Istaknuto je da je protiv osumnjičenog Anisa Kalajdžića postojala prijava u januaru ove godine zbog ugrožavanja sigurnosti druge ženske osobe.

“U zvaničnoj evideneciji, postoji prijava protiv osumnjičenog u januaru ove godine, prijavljen je PU Mostar za ugrožavanje sigurnosti i zakazano je ročište. Dakle, potvrđujemo da je ranije bio prijavljivan policiji, ali od strane druge osobe”, rečeno je na press konferenciji u Mostaru.

Dežurna tužiteljica HNK Vesna Pranjić, koja je rukovodila uviđajem, potvrdila je da je žrtva ranije primala poruke prijetećeg sadržaja od počinitelja, ali ih nije prijavljivala.

“Najprije došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba njih dvoje. Žrtva se vraćala iz teretane, a kada je napadač nasrnuo na nju, pokušala je pobjeći u objekt na platou Željezničke stanice kako bi se sakrila. Međutim, on ju je sustigao, pronašao i ubio”, izjavila je tužiteljica sinoć za medije u Mostaru.

Izvor: radiosarajevo.ba

Prema neslužbenim informacijama, riječ je o dvoje ljudi koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici. Policija Mostar, hitna pomoć, te vatrogasci odmah su izašli na teren, a žrtva je nakon pružene medicinske pomoći prevezena u mostarsku bolnicu, gdje je, nažalost, podlegla ozljedama. Počinitelj je priveden, a istraga o ovom tragičnom događaju u toku je.

Iako su iz neslužbenih izvora potvrđene informacije o smrti žrtve, glasnogovornik MUP-a HNŽ nije odgovarao na novinarske upite. Kriminalistička policija Policijske uprave Mostar zajedno s MUP-om HNŽ vodi istragu, a o slučaju je obaviješten i dežurni tužitelj.

Ovo je drugi ozbiljan incident u Mostaru u posljednjih nekoliko dana, što dodatno podiže zabrinutost građana u vezi s sigurnosnom situacijom u ovom gradu. Detalji istrage bit će poznati nakon službenih izvještaja i daljnjih postupaka.

Izvor: Oslobođenje

Kako su mladi kupači u hladnoj Neretvi, ispod Starog mosta, ali i skakači sa Starog mosta dobili nevjerovatne poklone, obavezno pogledajte na videu.

Mario Knezović i njegov Zoster pjevaju „Hercegovina Kalifornija“. Da li je Hercegovina Kalifornija pitanje je, ali je sasvim sigurno na vratima Mediterana s klimom i hranom, pa i ljudi duže žive. Dokaz? Enisov susret sa grupom slavljenika 60 godina mature. Dobro ste pročitali, 60! U Mostaru je sve moguće.

Putešestvije Hercegovinom Enis je nastavio sa u svom vjernom Bingomobilu prema Blagaju, a onda i ka jedinom bh. gradu na moru Neumu. Nije manjkalo zabave i smijeha ni u Neumu ni u Blagaju, ali imao je Enis još jedan razlog za posjetiti ova dva grada. Naime, pored dobre zabave, Enis je Omladinskom klubu „Novi val“ iz Blagaja uručio Bingo donaciju u iznosu od 10.000 KM. A u Neumu je Enis posebno ronio, tražio i našao Ronilački klub “Neum” kako bi i njima uručio Bingo donaciju od 10.000 KM.

Sve detalje hercegovačke avanture možete pogledati u videu.

Josip Marić, dječak s Downovim sindromom iz Mostara, osvojio srebrenu medalju na Evropskom kupu u judou. U Velikoj Gorici održan je prvi evropski Kup za djecu s poteškoćama u razvoju, kojega je organizovala Evropska judo unija, uz tehničku potporu Judo kluba Fuji.

Na turniru je nastupilo 140 takmičara iz 14 zemalja, uključujući Poljsku, Slovačku, Hrvatsku, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu, Rumunsku, Izrael, Sloveniju, Srbiju, Austriju, Veliku Britaniju, Italiju, Bugarsku i Francusku.

”Osim što je ovo takmičenje bilo istorijsko za judo, obilježilo ga je i postignuće Borsinog judaša Josipa Marića. Josip, dječak s Downovim sindromom, svojim je nastupom i srebrenom medaljom na ovom prestižnom takmičenju izmamio osmijehe i aplauze svih prisutnih”, objavio je Judo klub Borsa.

Josip je, kako se navodi, na ovom turniru imao veliku podršku svojih kolega iz kluba, djece s kojima trenira i koji su doputovali da ga gledaju. ”Njegova nevjerojatna priča i uspjeh otvaraju put za mnoge druge mlade sportiste inspirišući cijelu društvenu zajednicu”, naveo je mostarski klub.

Inače, Josip već četiri godine trenira judo u Judo klubu Borsa u kojem je kapetan djece s Downovim sindromom.  Učenik je 2. razreda u Osnovnoj školi Petra Bakule, a judo mu jako pomaže u osamostaljenju. Iako je još uvijek malen, toliko je zreo da čak i samostalno putuje na udaljene turnire, odsustvujući od kuće po dva ili tri dana bez pratnje roditelja.

Samohrana majka osmogodišnje kćerke ni sama nije mogla slutiti da će ostatak života provesti po bolnicama. Naime, život joj se doslovno promijenio preko noći kada joj je dijagnosticirana rijetka bolest akutne intermitentne porifirije od koje oboli 1 od 100 hiljadu osoba. Kako navodi, jedina je u Bosni i Hercegovini koja živi s tom dijagnozom, no to je ne može pokolebati da s lica skine osmijeh i vedrinu.

“Kada sam došla iz noćne smjene kući, imala sam stomačne probleme što sam ja, kao i što bi svi, pripisali nekoj virozi. Cijeli dan sam ležala i navečer sam htjela kćerku odvesti na programiranje, ali bolovi su bili toliko jaki da nisam bila u stanju to uraditi. Tata je uletio i kćerku odveo, a onda i mene na hitnu.

Tamo su mi rekli da je slijepo crijevo u pitanju i odveli u KB ‘Safet Mujić’ gdje su utvrdili da trebam operisati slijepo crijevo. Nakon te operacije meni se zdravstveno stanje dodatno pogoršalo. Ljekari tada nisu mogli znati za moju pravu dijagnozu i sad kad svi znamo od čega bolujem, bilo je pogrešno na moju dijagnozu davati neke terapije s lijekovima koji ne da nisu pomagali, nego su mi samo štetili. Kasnije su neki ljekari govorili da nisu trebali operisati, odnosno izvaditi slijepo crijevo uopšte”, započinje svoju priču za hercegovina.info Amila Zukić.

Bolest koju je teško otkriti

“Moja dijagnoza je rijetka i doći do nje je težak put. Treba puno vremena da bi samo posumnjali na nju jer nalazi i ultrazvuk ništa ne pokazuju, meni su svi zadnji nalazi uredni, a bol je postala neizdrživa. Teško mi je i ljudima objasniti kakvu bolest imam jer, evo sada izgledam dobro, ali npr. juče  nisam mogla ustati iz kreveta četiri sata.

Dok sam bila u bolnici nisam mogla hodati, nisam mogla jesti, natrij mi je pao na 112, kalij na 2, grozno…

U jednom trenutku sam bila u pelenama i tih 4-5 dana se stvarno ničega ne sjećam, imam rupu”, priča nam, bez obzira na sve, u pozitivnom tonu vedra Amila koja posebno naglašava ulogu dr. Maje Karin i cijelog odjela gastroenterologije u SKB Mostar koji su prvi čak i posumnjali na dijagnozu rijetke akutne intermitentne porifirije, no u SKB nema uvjeta za daljnje testiranje.

Put u Zagreb

“Moja liječnica Vesna Brkić jedno jutro je došla i rekla ‘Amila nije dobro, ona mora ići za Zagreb hitno’. U Zagrebu sam smještena na odjel intenzivne njege i obavili su sve pretrage vrlo detaljno. Jedan liječnik je, između ostaloga, rekao da će me testirati na akutnu intermitentnu porifiriju, a nalaz je stigao odmah navečer.

Terapije su krenule odmah gdje sam dobivala tzv. humani hemin (Normosang), počela sam hodati, dobila nutricioniste zbog prehrane i načina života. Uglavnom, sve ono što sam nekad radila u životu tada se sve promijenilo jer su mi u Zagrebu rekli da mogu zaboraviti na pretjerane aktivnosti, posao u mjeri koji sam radila”, objašnjava nam i navodi da se radi o bolesti o kojoj se slabo zna, a liječnici sumnjaju da je u ovom slučaju riječ o genetski nasljednoj bolesti, no da i mnogi ne znaju da imaju dijagnozu ili umru s dijagnozom da se nikad nisu adekvatno liječili.

I povratak u Mostar

“Iz Zagreba sam se vratila prošlo ljeto i dobila sam strogi režim prehrane, dobrih i ‘zabranjenih’ aktivnosti, preporučalo mi se što više odmaranja. No, moj se život sveo na relaciju Mostar – Zagreb.

Stvarno, opet moram naglasiti svu moguću podršku iz SKB Mostar. Ja sam tada trebala primati tri mjeseca terapiju kakvu i u Zagrebu i tu terapiju koja košta više tisuća maraka financirali smo mi obitelj uz podršku rodbine i prijatelja. Meni se nedugo nakon toga stanje pogoršalo jer sam doživjela novi napad u Mostaru”, nastavlja Amila i dodaje da su onda liječnici iz Zagreba utvrdili da bi trebala primati skupocjeni lijek Givosiran (Givlaari).

Borba s vjetrenjačama

“Taj lijek košta 44 tisuće eura po jednoj dozi (jedna injekcija) na mjesečnoj razini, a terapija bi trebala trajati od pola godine do godinu dana. To sam saznala u veljači ove godine i ja sam se stvarno obratila svim nadležnima kada je u pitanju zdravstvo u našem gradu, županiji, federaciji i državi. Još od ranije nisam imala dobra iskustva jer su me svi ignorirali, no znam da se moram boriti za sebe jer osim meni, ova rijetka bolest je nova i za sve ostale u državi.

Nisam odgovore dobila od federalnog ministarstva zdravstva, a ni županijskog. Iako nema direktno veze s tim, obraćala sam se i gradonačelniku Kordiću čisto da mi olakša situaciju, da me poveže s nekim i da se ne osjećam sama u borbi. Odgovor nisam dobila od nikoga osim Fonda solidarnosti koji vodi Vlatka Martinović koja mi je odgovorila da ne mogu snositi troškove liječenja jer se lijek ne nalazi na listi Fonda solidarnosti”, objašnjava sugovornica koja smatra da je i nemoguće da se nalazi na listi Fonda solidarnosti kada je ona vjerojatno jedina u državi koja boluje od ove bolesti.

Na čelu federalnog ministarstva nalazi se Nediljko Rimac (HDZ 1990), a Fondom solidarnosti u sklopu ZZO FBiH rukovodi Vlatka Martinović (HDZ BiH).

Kako do lijeka i ko bi ga mogao platiti?

“Rekla sam ‘OK, situacija nije jednostavna, ali što možemo učiniti po tom pitanju?’. Kako lijek može završiti na listi Fonda solidarnosti? Bilo je i prijedloga moje liječnice Karin, iz vrha SKB su se uključili u problematiku, no stvari se nikako ne pomiču i svugdje naletim na zatvorena vrata”, ističe Amila Zukić koja nam pobliže pojašnjava da je njezina bolest trajne naravi i da će do kraja života bolovati od akutne intermitentne porifirije, no da se liječnici uzdaju u lijek Givosiran (Givlaari) koji bi joj mogao olakšati svakodnevnicu na duže staze.

Iz Beograda spremni isporučiti lijek, ali…

“Givosiran je lijek napravljen u Americi, kod nas u Europi se koristi pod imenom Givlaari i proizvodi se u Nizozemskoj. Liječnik iz Zagreba je preporučio dobavljačima iz Beograda da se obrate mojoj dr. Maji Karin, što su oni i učinili. Ekipa iz Beograda je bila s dr. Majom i oni su izrazili maksimalnu podršku i volju kako bi isporučili lijek. No, netko bi ga trebao platiti.

Svi smo svjesni da ja ne mogu skupiti toliki novac, skoro nitko ne može skupiti novac za tu terapiju čija jedna injekcija košta 44 tisuće eura. Ja ne tražim nikakvu humanitarnu pomoć niti skupljanja po internetu, želim da se meni, a samim time i drugim osobama koje se nađu u ovoj situaciji omogući sustavno rješenje.

Nije rješenje da netko skuplja novac za mene, želim osjetiti da država štiti svoje građane i da je tu uz njih kada im je najgore. Na kraju krajeva, nitko me ne može razuvjeriti da taj lijek treba nekome iz ministarstva da bi se uskoro pojavio na listi i da nitko ne bi postavljao pitanje je li ili nije na listi, taj lijek bi se stvorio”, priča u nastavku svoje životne borbe te dodaje kako su joj mnogi savjetovali da preseli u Zagreb kako bi lakše ostvarila pravo na zdravstvenu zaštitu, no Zukić smatra da to nije ni put ni rješenje.

Velika podrška porodice

“Moja obitelj mi je ogromna podrška i sve prolazimo zajedno. Ali bez obzira koliko se držali i koliko svi bili razumni, postoje neki teški trenuci. Na primjer, kada sam prolazila kroz prve terapije kad sam tek došla iz Zagreba, trebali smo skupiti dosta novca i stvarno smo štedjeli i to me boljelo jer sam svojoj osmogodišnjoj kćerki stalno govorila za nešto što je htjela ‘kupit će mama čim prođe terapija, evo pričekaj ljubavi samo još malo se strpi i kupit će mama’. Ona jest razumna i super dijete kojem se može objasniti, ali ipak je dijete sa svim svojim potrebama i željama”, s velikim smiješkom priča o svojoj kćerki s kojom često zaboravi na sve poteškoće.

Bez obzira koliko je teško voditi normalan život uz takvu dijagnozu, kaže nam da nije uvijek bila hrabra i da je na početku bolesti molila Boga samo da joj olakša i umre. No na na kraju razgovora Amila s osmijehom na licu zaključuje da se ne boji ničega i da ne strepi od ničega, da živi život u punini ma koliko god teško bilo jer u životu ima dovoljno dobih i vrijednih stvari za koje se želi i mora boriti.

Sve oči uprte u federalno ministarstvo zdravstva i federalni ZZO

“U navedenom slučaju radi se takozvanoj ‘rijetkoj bolesti’ s učestalošću od 1 do  5 oboljelih na 100.000 stanovnika. Federalno ministarstvo zdravstva putem svoga Povjerenstva radi na stavljanju i skidanju lijekova s liste lijekova Fonda solidarnosti. Kod lijeka Givosirana konkretno procijenjena mjesečna cijena koštanja terapije iznosi cca 45.000 EUR, odnosno na godišnjoj razini oko 540.000 EUR, uz mogućnost dodatnih troškova vezanih uz transport, eventualne poreze i sl. ZZO HNŽ je tijekom 2023. i 2024. godine osiguranici Amili Zukić putem Pravilnika o sufinanciranju sufinancirao terapiju lijekom Normosang”, odgovorili su iz županijskog ZZO na upit hercegovina.info.

Rješenje iz Republike Srpske?

Vezano za  Vaš upit, kolegica koja je  angažirana u Udruženju građana za rijetke bolesti RS je dala svoj prijedlog kako bi se eventualno mogla rješavati nabavka lijeka:

„Što se tiče nabavke ovog lijeka, nažalost situacija je jako složena. Ja sam upućena u kompletnu proceduru koja je kod nas u RS, a za Federaciju pretpostavljam da je slično. Mi imamo poseban program lijekova, a Federacija Fond solidarnosti za skupe terapije. Ono što je problem u ovom slučaju je ako se inzistira na lijeku iz Amerike pod imenom GIVOSIRAN, on nije registriran od strane EMA-e i to je prepreka za inetventni uvoz (uvoz neregistriranog lijeka).

Samo lijekovi koje je odobrila EMA mogu se uvesti u BiH interventnim uvozom. Vidim da je registrovan isti lijek drugog proizvođača od strane EMA pod nazivom Givlaari, nositelj dozvole je nizozemska tvrtka Alnylam Netherlands B.V. Možda da se provjeri je li cijena ovog lijeka pristupačnija, tko ga može isporučiti pa da liječnih specijalist njega navede konzilijarnom mišljenju. S tim vjerujem da se obraćaju Fondu solidarnosti, a Fond pokreće proceduru nabavke putem interventnog uvoza”, odgovorili su za hercegovina.info iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva i iskazali empatiju da je kod nas jednostavno nemoguće da skupe terapije za rijetke bolesti ne može snositi pojedinac.

Način kako jedino do spasonosnog lijeka

Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva pojasnili su nam kako bi se moglo do lijeka Givorisan (Givlaari) koji je Amili Zukić potreban.

“Federalno ministarstvo zdravstva nadležno je za rad ZZO FBIH. Fond solidarnosti osigurava sredstva za lijekove s liste. Kao što je navedeno u Stavu I. Odluke o listi lijekova Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ovom odlukom utvrđuje se Lista lijekova fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Lista lijekova fonda solidarnosti), a koja se financira sredstvima fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: sredstva federalnog fonda solidarnosti).

Uvjet je da se lijek stavi na Listu lijekova fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine. To je put koji treba ići da bi bio kontinuirano osiguran lijek za pacijenta”, pojasnili su zaključno dodavši kako je nositelj postupka federalni ZZO te federalno ministarstvo zdravstva koje odobrava interventni uvoz lijeka.

Županijsko ministarstvo iz Mostara šalje dopis federalnom u Sarajevo

“Ovo  Ministarstvo je aktom od 5. 4. 2024. godine uputilo zamolbu Federalnom ministarstvu zdravstva i Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja u cilju iznalaženja rješenja kod nabave lijeka za liječenje akutne intermitentne porfirije, koja spada u izrazito rijetku bolest.
Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja je odgovorio da lijek Givosiran se ne nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, te da Zavod nema osnov za financiranje i nabavku istog.

Budući Federalno ministarstvo zdravstva nije odgovorilo na naš dopis, uputili  smo urgenciju sa zamolbom da se akutna intermitentna porfirija stavi na Listu rijetkih bolesti. Procijenjena mjesečna cijena koštanja lijeka givosiran iznosi cca. 45.000 eura, a na godišnjem nivou cca 540.000 eura. Zavod zdravstvenog osiguranja HNŽ je tijekom 2023. i 2024. godine Amili Zukić sufinancirao terapiju lijekom Normosang”, stoji u odgovoru za hercegovina.info.

ZZO FBiH bez rješenja

“Upoznati smo s osiguranicom, kojoj je postavljena dijagnoza izrazito rijetkog oboljenja. Zavod nema informaciju je li jedina s ovim rijetkim oboljenjem. Traženi lijek se ne nalazi na Listi lijekova Fonda solidarnosti, te Zavod nema osnov za financiranje i nabavku istog i u obavezi je primjenjivati važeće propise. Također, sve usluge i lijekove koje Federalni zavod ne financira sukladno važećim odlukama, moguće je financirati na razini županije.

Odluku o Listi lijekova fonda solidarnosti Federacije BiH donosi Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra. Zavod je apsolutno stava da bi uvođenje gore navedenog lijeka unaprijedilo zdravstvenu zaštitu oboljelih pacijenata, s tim što bi u slučaju donošenja Odluke o uvrštavanju novih lijekova na Listu lijekova Fonda solidarnosti, prethodno trebalo osigurati financijska sredstva u Fondu solidarnosti za ovu namjenu”, kazali su za hercegovina.info.

Općinski sud u Mostaru danas je, kako saznajemo, uvažio prijedlog Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona za produženje pritvora prema Edinu Tosumu (34) osumnjičenom da je počinio produženo krivično djelo bludne radnje u stjecaju s iskorištavanjem djeteta ili maloljetnika radi pornografije.

Prvi dio snimljen je 1987. godine i većina smatra da je on i najbolji od sva tri dijela.

Uz ovo ostvarenje odrasle su brojne generacije, a i danas bilježi visoku gledanost prilikom svakog prikazivanja. Mlađa publika ostaje bez daha tokom scene kad Brena skače sa Starog mosta u Mostaru u Neretvu dok bježi od otmičara.

Ipak, poznato je starijoj publici, pjevačica je u ovoj sceni koristila kaskadera. Skok je izveo Jadranko Fink.

Priča o čuvenom Mostarcu, koji je u to vrijeme slovio za jednog od najboljih skakača na prostoru Jugoslavije, tjera suze na oči.

U ljeto 2020. ekipa jednog medija iz Srbije posjetila je Mostar i pronašla njegovog brata Gorana baš pored Neretve ispod čuvenog mosta. U to vrijeme bio je u penziji, ali je radio s turistima, vozio ih je čamcem po Neretvi. On je rado s njima podijelio priču o bratu, a vratio se u vrijeme i kad je sniman film ‘Hajde da se volimo’.

I sam se pojavio u legendarnom filmu.

“Ja sam bio dubler jednom od Breninih otmičara. Skočio sam s mosta na noge i zato su me platili manje od brata, ali je i moj honorar bio zadovoljavajući, otprilike duplo manji od Jadrankovog”, prisjetio se tada Goran kojem je razgovor o bratu natjerao suze na oči.

“‘Hajde da se volimo’ sniman je 1987. godine. Brena je došla s ekipom filma u Mostar, bili su tu četiri dana. Sjećam se da je bila baš fina djevojka, iako je već tada bila najveća zvijezda u državi. Mog brata je režiser Aleksandar Đorđević vidio baš ovdje na mostu.

Jadranko je bio skakač. Odgovarao je konstitucijom za Breninog dvojnika. Bio je visok i vitak kao ona. Režiser je prišao Jadranku, dao mu ponudu i on ju je odmah prihvatio. Našminkali su ga, stavili mu plavu periku, obukli ga u Breninu odjeću i on je skočio. Pošto je nosio naočale za sunce na glavi, one su ga rasjekle po čelu kad je glavom udario u vodu’, prisjeća se Goran i otkriva jedan detalj.

Moj brat je izveo skok, a Brena je bila u plićaku i izronila iz vode kao da je ona skočila’.

Goran je otkrio da je Jadranko za ovaj posao bio odlično plaćen.

“Platili su mu milion dinara. Tada je to bilo četiri, pet plaća. Kad bi se pretvorilo u sadašnju vrijednost, to je oko 3.000 konvertibilnih maraka, dakle oko 1.500 eura. To je bio izuzetan honorar, on je bio prezadovoljan. Poslije toga je postao još popularniji, iako su već mnogi znali za njega zbog skokova koje je izvodio”, ispričao je on..

Jadranko je poginuo 1993. godine u ratu. Ubijen je iz snajpera. Njegovo ime je uklesano u betonske stepenice koje sa mosta vode do same Neretve, prenosi Express.

Naime, u BiH je zabilježen jedan slučaj velikog kašlja ili hripavca i to u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, objavili su federalni mediji.

Bakterija koja izaziva veliki kašalj potvrđena je kod novorođenčeta, koje je nažalost preminulo.

Dvoipomjesečna beba nije bila vakcinisana, a imala je i drugih zdravstvenih problema.

Nadležni kažu da nema mjesta širenju panike, ali pozivaju na vakcinaciju. U Hrvatskoj ima čak i epidemije velikog kašlja.

U Zavodu za javno zdravstvo Hercegovačko-nerevanskog kantona potvrdili su da je u Sveučilinoj kliničkoj bolnici Mostar prije desetak dana zabilježen slučaj zarazne bolesti velikog kašlja ili hripavca kod dvopomjesečne bebe, prenosi BHRT.

“I pored svih mjera koje su kolege s klinike za pedijatriju poduzele, dijete je nažalost preminulo. Mogu reći da je dijete imalo i neke druge zdravstvene probleme, i mogu vam reći da dijete nije bilo vakcinisano, da li zbog tih bolesti ili ne, ali to je period kad se prva doza za hripavac daje u drugome mjesecu”, rekao je Eniz Čolaković, direktor Zavoda za javno zdravstvo HNK.

Veliki kašalj ili hripavac je izuzetno zarazna bakterijska infekcija disajnih puteva, a najbolja prevencija je redovno vakcinisanje djece. U Zavodu, stoga, apeluju na redovno vakcinisanje djece kako bi se spriječila pojava i širenje zaraznih bolesti, kao što je to trenutno slučaj sa hripavcem u Hrvatskoj.

Najteže je u Splitu gdje je više od 70 oboljelih, dok je u Zagrebu zaraženo 10 osoba.

Hripavac se prenosi kapljičnim putem, a prvi simptomi javljaju se nakon sedam dana. Nalik su prehladi. Ljekari kažu da su najugoženija mala djeca koja nisu potpuno razvila imunitet i nisu vakcinisana.

“Ako imate novorođenče, to je dijete do mjesec dana života ili dijete koje je staro do tri mjeseca života, a ima recimo simptome nadrženog kašlja, pri tome ne može spavati, ima isprekidani san, loše jede, ima visoku temperaturu, onda se javlja odmah. Djeca koja su starija od tri godine, a nemaju visoke temperature, znači to su one iznad 39, 40, tresavice, ti mogu pričekati i treći dan simptoma”, kazala je Đurđica Šešo Šimić, pedijatar, prenosi Radio Sarajevo.

Posljedni put hripavac je na području FBiH zabilježen 2018. godine, kada su 93 osobe bile zaražene.

“Radi se o bakterijskoj bolesti koja je preventibilna vakcinisanja i pokrivena je obveznim kalendarom imunizacije. Nažalost, opseg imunizacije ovom vakcinom je 68 odsto što ne obuhvaća kolektivni imunitet koji bi trebao biti preko 90 odsto”, kazao je Siniša Skočibušić, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH.

U Zavodu za javno zdravstvo ističu kako se posljednih mjeseci na nivou FBiH sprovodi pojačan program imunizacije, jer njegov pad nosi rizik da se ponovno vrate zarazne dječje bolesti koje su već godinama praktično iskorijenjene. Nadaju se da ipak neće doći do ozbiljnijih epidemijskih razmjera u slučaju velikog kašlja.

Pričao bih ja o životu, znajući da ću preplašiti smrt.
A ovako, nečija smrt, prepala sav život u meni.

Pričao bih o radostima koje sam planirao do kraja ove godine negdje pod rebra sebi smjestiti, a ovako, ugostih ja tugu u ovih svojih nekoliko kvadrata srca i duše i prigrli je kao da mi je rođena mati.

Šta ću, ne znam drugačije
…
Negdje na početku jeseni, 2022. godine, stigla je zima.
Kako kažu, u Hercegovini nikad ranije. I po svemu sudeći, nikad duže neće ostati.

Negdje na samom početku, ja odmah o kraju.
Nečijeg života, nečijeg postojanja, nečijih snova, jedne obične obiteljske vožnje kući.
Da se odmoriš, zagrliš one koje voliš, poželiš im laku noć i obećaš da će vam nedjelja biti najbolja ikada!

A, zapravo, sve nedjelje u jednoj suboti ostale.
Tri života, jedna smrt postade.
…

Oprostite mi što na kraju vaše subote, ja o početku svoje nedjelje.
Oprostite mi što zbog vaše tišine, ja nikad glasnije nisam izgovarao: volim te i oprosti.
Sebi, a onda i svima oko sebe.

Oprostite nam sve jeseni i zime, ljeta i proljeća koja smo vam ostali dužni. I one selidbe, što na adrese, što u nečije srčane komore, sve obiteljske vožnje, čudne playliste na radiju, destinacije koje ćemo umjesto vas posjetiti, rodbinu čija ćemo leđa umjesto vas grliti, slučajne prolaznike kojim će mahnuti, slavlja na kojima ćemo u vaše ime nazdraviti i život koji ćemo bez vas živjeti.

Oprostite nam što vjerojatno nećemo biti dobri u čuvanju kćerke, ali dat ćemo sve od sebe.
To je najmanje što vam dugujemo.
…

Mirno i sigurno Nebo dragoj Marijani, Borisu i Robertu.