, već dugo najavljivana knjiga – nedovršena.

Umjesto očekivanog razgovora uz kamin na ekskluzivnoj književnoj večeri, počinje utrka s vremenom u kojoj pisci, zločesto pretvoreni u vlastite likove, moraju otkriti tajne tajanstvenog dvorca kako bi stvorili savršen kraj, dostojan knjige nad knjigama.

Ljubavno pismo Parizu, Rebecca Raisin

Lilou vodi miran život u srcu Pariza, prodajući stara ljubavna pisma na poznatom pariškom buvljaku Saint Ouen. Osim što obožava romantiku, potajno pomaže ljudima pronaći ljubav pod imenom „Pariški Kupid“. Ono što je započelo kao mali projekt za spajanje prijateljice ubrzo prerasta u pravu senzaciju među stanovnicima Montmartrea.

I dok drugima uspješno pomaže pronaći srodnu dušu, Lilouin vlastiti ljubavni život daleko je od savršenog. Sve se dodatno zakomplicira kada primi tajanstvenu poruku od osobe koja tvrdi da je zaljubljena u nju ali skriva svoj identitet. Je li to šarmantni Felix, povučeni Benoit ili možda iritantni Pascale koji joj svakodnevno ide na živce? Dok pokušava otkriti tko stoji iza ljubavnih poruka, Lilou počinje preispitivati vlastite osjećaje i mogućnost da i sama pronađe pravu ljubav.

Journal

Iako se čini da zima još nije završila, dani dovoljno topli za izležavanje na pijesku i kupanje u moru će opet doći. Zahvaljujući Tripadvisoru, sada znate i gdje da otputujete – bilo da ne planirate ljetovati u Hrvatskoj ili želite pobjegnuti zimi u toplije krajeve.

U okviru godišnjih nagrada Travellers’ Choice, ova platforma za putovanja odaje priznanje “najboljima među najboljima” kada su u pitanju plaže širom svijeta. Rangiranje se zasniva na svim obalnim lokacijama koje su u proteklih 12 mjeseci prikupile veliki broj sjajnih recenzija korisnika.

Najljepše plaže na svijetu za 2026. prema Tripadvisoru

• Isla Pasion, Cozumel, Meksiko
• Plaža Elafonisi, Kreta, Grčka
• Laguna Balos, Kreta, Grčka
• Eagle Beach, Aruba
• Praia da Falésia, Olhos de Água, Portugal
• Banana Beach, Phuket, Tajland
• La Jolla Cove, San Diego, Kalifornija
• La Pelosa, Sardinija, Italija
• Manly Beach, Sydney, Australija
• Boulders Beach, Simon’s Town, Južna Afrika
• Falassarna, Kreta, Grčka
• Platja de Muro, Mallorca, Španija
• Tobacco Bay, St. George, Bermuda
• Paleokastritsa, Krf, Grčka
• Kite Beach, Dubai, UAE
• Kelingking Beach, Nusa Penida, Indonezija
• Clearwater Beach, Florida
• Spiaggia dei Conigli, Lampedusa, Italija
• Bondi Beach, Sydney, Australija
• Playa de Maspalomas, Gran Canaria, Španija

Pobjednica iz Meksika

Na vrhu liste za 2026. godinu našla se Isla Pasion, privatna plaža s blistavo bijelim pijeskom u blizini Cozumela u Meksiku. Pristup je naplaćen, ali za posjetioce koji žele vožnju kajakom uz obalu i posmatranje raža, dnevna karta od 45 dolara i više predstavlja isplativu investiciju.

Tri plaže – tri potpuno različita iskustva

Od tirkiznog Mediterana, preko susreta s pingvinima u Južnoj Africi, do urbane obale Floride – tri od plaža s liste pokazuju koliko raznolika mogu biti najljepša morska odredišta.

Plaža La Pelosa na Sardiniji zauzela je osmo mjesto, a poznata je po kristalno čistom, tirkiznom moru i bijelom pijesku koji podsjeća na Karibe. Ulaznica košta 3,50 eura, što je izuzetno povoljno za ovakav ambijent.

Za potpuno drugačije iskustvo tu je Boulders Beach u Simon’s Townu u Južnoj Africi, dom koloniji ugroženih afričkih pingvina. Posjetioci mogu uživati na tri odvojene plaže ili na šetnicama predviđenim za posmatranje ovih simpatičnih ptica visine 60 do 70 centimetara. Stjenoviti formacije štite obalu od jakih struja, pa je ovo mjesto sigurno i za porodice s malom djecom.

Šta je talasoterapija?

Talasoterapija je holistički pristup zdravlju koji koristi prirodne resurse mora kako bi se postigli terapijski efekti. To obuhvata različite tehnike, poput kupanja u morskoj vodi, primene obloga od morske trave, inhalacije morskog vazduha i masaže koje koriste morske minerale. Bogatstvo minerala, poput magnezijuma, kalcijuma, natrijuma i joda koji se nalaze u morskoj vodi, smatra se korisnim za poboljšanje cirkulacije, relaksaciju mišića, smanjenje upala i podsticanje regeneracije kože.

Talasoterapija se često preporučuje za poboljšanje opšteg zdravstvenog stanja, smanjenje stresa i revitalizaciju tela i uma, čineći je popularnom opcijom u wellness programima širom sveta. Ipak, kako biste potpuno apsorbovali minerale i mikroelemente iz morske vode, nije dovoljno samo kratko uranjanje. Kao i kod mnogih starinskih tradicija, postoje tajne za maksimalne prednosti kupanja u morskoj vodi. U nastavku, otkrivamo najbolje načine da primenite drevnu mudrost „more je zdravlje” u svoju svakodnevnu rutinu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @moonandparis

Talasoterapija za balans tela

Ritual apsorpcije kroz kožu zahteva minimalno 12 minuta u moru. Naše telo ne može da sintetiše mikroelemente i minerale, pa nam je potrebno spoljašnje snabdevanje putem hrane, pića ili apsorpcijom kroz kožu. Talasoterapija balansira telo i pruža brojne zdravstvene prednosti, zbog čega se preporučuje da vreme kupanja bude od 12 do 20 minuta. Magnezijum u morskoj vodi igra ključnu ulogu za naše telo. On utiče na oko 80 odsto metaboličkih funkcija, pomažući regulaciju svega, od sna do nivoa šećera u krvi i raspoloženja. Kada je reč o kupanju u slanoj vodi, magnezijum i drugi minerali iz mora se apsorbuju kroz kožu. Magnezijum pomaže u zaštiti kožne barijere i deluje kao antioksidans protiv slobodnih radikala. Takođe, ublažava bolove u mišićima i zglobovima, promoviše opuštanje i poboljšava odmor. Kupke sa solju se vekovima koriste za lečenje kožnih stanja.

Prednosti kupanja u moru su mnogobrojne. Voda mora biti određene temperature, između 35 i 37 stepeni, što odgovara telesnoj temperaturi, kako bi se proces prirodno dogodio. Kupanje u moru uvek donosi mentalne i fizičke prednosti. Pomaže nam da se opustimo, čini nas srećnim i samim tim poboljšava naše raspoloženje.

Kako se pravilno kupati u slanoj vodi?

Kada je reč o luksuznom iskustvu, stručnjaci savetuju da brzi skok u more, iako prijatan, neće pružiti sve prednosti. Da biste potpuno apsorbovali zdrave minerale i mikroelemente iz slane morske vode, ciljajte na barem 12 minuta vremena za potapanje. Ne možete otići u spa centar ili na more? Nema potrebe da propustite iskustvo talasoterapije, potpuno je moguće stvoriti ga kod kuće. Koristite mešavinu lako dostupnih minerala: Epsom so, sodu bikarbonu i soli iz Mrtvog mora, himalajske roze soli ili keltske soli. Pomešajte u jednakim proporcijama i dodajte ukupno ¼ do 1 šolju u vašu kupku. Izbegavajte jodiranu kuhinjsku so, koja može izazvati iritaciju kože. Nakon slane kupke, isperite se tušem da biste uklonili ostatke soli sa kože. Ova jednostavna praksa može pružiti opuštanje i blagotvorne efekte slične onima koje biste doživeli u spa centru koji koristi talasoterapiju.

Izvor: socialclub.rs

Pošast zvanu “papučice za djecu na plaži” treba ukinuti, govorim to bez imalo drame. Dramu rade zapravo mame koje djeci obuvaju obuću za mjesto gdje bi trebali biti bosi, kako “jadnu djecu ne bi pikalo kamenje”.

Pišem ovo iz Komiže, tamo gdje su na plažama prekrasni mali oblutci, okružena djecom u tim grozotama na nogama. Da je moguće hodati bosonog, dokazuje moja Mina i još pokoji “divljak”, valjda tako na nas gledaju kad vide da nam djeca nemaju zaštitu na nogama. Mina me pitala zašto ljudi idu u more u cipelama. Rekla sam da ne znam i dodala kako su možda ozlijedili nogicu.

Znate, svega danas ima na plaži, objasnila mi je jedna mama koja je čula naš mali razgovor. Tu nema boca, ali zamislite da se ubode na ježa.

Malo sam zarolajzala ispod sunčanih naočala i prešutjela sarkastični odgovor koji sam vodila u svojoj glavi:

Zamisli, ne znam kako bi to preživjeli…

Mina mi je u tom trenu donijela pokazati novu školjkicu koju je našla. Mali prst na nozi bio joj je još crvenkast jer je ujutro udarila njime o kamen u moru. To smo riješile uz dvije suze, mamin zagrljaj i obećanje da će ubrzo proći.

Nevjerojatna je količina sve nesposobnije djece oko nas. Roditelji se trude zaštititi ih od bilo kakve neugode.

Pa ne daj bože da se popne na stablo i podere koljeno, ne daj bože da djetetu bude dosadno jednu sekundu, ne daj bože da mu nešto zasmeta dok hoda. Mame helikopteri tu su da podignu svaku neugodu i da popločan put do odrastanja prekriju mekanim perjem kako njihov pilić ne bi cijuknuo, pardon pijuknuo.

Sarkastična sam jer mi je to borba protiv gomile bedastoća koje svakodnevno viđam oko sebe. A ljetni hit svakako su papučice za plažu.

Biti bos najbolji je osjećaj na svijet. Slobodan si, dodiruješ tlo i osjećaš se fantastično – nije to bez razloga tako. Bosonogo hodanje ima toliko koristi za stopala i razvoj mozga da bi ga trebalo svakodnevno propisivati kao lijek.

Stopala su jedno od senzorno najbogatijih dijelova ljudskog tijela. Osjetljiva su na dodir, a na njima je toliko receptora koliko ih nema ni leđna moždina. A neurološki putevi grade se novim iskustvima.

Dopuštajući djeci da osjete različite terene i teksture svojim nogicama, učimo ih da budu svjesni svoje okoline, da uspostave ravnotežu i koordinaciju te da izgrade neuromišićnu snagu. Hodaju li bosi, morat će upotrijebiti cijeli spektar mišića, a to će pozitivno utjecati na zglobove, lukove i nožne mišiće. Osim što će dobiti divnu masažu stopala, tako će im stopala očvrsnuti, pa će i manje dolaziti do ozljeda!

Dodatna je prednost to što bosonogo hodanje opušta i smanjuje stres, a kad tome dodate miris i zvuk mora, došli ste u prirodni spa.

Bilo da se radi o pijesku ili kamenju, ne obuvajte djeci papučice na noge.

Slušamo svakodnevno o visokim cijenama na primorju. Ali, cijene su i te kako visoke i u najvećem gradu Srpske. Pitanje je koliko je i da li je skuplje 10 dana na moru u Crnoj Gori ili 10 dana u Banjaluci, piše Srpskainfo.

Herceg Novi definitivno je jedna od omiljenih destinacija turista iz Srpske. Ne treba se mnogo putovati, a cijene su prihvatljive. U medijima se uveliko piše koliko u ovom crnogorskom gradu košta ručak, piće, a koliko namirnice u marketima. Uporedili smo ih sa cijenama u Banjaluci i iznenadili smo se.

Naime, u jednom poznatom crnogorskom lancu marketa običan bijeli hljeb će vas koštati oko 1,6 KM, dok je sječeni nešto skuplji i košta oko 1,7 KM. U jednom trgovačkom lancu u Banjaluci obični bijeli hljeb košta 2,1 KM, sječeni je 2,5, a od raževog brašna 2,9 maraka. U Herceg Novom raženi hljeb je 2,2 marke.

U ovom primorskom gradu litar mlijeka košta 3 KM, kilogram jogurta može naći od 2,7 do 3 KM. Deset jaja u zavisnosti od vrste može koštati od 4 KM do skoro 9 KM za ona “najkvalitetnija”. Deset komada jaja u Banjaluci su od 3,5 do 4,6, litar mlijeka je od 2,2 do 3,3 maraka, a 900 grama jogurta 3,3 marke.

Kilogram roštilj mesa u prodavnici u Herceg Novom je oko 11 KM, dok je cijelo pile oko 9 KM. Cijena mesa zavisi od vrste. Juneći vrat je 16 maraka po kilogramu, a juneći biftek 42 KM. Svinjska plećka bez kosti kod njih je 8,4 KM po kilogramu, a file je 16 maraka. Teleći but bez kosti je 26 maraka po kilogramu, a teleći biftek 46 KM.

U Banjaluci cijelo pile može se naći nešto jefitinije i platiće ga do 7,5 maraka. Ali je zato kilogram ćevapa 16 KM. U prodavnicama koje smo obišli, juneća plećka je 19,5, a juneća rebra 12,3 KM. Teleći but u Banjaluci je skuplji nego u Herceg Novom i košta 28 maraka. Kod nas je skuplja i svinjska plećka i košta 11, a u Crnoj Gori je 8,4 marke. Svinjski vrat u banjalučkim marketima je 15 maraka.

Kada je u pitanju hrana, dosta restorana na crnogorskoj obali nudi dnevni meni čije se cijene kreću između 16 i 25 maraka. U restoranima italijanske hrane, koji su vrlo česti po Crnoj Gori, prosječna cijena paste je oko 20 KM, pica od 32 cm košta od 14 KM za margaritu, pa do 20 KM za one sa morskim plodovima. Cijene lazanja su oko 20 KM, koliko su obično i obrok salate. Kada su u pitanju morski plodovi, rižoto sa morskim plodovima u prosjeku košta oko 30 KM, dok cijena ribe varira i košta između 30 KM, pa do 100 KM koliko su riblje plate.

Kako bismo uporedili cijene sa crnogorskim, otišli smo u jedan od povoljnijih restorana u Banjaluci. Tamo margarita košta 13,5 KM, a ostalima picama cijena je do 16 maraka. Obrok salate u centru Banjaluke su do 17,5 KM, a rižoto sa gamborima 17 maraka. Lazanje su do 17,5 KM, a paste do 15 maraka.

Brza hrana i u Herceg Novom i u Banjaluci je jeftinija od restoranske. Parče pice u Banjaluci teško se može naći za manje od 3 KM, a u Herceg Novom je 5. Kod nas je giros 10, koliko i u ovom crnogorskom gradu.

Najčešća cijena espresa u Crnoj Gori je oko 3 KM, a kapućino oko 5 KM u kafićima i restoranima kraj plaže. Cijene sokova po kafićima su oko 5 maraka, a nerijetko i oko 6. Espreso je u Banjaluci oko 2,5 KM, kapućino 3, a sokovi od 3,5 do 5 maraka.

Kada je u pitanju alkoholno piće, prosječna cijena malog flaširanog piva je oko 7 KM, a u Banjaluci je od 3,5 do 5 maraka. Rakije, u zavisnosti od vrste, u Herceg Novom su od 5 KM, pa na više. U Banjaluci su od 3 do 5 maraka. Čaša vina ma obali mora je od 6 KM, pa čak do 40 maraka. U Banjaluci je najjeftinija 5 maraka, pa na više.

– U poređenju sa prošlom godinom, ove je u Crnoj Gori dosta skuplje. Voće i povrće je ovog ljeta jako skupo. U jednoj piljari smo kupili lubenicu, nektarine, paradajz, krastavac i grožđe i to smo platili 30 evra – priča Banjalučanin koji se nedavno vratio iz Tivta.

Kuvala nam je svakog dana doručak ručak večeru, u brdu iznad Igala gde smo bili smešteni, u kući deda Sredoja. Moja mama nije imala izbora. Ja imam.

Ne znam, ali kuvanje na moru gledam kao mama koja svakog jutra sprema doručak pre vrtića, a uveče uglavnom i večeru i ručak za sutra, i koja dobar deo vremena sa detetom provede tako što je on uz mene dok ljuštim, seckam, mutim, mesim, dinstam, pečem, pa glumimo da mi je on pomoćnik i da se ne raspadne sve u meni kad mi poslednja jaja iz frižidera prospe na pod. Dakle, kao mučenje.

I zato zaista ne želim da kuvam i na moru i neće mi smetati da tih 10 dana dete živi na voću i ribi, sendvičima i sladoledu. I naravno krofnama sa plaže. I uz dužno poštovanje svim mamama kojima to nije problem, zaista se neću osećati kao manje dobra majka.

Ovih dana na društvenim mrežama oštro se polemiše na ovu temu. Jedna korisnica mreže X napisala je sledeće: “Ma otkad to pada kruna s glave ako kad si na moru napraviš u apartmanu klopu za sitnu decu umesto da ih vodiš u restoran? Zašto je to toliko teško, jesmo li takva gospoda postali? Šta je to odmor, od čega se odmaramo, od svoje dece? Pa onda i ne treba da ih vodimo a ni imamo.”

Ma otkad to pada kruna s glave ako kad si na moru napravis u apartmanu klopu za sitnu decu umesto da ih vodis u restoran?
Zasto je to toliko tesko, jesmo li takva gospoda postali ?
Sta je to odmor, od čega se odmaramo, od svoje dece? Pa onda i ne treba da ih vodimo a ni imamo.

— Vila bez krila (@vilajemojeime) March 13, 2024

Očekivano, usledio je niz reakcija, mahom mama ali i žena bez dece koje se nikako ne slažu s ovim stavom i imaju puno razumevanje za majke kojima je dosta šporeta i kuhinje i u tih 10 dana godišnje žele da se odmore od svega.

“Lep i tačan zaključak, ko preskoči da skuva detetu samo jedan od 365 dana u godini treba da mu se oduzme dete, gade mi se ti roditelji koji misle da imaju pravo na svoj život i svoja osećanja i potrebe nauštrb dečije potrebe da je luk roditeljskom rukom izdinstan.”

“Ne pada kruna s glave, al vala muka mi je više od spremanja hrane i za sebe i za druge i ako mogu da priuštim da tih 10 dana ne mislim o kuvanju, naravno da ću to i da uradim.”

“Čekaj, zaključak je ako ne želiš da kuvaš 10 dana, a kuvaš ostalih 355-6, ne treba da imaš decu i nemajka si? Nemam decu, ali mislim da se te žene ne odmaraju od dece, nego od kuvanja.”

“Ne znam, gospoja, al ja u restoran idem jer je lepo. Cela porodica uživa u ambijentu i gastronomskom ugođaju. Dete ponajviše jer isproba jela koja inače ne spremamo. Izvinite ako je to isuviše nobles koncept. Trudićemo se da nam bude manje lepo, pa da zaslužimo da imamo decu.”

A ipak, ima i onih kojima je kuvanje samo još jedno dodatno uživanje na letovanju.

 

“Ništa lepše nego da spremiš nešto za klopu. Obožavam lokalne markete, pijace… da cunjam, isprobavam. Ok, restoran par puta ali šta fali da se spremi? Nmg ceo dan da ležim: na plaži pa u sobi. A i gade mi se all inclusive kada stoka krene da trpa u tanjire sa švedskog stola.”

“Ja ne vidim problem u kuhanju na godišnjem, dapače dok su djeca bila mala lakše mi je to nego ih spremati za restoran. I danas idem u svoju kuću i kuhamo, dođem sa plaže i nema šanse da se vučem po restoranima svaki dan.”

“Odmor na moru, nakon dugi niz godina iskristalisao se tako da je najbolje imati zakupljenu kuću (apartman) sa plažom i dvorištem. Kuhinja se podrazumeva. Praviš sebi klopu kakvu hoćeš, kad hoćeš i koliko hoćeš. Roštilj u dvorištu, kupanje po želji, bez obaveza suncobrana i sl.”

Zaključak je, kao i u većini roditeljskih rasprava – nek svako radi kako mu odgovara, a osuđivanje, molim vas, da ostavimo po strani. Znam da nije lako, ali bar pokušajte.