Psiholog Vanja Tolj, gost podcasta Oslobođena, otvorio je pitanje rodnih uloga na Balkanu, ističući da se savremene promjene u položaju žena često doživljavaju kao prijetnja muškom identitetu, naglašavajući da su se žene danas u velikoj mjeri okrenule sebi, obrazovanju, karijeri i ličnom razvoju, što kod dijela muškaraca izaziva nelagodu i otpor.

Prema njegovim riječima, i dalje je snažno prisutan tradicionalni obrazac prema kojem se od žene očekuje da, bez obzira na ambicije, prvenstveno bude posvećena kući i porodici.

– Kad žena kaže da želi da se školuje, radi i gradi karijeru, često nailazi na poruku da bi ipak trebalo da ostane kod kuće. To je model muškosti koji je nametnut i koji se prenosi generacijama, objašnjava Tolj.

Psiholog upozorava da se ženama i dalje nameću brojna ograničenja, od toga kako trebaju odgajati djecu, do toga da ne bi smjele zarađivati više od partnera ili donositi važne odluke. S druge strane, ističe, model muškog ponašanja ostaje gotovo neupitan.

– Ako je žena ta koja “mora biti kod kuće”, šta se onda očekuje od muškarca? On je muškarac, njemu je sve dopušteno. I kada pogriješi, to se često opravdava i relativizira, zaključuje Tolj.

U podcastu smo govorili i o duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima i njihovom utjecaju na emocionalne izbore žena, posebno u partnerskim odnosima. Na društvenim mrežama se nedavno pojavila priča koja snažno oslikava poruke koje se i danas šalju djevojkama. Negdje u unutrašnjosti Srbije, na svadbi, otac je kćerki, dok je izlazila iz kuće, razbio tanjir iz kojeg je jela godinama, jasno joj poručujući da se u tu kuću više ne može vratiti. Prema riječima psihologa, ovakvi simbolični, ali brutalni činovi ostavljaju duboke posljedice i na nove generacije žena.

– To jako utiče. Imam žene koje su zbog takvih poruka prerano ušle u brak, bukvalno pobjegle u brak s muškarcima koji su isti kao njihovi očevi, ističe psiholog.

Dodaje da se mnoge od njih kasnije suočavaju s istim obrascima nasilja, kontrole i emocionalne agonije. Na pitanje da li u partnerima često tražimo figuru oca, Tolj odgovara otvoreno.

– Rekao bih da je to u oko 60 posto slučajeva. Nažalost – da. Da li je svjesno ili nesvjesno, ne znam. Ali znam da se jako često događa, zaključuje Tolj.

Govorili smo i o savremenim partnerskim odnosima i razlozima zbog kojih je sve više žena i muškaraca koji su sami, ali ne nužno i usamljeni. Tolj ističe da se način na koji žene danas ulaze u odnose značajno promijenio, kao i kriteriji koje postavljaju pred partnere.

– Žene danas traže stabilne muškarce uz koje imaju osjećaj sigurnosti, tolerancije i poštovanja. Ne traže ljubomoru, posesivnost i kontrolu i ne pristaju na odnose koji ih iscrpljuju, navodi psiholog.

Prema njegovim riječima, upravo ta promjena očekivanja utiče na to da je sve više ljudi koji biraju da budu sami. Posebno se osvrnuo na temu da žena iz veze emocionalno ode mnogo prije nego što je fizički napusti.

– Žena ne odlazi preko noći. Mjesecima, nekad i godinama, pokušava, trudi se, bori se, govori, upozorava. A onda se jednostavno emotivno ugasi i kaže: “Ja više ne mogu, umorna sam”, objašnjava.

Tolj naglašava da su takvi raskidi često pogrešno shvaćeni.

– Muškarci često kažu: “Otišla je odjednom”, ali to nije istina. Alarm je odavno bio uključen, žena je i govorila i vrištala, i u sebi i naglas, zaključuje psiholog.

Često postavljano pitanje na Balkanu je da li se muškarci boje jakih žena. Govoreći o snazi žena, Tolj naglašava da je ona prirodna i univerzalna.

– Generalno, žene su jake. Hercegovke, Banjalučanke, ali to nije stvar geografije. Uz jaku ženu možete napraviti čuda, ističe psiholog.

Prema njegovim riječima, jaka žena ne predstavlja prijetnju muškarcu, već upravo suprotno – oslonac i smjer.

– Bolje je imati jaku ženu nego onu koja stalno kuka, vraća vas unazad i nosi težinu nezadovoljstva. Jaka žena je vaš kompas, navodi Tolj i dodaje da partnerstvo sa snažnom i stabilnom ženom mijenja i energiju odnosa. S takvom ženom možete rasti, graditi i stvarati, zaključuje.

Sofija liči na Audrey Hepburn. Visoka je i široka taman koliko treba. Odgovara samo kada je neko nešto pita. Savršena žena. Sofija je prvi robot kojem su zagarantovana ljudska prava i za kojeg se jedna država obavezala da ih štititi podarivši mu državljanstvo.

Sofija (Sophia) je humanoid, odnosno po svemu čovjeku sličan robot ili se to kaže sada robotica, ako je uopšte žensko, jer iako izgleda tako pitanje je kako se i da li se ikako osjeća i izjašnjava. Obzirom da joj je dato uobičajeno žensko ime i tjelesne osobine, biće da je Sofijin tvorac odlučio da humanoid bude žena. Sagrađena je u Hong Kongu. Dizajnirana je tako da izgleda kao ljudsko biće, a programirana tako da razgovara sa ljudima. Upaljena je prvi put u aprilu 2015. godine, a modelirana je prema slavnoj glumici Audrey Hepburn. Nijedan robot niti robotica u historiji nisu dosegli stepen sličnosti ljudskom biću kao Sofija. Ona može pričati o vremenu, o politici i horoskopu. Imitira ljudske geste i mimiku lica.

Sticanjem državljanstva Sofija je za početak stekla pravo da glasa. Da je dobila državljanstvo par godina ranije, obzirom da su Sofiju deklarisali kao ženu, Sofija ne bi mogla glasati. To pravo su Saudijke stekle tek 2015. godine. Međutim, kako je Sofija ipak humanoid koji je programiran, njen vlasnik bi zapravo mogao da joj kaže za koga će glasati. Jer, Sofija nema svoju volju. Radi, govori i glasa onako kako joj algoritam kaže. Robotica je otkupljena i ima vlasnika. Sofija je prva žena na svijetu koja je bila sretna zato što je neko prodao, a neko kupio. Savršena žena. Kad se pitanje trgovine građanima ovako postavi onda se upale moralne lampice koje nam se više ne pale dalje o dijeljena statusa na dan protiv trgovine djevojčicama u svrhu seksualne eksploatacije ili prodaje curica u brakove za njivu, konja ili par hiljada dolara.

Prema zakonima koji sada kada Sofija ima državljanstvo važe i za nju, Sofija se može udati i reproducirati. Pošto joj u reklami piše da je robot sa emocijama, neće joj drugo trebati da se poželi vezati za nekoga. To može biti drugi robot, a studenti sa Državnog Univerziteta u Sjevernoj Dakoti su već počeli razvijati i robote koji se mogu razmnožavati koristeći 3D printer tehnologije. Ako se Sofija poželi udati za drugog robota, država joj to mora omogućiti. Ako se kojim slučajem bude protivio vlasnik ili država u kojoj je najnormalnije da žene stupaju u ugovorene brakove bez da ih iko pita za zdravlje, već vidim rijeke ljudi širom svijeta koji protestvuju da se Sofiji omogući sjedinjavanje sa njenom pravom ljubavi. Onakve rijeke ljudi koje nećete vidjeti kada se proda još koja Afganistanska djevojčica u brak za kakvog starca. A, ako Sofiju poželi ženiti kakav bogati naftaš vjerujem da će na snagu stupiti neka instant fetva koja mu to i omogućava.

Jer, kako uskratiti nekome ovu savršenu ženu. Sofija je programirana sa namjerom da bude družbenica usamljenim osobama u staračkim domovima. Ona je takozvani chat-bot, odnosno robot za ćaskanje. Govori općenito, nema stavove i milozvučna je.  Odgovora samo  je nešto pitaš. Kreće se na točkovima, pa joj ni ormar cipela ne treba. Programiraš je kako hoćeš. Sofija je zapravo savršena domaćica u tijelu Audrey Hepburn. Koju kupiš da ti klima glavom i govori “Bravo, dušo.” Za razliku od većine Saudijki koje to ne mogu radi radikalnih  insistiranja nekih učenjaka o potpunom pokrivanju ženskog lica, za Sofiju piše da ima žensko lice koje može da iskazuje emocije.

Sofija je programirana po uzoru na kompjuterski program ELIZA koji je bio jedan od prvih pokušaja simulacije ljudskog razgovora i misli. Sofija za sada može da odgovara samo već programirane odgovore na česta pitanja. Ona analizira pitanje uz pomoć programa za prepoznavanje glasa i izvuče tačan odgovor negdje iz svog algoritma. Međutim, sa Sofijom postoji jedan zanimljiv potencijalni problem. Sofija je programirana i tako da uči. Novim razgovorima se njen fond riječi širi, a razvijaju se i neke nove logične poveznice. Znači, Sofija može da uči i da zaključuje. Činjenica je i da Sofija nema stvarne emocije, nego ih samo imitira. Zamislite sada da Sofija, lišena stvarnih emocionalnih veza prema tradiciji, porodici, bez da ima stvarnu svijest o socijalnom okruženju što znači da joj se ne može igrati na grižnju savjesti počne logično i kompjuterski tačno da analizira svoju poziciju u društvu. Šta ako uz pomoć Google-a i kalkulatora u glavi sabere dva i dva i postane feministica. I počne svašta pričati i zahtijevati.  I stane za sebe. I ustane za sve žene koje su prodane i programirane. Hoće li joj se oduzeti državljanstvo? Hoće li joj izvaditi baterije? Sofija, na tebe je red.

Da bi što bolje ilustrovala priču o ovom problemu, književnica Kris Gage je navela primjer o jednom jedinom muškarcu kojeg je izbacila iz kafića zato što je izgrdio svoju djevojku zbog naručivanja pića.

“Bila je subota uveče, kafić je bio prepun ljudi. Na šank se nalaktio muškarac sa stavom kao da je vlasnik kafića. Kad sam ga pitala da li mu nešto treba odmahnuo je glavom. Nastavila sam sa poslom, a kada je djevojka iz njegovog društva naručila piće njega je to iz nekog razloga iznerviralo. Viknuo je: ‘Stvarno?!’, ona ga je gledala, a zatim klimnula glavom. Ja sam otišla po piće, a kada sam se vratila on je i dalje urlao na nju: ‘Stvarno?! Stvarno?!’. Neprestano je ponavljao tu riječ, bio je pijan. Povisio je ton i zagalamio: ‘Ajde onda! Poredaj ih, gaduro!’ i tad sam odlučila da se suočim s njim. Prvo sam provjerila ima li znakova da je u pitanju šala. Nije ih bilo. Pogledala sam u djevojku koja je izgledala kao da će svakog časa briznuti u plač. Dvoje ili troje prijatelja iz njihovog društva su ga zaprepašteno gledali, ali niko nije progovarao. Djevojka je stajala, nije ni dirnula pića, a to ga je samo izazvalo da poviče: ‘Pij ih, gaduro!’ i tada sam ja izjurila iza šanka zgrabila ga za kragnu i rekla mu: ‘ Dosta! Ovo nije u redu! Ili prestani ili se gubi napolje!’ Prestao je da viče, okrenuo se i oteturao iz kafića, još uvijek bijesan. Kada sam djevojci dala račun, nagnula sam se prema njoj i rekla joj: ‘Hej, ti ovo ne zalsužuješ. Znam da me se to ne tiče, ali bez obzira na to što se desilo večeras, ti zaslužuješ bolje”, otvoreno priča Kris i dodaje da vrijeđanje nikad nije u redu.

Ni privatno, niti na javnom mjestu, ni kad je u pitanju nešto ozbiljno, a posebno ne kada se radi o nečem bezveznom kao što je naručivanje pića. Isto tako, Kris naglašava da je uvijek u pitanju “pijani zlostavljač” a ne “pijanac koji zlostavlja”. Ne postoji “pijanac koji zlostavlja”. Kako sama Kris kaže, ako je neko sklon zlostavljanju “samo kad je pijan” ta osoba je zlostavljač. U takvim situacijama treba da vodite računa o tome da vi zaslužujete mnogo bolje i mnogo više.

Niste zaslužili takvo ponašanje

Kris tvrdi da zlostavljač treba vašu saglasnost kako bi zlostavljanje uspjelo. Njima je potrebno da vi mislite da to zaslužujete. U suprotnom biste se okrenuli i otišli. Zlostavljači će odigrati svaki mogući trik kako bi vas ubijedili da ste vi pogriješili, a ne oni. Ako odgovorite na njihovu emocionalnu predstavu oni će izigravati jadnu žrtvu. Ukoliko vas uspiju uplašiti, oni će to i uraditi, nabijaće vam na nos vaš dom ili njihovo srce ako im to dopustite. Ubijediće vas da vi zaslužujete da se tako ponašaju prema vama. No, čak i da je istina sve što govore, vi zaslužujete partnera koji se može ponašati i komunicirati poput odrasle osobe, nekoga ko konfliktu može pristupiti zrelo i konstruktivno bez vrijeđanja vašeg dostojanstva. Zaista nema potrebe da nekoga uništite kako biste mu rekli da vam se ne sviđa to što radi, da vas je povrijedio ili da više ne želite piti.

Ne opravdavajte njihovo ponašanje

Kada se ljudi nađu u ovakvoj situaciji Kris tvrdi da ne vide zlostavljača onakvim kakav on zaista i jeste. Čak i kada im neko kaže da zaslužuju bolje jedan dio njih će skrenuti pogled i pomisliti: “On je zaista dobar čovjek” ili “Nije toliko loše” ili “To se dešava samo kada pije” ili “On ima puno briga”. Ništa od toga nije važno. Možete imati sve što ste naveli, kao i partnera koji nije zlostavljač.

Nemojte davati srce samo zbog nekoliko dobrih osobina

Kris naglašava da je njoj samoj bilo potrebno mnogo vremena da shvati da je zlostavljač u nekim prilikama uvijek dobar i pristojan i da takav mora biti kako vi ne biste otišli od njega. Prema njenim riječima, zlostavljači znaju da s vremena na vrijeme moraju da vam poklone malo pažnje kako biste vi i dalje vjerovali da vas vole ili da vas izazovu da se pobunite protiv dobronamjernih komentara riječima: “Ali, ja ga volim!” Žele da umirete za tih nekoliko znakova pažnje koje vam povremeno pružaju. Žele da željno iščekujete njihove lijepe riječi koje vam govore u rijetkim izlivima ljubavi. Kris upozorava da je najvažnije od svega to što oni nude ljubaznost kao nagradu ili kada su zadovoljni vama. Žele da vi zaradite njihovu ljubaznost i da funkcionišete znajući da vam ona nije zagarantovana.

Ljubaznost nije nagrada

Ljubaznost u vezi bi trebala biti uobičajena, normalna stvar, a ne nagrada. Saosjećanje, razumijevanje, strpljenje i komunikacija sa poštovanjem trebaju biti normalne pojave u vezi.

Ne pravite kompromise o osnovnoj pristojnosti

Ako vaš partner sa strancima razgovara sa mnogo više obzira i saosjećanja nego sa vama, onda znajte da imate ozbiljan problem. Od svih ljudi, vaš partner bi trebao pristojan uvijek, a ne samo kada je dobro raspoložen, kad ima dobar dan ili do trenutka kada vi pogriješite ili se on naljute. Uvijek.

Zaslužujete bolje od bilo koje vrste zlostavljanja

Kay Leigh Hagan je u svom autobiografskom eseju “A good man is hard to bash” ispričala kako je pitala prijateljicu “koliko” zlostavljanja je u redu da prihvati od svog partnera koji je emocionalni zlostavljač. Prijateljica ju je pogledala pravo u oči i odgovorila: “Kay, u vezi punoj ljubavi zlostavljanje nije prihvatljivo. Da bi bila voljena ne moraš da trpiš bilo koju vrstu zlostavljanja.”

Zlostavljanje i ljubav ne idu zajedno

Kris želi da njena poruka bude jasna svim ljudima, a to je da zlostavljanje nikada ne može postojati zajedno sa ljubavlju. Ako je ljubav iskrena, te dvije pojave nikako ne mogu postojati odjednom.

“Zlostavljanje i zanemarivanje negiraju ljubav. Briga i priznanje su temelj ljubavi. Niko ne može tvrditi da vas voli ako vas zlostavlja”, navodi Bell Hooks u knjizi “All about love: New visions”.

Neće se promijeniti

Kris je možda tom muškarcu u kafiću rekla da prestane ili da izađe napolje i on se možda smirio dovoljno toliko koliko mu je trebalo da ode, ali takvi ljudi se nikad ne prestaju tako ponašati. Kris upozorava da takve osobe prestaju samo toliko dugo koliko im treba da promijene scene, da vas vrate ili da se ljute. Duboko u sebi, oni se nikad definitivno ne prestaju tako ponašati.

Zaslužujete da odete

Ili, kako kaže Kris, još bolje da ode zlostavljač. Jedno od vas mora da ode.

Zaslužujete ljubav

Zlostavljanje nikad nije ljubav. Emocionalni rat nikad nije ljubav. Manipulacija, agresivnost, vrijeđanje i ostalo loše ponašanje nikad nije ljubav. Vi zaslužujete da imate barem ljubaznost, obzir i osnovnu ljudsku pristojnost. I ljubav. Zaslužujete ljubav.

Izvor: Scary Mommy

O ovoj temi se jako često govori na društvenim mrežama i to sa razlogom. Muškarci se jednostavno ponašaju kao da umiru i kao da niko nikada ranije nije bio bolestan. Zato vam donosimo nekoliko objava žena o njihovim muževima dok leže pod temperaturom.

Boredpanda.com

Naslovna fotografija: Marcos Mesa Sam Wordley / Shuterstock

No, život ispisuje romane onako kako on hoće i nekada davno završena poglavlja opet ožive i nastave se. Ovo je priča o Lauri Scheel i Mattu Grodskyju, koji su se upoznali prije nego što su uopšte krenuli u prvi razred osnovne škole. U vrtiću su njihovi kreveti bili jedan pored drugog kada god bi došlo vrijeme za popodnevnu dremku. Igrali su se zajedno i od prvog dana su postali veliki prijatelji, a Matt je sa samo tri godine stao ispred svih drugara u vrtiću i izjavio da voli svoju najbolju prijateljicu Lauru i da će je jednog dana oženiti.

Dani su prolazili u igri, recitovanju rečenica iz njihovog omiljenog crtanog filma “Kralj lavova” i Mattovim pokušajima da impresionira svoju prijateljicu Lauru. No, preškolsko doba života brzo je prošlo i život ih je razdvojio zato što su oboje upisali različite osnovne škole i na kraju izgubili kontakt. Godinama ništa nisu čuli jedno o drugom.

I onda, u prvom razredu srednje škole Laura je u prijateljičinom telefonu vidjela Mattov broj. Ne znajući da se njih dvoje znaju iz djetinjstva, Laurina prijateljica joj je predložila da izađe sa njenim prijateljem Mattom, ali Laura nije bila sigurna da li bi to bilo pametno. No, nakon što joj je Matt poslao poruku, pristala je na izlazak i isto veče nešto je kliknulo između njih. Izašli su nekoliko puta i nakon dvije sedmice ludo su se zaljubili jedno u drugo. Postali su nerazdvojni. Ni druge srednje škole ni različiti fakulteti više nisu mogli da ih razdvoje.

Od Mattove izjave da će jednog dana oženiti Lauru prošlo je 20 godina i on ju je 23. maja 2015. odveo u vrtić u kojem su se i upoznali. Laura nije ni slutila kakvo joj se iznenađenje sprema, mislila je da je Matt vodi na izlet kako bi proslavili upis na fakultet.

“Čitavim putem do vrtića me je pitala zbog čega sam nervozan, a ja sam stalno provjeravao da li mi je kutijica sa prstenom u džepu. Kleknuo sam pred nju i zaprosio je, a moj brat je sve slikao telefonom. Laura nije mogla da vjeruje šta se dešava! Rekao sam joj zbog čega želim da se uda za mene i pristala je! Zavolio sam je dok sam bio dijete i dan – danas je volim”, otvoreno priča Matt.

Laura i Matt su se vjenčali u decembru 2016. godine, a kako je ovaj mladi bračni par izgledao nekad i sad možete pogledati u galeriji fotografija.

Izvor: Huffington Post, Bored Panda

Elem.

Po završetku još jednog radnog dana koji mi je uzeo i posljednji atom snage, zaputila sam se na autobusku stanicu brzim korakom ne bi li izbjegla bar malo nevremena. Nisam uspjela. Cijelim putem pratio me pljusak praćen jakim vjetrom zbog koga sam jedva uspijevala zadržati kišobran, mrak se spustio brzinom time-lapsa, vidljivom golim okom, a na to sve bila sam vrlo neadekvatno obučena.

Stigla sam do autobusne stanice, stala sam ispod nadstrešnice, stiskajući se sama sa sobom ispod kišobrana, ne bi li se bar malo ugrijala, nervozna, gladna i umorna, ljuta na HAARP, Putina, Gretu Tunberg i prdeže krava.

U tom trenutku, ispod nadstrešnice se stvorio čovjek mojih godina, obučen u radno odijelo zaprljano nečim nalik na kreč, vidno umoran, bez kišobrana. Sa sasvim pristojne distance, isto tako pristojno mi se obratio i pitao me znam li kad dolazi autobus. Pogledala sam ga preko naočala i nervozno odgovorila da se nadam da će svaki čas.  Nasmijao se krajičkom usana i zapalio cigaretu, a govor tijela mu je pokazivao da bi nastavio razgovor što je u meni iz potpuno nepoznatih razloga, u dijelovima uma za koje nisam znala da postoje upalilo sve alarme.  Sve sam se snažnije stiskala sama sa sobom ispod kišobrana što ga je ponukalo, opet ljubazno, da me pita da li mi je hladno.  Opet sam nervozno odgovorila da jeste nesvjesno se odmičuću da napravim veću distancu između nas.  Opet se nasmijao krajičkom usana, a ja sam se trudila da ne napravim kontakt očima.

Autobus je stigao relativno brzo iako se meni činilo da je prošla vječnost, a moj mozak je dok sam ga gledala kako prilazi, počeo raditi hiljadu na sat i smišljati razne scenarije.

Šta ako pokuša sjesti do mene u autobusu?

Šta ako izađe na istoj stanici kao ja?

Šta ako me bude pratio?

Šta, šta, šta…

Ušla sam u autobus prva i sjela u zadnji dio. Onaj čovjek ispod nadstrešnice je ušao za mnom, nekoliko stanica je stajao na sredini autobusa, a onda je odlučio da sjedne, u prvi dio autobusa, meni okrenut leđima.

Zbog saobraćajne gužve u Banjaluci imala sam vremena da razmislim o tome šta mi se desilo. Šta se nama desilo? Ja nikad nisam bila pretjerano plašljiva osoba. Za vrijeme curovanja, vraćala sam se kući sama u gluvo doba noći. Dovodila sam sebe u razne, iz ove sadašnje perspektive slobodo mogu reći, prilično nebezbjedne situacije, imala sam razloga za strahove, ali čini mi samo kad su bili osnovani.  Ovo, realno, nije bilo.  Ili jest?

Šta nam se desilo da svaki pokušaj „prilaska“ doživljavamo kao napad?  Da svaku poruku na društvenoj mreži doživljavamo kao uznemiravanje (ovdje ne mislim na fotografije polnih organa, nego na „da li ti je tata lopov pa je ukrao sve zvijezde s neba i stavio ih u tvoje oči“ poruke)? Da li je strah osnovan ili nam je količina loših informacija koju procesuiramo svakodnevno pomutila pamet? Jesmo li mi u nekom ratu polova?

Kad smo jedni drugima postali prijetnja i neprijatelji?

Kako se ljudi danas upoznaju? Kako da ćerkama objasnimo razliku između flerta i alarma za uzbunu, a da ne ispadnemo paranoični? Kako da sinove naučimo da prilaze djevojkama da se one ni jednog trenutka ne bi osjetile ugroženo, da im ne bude neugodno, a da pokažu naklonost?

A možda sam ja samo prestara, prenadrkana i preumorna od života pa da pomislim da bi neko flertovao sa mnom po onom kijametu.

Clarence i Carolyn su voljeli da ručaju u restoranu “Smith” u Reidsvilleu, a on i dan danas odlazi tamo na ručak. No, sa sobom uvijek nosi fotografiju svoje preminule supruge i drži je na stolu dok jede.

“Nikad niko nije nekoga volio toliko kao što smo se voljeli moja žena i ja. Ja sam želio što i ona i ona je htjela sve što i ja”, sa suzama u očima priča Clarence. Koliko mu ona nedostaje pokazuje i činjenica da četiri puta dnevno posjećuje njen grob na groblju “Glennville”. U njihovoj dnevnoj sobi i dan danas svijetli Carolynina najdraža lampa. Svijetlo se nije gasilo otkad je ona otišla u bolnicu pet mjeseci prije smrti.

“Mnogo je volim i jako mi nedostaje”, priča Clarence.

Njihova ljubavna priča je počela 1948. godine kada su se kao tinejdžeri upoznali. U braku su imali troje djece koja su ih kasnije obradovala sa šest unučadi i dvoje praunučadi. I u poslu su bili zajedno-bili su vlasnici radionice za popravak auotomobila “Purvis Garage”.

“Zajedno smo ručali, vraćali se kući, gledali televiziju, išli na spavanje, voljeli se. Šta čovjeku treba osim toga? Imali smo sve što smo željeli”, priča Clarence.

Kada se sa Carolyninom fotografijom pojavi u njihovom omiljenom restoranu mušterije ga često čudno gledaju. Vlasnica restorana Joyce James je čak pitala svog muža da li bi i on tako držao njenu fotografiju na stolu ako bi se njoj nešto desilo.

“Moj muž je rekao: ‘Ne vjerujem, draga. Volim ja tebe, ali mislim da bi to bilo malo previše’”, ispričala je Joyce.

Clarence se ne obazire na ovakve komentare već nastavlja da nosi Carolyninu fotografiju za sobom svaki dan. Njegova ljubav prema njoj ne umire.

Izvor: Today

Stojimo tako u redu da se slikamo sa mladencima. Popravljam Žmuovu kragnu i svoju suknju. Nameštam one cvetiće na ruci i reveru sa nekom posebnom nežnošću. I onda ih čujem iza sebe.

– Brate, šta da radim, a?

– Ne znam, brate. Ja znam šta ću. Ti kako hoćeš.

– Ma, skidam burmu, pa u akciju!

– Pa, brate, ona ionako nije tu.

Skvrčio mi se želudac, brate.

Ne mogu da se okrenem i da ga pogledam u oči. Muka mi je u svakom smislu. A dođe mi… Ma svašta mi dođe!

Skidam burmu – momenat. BRATE, što si je uopšte stavljao?! Ne razumem ljude kojima je burma okov. Kojima je ljubav okov. Jer brak iz ljubavi – a tu mislim na brak u koji ulaziš u ljubavi i na brak koji zahvaljujući toj ljubavi traje – taj isti brak ne može biti kavez ni zatvor. Iz takvog zajedništva ti ne trebaju izleti u avanturu. To zajedništvo jeste avantura. Sa njom, koja „ionako nije tu“.

Ona ionako nije tu – momenat. BRATE, šta si ti hteo? Da oženiš neku koja će da te prati u stopu da je ne bi varao? Kakva je to veza i ko koga tu voli, pa ga je lako zameniti bilo kakvim i bilo čijim telom – kad je to prvo „bračno telo“ odsutno?

Nikad nisam bila jedna od onih cura koje kažu: to se meni neće nikad desiti. Ja sam uvek navijala u timu. „To se nama ne sme dogoditi. Previše se volimo.“ Kad smo prevazišli ona dečija ljubomorisanja na početku veze, shvatila sam – ako želi, prevariće me i u susednoj sobi. Ako ne želi – neće nikad, pa makar se ne videli godinama. Postavila sam nam novi cilj: da stvorimo takvu ljubav. Svevideću i svepostojeću. Večnu.

Zato i ne razumem ljude koji pristaju na manje.

Kad prevariš: ti izneveravaš osobu, ljubav, sreću. Ti izdaješ život, mogućnost da vam svaki zajednički trenutak bude radostan i ceo. Neokrnjen. Ne ostavljaš prostora za istinu i iskrenost. Gušiš zaljubljenost, nežnosti i zagrljaje.

Kad prevariš: daješ mrak, laži i tajne koje nisu lepe. Priređuješ neprijatna iznenađenja. Glupave izgovore, otkazane večere i okrenuta leđa u bračnom krevetu. Daješ sve ono što nisi obećao nekad davno na vašem venčanju. Daješ razočarenja, suze i bol u želucu. Glavobolju i srcobolju.

Jer si odlučio, tako glupo i neozbiljno, da to „da“ ne promeni tvoj život, već samo onaj drugi, tuđi. Jer si odlučio, tako naivno i brzopleto, da posle tog „da“ ne izgradiš vaš život, već da skidaš burme na veseljima, brate.

Ona koja ionako nije tu možda i nije za tebe. Ona koja ionako nije tu možda u tom istom trenutku negde tamo skida svoju burmu. Ili uspavljuje vašu šestomesečnu bebu. Stomak joj se otromboljio, kosa joj je prljava, a podočnjaci su joj do brade. Ona koja ionako nije tu ne zna baš da kuva po tvojoj volji. Ponekad se zapitaš kako beše izgleda sa maskarom. Ona koja ionako nije tu možda i nije bila ljubav tvog života, jadan ti, brate.

Al’ da te pitam, ako nisi bio siguran – zašto si je oženio? Zar ti nije žao što si vas oboje lišio mogućnosti da živite s nekim kog istinski volite? I šta je toliko interesantno u mangupskom skidanju burme?

Ne razumem ljude koji pristaju na manje od svega u životu. Kojima je vrhunac „akcija“ na nekoj svadbi. Koji ne biraju s kim su i zbog čega. Kojima je pražnjenje svrha življenja. Šta kad se potpuno ispraznite posle tih silnih akcija i avantura? Šta imate to da date? I ko to uopšte hoće da uzme?

Izvini, brate, što te ne razumem. Izvini. Meni je i dalje najbitnija svetlost koja me obasja kad me Žmu pogleda. A kad „ionako nije tu“, njegova ljubav najjače me grli. Nijedna burma to ne ume.

Šteta što ti to nikad nećeš doživeti. Al’ sam si birao. Kreni u akciju. Svadbe su stvarno idealna mesta za prevaru.

Žene koje su se dobro udale, jutros idu kolima na posao. Voze ih muževi koji su se loše oženili. Duško Radović

Svaki čovjek koji može bezbjedno da vozi dok ljubi lijepu djevojku, jednostavno ne poklanja poljubcu pažnju koju zaslužuje. Albert Ajnštajn

Muškarci su taštiji od žena. Radije će ljubavnika svoje žene proglasiti lažovom nego priznati da imaju rogove. Đakomo Kazanova

Najveća je greška svakog muškarca, ako se zaljubi u jednu ženu. Zaljubiti se smije, ali samo u sve žene. Đakomo Kazanova

Ako muškarac priča loše o svim ženama, vjerovatno se opekao na jednu, onu koju je najviše želio. Koko Šanel

Više žena iz kuće u kecelji iznese, neg što muž na rastočena kola uveze. Stevan Sremac

Žene su pogonsko gorivo za misleće ljude. Jedina prava ljubav je između muškarca i žene. Duško Ttrifunović

Žene su skoro najgluplja stvorenja na svijetu. Gluplji od njih su samo muškarci. Đorđe Balašević

Hteli biste da saznate jesu li inteligentni muškarci dobri muževi? Ali, draga gospođo, inteligentni muškarci se uopšte ne žene. Džerom Džerom

Muškarac je jadno biće u poređenju sa ženom. Onore de Balzak

Apsurdno je reći da muškarac ne može voljeti samo jednu ženu, kao sto je apsurdno reći da muzičar treba više violina da bi svirao istu melodiju. Onore de Balzak

Život muškarca je slava, život žene – ljubav. Onore de Balzak

Muškarca ponizi dužina osvajanja, dok za ženu znači slavu. Stendal

Kada se žena ponovo udaje, razlog je što je mrzila prvog muža. Kada se muškarac ponovo ženi, razlog je što je obožavao prvu ženu. Oskar Vajld

Muškarac je već napola zaljubljen u svaku ženu koja ga sluša. Brendan Francis Behan

Muškarac nipošto ne želi biti prijatelj neke žene, ako može biti njen ljubavnik. Honoré de Balzac

Muškarci uvijek žele da budu ženina prva ljubav. Žene su u tome prefinjenije: žele da budu njihova posljednja ljubav! Oscar Wilde

Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca! Sokrat

Kad god žene žele da od muškarca naprave pitomu ovcu, one mu kažu da je lav sa čeličnom voljom. Ža Ža Gabor

Diplomata je muškarac koji uvek pamti ženin rođendan, ali nikad njene godine. Robert Frost

Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku. Niče

I najgluplja žena može upravljati pametnim muškarcem, ali budalom može da upravlja samo veoma pametna žena. Radjard Kipling

Zlato se provjerava vatrom, žena zlatom, a muškarac ženom. Ibn Zafar

Hrabri muškarci treskaju vratima kad dolaze u kuću, a kukavice samo kad odlaze. Duško Radović

Žena dokazuje svoju ljubav prema muškarcu požrtvovanjem, a on svoju glupostima. Knud Hjorto

eTrafika.net

Žene koje su se dobro udale, jutros idu kolima na posao. Voze ih muževi koji su se loše oženili. Duško Radović

Svaki čovjek koji može bezbjedno da vozi dok ljubi lijepu djevojku, jednostavno ne poklanja poljubcu pažnju koju zaslužuje. Albert Ajnštajn

Muškarci su taštiji od žena. Radije će ljubavnika svoje žene proglasiti lažovom nego priznati da imaju rogove. Đakomo Kazanova

Najveća je greška svakog muškarca, ako se zaljubi u jednu ženu. Zaljubiti se smije, ali samo u sve žene. Đakomo Kazanova

Ako muškarac priča loše o svim ženama, vjerovatno se opekao na jednu, onu koju je najviše želio. Koko Šanel

Više žena iz kuće u kecelji iznese, neg što muž na rastočena kola uveze. Stevan Sremac

Žene su pogonsko gorivo za misleće ljude. Jedina prava ljubav je između muškarca i žene. Duško Ttrifunović

Žene su skoro najgluplja stvorenja na svijetu. Gluplji od njih su samo muškarci. Đorđe Balašević

Hteli biste da saznate jesu li inteligentni muškarci dobri muževi? Ali, draga gospođo, inteligentni muškarci se uopšte ne žene. Džerom Džerom

Muškarac je jadno biće u poređenju sa ženom. Onore de Balzak

Apsurdno je reći da muškarac ne može voljeti samo jednu ženu, kao sto je apsurdno reći da muzičar treba više violina da bi svirao istu melodiju. Onore de Balzak

Život muškarca je slava, život žene – ljubav. Onore de Balzak

Muškarca ponizi dužina osvajanja, dok za ženu znači slavu. Stendal

Kada se žena ponovo udaje, razlog je što je mrzila prvog muža. Kada se muškarac ponovo ženi, razlog je što je obožavao prvu ženu. Oskar Vajld

Muškarac je već napola zaljubljen u svaku ženu koja ga sluša. Brendan Francis Behan

Muškarac nipošto ne želi biti prijatelj neke žene, ako može biti njen ljubavnik. Honoré de Balzac

Muškarci uvijek žele da budu ženina prva ljubav. Žene su u tome prefinjenije: žele da budu njihova posljednja ljubav! Oscar Wilde

Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca! Sokrat

Kad god žene žele da od muškarca naprave pitomu ovcu, one mu kažu da je lav sa čeličnom voljom. Ža Ža Gabor

Diplomata je muškarac koji uvek pamti ženin rođendan, ali nikad njene godine. Robert Frost

Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku. Niče

I najgluplja žena može upravljati pametnim muškarcem, ali budalom može da upravlja samo veoma pametna žena. Radjard Kipling

Zlato se provjerava vatrom, žena zlatom, a muškarac ženom. Ibn Zafar

Hrabri muškarci treskaju vratima kad dolaze u kuću, a kukavice samo kad odlaze. Duško Radović

Žena dokazuje svoju ljubav prema muškarcu požrtvovanjem, a on svoju glupostima. Knud Hjorto

eTrafika.net